REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-823/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područne službe u Varaždinu, Kolodvorska 20c, zastupanog po EP, dipl.iur., zaposleniku tužitelja, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB:22694857747, Zagreb, Ul. Grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnici Katarini Ileković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pn-147/2025-7 od 25. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pn-147/2025-7 od 25. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, kao neosnovan odbijen je zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 11.851,19 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je u točki II. izreke tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 500,00 eura.
2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njegov tužbeni zahtjev odnosno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je ova presuda zakonita i pravilna.
6.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost.
6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.
7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tužitelj u svojoj žalbi.
8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
9. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 11.851,19 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a na ime isplaćene obiteljske mirovine VP, supruzi njegova osiguranika pokojnog TP, koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Bjelovaru 23. kolovoza 2004. a za koju je odgovoran osiguranik tuženika IP, koji je u trenutku prometne nezgode upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], marke „Fiat Tipo“, osiguranim kod tuženika policom obaveznog osiguranja od odgovornosti broj: 08080981137.
10. U ovom postupku, obzirom i na žalbene razloge žalitelja, nije sporno:
- da je pok. osiguranik tužitelja TP smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Bjelovaru 23. kolovoza 2004.;
- da je za navedenu prometnu nezgodu odgovoran IP, koji je upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], marke „Fiat Tipo“, osiguranim kod tuženika policom obaveznog osiguranja od odgovornosti broj: 08080981137;
- da je udovici pok. TP, VP rješenjem tužitelja, Područne službe u Bjelovaru od 17. prosinca 2004. priznato pravo na obiteljsku mirovinu sa danom 05. rujnom 2004. i da joj je u tužitelj s ove osnove za razdoblje od 01. rujna 2020. do 31. prosinca 2023. isplatio ukupni iznos od 11.851,19 Eura.
11. Sporno je, ima li tužitelj na temelju odredbe čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - dalje: ZOMO) osnovano pravo zahtijevati od tuženika, kao osiguratelja vozila osobe odgovorne za nastanak štetnog događaja od 23.kolovoza 2004., isplatu ovog regresnog duga
– isplatu onoga što je u utuženom razdoblju na ime obiteljske mirovine isplatio udovici svog osiguranika pokojnog TP.
12. Sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao neosnovan odbio takav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da zahtjev tužitelja treba prosuđivati prema odredbama Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („ Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP), a ne odredbama ZOMO i da je posljedično tome sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Međutim, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, pa posljedično tome, kako tužitelj nije dokazao postojanje ikakvog razmjernog iznosa mirovine koju je tužitelj isplatio VP, koja bi predstavljala razliku na kakvu upućuje čl. 27.st.3. ZOOP, koju bi tuženik bio dužan podmiriti u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, ali i u granicama stvarne štete koju tužitelj uopće može potraživati od tuženika, kao društva za osiguranje, za razliku od svote koju može potraživati direktno od štetnika to je prema pravilima o teretu dokaza ( čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP) zaključio da je zahtjev tužitelja neosnovan.
13. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, ocjena je i ovog suda, kao suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja na navedeno, nesporno utvrđeno, činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, kada je kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužitelja.
13.1. U ovom postupu, obzirom na žalbene navode žalitelja, prije svega, valja istaknuti da je na konkretni pravni odnos - za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, kao tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime isplaćene obiteljske mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate navedene mirovine, a ne odredbe ZOMO, sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnje obzirom da je takvo pravno shvaćanje izraženo i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-444/2023-2 od 20. rujna 2023., kojima su povodom revizije ovdje tuženika ukinute presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj: Gž-1137/2021-3 od 2. svibnja 2022. i presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Pn-182/2020-14 od 15. lipnja 2021., donesenih u istovjetnom postupku kakav je i ovaj aktualan, a koji se vodio između ovih istih stranaka u postupku, ali samo za ranije utuženo razdoblje, kao i u mnogim drugim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa tako npr. i poslovnom broju: Rev - 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022., radi čega je i žalbu žalitelja u ovom dijelu u kojem osporava primjenu materijalnog prava – primjenu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, valjalo ocijeniti neosnovanom.
14. Na temelju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.).
Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu ( stavak 3.).
Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja ( stavak 4).
Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje ( stavak 5.).
15. Dakle, cijeneći sadržaj navedene zakonske odredbe proizlazi da jasnim izričajem odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
15.1. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime isplata mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika u visini obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
16. Međutim, kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao postojanje takve razlike ( to zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ni pokušao dokazati), na isplatu koje bi u konkretnom slučaju, eventualno, imao pravo uz primjenu navedene odredbe čl. 27. ZOOP, to je sud prvog stupnja njegov zahtjev pravilno odbio kao neosnovan, radi čega je i žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.
17. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.
Pula - Pola, 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Robert Fabris
