Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-342/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćnici Ermini Abdić Klisović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ŠK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Povrv-112/2025-8 od 28. studenog 2025., dana 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Povrv-112/2025-8 od 28. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog određen u rješenju o ovrsi javne bilježnice Željene Biuk poslovnog broja Ovrv-686/19 od 17.04.2019. godine u dijelu kojem se nalaže tuženiku da tužitelju isplati:

- po računu broj 0000556776082018 iznos od 149,91 EUR / 1.129,47 kn sa zateznom kamatom koja teče od 16.8.2018. do isplate,

- po računu broj 0000540614092018 iznos od 146,05 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.9.2018. do isplate,

- po računu broj 0000558909102018 iznos od 148,06 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.10.2018. do isplate,

- po računu broj 0000558247112018 iznos od 134,99 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.11.2018. do isplate,

- po računu broj 0000537974122018 iznos od 107,80 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 7.12.2018. do isplate,

- po računu broj 0000672394032019 iznos od 49,48 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.3.2019., do isplate.

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke djelomično je ukinut platni nalog određen u rješenju o ovrsi javne bilježnice Željene Biuk poslovnog broja Ovrv-686/19 od 17.04.2019. godine u dijelu kojem se nalaže tuženiku da tužitelju isplati po računu broj 0000672394032019 dospijeća 15.3.2019. godine u iznosu od 228,64 EUR. U točki III. izreke prvostupanjske presude sadržana je odluka o parničnom trošku kojom se obvezuje tuženik da da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 937,50 EUR u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude, očigledno u dijelu pod točkama I. i III. izreke, žalbu je podnio tuženik. Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude u cijelosti i iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Žalitelj predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i da se vrati predmet na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplata iznosa od 736,29 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog dijela tražbine do isplate, a temelji se na vjerodostojnoj ispravi – ovjerenom izvatku iz poslovnih knjiga. Navedena tražbina odnosi se na nepodmirene dospjele obveze po računima za pretplatničku uslugu Homebox Turbo uz kupnju uređaja i mobilne usluge, a za obračunsko razdoblje od srpnja 2018. do veljače 2019.

Predmet spora, također je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži naknada troška određenog Rješenjem o ovrsi javne bilježnice Željane Biuk, poslovni broj Ovrv- 686/19 od 17. travnja 2019., u iznosu od 175,86 EUR.

6. Ispitujući pobijanu presudu te postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da je tuženik s tužiteljem zaključio ugovore o zasnivanju pretplatničkog odnosa za usluge Homebox Turbo i mobilne usluge za pretplatničke brojeve [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona] uz obvezno trajanje ugovornog odnosa od 24 mjeseca;

- da su zahtjevi za zasnivanje pretplatničkog odnosa i ugovori o kupnji uređaja potpisani od strane tuženika te da je tužitelj ugovorene usluge stavio na raspolaganje tuženiku;

- da je tužitelj za pružene usluge ispostavio račune navedene u izreci pobijane prvostupanjske presude;

- da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je podmirio iznose po tim računima;

- da ugovorni odnos nije trajao do isteka ugovorenog razdoblja od 24 mjeseca;

- da je do prestanka ugovornog odnosa došlo zbog neispunjavanja ugovornih obveza od strane tuženika, odnosno zbog nepodmirenja dospjelih računa;

- da je tužitelj, prema ugovoru, Općim uvjetima poslovanja i članku 41. stavku 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ br. 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14. i 72/17., dalje ZET) koji je bio na snazi u relevantnom razdoblju, imao pravo obračunati naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora;

- da tuženik nije podnio niti dokazao osnovan prigovor na predmetne račune niti je dokazao da je u propisanom postupku osporio njihov sadržaj;

- da je po rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk poslovni broj Ovrv - 686/19 tijekom 2020. provedena prisilna naplata putem Financijske agencije;

- da je rješenjem suda od 22. veljače 2021. ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog rješenja o ovrsi;

- da su nakon ukidanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti sredstva naplaćena u ovršnom postupku vraćena tuženiku;

- da sam tuženik tijekom postupka priznaje kako mu je cjelokupni iznos naplaćen u ovršnom postupku vraćen na njegov račun;

- da tuženik nije dokazao da je nakon povrata tih sredstava podmirio utuženo potraživanje;

- da najstarije utuženo potraživanje dospijeva u srpnju 2018. godine, dok je prijedlog za ovrhu podnesen 17. travnja 2019., slijedom čega nije nastupila zastara potraživanja.

8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog.

10. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je podmirio utužena potraživanja niti je dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da su predmetni računi plaćeni . Iz navedenog proizlazi da je pravilno postupio prvostupanjski sud u ocjeni dokaza i primjeni pravila o teretu dokazivanja u skladu s odredbama članaka 219. i 221.a ZPP-a. Tuženik nije dokazao da je dug podmirio pa je prvostupanjski sud pravilno smatrao da dug postoji i da ga je tuženik dužan platiti.

11. Nadalje, sama činjenica da je tuženik osporavao osnovanost potraživanja tužitelja ili da je bio u sporu s tužiteljem glede naknade štete na televizijskom prijamniku, nije od utjecaja na njegovu ugovornu obvezu podmirenja dospjelih računa za pružene usluge.

12.1. Neosnovano žalitelj ističe da je predmetna tražbina već bila naplaćena u ovršnom postupku. Naime, iz dokumentacije u spisu proizlazi da su po rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk broj Ovrv-686/19 od tuženika kao ovršenika bila naplaćena određena sredstva putem Financijske agencije dana 10. studenoga 2020., a kako to proizlazi i iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje koju je tuženik dostavio u spis u privitku podneska od 22. listopada 2025. Međutim, rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj Ovrv-12/2021 od 22. veljače 2021. ukinuta je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti navedenog rješenja o ovrsi, nakon čega je provedena ovrha ostala bez pravne osnove.

12.2. Iz navoda tužitelja tijekom postupka proizlazi da su zaplijenjena sredstva vraćena tuženiku, a navedenu činjenicu potvrđuje i sam tuženik u svojim podnescima i Prigovoru od 27. travnja 2021. (list 13-17 spisa) kada izričito navodi da mu je naplaćeni novac vraćen na njegov račun. Slijedom toga pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se ne radi o podmirenoj tražbini niti o dvostrukoj naplati istoga potraživanja, budući je prethodno provedena naplata poništena povratom sredstava tuženiku.

13. Jednako tako, neosnovani su žalbeni navodi da je predmetni ugovor raskinuo tužitelj, a ne tuženik. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je do raskida ugovornog odnosa došlo zbog neispunjavanja ugovornih obveza od strane tuženika, odnosno zbog neplaćanja dospjelih računa, zbog čega je tužitelj bio ovlašten raskinuti ugovor i obračunati naknadu sukladno ugovoru i mjerodavnim propisima. Stoga je prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbu članka 41. stavka 5. ZET-a kada je prihvatio zahtjev tužitelja za naknadu zbog prijevremenog prestanka ugovornog odnosa nastalog krivnjom pretplatnika.

14.1. Prvostupanjski sud pravilno je odbio prigovor zastare kao neosnovan. Naime, predmetna tražbina odnosi se na nepodmirene dospjele obveze po računima za pretplatničku uslugu Homebox Turbo uz kupnju uređaja i mobilne usluge za obračunsko razdoblje od srpnja 2018. do veljače 2019., na koje se primjenjuje jednogodišnji zastarni rok propisan člankom 232. stavkom 1. točkom 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO).

14.2. Najstarija utužena tražbina dospjela je u srpnju 2018. godine, dok je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 17. travnja 2019. godine. Stoga od dospijeća najstarije utužene tražbine do podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao zakonom propisani jednogodišnji zastarni rok. Slijedom navedenog, u trenutku pokretanja ovršnog postupka predmetna tražbina nije bila zastarjela. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije nastupila zastara predmetne tražbine te je osnovano odbio istaknuti prigovor zastare.

15. Odluka o parničnom trošku pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

16. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I i III. izreke , a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu, 9. lipnja 2026.

sutkinja:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić