REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-72/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i parnteri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1982/2022-33 od 25. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1982/2022-33 od 25. ožujka 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove odgovora na žalbu tužiteljice.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je Odluka tuženika Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987 Klasa: ZGH-ll-22-1923, URBROJ: 01- 10-01-22-01 od 26. kolovoza 2022. g. nedopuštena, te da radni odnos tužiteljice IN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad radi obavljanja poslova za koje je sklopila Ugovor o radu, na radno mjesto „Administrativni referent“ ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, kao i da joj tuženik naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od l5 dana.“.

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 25. ožujka 2026. do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njezin tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu. Ujedno zahtjeva i naknadu troškova odgovora na žalbu tužiteljice.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žaliteljice u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.2. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju sadržajno ukazuje u svojoj žalbi jer je procesno ovlaštenje suda prvog stupnja da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge.

6.3. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu žaliteljice u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti neosnovanom.

7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je nedopuštena Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom njenog ugovora o radu Klasa: ZGH- ll-22-1923, Ur.Broj: 01-10-01-22-01 od 26. kolovoza 2022. i da se posljedično tome utvrdi da njezin radni odnos kod tuženika nije ni prestao, pa da se tuženiku naloži vratiti tužiteljicu na rad radi obavljanja poslova za koje je sklopila Ugovor o radu - na radno mjesto „Administrativni referent“ ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, kao i da joj tuženik naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od l5 dana.

9. U ovom postupku nije sporno da je tužiteljica kod tuženika bila u radnom odnosu temeljem, s njim, sklopljenog Ugovora o radu na radnom mjestu „Administrativni referent TO“, te da joj je tuženik na temelju čl. 115. st. 1. točke 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje: ZR), Odlukom o poslovno uvjetovanom ugovoru o radu broj: Klasa:

ZGH-ll-22-1923, Ur.Broj: 01-10-01-22-01 od 26. kolovoza 2022. otkazao njezin ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga budući je kod njega došlo do prestanka potrebe za radom tužiteljice uslijed centralizacije tzv. „korporativnih funkcija“ kojim će se, po mišljenju tuženika, optimizirati poslovni procesi u cjelini, u vezi čega su donijeti i interni akti (Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji te Pravilnik o organizaciji „Korporativnih servisa“ i dr.).

10. Sporno je, jesu li u ovom postupku ispunjeni uvjeti za otkaz tužiteljičina ugovora o radu utemeljenom na odredbi čl. 115. st. 1. točka 1. ZR i je li tuženik prije donošenja osporene odluke o tužiteljičinom otkazu ugovora o radu proveo postupak propisan odredbom čl. 150. ZR.

11. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, sud prvog stupnja, u bitnome, zaključuje da je tuženik, kao tužiteljičin poslodavac imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljici jer je tuženik, na kojem je teret dokazivanja, u ovom postupku dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje tužiteljičina ugovora o radu utemeljenog na odredbi čl. 115. st. 1. točke 1. ZR, obzirom da je u ovom postupku utvrđeno postojanje organizacijskih promjena kod tuženika, do čega je došlo radi optimiziranja poslovnih procesa, a što za posljedicu imalo da je za radom tužiteljice prestala potreba, pri čemu sud zaključuje i da je prilikom otkazivanja njenog ugovora o radu tuženik poštivao kriterije iz stavka 2. čl. 115. navedenog Zakona tj. uzimao je u obzir radni staž, životnu dob te obveze uzdržavanja usporedivih radnika, uz dodatni kriterij vezan uz braniteljski status, i temeljem kojeg načina ocjenjivanja je zaključeno da je upravo tužiteljica imala nedovoljan broj bodova za ostanak na radu sukladno novoj organizaciji rada kod tuženika (centralizacija korporativnih aktivnosti).

11.1. Pri tome sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje i da je prije donošenja navedene Odluke o otkazu tužiteljičina ugovora o radu proveden i postupak savjetovanja s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci utemeljen na odredbi čl. 150. ZR jer to proizlazi iz same pobijane Odluke tuženika, kao i iskaza saslušanih svjedoka INC i ŠN.

12. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja ( čl. 8. ZPP) i primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti niti žaliteljica izjavljenom žalbom.

13. Na temelju odredbe čl. 115. st. 1. točke 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

14. Iz provedenih dokaza - Pravilnika o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom od 13. svibnja 2022. te iz Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika od 13. svibnja 2022. kao i Pravilnika o organizaciji korporativnih servisa tuženika iz svibnja 2022. te iskaza saslušanih svjedoka, a napose iskaza svjedokinje INC jasno proizlazi zaključak sud prvog stupnja da je za tužiteljičinim radnim mjestom prestala potreba zbog organizacijskih promjena kod tuženika i da je postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika bio proveden na zakonit način budući to jasno proizlazi i iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 9. svibnja 2022., radi čega i ovaj sud, kao sud drugog stupnja smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 115. st. 1. točke 1. i stavka 2. ZR za otkaz tužiteljičina ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz).

14.1. Osim toga, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, autonomno je pravo poslodavca da, u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja, izvrši reorganizaciju rada i smanji broj radnika odnosno iste preraspodjeli na druge poslove prema njihovim radnim sposobnostima. Kako je u konkretnom slučaju, prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja, prestala potreba za poslove koje je prethodno obavljala tužiteljica, to je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tuženik imao opravdan razlog otkazati tužiteljici ugovor o radu uz primjenu odredbe čl. 115. st. 1. točke 1. ZR, a što je u ovom postupku i dokazao ( čl. 135. st. 3. ZR), radi čega je i žalbu tužiteljice valjalo, kao neosnovanu odbiti.

15. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio one bitne povrede parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivala tužiteljica, a niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužiteljice i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

16. Tijekom žalbenog postupka tuženik je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnosi na njegov odgovor na žalbu tužiteljice, ali je ovaj njegov zahtjev, kao neosnovan valjalo odbiti jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 166. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP), pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove presude.

Pula - Pola, 9. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris