Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-86/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Grahek , odvjetnik iz Kutine, protiv tuženika Lovačka udruga "Vepar", iz Kutine, Kutinica bb., OIB 73350627198, kojeg zastupa punomoćnik Marko Galović, odvjetnik iz Kutine, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj Pn-2/2025-16 od 5. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 09. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj Pn-2/2025-16 od 5. prosinca 2025. potvrđuje u točki I, točki II izreke u odnosu na odbiče zahtjeva tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.099,05 eura s tijekom od 11. studenoga 2024. do 4. prosinca 2025., kao i u odnosu na odbiče zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na daljnji iznos od 1.099,05 eura s tijekom od 11. studenoga 2024. do 4. prosinca 2025., dosuđujućem dijelu točke III izreke i odbijajućem dijelu točke III izreke osim za iznos od 1.687,50 eura s kamatama.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se citirana presuda u točki II izreke u odnosu na odbiče tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 1.099,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2025. do isplate i odbijajućem dijelu točke III izreke za iznos od 1.687,50 eura s kamatama, i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati i daljnji iznos od 1.099,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim od 5. prosinca 2025. do isplate, kao i naknaditi tužitelju daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.687,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.099,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2025. do isplate(točka I izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 1.099,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenoga 2024. do isplate i u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.099,05 eura za razdoblje od 11. studenog 2024. do 4. prosinca 2025.(točka II izreke) . Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 617,82 eura(točka III izreke). U preostalom je dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen, što proizlazi iz obrazloženja presude, a propušteno je navesti u toj točki izreke citirane presude.

2. Protiv navedene presude žale se obje stranke.

3. Tužitelj pobija citiranu presudu u odbijajućem dijelu(točka II izreke i odbijajući dio točke III izreke) iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade troška žalbenog postupka.

4. Tuženik presudu pobija u njezinom dosuđujućem dijelu(točka I i dosuđujući dio točke III izreke), također iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući da se tužba odbaci, podredno presuda preinači odbićem tužbenog zahtjeva, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade parničnog troška.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.198,09 eura s kamatama na ime naknade štete na poljoprivrednim usjevima, koju štetu je počinila divljač.

8. Ocjenom provedenih dokaza, iskazom tužitelja, te svjedoka HC, lovočuvara, EC, zaduženog kod tuženika za izdavanje repelenata i NC, kao i uvidom u spis Općinskog suda u Kutini, poslovni broj R1-36/2024 u kojem je provedeno osiguranje dokaza, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj 2024.(očitom greškom u pisanju navodi se 2014.) imao usjev kukuruza na površini od 5,74 ha i da je na tom usjevu nastala šteta od divljači.

9. Naime, uvidom u spis poslovni broj R1-36/2024 utvrđuje da je vještak poljoprivredne struke Mladen Lisak u svom nalazu i mišljenju naveo da je 2024. tužitelj zasijao kukuruz na površini od 5,74 ha, da je na usjevu nastala šteta napasanjem stabljika i klipova kukuruza od strane srneće i jelenske divljači kroz duži vegetacijski period i gubitkom sklopa usjeva koji se manifestira rušenjem, gaženjem i polijeganjem čitavih stabljika kukuruza, a zatim izgrizanjem klipa kukuruza od strane krupne divljači i divljih svinja.

10. Polazeći od odredbi čl. 80. st. 1. i čl. 79. st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19, 32/20., 127/24-dalje ZL) sud prvog stupnja utvrđuje da je jedna od obveza oštećenika izvijestiti lovoovlaštenika o početku nastajanja štete. Utvrđuje da je tužitelj u svojoj izjavi naveo da je šteta počela nastajati od vremena nicanja usjeva u travnju 2024. sve do branja kukuruza, pa kako je tužitelj izvijestio tuženika o šteti na usjevu kukuruza koncem rujna 2024. , odnosno nekoliko mjeseci nakon početka nastanka štete, zaključuje da tužitelj nije ispunio svoju zakonom propisanu obvezu pravovremene obavijesti tuženika o nastaloj šteti iz odredbe čl. 82. ZL-a.

