Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-5/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda, Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Višnje Strinić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ON, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 14/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Kzd-123/2021-53 od 16. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba optuženika ON te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženika ON, zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 te je isti na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci nakon čega mu je na temelju članka 56. KZ/11 i članka 62. stavak 1. i 2. točka 10. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te pod uvjetom da izvrši posebnu obvezu na način da u roku od 1 (jedne) godine ispuni obvezu uzdržavanja na način da na ime dospjelih, a neisplaćenih obroka uzdržavanja u odnosu na tada maloljetnog MN za razdoblje od siječnja 2019. do lipnja 2023. uplati novčani iznos od 12.741,38 eura (dvanesttisućasedamstočetrdesetjedaneuri tridesetosamcenti).

2. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu koja mu je izrečena ili ju teško ili uporno krši.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,070/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik ON dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 150,00 eura (stopedeset eura), kao i troškove postupka s osnove zastupanja optuženika po braniteljici postavljenoj na teret proračunskih sredstava u visini kojih troškova će sud sukladno članku 148. stavku 4. ZKP /08 odlučiti posebnim rješenjem.

4. Optuženik ON je putem braniteljice Stanke Maučić-Maček, odvjetnice u Crikvenici, podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (pogrešno nazvano pogrešne primjene materijalnog prava) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u oslobađajuću, a podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,070/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08-26), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Žalba optuženika ON nije osnovana.

8. Optuženik žalbom prvostupanjsku presudu ne pobija zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali je ovaj drugostupanjski sud povodom njegove žalbe, a po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08-26, utvrdio da pobijana presuda nije opterećena bitn im povredama odredaba kaznenog postupka koje su propisane citiranom odredbom.

9. Optuženik pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u žalbi navodi kako kod njega nikada nije postojala namjera za počinjenje terećenog kaznenog djela te da je, dok je god to bio u mogućnosti, plaćao uzdržavanje za svog sina MN, a tek 2020. je počeo uskraćivati plaćanje uzdržavanja zbog objektivnih okolnosti pa je pokrenuo parnični postupak radi smanjenja iznosa dosuđenog uzdržavanja. Istaknuo je kako je točno da u vlasništvu ima više nekretnina, ali da istima ne može raspolagati jer je majka oštećenika-žrtve stavila zabilježbu spora na svim, kako u braku stečenim, tako i njegovim nekretninama tako da nije ni na koji način mogao ostvarivati prihod od istih i time plaćati zakonsko uzdržavanje za sina MN.

9.1. U žalbi se daje subjektivna ocjena dokaza koja se razlikuje od ocjene prvostupanjskog suda, a kojom se nastoji ukazati da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te je na pogrešnim utvrđenjima, izveo zaključak o činjeničnom stanju.

9.2. Međutim, suprotno navedenim istaknutim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja utvrđenja dao detaljne, jasne i uvjerljive razloge koje, budući da imaju potporu u stanju u spisu, u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Tako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve izvedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao što je ispravno istinitim i životnim cijenio iskaz svjedokinje VN kada navodi da optuženik nije doprinosio za uzdržavanje sina MN na način kako je to bio dužan činiti prema parničnoj presudi te da je isti tijekom 2021. i 2022. u deset navrata platio umanjene iznose uzdržavanja u visini od po 1.000,00 kuna. Također, ispravno je prvostupanjski sud vjerodostojnim prihvatio i iskaz oštećenika-žrtve MN koji je potvrdio kako optuženik u inkriminiranom razdoblju nije doprinosio za njegovo uzdržavanje kako je to određeno pravomoćnom presudom. Osim toga, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio kako su iskazi svjedokinje VN i oštećenika-žrtve MN međusobno suglasni, nadopunjuju se te su potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom i to podacima o kretanju sredstava po računu optuženika u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 21. rujna 2022.

9.3. Prvostupanjski sud je valjano ocijenio i obranu optuženika kao usmjerenu ka izbjegavanju njegove krivnje, a osim toga ista je u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima i to iskazima svjedokinje VN i oštećenika-žrtve MN te podacima o kretanju sredstava po njegovom računu te je pravilno zaključio kako je optuženik do kraja 2020. radio i ostvarivao prihode koji su bili dostatni za podmirenje mjesečnih obroka uzdržavanja u visini od 2.000,00 kuna, kao i da je i nakon 2020. bio u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje u iznosu koji je utvrđen pravomoćnom presudom građanskog suda jer je u inkriminiranom razdoblju raspolagao znatnim novčanim iznosom ostvarenim od prodaje nekretnine, ali unatoč tome nije plaćao dužne obroke uzdržavanja na način u visini i rokovima određenim ovršnom i pravomoćnom sudskom odlukom izuzev što je izvršio deset uplata od po 1.000,00 kuna. Nadalje, pravilnom prosudbom izvedenih dokaza prvostupanjski sud utemeljeno je zaključio kako na strani optuženika nisu postojale objektivne okolnosti koje bi opravdale neplaćanje alimentacije obzirom da je radno sposobna osoba koja je u inkriminiranom razdoblju radila i ostvarivala prihode te je vlasnik više nekretnina , odnosno ne može se prihvatiti njegova obrana da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje svog sina.

9.4. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako je optuženik postupao na način opisan u izreci prvostupanjske presude, čime je ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11.

10. U uvodu žalbe optuženik je naveo kako prvostupanjsku presudu pobija i zbog povrede kaznenog zakona, ali pritom nije pravno označio niti opisao na koji način bi bila ostvarena takva povreda zakona. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada ga je, kao ubrojivog počinitelja, koji je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, a koji je bilo svjestan svog protupravnog postupanja i kod nepostojanja ni jednog ispričavajući razloga, pravilno proglasio krivim za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja. Stoga je žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona neosnovana pa je valjalo odbiti. Osim toga, ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti na temelju članka 476.. stavka 1. točke 2. ZKP/08-26 nisu utvrđene povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

11. Optuženik u žalbi ne iznosi navode u pogledu žalbene osnove odluke o kazni, međutim prema članku 478. ZKP/08-26, žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, radi čega je ovaj drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu ispitao i u tom pravcu. Prvostupanjski sud pravilno utvrdio i odgovarajuće vrednovao sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije pa je tako pravilno, kao olakotnu okolnost, optuženiku cijenio činjenicu da je do sada bio neosuđivan, dok je pravilno otegotnim cijenio duljinu vremenskog razdoblja tijekom kojeg je ostvarivao obilježja predmetnog kaznenog djela što ukazuje na izrazitu nekritičnost naspram roditeljskih propusta glede obveze plaćanja uzdržavanja te na visoki stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, odnosno egzistencijalnih potreba MN. Uz navedeno, ovaj drugostupanjski sud je suglasan s ocjenom prvostupanjskog suda da je opravdano bilo okrivljenika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci koja kazna je u takvom trajanju primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, a potom mu je pravilno prvostupanjski sud izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine te pod uvjetom da izvrši posebnu obvezu tako da u roku od 1 (jedne) godine na ime dospjelih, a neplaćenih obroka uzdržavanja za MN za razdoblje od siječnja 2019. do lipnja 2023. uplati iznos od

12.741,38 eura (dvanaesttisućasedamstočetrdesetjedaneuritridesetosamcenti) jer se ta kazneno pravna sankcija ukazuje odgovarajućom u konkretnom slučaju. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda brojnost i kvaliteta olakotnih okolnosti na strani optuženog ON zavređuje da se i ovakvom kazneno pravnom sankcijom, kao određenim upozorenjem uz prijetnju kaznom bez njezina izvršenja uz izricanje posebne obveze pruži prilika optuženom da svoj život u potpunosti uskladi s društveno prihvaćenim normama ponašanja te da nema potrebe dodatno intervenirati izoliranjem optuženika iz društva pa mu je ova kazneno pravna sankcija prilika i poticaj za nastavak života u skladu s opće prihvaćenim uzusima ponašanja. Vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude će optuženom biti dostatna opomena i upozorenje da mora dobro pripaziti na svoje ponašanje jer ako bi se pojavio kao počinitelj nekog novog kaznenog djela u vremenu provjeravanja, tada uvijek postoji mogućnost opoziva izrečene uvjetne osude u skladu s odredbom članka 58. KZ/11.

11.1. Izrečenom uvjetnom osudom optuženiku se pruža prilika da pokaže da je sposoban svoje ponašanje uskladiti s društveno prihvaćenim normama, a na optuženiku je odluka hoće li opravdati povjerenje koje mu je ukazano.

11.2. Dakle, za očekivati je da će se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 s uspjehom ostvariti i ovakvom vrstom kaznenopravne sankcije, na koji način je prikladno izražena društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, što će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati, ne samo na počinitelja, već i na sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

12. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe optuženika i državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08-26, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća za mladež

Maria Majić