Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6447/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Medić članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DČKN, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine“ broj: 5/90, 3/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23 ), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 27. lipnja 2023., broj: Pp-1236/2023, na sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o j e:

I Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske , Policijske postaje Metković, kao osnovane, i po službenoj dužnosti preinačuje pobijana presuda u pravnoj oznaci i odluci o kazni, tako da se postupanje okr. RČKN, opisano u izreci pobijane presude pravno označava kao prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te mu se temeljem te odredbe izriče novčana kazna u iznosu od 700,00 (sedamsto) EUR-a, u koju kaznu se sukladno članku 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju kao jedan dva dana zatvora odnosno kao 79,64 eura novčane kazne, pa je okrivljenik na ime novčane kazne dužan platiti iznos od 620,36 (šesto šezdeset eura i trideset i šest centi) koju kaznu je dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Metkoviću, okrivljeni DČKN, proglašen je krivim, da bi, postupanjem činjenično opisanim u izreci presude, počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 140,00 (stočetrdeset) eura, u koju kaznu je uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju tako da je okrivljenik obvezan na plaćanje novčane kazne u iznosu od 60,37 (šezdeset eura i trideset i sedam centi) eura.

2. Protiv prvostupanjske presude, tužitelj je podnio pravodobnu žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba je osnovana.

4. Razmatrajući predmet povodom žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (nastavno: Sud) je utvrdio, da je prvostupanjski sud povrijedio materijalno prekršajno pravo iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona jer je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenio propis koji nije mogao primijeniti, odnosno pogrešno je pravno označio prekršaj okrivljenog opisanog u izreci pobijane presude, jer je djelo za koje je okrivljenika oglasio krivim pravno označio kao prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5. Naime, iz činjeničnog opisa djela navedenog u izreci prvostupanjske presude nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik kritične prigode prilikom uredovanja službenika policije, odbijao naredbe policije te iste vrijeđao ih riječima „ Marš ispred moje kuće govna jedna „…….dakle, vrijeđao službene osobe prilikom vršenja službe.

6. Člankom 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira inkriminira se naročito drsko i bezobrazno ponašanje koje izaziva osjećaj uznemirenosti ili ugroženosti kod šireg kruga građana na javnom mjestu. Dakle, događaj se mora zbiti na javnom mjestu. Iz izreke pobijane presude ne proizlazi da je okrivljenik reproducirao glazbu na javnom mjestu (obiteljska kuća nije javno mjesto), niti su se posljedice reflektirale na javnom mjestu kako pogrešno zaključuje prvostupanjski sud (okolni susjedi u svojim kućama ne predstavljaju javnost), stoga je ovaj Sud preinačio po službenoj dužnosti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela jer iz samog činjeničnog opisa prekršaja ne proizlaze elementi prekršaja iz članka 6., već isključivo elementi prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

7. Ispitujući nadalje, po službenoj dužnosti pobijanu presudu, ovaj Sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud povrijedio druge odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Odluka o prekršajno pravnoj sankciji razmatrana je zbog preinake u pravnoj oznaci djela prekršaja , kao i u povodu podnesene žalbe.

1. U pravu je tužitelj kada tvrdi da je okrivljeniku izrečena preblaga novčana kazna.

Prilikom odmjeravanja kazne, ovaj drugostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.

Cijeneći navedene okolnosti , imajući u vidu okolnost počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra , kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalnog djelovanja, ovaj sud smatra da okrivljeniku za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, treba izreći novčanu kaznu ali strožu nego što je izrečena u prvostupanjskoj odluci u visini od 700,00 eur-a. Po ocjeni ovog suda, navedena kazna je dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

9. Slijedom iznijetog odlučeno je, sukladno članku 207. Prekršajnog zakona, kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

DČ, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i podnositelja optužnog prijedloga.