Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7105/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te suca Roberta Završkog i sutkinje Anđe Ćorluka, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. FU, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru od 2. srpnja 2024., broj: Pp-640/2024-13, u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. FU kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. FU obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru od 2. srpnja 2024., broj: Pp-640/2024-13, proglašen je krivim okr. FU da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 400,00 eura. Kako je okrivljenik bio uhićen od 22. veljače 2024. i određeno mu je zadržavanje koje je trajalo do 3. ožujka 2024., dakle bio je lišen slobode 11 dana gdje se jedan dan zatvora uračunava u novčanu kaznu kao 39,82 eura, prvostupanjskom presudom utvrđeno je da se novčana kazna smatra izvršenom. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi 30,00 eura.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik po branitelju, odvjetniku Perici Medakoviću, s prijedlogom da se ista usvoji.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u žalbi navodi kako je presuda nerazumljiva te proturječna sama sebi i razlozima presude navedenim u obrazloženju, da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni te da činjenično stanje nije pravilno utvrđene kao i da nije pravilno primijenjeno materijalno pravo. Tvrdi da utvrđenja u odnosu na krivnju nisu u suglasju sa stvarnim činjenicama niti sa provedenim dokazima. Prigovara tome što je prvostupanjski sud, po mišljenju okrivljenika neosnovano, poklonio vjeru iskazu oštećene FUH bez da ga je konkretno analizirao te kako nije proveo suočenje. Isto tako, ističe kako sud nije utvrdio odlučnu činjenicu da je okrivljenik ostvario zakonom propisano obilježje djela prekršaja i propustio je primijeniti načelo in dubio pro reo, koje se po njemu s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, trebalo primijeniti.
6. Žalbeni navodi okrivljenika nisu osnovani. Analizom prvostupanjske presude ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud na temelju svih i materijalnih i personalnih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, u odnosu na cijenjenje iskaza oštećene, a za koji iskaz okrivljenik tvrdi da mu je sud neopravdano poklonio vjeru, napominje se da je iz pobijane presude razvidno kako je sud povjerovao iskazu oštećene jer je ocijenio da je oštećena iskazivala jasno, uvjerljivo i detaljno. Pored toga, takvo poklanjanje vjere sud dodatno obrazlaže i činjenicom da je njen iskaz u skladu sa svom materijalnom dokumentacijom (poglavito Izvješće o pruženoj intervencije kojim je utvrđeno da su policijski službenici oštećenu zatekli s modricama po tijelu, uznemirenu, rastresenu i u strahu i medicinsku dokumentaciju gdje je vidljiv hematom na desnoj nadlaktici te na bedru dvije ogrebotine). Isto tako, i sam okrivljenik priznaje da je oštećenu odgurnuo, ali negira da ju je udario nogama i rukama, a takav iskaz u dijelu kojim negira sud je pravilno cijenio kao neuvjerljiv i usmjeren na uklanjanje prekršajne odgovornosti, jer isti prije svega nije u skladu s materijalnim dokazima koji prileže spisu i iskazom oštećene, a isto tako nije životan i logičan u odnosu na konkretnu situaciju.
6.1. U odnosu na žalbeni navod da je sud propustio pravilno utvrditi činjenično stanje jer nije proveo suočenje, ističe se kako je suočenje dokazna radnja koju sud može, ali i ne mora provesti, te u situaciji kada je činjenično stanje već u dovoljnom stupnju vjerojatnosti utvrđeno, a ne postoje značajna proturječja koja je potrebno otkloniti, ne smatra se propustom u utvrđenju činjeničnog stanja njegovo neprovođenje. Branitelj okrivljenika imao je puno pravo isto i predložiti u tijeku prvostupanjskog postupka, a što ni branitelj ni okrivljenik nisu učinili, pa je njegovo isticanje sada u žalbi između ostalog i nedopušteno, u skladu s člankom 193. stavkom 5. Prekršajnog zakona, s obzirom da u ovom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za isticanje novih dokaza u žalbi.
6.2. Okrivljenik u žalbi ističe da je sud trebao primijeniti načelo in dubio pro reo, pa je propuštanjem primjene tog načela pogrešno primijenio materijalno pravo. Takva tvrdnja okrivljenika nije osnovana. Naime, prvostupanjski sud utvrdio je i valjano obrazložio bitna obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret i za kojeg ga je proglasio krivim. Dakle, nije u pravu žalitelj kada se poziva na primjenu načela in dubio pro reo jer u konkretnom slučaju ne postoji nikakva dvojba u odnosu na odlučne činjenice koje tvore obilježja prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke odredbe Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza i njihove savjesne ocjene koju je valjano obrazložio izveo pravilne i prihvatljive zaključke te donio zakonitu odluku, a žalbeni navodi ne dovode u sumnju odluku prvostupanjskog suda.
7. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj kazni zatvora, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
9. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da je okrivljenik prekršajno osuđivan te da je iz činjeničnog opisa razvidno da je okrivljenik u počinjenju prekršaja pokazao ustrajnost i da postoji veća kriminalna količina, izrečena novčana kazna po prvostupanjskom sudu, a koja je vrlo blizu posebnog zakonskog minimuma propisanog raspona novčane kazne, i više je nego primjerena stupnju krivnje i opasnosti počinjenog prekršaja, pa je ovaj sud otklonio bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. S obzirom da iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, niti uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 9. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 4 ovjerena prijepisa za: spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
