Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-660/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog Rajka Ćulafića, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 1140/2022.-78 od 28. svibnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026. u prisutnosti branitelja optuženika odvjetnice Jovane Puhalo Pezer i odvjetnika Gorana Vujanića
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda kaznenog suda u Zagrebu broj K-1140/2022.- 78 od 28. svibnja 2025., na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi ABC oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude.
2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv te presude pravovremeno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 1. ZKP s prijedlogom da županijski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
4. Optuženi ABC je putem braniteljice Jovane Puhalo Pezer, odvjetnice u Zagrebu, podnio odgovor na žalbu u kojem je predložio odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. U skladu s odredbom članka 475. stavak 1. ZKP o sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su županijski državni odvjetnik u Zagrebu, optuženi ABC i njegova braniteljica Jovana Puhalo Pezer, sjednici su pristupili branitelji optuženika odvjetnica Jovana Puhalo Pezer i odvjetnik Goran Vujanić, dok uredno obaviješteni optuženi ABC i županijski državni odvjetnik nisu pristupili pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti.
7. Žalba nije osnovana.
8. Žalitelj u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo, a razlozi koje sud navodi za takvu svoju odluku su pogrešni. Nalazi da je prvostupanjski sud trebao prilikom analiziranja iskaza oštećene BJ i svjedokinje ĐJ te utvrđivanje njihove vjerodostojnosti uzeti u obzir njihove iskaze iz prethodnog postupka te ih povezati u logičku cjelinu s njihovim iskazima s rasprava. Obje u bitnome iskazuju i u prethodnom postupku i na raspravi da je optuženik doista izgovorio prijeteće riječi, da je zbog tih riječi oštećenica rekla ĐJ da pozove policiju, da je optuženik prije dolaska policije napustio mjesto događaja, a oštećenica je podnijela kaznenu prijavu u kasnim večernjim satima inkriminiranog dana u službenim prostorijama VII. PP Zagreb, što sve ukazuje da su inkriminiranog dana izgovorene prijeteće riječi koje su kod oštećenice, osim što su objektivno podobne izazvati strah, isti i izazvale. Rezoniranje suda da su riječi „politi solnom kiselinom“ takve riječi da odstupaju od uobičajenih riječi prijetnje, posebno upečatljive i pamtljive je nelogično s obzirom na protek vremena i nije za očekivati da sjećanje na događaj bude istovjetno i neposredno nakon samog događaja i kasnije. Istovremeno obje svjedokinje izričito suglasno navode da je optuženik prijetio oštećenici da će ju izmasakrirati i da neće više hodati, a što se optuženiku izmijenjenom optužnicom i stavlja na teret. Nadalje, ističe, a vezano uz upućenu poruku oštećenice optuženiku u kojem navodi da joj je bitno da bude osuđen (uz uvjet) zbog dobivanja gradskog stana pa da je stoga oštećena instrumental izirala kazneni postupak, prvostupanjski sud nije izveo niti jedan dokaz.
9. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud nakon detaljne analize svih provedenih dokaza, posebno iskaza oštećene BJ i svjedokinje ĐJ, svakog zasebno i u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom optuženika ispravno zaključio da iz provedenih dokaza ne proizlazi siguran zaključak da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo pa ga je posve osnovano oslobodio optužbe pozivajući se na odredbu članka 453. točka 3. ZKP.
10. Naime, prvostupanjski je sud nakon analize iskaza oštećene BJ i svjedokinje ĐJ te obrane optuženika sa sigurnošću zaključio da je inkriminiranog dana došlo do verbalnog napada optuženog ABC na oštećenu BJ i da joj je optuženik tom prilikom rekao da je „kurva“, dok vezano uz prijeteće riječi koje se optuženiku inkriminiraju nije mogao sa sigurnošću utvrditi da su iste toga dana i izgovorene.
11. U točki 6.1. obrazloženja presuda prvostupanjski je sud detaljno analizirao svaki iskaz oštećene BJ i svjedokinje ĐJ dan tijekom postupka, doveo ih u međusobnu vezu i nakon takve detaljne i okolnosne analize zaključio da nije dokazano da je optuženik izgovorio inkriminiranu prijetnju. I oštećena BJ i svjedokinja ĐJ nisu dosljedne u svojim iskazima, a vezano uz ponašanje optuženika kritične zgode i izgovorene riječi, obje svoje iskaze tijekom postupka mijenjaju, tako da nema čvrstog uporišta u njihovim iskazima vezano za odlučne činjenice pa da bi im trebalo bezrezervno povjerovati. Time da treba napomenuti kako niti oštećena BJ, niti svjedokinja ĐJ, opisujući inkriminirani događaj, posebno dio koji prethodi inkriminaciji ne spominje da je toga dana bilo slavlje na mjestu događaja gdje se održavao nogometni turnir i da su svi bili pripiti. Njihovi iskazi nisu podudarni niti neposredno nakon događaja dok bi im događaj trebao biti svjež u pamćenju jer se oštećena BJ jednog dijela izgovorenih riječi prije sjećala, dok svjedokinja ĐJ spominje riječi koje se optuženiku inkriminiraju, međutim, tek nakon što su joj predočene. Dio prijetećih riječi koje su naknadnom izmjenom optužnice izostavljene iz inkriminacija, a odnose se na spominjanje solne kiseline, predstavljaju doista nesvakidašnju prijetnju i životno je da se ureže u pamćenje, ne blijedi protekom vremena, međutim, upravo ovu činjenicu svjedokinje ne spominju. Oštećena BJ je dosljedna u tvrdnji da ju je optuženik vrijeđao, dok je u odnosu na prijeteće riječi njezin iskaz nedosljedan i tijekom postupka mijenjan, što je neživotno jer je za očekivati da se prije sjeća prijetnji koje bi je trebale uznemiriti i ugroziti spokojstvo, zbog čega i traži policijsku zaštitu, nego vrijeđanja.
12. Kada se nedosljednost u njezinom iskazu koji nije u bitnim dijelovima potvrđen iskazom svjedokinje ĐJ poveže sa tvrdnjom da nakon događaja nije komunicirala s optuženikom, što nije točno, kao i njezinom glasovnom porukom upućenom optuženiku „aj nek završi, trebaju mi papiri, da budeš kriv, pravomoćno, ali ono da te ne zatvore, odgulio si, potrudi se da budeš kriv, hvala“, koja upućuje na motiv terećenja optuženika, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da uz nedosljednost i nesigurnost iskaza u pogledu izgovorenih, navodno, prijetećih riječi, njezino ponašanje upućuje na zaključak korištenja kaznenog postupka u svrhu različitu od njezine zaštite. Oštećenica, prema njezinom iskazu, je u postupku ishodovanja gradskog stana u najam, a za što je konkurentnija kao žrtva nasilja nad ženama. Ovo je sigurno okolnost, odnosno činjenica, odlučna za procjenu vjerodostojnosti njezinog iskaza. Kako ovu činjenicu tijekom postupka državni odvjetnik nije osporavao, u smislu odredbe članka 464. stavak 8. ZKP ne može ju isticati u žalbi, odnosno ukazivati da se ne može prihvatiti dok se ne provjeri na objektivan način.
13. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagrebu, 9. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Koraljka Bumči
