Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5467/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Roberta Završkog, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ET, kojeg brani Andrija Milošević, odvjetnik iz Zadra, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika ET, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 28. ožujka 2023. godine, Klasa: 413-01/22-26/2484, Urbroj: 513-02-8002/25-23-8, na sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika ET, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijano rješenje u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da je okrivljenik djelom činjenično opisanom u izreci pobijanog rješenja počinio prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22), pa se temeljem citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona okrivljeniku izriče novčana kazna u iznosu od 500,00 eura (petsto eura) koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude.

II. U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ET i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.

III. Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 dana po primitku ove presude, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IV. Okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od 30 dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljenik ET proglašen je krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja, pa mu je na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 eura (šesto eura).

2. Predmetnim rješenjem od okrivljenika je oduzet iznos od 7,70 eura (sedam eura i sedamdeset centa) / 58,00 kuna (pedesetosam kuna) na ime protupravno ostvarene imovinske koristi.

3. Okrivljenik je pobijanim rješenjem obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura).

4. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenik je podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, navodeći u bitnom da je tijekom prvostupanjskog postupka, kao i tijekom nadzora isticao da iznos od 90,00 kuna koji je zatečen kraj blagajne u staklenoj čaši na kojoj je pisalo „manča“, nije ostvareni promet u ugostiteljskom objektu, slijedom čega smatra da se taj iznos nije smio pozicionirati u stanje blagajne. Naveo je da prvostupanjsko tijelo nije dalo valjani razlog zbog čega napojnice nisu mogle biti na taj način izdvojene od same blagajne, odnosno na koji način ih je trebalo odvojiti i označiti. Smatra da se radi o beznačajnom djelu, jer je iznos od 58,00 kuna kojeg je prvostupanjsko tijelo tretiralo kao višak neznatan ako se stavi u odnos s ukupno evidentiranim stanjem gotovinskog prometa. Dodao je da mu je izrečena previsoka novčana kazna koja nije razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju njegove odgovornosti, s obzirom da je takvo odvajanje napojnice i ustrojio u svojem ugostiteljskom objektu kako ne bi došlo do počinjenja prekršaja.

5. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje, pravilno primijenilo materijalno pravo, pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, te da nije nastupila zastara prekršajnog progona, niti su počinjene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a niti povrede na koje upire žalitelj.

8. Međutim, kako je u međuvremenu do odlučivanja ovog suda stupio na snagu Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22) koji sada propisuje neznatno niži minimum novčane kazne za ovakav prekršaj pa se stoga radi o blažem propisu za okrivljenika, to je ovaj sud u povodu podnesene žalbe a po službenoj dužnosti pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao pod točkom I izreke ove presude.

9. Na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito temeljem iznesene obrane okrivljenika te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu a koja je u dokazne svrhe provedena na glavnoj raspravi, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak osnovano je donijelo odluku kojom je okrivljenik proglašen krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, pri čemu okrivljenika okolnost koju ističe u žalbi ne ekskulpira prekršajne odgovornosti za djelo koje mu se stavlja na teret.

10. Ovaj sud ističe da nije prihvatljiva obrana okrivljenika da se u odvojenoj staklenoj čaši pokraj blagajne nalazila isključivo napojnica za zaposlenike i to stoga što analiza stanja blagajne bez tog iznosa od 90,00 kuna ne bi bila pravilna, jer bi u toj situaciji bio utvrđen manjak u blagajni, a što je pravilno zaključilo i prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak. Naime, evidentno je da u čaši kraj blagajne nije bio samo novac od napojnica, kako to tvrdi okrivljenik, već je u takvoj situaciji kad analiza blagajne nije bila pravilna, tužitelj opravdano uzeo cjelokupan iznos novca nađen u čaši kraj blagajne kao novac ostvaren prometom u ugostiteljskom objektu okrivljenika.

11. Slijedom istaknutog ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak za odluku o krivnji okrivljenika dalo valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

12. Razmatrajući navode žalbe na pobijano rješenje koji se odnose na izrečenu prekršajnu sankciju, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prilikom odmjere visine kazne pravilno cijenilo olakotnim dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, a otegotnim težinu djela, te je okrivljeniku izreklo novčanu kaznu ispod propisanog minimuma novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja. Međutim, ovaj sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići i izricanjem blaže kazne, pa je stoga imajući u vidu dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika koju okolnost je pravilno cijenilo već i prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, te protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda koji se ne može pripisati zlouporabi procesnih ovlaštenja od strane okrivljenika i njegovog branitelja, koje okolnosti je ovaj sud gledajući ih sveobuhvatno ocijenio naročito olakotnim, preinačio pobijano rješenje u odluci o kazni, te je okrivljeniku izrekao dodatno ublaženu novčanu kaznu primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, kao pod točkom I izreke ove presude.

13. Ovaj sud smatra da je upravo ovako izrečena novčana kazna razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te da će se ovako izrečenom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja, a uz to je i mišljenja da je izrečena novčana kazna pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija.

14. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba u danom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga ako okrivljenik u roku od 30 dana po primitku ove presude, plati dvije trećine novčane kazne izrečene ovom presudom, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

15. Odluka o oduzimanju protupravno stečene imovinske koristi od okrivljenika u iznosu zatečenog viška u blagajni od 7,70 eura / 58,00 kuna na zakonu je utemeljena i pravilno obrazložena u pobijanom rješenju.

16. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena.

17. Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od 30 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.

18. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

19. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Ministarstva financija Republike Hrvatske, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.