11. Nadalje, utvrđuje da je odgovornost tuženika za nastalu štetu uvjetovana poduzimanjem mjera za zaštitu usjeva od strane vlasnika. S tim u vezi, prihvaća istinitim iskaz tužitelja da je u vrijeme početka nicanja usjeva sam osigurao repelente koje je postavio oko usjeva, što je potvrđeno nalazom i mišljenjem poljoprivrednog vještaka da su oko usjeva postavljene hrpice granula repelenata sa slabim mirisom te da su vidljive i hrpice starijih granula. Međutim, unatoč navedenom, sud smatra da tužitelj nije poduzeo sve raspoložive mjere za zaštitu usjeva utvrđenjem da tužitelj dugi niz godina ima štete na usjevu kukuruza, da mu stoga nije moglo biti nepoznato da repelenti ne osiguravaju potpunu zaštitu, te da je imao mogućnost zatražiti od tuženika i druga, eventualno učinkovitija sredstva zaštite, kao što je električni pastir.

12. S obzirom na navedeno, budući da tužitelj nije iskoristio sva raspoloživa sredstva za zaštitu usjeva, odnosno da nije postavio zahtjev tuženiku da mu se osigura električni pastir, sud zaključuje da je tužitelj doprinio nastanku štete u omjeru od 50%.

13. Cijeneći da je visina štete utvrđena temeljem nalaza i mišljenja angažiranog poljoprivrednog vještaka, koji nalaz prihvaća objektivnim i stručnim, te iz kojeg proizlazi da je na usjevu kukuruza nastala šteta u ukupnom iznosu od 2.198,09 eura, tuženika obvezuje naknaditi tužitelju 50% od tog iznosa, odnosno iznos od 1.099,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate. Pri tome se sud pozvao na odredbe čl. 1046., čl. 1085. st. 3., čl. 1089. st. 2., čl. 1092. st. 1. i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).

14. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 4. ZPP - a utvrđenjem da su stranke jednakim iznosima uspjele u sporu te da u pogledu troškova zastupanja i sudskih pristojbi svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Međutim, u odnosu na troškove vještačenja u postupku osiguranja dokaza i u ovom postupku, utvrđuje da su isti bili nužni za određivanje tužbenog zahtjeva i da ne ovise o uspjehu stranaka u sporu, iz kojih razloga tuženika obvezuje da taj trošak u iznosu od 617,82 eura u cijelosti naknadi tužitelju.

15. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP -a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

16. Prema čl. 78. toč. 1. ZL-a jedna od vrsta štete u lovištima je šteta na imovini koju divljač prouzroči svojim djelovanjem tako da smanji vrijednost pokretnina ili nekretnina u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba, a to je šteta na poljoprivrednim kulturama, domaćim životinjama, gospodarskim ili drugim objektima; za štetu koju prouzroči divljač nad domaćim životinjama računa se šteta koja se odnosi na smanjenje ili potpuni gubitak vrijednosti oštećene ili ubijene domaće životinje.

17. Prema čl. 79. ZL-a sprječavanje šteta u lovištima osigurava se poduzimanjem sljedećih radnji:

1. oštećenik je dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete

2. dopuštene radnje i zahvati su ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik (st. 1.).

Oštećenik koji ne poduzima mjere, dopuštene radnje i zahvate te ne dopusti lovoovlašteniku provođenje mjera kojima se sprječava nastanak štete od divljači ili odstrani sredstva za sprječavanje štete, namjerno ošteti ili odstrani objekte koji služe za sprječavanje šteta nema pravo na naknadu štete koju prouzroči divljač (st. 2.).

18. Odredba čl. 80. ZL-a propisuje da za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz čl. 79. st. 1. ovoga Zakona te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedeno u čl. 78. ovoga Zakona (st. 1.).

19. Nadalje, prema čl. 81. ZL-a ne nadoknađuje se šteta koju divljač počini, između ostaloga:

- ako je nastala šteta na površini manjoj od 5% ukupne površine tehnološke cjeline sukladno posebnom propisu

- na površinama na kojima vlasnik ili korisnik zemljišta nije poduzeo mjere i radnje iz čl. 79. ovoga Zakona.

20. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske 1. ožujka 2025. prestala je važiti odredba čl. 82. st. 1. ZL-a koja je propisivala da za štete iz čl. 78. toč. 1. i 2. ovoga Zakona oštećenici su se dužni u roku od sedam dana od dana nastanka štete pisanim putem obratiti lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila, s tim da je lovoovlaštenik dužan u daljnjem roku od sedam dana odgovoriti oštećeniku. Prema st. 2. citiranog čl. 82. ZL-a nakon isteka rokova iz st. 1. ovoga članka oštećenik je dužan u daljnjem roku od 30 dana predložiti lovoovlašteniku sklapanje sporazuma o naknadi štete, a lovoovlaštenik je dužan na takav prijedlog oštećenika odgovoriti u daljnjem roku od 30 dana te ako dođe do sklapanja sporazuma, taj sporazum predstavlja ovršnu ispravu. Prema st. 3. ove odredbe nakon isteka rokova iz st. 1. i 2. ovoga članka i ako ne dođe do sklapanja sporazuma iz st. 2. ovoga članka, oštećenik se može obratiti tužbom radi naknade štete nadležnom sudu najkasnije u roku od 3 godine od dana nastanka štete. Nadležni sud odbacit će tužbu ako oštećenik nije postupio na način naveden u stavcima 1. i 2. ovoga članka.

21. U konkretnom slučaju tužitelj se 24. rujna 2024. preporučenom pošiljkom obratio tuženiku kao lovoovlašteniku prijedlogom za sklapanje sporazuma o naknadi štete, koji prijedlog je tuženik zaprimio 27. rujna 2024. te dopisom od 10. listopada 2024. otklonio navedeni prijedlog tužitelja kao neosnovan. Tužitelj je predmetnu tužbu podnio 9. siječnja 2025.

22. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je tužbu tužitelja trebalo odbaciti. Ovo cijeneći da se prema nalazu poljoprivrednog vještaka radilo o višekratnoj šteti na istoj imovini i većoj površini zasađene poljoprivredne kulture- kukuruza, kroz period od lipnja i srpnja do listopada, odnosno nakon sjetve, posebno u mliječnoj zriobi kukuruza i neposredno pred berbu(rujan/listopad), a što je iziskivalo i potrebu utvrđenja opsega i visine štete, u ovom slučaju osiguranjem dokaza i vještačenjem. Polazeći od opisanih životnih i logičnih okolnosti konkretnog slučaja, proizlazi da se je tužitelj pravovremeno obratio tuženiku prijedlogom za sklapanje sporazuma o naknadi štete, a zatim i podnošenjem predmetne tužbe u okviru odredbe čl. 82. st. 2. ZL-a.

23. Nadalje, uviđajem suda u postupku osiguranja dokaza i provedenim vještačenjem po poljoprivrednom vještaku utvrđeno je da je zemljište na kojem je pričinjena šteta od divljači nepravilnog geometrijskog oblika(poligonski oblik), smjer obrade je sjever-jug, da zemljište sa južne i istočne strane graniči sa mješovitom listopadnom šumom raznodobnih šumskih sastojina, iz čega proizlazi da parcela polovicom oboda graniči sa šumom(oko 50% oboda), a sa ostalih strana nalaze se poljoprivredne površine u redovitom proizvodnom ciklusu, ograda ne postoji te je utvrđena ukupna obračunska površina polja od 24.180 m2. Na obodnom dijelu polja na svakih 3 do 7 m nađene su mjere zaštite od divljači u vidu hrpica granuliranog repelenta sivo-smeđe boje koji je rasipan po tlu u volumenu od 1 dcl/hrpica što čini površinu od oko 10x10x1 cm(dužina x širina x visina). Na osjet njuha osjetio se blago neugodan miris. Također, na obodnom dijelu vještak je našao stare hrpice sa ranije postavljenim repelentom koji je djelomično otopljen i koji više nema miris. Istaknuo je da je problem kod repelenata što je iste potrebno primijeniti nakon kiše ponovno, a tijekom uviđaja primijetio je da je bilo i starih repelenata koje je tužitelj primijenio prije prošle kiše. O navedenom je zaključio prema sadržaju i stanju tih starih repelenata koji su već bili namočeni i djelomično otopljeni od kiše i bez mirisa. Objasnio je i da su repelenti mjera zaštite koja odbija divljač svojim mirisom, međutim nisu garancija da divljač neće proći preko njih ili u blizini njih, tj, nisu sigurno jamstvo zaštite od divljači. Prava mjera zaštite od divljači da je fizička ograda koja nije zatečena.

24. Stoga, cijeneći da se polja, posebno veličine kao što je konkretno i koje graniči sa drugim poljima, ne ograđuju, te da je tužitelj koristio zaštitna sredstva koja je sam nabavio-kupio, a da ista nije zatražio od tuženika, ne upućuje da tužitelj ne bi postupio sukladno odredbi čl. 79. ZL-a, odnosno da ne bi na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeo mjere u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka predmetne štete.

25. S tim u vezi za istaknuti je da je u smislu prethodno citiranih zakonskih odredbi poduzimanje odgovarajućih mjera zaštite primarno obveza lovoovlaštenika, pa tako i tuženika, to u situaciji kada je tužitelj koristio repelente i time poduzeo potrebne i razumne mjere radi sprječavanja ulaska divljači, ispunjena je zakonska obveza iz čl. 79. ZL-a, pri čemu nije odlučno je li tužitelj iskoristio svoje eventualno pravo realizacije takve mjere u suradnji sa tuženikom. Ovo sve tim više kada se ima u vidu da je iskazom svjedoka HC, lovočuvara, koji je u više navrata obilazio usjeve na području [adresa], gdje se nalazi i predmetno zemljište tužitelja, i prilikom takvih obilazaka primijetio da je tijekom rasta usjeva nastala šteta sve do vremena kada je oformljen klip te da su štetu činile divlje svinje i jelenska divljač, ali da tuženik, osim repelenata, koje je ponudio javnim pozivom ( uz odgovor na tužbu priložena dokaznica o emitiranju obavijesti u programu Radio Moslavine od 7. travnja 2025. i račun br. 115- 3/24 od 17. lipnja 2024.), nije tužitelju ponudio mehanička zaštitna sredstva, konkretno tzv. električnog pastira, ne upućuje na zaključak da bi tužitelj postupio suprotno odredbi čl. 79. ZL-a. Na suprotan zaključak ne upućuje ni pozivanje tuženika na izviješća o radu i opažanju lovočuvara u lovištu za lovnu godinu 2023 ./2024. (list 52-56 spisa), kao i priložena lovna karta za lovnu godinu 2024./2025. (list 57 spisa).

26. Stoga je ocjena ovoga suda, da je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju cjelokupno nastalu štetu na usjevima, odnosno i daljnji iznos od 1.099,05 eura s kamatama. Visina predmetne naknade pravilno je određena sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO -a, kojom odredbom je propisano da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Isticanje stranaka da je šteta utvrđena nalazom i mišljenjem poljoprivrednog vještaka iz listopada 2024., nije od utjecaja na drugačiju odluku, s obzirom da stranke do zaključenja glavne rasprave nisu na ovu okolnost predlagale daljnje dokaze, pa tako ni prilikom dopunskog saslušanja angažiranog vještaka poljoprivredne struke Mladena Lisaka, koji je saslušan na glavnoj raspravi održanoj 21. listopada 2025. i na kojoj je zaključeno raspravljanje. S obzirom na navedeno, pravilno je dosuđen i tijek zakonske zatezne kamate od dana presuđenja, 5. prosinca 2025. do isplate.

27. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

28. Tužitelju je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to, za zastupanje u postupku osiguranja dokaza iznos od 100,00 eura prema Tbr. 11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23,107/25 - dalje Tarifa)., sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 32.1. Tarife, sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7.1. Tarife, sastava podneska od 14. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8.1. Tarife, zastupanja na ročištima 9. lipnja, 11. rujna i 21. listopada 2025. u iznosima od po 200,00 eura prema Tbr. 9.1. Tarife i za zastupanje na ročištu 19. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9.5. Tarife , ukupno 1.350,00 eura, što s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 337,50 eura, iznosi ukupno 1.687,50 eura. U preostalom je dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška pravilno odbijen kao neosnovan. Pri tome je za navesti da nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je istom za zastupanje po pravomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 19. svibnja 2020. trebalo dosuditi parnični trošak prema načelu culpae, a s obzirom na podnesak tužitelja od 14. svibnja 2025., koji je prema dostavnoj naredbi suda tuženiku otpremljen 15. svibnja 2025., a kako bi se tuženik mogao očitovati na taj podnesak. Ocjena je ovoga suda da okolnost što je tuženik predložio odgodu ročišta od 19. svibnja 2025., radi očitovanja na navedeni podnesak tužitelja, te koje ročište je odgođeno kako bi se tuženik očitovao na navedeni podnesak, ne opravdava dosudu pristupa punomoćnika tuženika na to ročište po načelu culpae.

28.1 Budući da je tužitelj uspio u žalbenom postupku, dosuđen mu je i trošak sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku u zatraženom iznosu od 250,00 eura prema Tbr. 10.1. Tarife.

28.2. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio.

29. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP -a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 09. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović