REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4844/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. TO, zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 16. travnja 2025., broj: Pp-4203/2025, u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 16. travnja 2025., broj: Pp-4203/2025, u ponovljenom postupku, okr. TO je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena novčana kazna 260,00 eura, u koju se lišenje slobode 13. i 14. rujna 2024. uračunava kao 79,64 eura, tako da mu je preostala novčana kazna 180,36 eura, koju je dužan platiti u roku tri mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne.
1.1. Istom presudom, na temelju čl. 76.a Prekršajnog zakona, izrečena je mjera oduzimanja jednog pirotehničkog sredstva tzv. bengalke nepoznatog proizvođača, srebrne boje i jedne potkape tzv. fantomke s okruglim znakom. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da se okrivljenik u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova iz čl. 138. st. 2. t. 1. do 4. Prekršajnog zakona.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, navodeći u uvodu žalbe da se žali zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo u odnosu na neizricanje zaštitne mjere. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba nije osnovana.
4. Tužitelj u žalbi navodi okolnosti zbog kojih smatra da ponašanje okr. TO ukazuje na izuzetnu razinu drskosti, upornosti i namjere, da posebno zabrinjava pokušaj unošenja potkape, što dodatno potvrđuje njegovu namjeru da prikrije svoj identitet i oteža identifikaciju u slučaju incidenta, da s obzirom na njegovu odlučnost postoji ozbiljan rizik da bi bio spreman ponovno počiniti jednak, ako i ne i teži, prekršaj te da sve te okolnosti ukazuju da je izricanje zaštitne mjere nužno.
5. Iznoseći žalbene navode, tužitelj je zanemario da je u ovom predmetu, zbog činjenice da je protiv presude (s ispravkom) broj 18. Pp-1182/2024 od 14. rujna 2024., donesene u prethodnom postupku, bilo uspostavljeno načelo zabrane reformatio in peius koje je priječilo izricanje zaštitne mjere okr. TO u ponovljenom postupku. Iz navedenog razloga, ovaj sud se nije upuštao u razmatranje pitanja opravdanosti i osnovanosti izricanja predložene zaštitne mjere.
6. Zabrana reformatio in peius, koja je propisana u čl. 202. st. 4. Prekršajnog zakona a za ponovno suđenje i odlučivanje prvostupanjskog suda u čl. 210. čl. 4. Prekršajnog zakona, uspostavljena je radi zaštite prava okrivljenika od preinačenja prvostupanjske presude na njegovu štetu ako je izjavljena žalba samo u njegovu korist. U ovom predmetu je prvostupanjski sud, u prvom postupku, bio donio presudu (s ispravkom) broj 18. Pp-1182/2024 od 14. rujna 2024., protiv koje je bila izjavljena samo žalba u korist okrivljenika, čime je uspostavljena zabrana reformatio in peius. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj 9830/2024 od 26. veljače 2025., prihvaćajući žalbu okr. TO, ukinuo navedenu presudu i predmet dostavio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U toj odluci, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je, između ostalog, utvrdio i da je prvostupanjski sud, izričući zaštitnu mjeru, počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava jer je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru koja u sadržaju kako je navedena u izreci te presude nije propisana ni odredbama Prekršajnog zakona niti odredbama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. S obzirom da je, dakle, bila uspostavljena zabrana reformatio in peius, prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije mogao na pravilan način izreći zaštitnu mjeru jer bi time povrijedio navedeno načelo.
7. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 9. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
