REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2405/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupaju punomoćnici Jelena Matulić i Boris Bilić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Matulić i Bilić d.o.o. Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5036/2024-4 od 25. studenog 2025., kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-2083/2021-63 od 27. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5036/2024- 4 od 25. studenog 2025., kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P - 2083/2021-63 od 27. rujna 2024., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/2025 – dalje: ZPP).
2. Tužitelj je prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP podnio postavivši 2 (dva) pravna pitanja, za koje tužitelj smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Da li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika odnosno ništetnog predmeta tj. valuta te djelomično cijene odnosno kamata, može opstati odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu?
2. Da li je i Županijski sud dužan cijeniti i uzeti u obzir sve navode stranaka odnosno činjenice na temelju kojih stranka ukazuje osnovanost svojeg zahtjeva?“ .
3. Tužitelj smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo tužitelja na jednakost svih pred zakonom iz čl. 26. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), prava na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata iz čl. 19. st. 2. Ustava, prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava.
4. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.
5. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu u CHF, dok je predmet eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i isplata preplaćenog iznosa.
7. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da tužiteljeva postavljena pravna pitanja, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka, u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za ništetnost cijelog ugovora ne odstupa od prakse revizijskog suda izražene u odlukama Rev-259/22, Rev-239/25 i Rev-820/23, a ne radi se o pitanju radi kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu. Nadalje, u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje tužitelja ističe se da je riječ o procesno pravnom pitanju, na koje pitanje, odgovor proizlazi iz same odredbe čl . 375. ZPP koja propisuje kako u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti te u situaciji kad se predmet vraća prvostupanjskom sudu radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, navest će se u čemu se sastoje nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja.
8. Zbog navedenog valjalo je, u odnosu na postavljena pravna pitanja, odlučiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
9. Tužitelj u odnosu na povrede ljudskih prava da su mu pobijanom odlukom povrijeđena Ustavom zagarantirana prava (prava jednakosti svih pred zakonom iz čl. 26. Ustava, prava na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata iz čl. 19. st. 2. Ustava, prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava) a time i konvencijskog prava za ukazati je da u odnosu na sadržaj prijedloga i s obzirom na razloge iznesene tijekom prvostupanjskog i žalbenog postupka, tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu ova ljudska prava povrijeđena u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, nije učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena navedena ustavna prava niti temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
10. Zbog navedenog valjalo je u odnosu povrede u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
