REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2396/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Nova moda d.o.o., Zagreb, Lašćinska cesta 143, OIB 33750486829, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Mušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Projekt organizator d.o.o., Zagreb, Barčev trg 12, OIB 61222930356, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Stančić-Rokotov i partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-759/2024-8 od 17. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-561/21 od 20. studenoga 2023., u sjednici održanoj 9. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija u odnosu na postavljena pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-759/2024-8 od 17. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -561/21 od 20. studenoga 2023., te postavio sljedeća pravna pitanja:

„1. Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13 i 89/14) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika?

2. Predstavlja li vođenje posredničkog dnevnika, odlučnu činjenicu kod dokazivanja sadržaja i opsega pružene posredničke usluge, kada je tuženik trgovačko društvo koje je osnovano radi obavljanja djelatnosti posredovanja?

3. Može li sud prvog stupnja svoju odluku temeljiti na stranačkom iskazu samo jedne stranke, ne pruživši mogućnost drugoj stranci na davanje takvog iskaza?“ .

2. U odgovoru na prijedlog tuženik osporava navode tužitelja.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan i djelomično nije dopušten.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete odnosno za vraćanje, na temelju Ugovora o posredovanju kojeg su stranke sklopile 18. listopada 2013., neosnovano plaćenih računa za posredničke usluge u iznosu od 4.646.974,47 kn, a koji Ugovor je prema tužiteljevim tvrdnjama prividan (fiktivan) pravni posao te koje usluge tuženik nije pružao tužitelju.

4.1. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbe čl . 835., 844. st. 1. i 845. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) te na odredbe članka 1. i 2. Ugovora, utvrdivši da je tuženik, na temelju Ugovora, pružao usluge koje se nisu svodile samo na puko dovođenje u vezu izvođača radova i tužitelja, već je prikupljao ponude, angažirao najpovoljnije izvođače te nadgledao odnosno nadzirao i koordinirao njihove radove. Slijedom toga da se ne radi o prividnom Ugovoru, u smislu odredbe čl. 285. Zakona o obveznim odnosima, te da Ugovor ima učinak među ugovornim strankama.

5. Ovako postavljenim pitanjima tužitelj isključivo osporava utvrđeno činjenično stanje, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), pa se u okviru takvih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.

6. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen u odnosu na postavljena pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.

7. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.

8. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje te je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.

9. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

Zagreb, 9. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug