REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1992/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz odvjetničkog Zajedničkog ureda Milenko Jakšić i Vanja Jakšić u Sisku, protiv tuženika IF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravkom u [adresa], zastupanog po punomoćnici Marti Donkov, odvjetnici u Zagrebu, Deščevec 4, uz sudjelovanje mlt. BF, OIB [osobni identifikacijski broj] i mlt. ZF, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa posebna skrbnica DFČ, iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi ostvarenja roditeljske, održavanja kontakata i viđanja te uzdržavanja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ob-73/2025-3 od 16. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj P Ob-190/2024-47 od 17. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ob -73/2025- 3 od 16. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj P Ob-190/2024-47 od 17. listopada 2025., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). Postavlja 3 (tri) pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1.Da li je Općinski sud u Sisku-Stalna služba u Glini u prvostupanjskom postupku posl.br. P Ob-190/2024 izveo pravilan i potpun dokaz komparativnim vještačenjem roditeljskih kompetencija u slučaju kada umjesto instituciji ovaj zadatak povjerava vještaku pojedincu-diplomiranom socijalnom radniku?
2.Da li je Općinski sud u Sisku pri donošenju presude od postupio u protivno odredbi čl. 417.st.2. Obiteljskog zakona kada u izreci presude ne navodi adresu odnosno preciznu lokaciju preuzimanja djece kao niti točno trajanje (u danima odnosno tjednima) boravka djece pri ocu za vrijeme trajanja praznika?
3.Da li je Općinski sud u Sisku-Stalna služba u Glini postupio protivno odredbi čl. 105.st.5. Obiteljskog zakona kada u presudi od 17.10.2025.god ne navodi da roditelji o bitnim pitanjima i pravima iz odredbe čl.100. Obiteljskog zakona (promjena djetetova imena, prebivališta odnosno boravišta i izbor odnosno promjena vjerske pripadnosti) i dalje odlučuju zajednički?“.
2. Podnositelj prijedloga smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na obiteljski život zajamčeno čl. 35 Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) pravo na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom zajamčeno čl. 29. st. 1. i čl. 14. st. 2. Ustava te odredbom čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17- dalje: Konvencija) te pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčeno čl. 13.1. Konvencije
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP ovaj sud je ocijenio da u odnosu na postavljena pravna pitanja tuženik nije jasno naznačio razloge važnosti pravnih pitanja u smislu članka 385.a. stavka 1. ZPP.
5. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6. Međutim, prema ocjeni ovoga suda tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom, kao i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu. Naime, sadržaj tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Osobito kada se ima na umu da je dokazni postupak proveden sukladno odredbama ZPP, da je vještačenje kao dokazno sredstvo povjereno ovlaštenom stalnom sudskom vještaku odgovarajuće struke na koje vještačenje tuženik uopće nije isticao primjedbe ili prigovore za vrijeme postupka. Nadalje, glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčenog čl. 13. Konvencije, ovaj sud primjećuje da je tuženik na raspolaganju imao žalbu kojom se i koristio. Činjenica da nije uspio u sporu ne čini to pravno sredstvo nedjelotvornim.
7. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.a st. 3., te čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
