REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-795/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Pavičić i Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insturance group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB:52848403362, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1268/2024-23 od 8. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1268/2024-23 od 8. listopada 2025., dopunjena dopunskom presudom istoga suda poslovni broj: Pn- 1268/2024-31 od 23. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insturance group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB:52848403362, platiti tužitelju IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 953,88 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 6. ožujka 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 46,12 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 6. ožujka 2024. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.402,31 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 8. listopada 2025. pa do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Dopunskom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insturance group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB:52848403362 naknaditi tužitelju IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] daljnji parnični trošak u iznosu od 265,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 23. ožujka 2026. pa do isplate obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

3. Protiv odbijajućeg dijela navedene presude i odluke o troškovima postupka žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se, kao osnovan u cijelosti prihvati njegov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Sa žalbom tužitelja postupljeno je temeljem odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).

5. Na žalbu nije odgovoreno.

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

7.1. Prije svega, u ovom postupku valja zaključiti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu preostale štete u iznosu od 1.000,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koju trpi iz štetnog događaja – prometne nezgode od 10.11.2023. koja se dogodila u Zagrebu, na križanju Maksimirske ceste i Ulice Fakultetsko dobro, kada je kao vozač motornog vozila registarske oznake [registarska oznaka] stradao u toj prometnoj nezgodi za koju je odgovoran ĆM iz [adresa], koji je vozilom registarske oznake [registarska oznaka], u to vrijeme osiguranim kod tuženika policom osiguranja broj: [broj police osiguranja], udario u stražnji dio vozila u kojem se nalazio tužitelj, a zatim je vozilo odbačeno na vozilo ispred registarske oznake [registarska oznaka], smatrajući osiguranika tuženika odgovornim za njezin nastanak, sve utemeljeno na odredbi čl. 1045., čl. 1095. i čl. 1100. u vezi odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).

10. Obzirom na žalbene navode žalitelja, u ovom dijelu postupku, nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, niti sama pravna osnova zahtjeva tužitelja, kao ni činjenica da je tuženik na ime naknade štete koju tužitelj trpi iz ovog štetnog događaja, izvansudskim putem, isplatio tužitelju ukupni iznos od 1.858,12 eura, a nije sporna ni visina imovinske štete koju iz navedenog štetnog događaja trpi tužitelj.

11. Sporna je samo visina neimovinske štete koju iz navedenog štetnog događaja trpi tužitelj.

12. Odlučujući o visini ove naknade neimovinske štete koju tužitelj trpi iz navedenog štetnog događaja, sud prvog stupnja je cijeneći utvrđeno činjenično stanje, koje obzirom na samo žalbu tužitelja i nije sporno te napose nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke prof.dr.sc. Božidara Šebečića da je tužitelj u navedenom štetnom događaju pretrpio trzajnu ozljedu vratne kralješnice zbog čega je kod njega došlo do umanjenja životne aktivnosti od 3%, pretrpljene bolove, njegovu životnu dob ( rođen 1993.) te Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i povećanje troškova života unazad pet godina, od vremena donošenja navedenih Orijentacijskih kriterija, zaključio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.700,00 eura, kao i da mu pripada pravo na nesporni iznos imovinske štete na ime naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 112,00 eura, odnosno da mu ukupno pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 2.812,00 eura od kojeg iznosa valja oduzeti već nesporno isplaćeni iznos od 1.858,12 eura, pa mu u ovom postupku pripada pravo na isplatu preostalog iznosa od 953,88 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za iznos od 46,12 eura, kao neosnovan odbio.

13. Ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, suprotno žalbenim navodima žalitelja, prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu jasne i uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj svojom žalbom.

14. Na temelju odredbe čl. 1045. st. 1 ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

14.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, a koja činjenična utvrđenja obzirom na samo žalbu tužitelja i nisu bila sporna, sud prvog stupnja je, suprotno njegovim žalbenim navodima, i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužitelju na ime pretrpljene neimovinske štete iz navedenog štetnog događaja, koju trpi zbog povrede prava osobnosti, pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u presuđenom novčanom iznosu, cijeneći pri tom pravilno sve činjenice koje utječu na odmjeravanje svih vidova ove pravične novčane naknade, a napose okolnosti konkretnog slučaja, kao i životnu dob tužitelja, te povećanje troškova života unazad pet godina, od vremena donošenja navedenih Orijentacijskih kriterija, a na što posebno u žalbi ukazuje tužitelj, radi čega je i njegovu žalbu valjalo ocijeniti neosnovanom.

15.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti da je sud prvog stupnja visinu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete koju trpi tužitelj odmjerio uz pravilnu primjenu navedene zakonske odredbe iz čl. 1100. ZOO i Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a cijeneći pri tome sve okolnosti konkretnog slučaja, uzimajući pri tome pravilno, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, i povećanje troškova života unazad pet godina, od vremena donošenja navedenih Orijentacijskih kriterija. Pri tome, valja istaknuti da ti kriteriji i iznosi predstavljaju samo određenu orijentaciju u dosuđivanju pravične novčane naknade nematerijalne štete. Međutim, oni ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, jer se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja, a što je sud prvog stupnja svakako uzeo u obzir prilikom dosude ove pravične novčane naknade.

16. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 5. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka pri čemu valja istaknuti da je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilno primijenio materijalno pravo i kada tužitelju nije priznao troškove postupka koji se odnose na sastav podneska od 12.2.2025., kojim tužitelj zbog slabog imovnog stanja moli sud produljenje roka za uplatu medicinskog vještačenja kao niti trošak sastava podneska od 13.2.2025. kojim obavještava sud o uplati predujma jer isti, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, doista nije potreban za vođenje ove parnice, radi čega je žalbu tužitelja valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

17. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, kao niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti u cijelosti, kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 9. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris