Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10081/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomialava Tomašića, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Roberta Završkog, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Vila Cristina d.o.o. sa sjedištem u [adresa] i okrivljenika UZ, kao odgovorne osobe koje brani Gorana Roso, odvjetnica iz Splita, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23) odlučujući o žalbi tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 23. listopada 2023. godine, broj: 11. Pp-5475/2023, na sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Split, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela a u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu i u odluci o kazni, na način da su okrivljenici djelom činjenično opisanim u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22) pa se na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona okrivljeniku UZ, kao odgovornoj osobi izriče novčana kazna u iznosu od 30,00 eura (trideset eura), koju je okrivljena odgovorna osoba dužna platiti u roku od 60 dana po primitku ove presude.
II Ukoliko okrivljena odgovorna osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 60 dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
III U preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Financijske agencije, Regionalnog centra Split, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljena pravna osoba Vila Cristina d.o.o. i okrivljenik UZ, kao odgovorna osoba proglašeni su krivima za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 270,00 eura (dvjestosedamdeset eura) dok je prema okrivljenoj odgovornoj osobi primijenjena opomena.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalom iznosu od 30,00 eura (trideset eura), svaki.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnoj sankciji izrečenoj okrivljenoj odgovornoj osobi. Smatra da se kod okrivljenika može postići svrha kažnjavanja isključivo izricanjem novčane kazne. Predlaže da se okrivljena odgovorna osoba kazni istom novčanom kaznom kakva joj je bila izrečena u prekršajnom nalogu, te da se obveže na naknadu troškova izdavanja prekršajnog naloga.
4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjski sud u odnosu na okrivljenike potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, pri čemu je pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, iz uvoda pobijane presude vidljivo je da je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23) iako je trebao primijeniti u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona samo najblaži propis za okrivljenika koji se promijenio od počinjenja prekršaja do odlučivanja prvostupanjskog suda, dakle odredbu članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22) s obzirom da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu (“Narodne novine” broj: 82/23) nije ni po čemu blaži propis za okrivljenike od pravilno primijenjenog Zakona o izmjenama Zakona o računovodstvu (“Narodne novine” broj: 114/22). Kako ovaj sud po službenoj dužnosti pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava, to je točkom I izreke ove presude otklonio utvrđenu povredu, koja nije utjecala na zakonitost prvostupanjske presude. Ispitujući dalje pobijanu presudu, ovaj sud nije našao da bi nastupila zastara prekršajnog progona, te da bi tijekom prvostupanjskog postupka bile počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito temeljem obrane okrivljenika, te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, prvostupanjski sud osnovano je proglasio okrivljenike krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret, a za odluku o krivnji dao je valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
8. Što se tiče žalbenog navoda tužitelja vezanog uz odluku o kazni, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da u konkretnom slučaju ima osnove za preinačenje odluke o kazni u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu.
9. Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pogrešno prema okrivljeniku UZ, kao odgovornoj osobi primijenio opomenu, a na što posredno upire žalitelj kad tvrdi da je okrivljenoj odgovornoj osobi trebalo izreći novčanu kaznu. Naime, odredbom članka 43. Prekršajnog zakona propisano je da je opomena prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina novčana kazna novčana kazna do 663,61 eura, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Kako je za navedeni prekršaj za odgovornu osobu poduzetnika propisana novčana kazna u rasponu od 660,00 do 2.650,00 eura, evidentno je da se za predmetni prekršaj ne može primijeniti opomena prema okrivljenoj odgovornoj osobi.
10. Ovaj sud ističe da je iz propisanog raspona novčane kazne za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, već vidljivo da se radi o prekršaju čija težina zahtijeva primjerenu prekršajnu sankciju, s obzirom na društvenu opasnost djela, a na što osnovano upire žalitelj.
11. Stoga, imajući u vidu iskreno priznanje okrivljenika, iskazano kajanje za počinjeni prekršaj koje okolnosti je već pravilno olakotnim cijenio prvostupanjski sud, a uz to i težinu počinjenog prekršaja, koju okolnost prvostupanjski sud nije uopće cijenio prilikom odlučivanja o kazni, te protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda pri čemu ovaj sud nije našao da bi vrijeme trajanja postupka bilo prouzročeno zlouporabom procesnih ovlaštenja okrivljenika i njihovog branitelja, to je ovaj sud prihvativši žalbu tužitelja preinačio odluku o kazni prvostupanjskog suda, te izrekao okrivljeniku UZ, kao odgovornoj osobi u pravnoj osobi Vila Cristina d.o.o. novčanu kaznu kao pod točkom I izreke ove presude, daleko ispod propisanog minimuma novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja. Ovaj sud smatra da je upravo ovako izrečena novčana kazna razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljene odgovorne osobe.
12. Po mišljenju ovog suda tako odmjerena novčana kazna pogodna je da se njezinim izricanjem ostvari kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija. Stoga ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se okrivljena odgovorna osoba ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
13. Međutim potrebno je istaknuti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ukoliko okrivljena odgovorna osoba u roku od 60 dana od primitka ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
14. Što se tiče navoda žalbe vezano uz troškove prekršajnog postupka, za istaknuti je da je prvostupanjski sud izrekom pobijane presude obvezao okrivljenu odgovornu osobu na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno odmjerio troškove prekršajnog postupka, s obzirom na složenost i trajanje postupka. Stoga je žalbu tužitelja u odnosu na troškove izdavanja prekršajnog naloga, a koji je u cijelosti i stavljen van snage povodom prigovora okrivljenika, trebalo odbiti i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.
15. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
16. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu 9. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
CZ, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
