Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1193/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. OR, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 20. studenog 2024., broj Pp-19283/2022, u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 20. studenog 2024., broj Pp-19283/2022, na temelju čl. 182. st. 1. t. 3. (ispravno: čl. 182. t. 3.) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. OR je oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijana presuda ukine.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud je okrivljenika oslobodio optužbe primjenjujući načelo in dubio pro reo jer je „jedino sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik ŠR kritične zgode primivši ga za košulju u predjelu prsa na silu izveo ispred kafića na ulicu, a koja radnja nema obilježje prekršaja iz odredbe čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira niti bilo kojeg drugog prekršaja, dok nije mogao sa potrebnom sigurnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret onako kako se on činjenično optužuje, odnosno da je nakon što je ŠR primio za trup i izveo ispred kafića na ulicu ga odgurnuo od sebe nogom gdje ga je krenuo svojim rukama i nogama udarati po cijelom tijelu“.
5. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda da okrivljenik, time što je ŠR s obje ruke primio za košulju u predjelu prsa te ga nasilno izveo iz ugostiteljskog objekta na ulicu, a koji dio optuženja je nesporno utvrđen, ne bi ispunio bitno obilježje inkriminiranog prekršaja. I ovaj sud, jednako kao i tužitelj u žalbi, smatra da takva radnja (hvatanje neke osobe s obje ruke za košulju u predjelu prsa te nasilno izvođenje iz ugostiteljskog objekta) uvelike odstupa od uobičajenog pristojnog ponašanja, ima nasilni karakter i više nego u mjeri da ga se može smatrati ekvivalentnim radnjama koje su u zakonskom opisu inkriminiranog prekršaja navedene primjerice (vika, tuča, svađa) i doista se ne može smatrati prihvatljivim ponašanjem uopće pa tako ni na javnom mjestu. Prvostupanjski sud ni ne navodi razloge zašto smatra da navedena radnja okrivljenika nema obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira odnosno ne navodi okolnosti koje takvom ponašanju otklanjaju svojstvo kažnjivog ponašanja, nego samo iznosi puku konstataciju. Po ocjeni ovog suda, navedena radnja evidentno ima prevladavajući nasilni karakter, zbog čega ispunjava bitna obilježja navedenog prekršaja.
6. U odnosu na tvrdnju prvostupanjskog suda da ostali dio radnji koji se okrivljeniku optužbom stavlja na teret nije mogao utvrditi s potrebnom sigurnošću treba navesti da je prvostupanjski sud ovlašten, pa i dužan, činjenični opis uskladiti s utvrđenim činjeničnim stanjem, dakle izvršiti izmjenu činjeničnog opisa prekršaja ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onoga koji mu je stavljen na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužnim aktom stavljeno na teret, dakle jedini je uvjet da takva izmjena ne smije predstavljati preinačenje na gore za okrivljenika.
7. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio odlučne činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
8. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi provesti i druge te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
9. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 9. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
