Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-535/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene OC i dr., zbog kaznenih djela protiv časti i ugleda - klevetom iz članka 149. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe privatnog tužitelja LC podnesene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj K-280/2022.- 25 od 11. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žaba privatnog tužitelja LC kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom 1. optužena OC i 2. optužena HC su na temelju članka 453. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17., 126/19., 36/24. - dalje u tekstu ZKP) oslobođene optužbe da bi počinile kaznena djela protiv časti i ugleda - klevetom, iz članka 149. stavak 1. KZ/11., na štetu privatnog tužitelja LC. Ujedno je na temelju članka 149. stavak 3. ZKP privatni tužitelj LC dužan platiti troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u iznosu od 350,00 eura, kao paušal, u roku 15 dana te nužne izdatke optuženica i nužne izdatke i nagradu branitelja 2. optuženice HC o čemu će se donijeti posebno rješenje.
2. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu privatni tužitelj LC zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži navode žalbe te ukine u cijelosti prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje pred sucem pojedincem.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba privatnog tužitelja nije osnovana.
5. Žalitelj, iako navodi da pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, posebno ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP radi, niti obrazlaže u čemu nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Sadržajno, ukazujući na povijest odnosa privatnog tužitelja i TC, bivšeg supruga i oca optuženica, a vezano uz pozajmljivanje novca, razloge pozajmljivanja, uobičajene bankarske kamate tijekom tog razdoblja, ukazujući da s TC nikakvu kamatu nije ugovarao pa tako ni „veliku“, već samo rok povrata pozajmljenih sredstava, ukazuje na neistinitost tvrdnji optuženica da bi mu TC plaćao „veliku“, odnosno „visoku“ kamatu, što znači da prvostupanjsku presudu pobija isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Posebno ističe da su optuženice iskazujući u parničnom postupku, bez da im je postavljeno pitanje na tu okolnost, isključivo s ciljem da naškode časti i ugledu privatnog tužitelja, iskazale da je TC privatnom tužitelju plaćao „velike“, odnosno „visoke“ kamate, koje se odnose na ugovore o pozajmicama od dvadeset i više godina, iako se predmetni parnični postupak vodi zbog povrata pozajmice u iznosu od 160.000,00 kuna, koju TC niti u najmanjem iznosu nije vratio. Tako da polemizirajući sa zaključcima suda o utvrđenju bitnih elemenata kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11. privatni se tužitelj prvenstveno žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11. čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinit. Prije svega, treba istaći da iz činjeničnog opisa terećenih kaznenih djela ne proizlazi, a što se pak da iščitati iz obrazloženja prvostupanjske presude, da su činjenične tvrdnje za koje privatni tužitelj tvrdi da su klevetničke, iznesene tijekom iskazivanja optuženica pred Općinskim sudom u Varaždinu u predmetu posl. br. Pn-56/2020., što je privatni tužitelj propustio naznačiti u činjeničnom opisu tako da jedan dio zakonskog opisa i to „pred drugim“ nije opisan u činjeničnom opisu optužnog akta jer nisu naznačene osobe pred kim su to točno optuženice iznijele neistinite činjenične tvrdnje, odnosno kome su iste bile dostupne.
7. Prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnji žalitelja, proveo sve potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica i u potpunosti i ispravno utvrdio činjenično stanje. Na osnovi tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski je sud svaki navod činjeničnog opisa detaljno analizirao, po sveobuhvatnoj analizi svih provedenih dokaza izveo je zaključak da 1. optužena OC i 2. optužena HC u zgradi Općinskog suda u Varaždinu nisu iznijele neistinite i zlonamjerne tvrdnje za privatnog tužitelja, tvrdeći da su mu TC i optužena OC plaćali „velike“, odnosno „visoke“ kamate, a koje tvrdnje mogu naštetiti njegovoj časti i ugledu.
8. U zgradi Općinskog suda u Varaždinu, točnije u parničnom postupku Pn-56/2020. ispitane su obje optuženice, točno da je su rekle tvrdnje koje im privatni tužitelj inkriminira, međutim, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da su obje iskazujući u parničnom postupku opisivale financijsku i obiteljsku situaciju TC, bivšeg supruga 1. optužene OC i oca 2. optužene HC, kroz duže razdoblje . Upravo je loša financijska situacija bila jedan od razloga zašto je 1. optužena OC napustila bračnu zajednicu 2005., a ubrzo nakon nje i 2. optužena HC odselila od oca TC. U kontekstu opisa loše financijske situacije koja je bila razlog narušenih bračnih i obiteljski odnosa TC i supruge OC te kćeri HC su obje optuženice u iskazima pred Općinskim sudom u Varaždinu navele da su uzroci loših odnosa financijski problemi TC koji je pozajmio novac od LC i njegove majke, iako ga nije mogao vratiti, plaćajući i kamate koje su one ocijenile „visokim“, odnosno „velikim“, a u konačnici privatni tužitelj LC je stekao vlasništvo nad njihovim stambenim i poslovnim prostorom tražeći da iz istih isele.
9. Slijedom navedeno, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da optuženice nisu klevetale privatnog tužitelja, odnosno da su namjerno iznosile neistinite činjenične tvrdnje, već su iskazivale o svojem viđenju poremećenih obiteljskih, odnosno bračnih odnosa, uslijed pozajmica i s tim u vezi plaćanja kamata, tako da je ispravno prvostupanjski sud zaključio da u njihovom ponašanju nisu utvrđene sve bitne sastavnice kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11.
10. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP ovaj drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 9. lipnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Koraljka Bumči
