Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-649/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog BC, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženog MC podnesene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj K-230/2021. od 8. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženog BC odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Šibeniku je presudom broj K broj K-230/2021. od 8. rujna 2025. na temelju odredbe članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17.,126/19., 80/22., 36/24. dalje u tekstu: ZKP) optuženog BC proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda te se izrečene kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP optuženik je na ime paušalnog troška postupka dužan platiti iznos od 50,00 eura, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

3. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi BC putem braniteljice Nikoline Crnogaće Grubišić, odvjetnice iz Šibenika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o trošku s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu kao osnovanu na način da preinači osporavanu presudu i optuženika oslobodi optužbe.

4. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu u kojem je predložio odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu.

5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Optuženi BC u žalbi pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, međutim, u obrazloženju žalba ne opisuje u čemu nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Sadržajno, optuženik u žalbi ukazuje na nedosljednost, proturječnosti i nelogičnosti u iskazima oštećene AC, svjedoka NC i PC, smatrajući da ključan dokaz u ovom postupku predstavlja iskaz svjedoka SC koji je jedini nepristran i vjerodostojan, čime, zapravo, pobija presudu isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, polemizirajući sa zaključcima suda o utvrđenju bitnih sastavnica terećenog kaznenog djela.

8. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je analizirajući iskaze oštećene AC, njezinog brata PC i sina LC te dovodeći ih u vezu s obranom optuženog BC te iskazom svjedoka SC zaključio da je optuženi BC, nakon što je pristupio oštećenici, rekao joj da će zaklati i nju i njenog brata PC i sina LC te svu njenu unučad, odnosno počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. te za takav zaključak je u obrazloženju presude dao jasne i iscrpne razloge s kojim se u potpunosti slaže i ovaj drugostupanjski sud.

9. S pravom prvostupanjski sud vjeruje oštećenoj AC i njezinom bratu PC i sinu LC jer su njihovi iskazi u bitnome suglasni pa tako oštećenica je u iskazu navela da se kritične zgode nalazila u svojem vrtu zajedno sa bratom PC kada je pala grana sa drva badema na optuženikovu stranu vrta, da ju je optuženik motornom pilom pokušao otpiliti, da je na to reagirala njegova majka, da su se njih dvije verbalno sukobile, dok je optuženik rekao inkriminirane prijeteće riječi. Njezin iskaz u bitnom potvrđuje svjedok PC, a vezano uz sadržaj prijetnje. Treba napomenuti, za konkretnu prijetnju karakteristična je jedna nelogičnost zbog koje je pamtljiva i to stoga što je optuženik rekao oštećenici kako će joj, između ostalog, zaklati i unučad, što se oštećenici posebno urezalo u pamćenje jer ima samo jedno unuče, a isto u iskazu potvrđuje svjedok PC kao i svjedok po čuvenju LC koji nije bio na tempore criminis na licu mjesta, već iskazuje o onome što mu je majka, oštećena AC govorila. Oštećena AC mu je neposredno nakon događaja opisala kako joj je optuženik rekao da će zaklati nju, ujaka, njega i svu unučad. Dakle, sve troje i oštećenica i svjedoci su u potpunosti suglasni u sadržaju prijetnje. Svjedok SC je doista svjedok koji nije u rodbinskoj vezi, odnosno posebno blizak s oštećenom AC i optuženim BC, u svom iskazu opisuje verbalni sukob koji se između oštećenice i optuženog BC te njegove majke B zbio kritičnog dana, u odnosu na slomljenu granu badema kao uzrok sukoba iskazuje u skladu s iskazom oštećene AC i svjedoka PC . Međutim, ovaj svjedok navodi da je čuo prepirku između optuženikove majke i oštećenice, bio je u blizini, no povremeno se odmaknuo, odnosno udaljio od mjesta događaja, tako da iz njegovog iskaza ne proizlazi da je cijelo vrijeme bio u njihovoj blizini i čuo sve što se između optuženika i oštećenice događa pa se na temelju njegovog iskaza ne može isključiti tvrdnja oštećenice, koju potkrepljuju iskazi njezinog brata, a očevica PC koji je cijelo vrijeme bio prisutan i njezinog sina kojem je neposredno nakon događaja ispričala što se zbilo. S obzirom na navedeno osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz svjedoka SC jer je u odnosu na bitne činjenice u suprotnosti s iskazom oštećene AC i svjedoka PC koji su bili tijekom cijelog sukoba prisutni i povukli se u svoju kuću nakon izrečenih prijetnji.

10. Optuženikove riječi su kod oštećenice izazvali osjećaj ugroze, bojazni za vlastiti život, a što proizlazi iz iskaza njezinog sina LC i činjenice što je nakon događaja zatražila policijsku intervenciju ne bi li se zaštitila. Činjenica što oštećenica nije odmah zatražila policijsku intervenciju ne znači da se nije osjećala ugroženo. Međusobni odnosi optuženikove i oštećenićine obitelji su duže vrijeme narušeni, svjesna da prijavom policiji iste dodatno opterećuje, životno je, a kako to tvrdi oštećenica, da je očekivala da će joj se optuženik ispričati, a tek kada to nije učinio odlučila je događaj prijaviti policiji. To što je optuženik, prema nalazu liječnika psihijatra, psihički zdrava osoba, ne isključuje ga kao počinitelja kaznenog djela prijetnje . U trenutku pregleda bio je u akutnoj stresnoj reakciji, što je moguća reakcija na verbalni napad na oštećenicu i pokazatelj svijesti o izrečenom te zgode.

11. Prvostupanjski sud je sasvim ispravno zaključio da su izrečene riječi objektivno podobne izazvati osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti, što su, a s obzirom da je oštećenica zatražila policijsku intervenciju i izazvale, bez obzira je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje prema oštećenici i njezinoj obitelji ili ne.

12. Optuženik posebno ne pobija presudu zbog odluke o kazni, međutim, kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, njegova žalba u smislu odredbe članka 478. ZKP sadrži u sebi žalbu zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao odluku o kazni i uvjetnoj osudi.

13. Prvostupanjski je sud prilikom odmjeravanja kazne ispravno kao olakšavajuću okolnost cijenio dosadašnju kaznenu neosuđivanost optuženika , dok je kao otežavajuće okolnosti uzeo u obzir značaj i težinu djela te stupanj krivnje. Kada se sve istaknute okolnosti ispravno vrednuju, a imajući u vidu ličnost optuženika, njegovu životnu dob, prijašnji život, način i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju dvije godine, primjereni su istaknutim i utvrđenim okolnostima te će se upravo takvom kaznom s izrečenom uvjetnom osudom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

14. U odnosu na žalbu o trošku treba istaći da je trošak paušala ispravno određen, a s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka.

15. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe optuženika nisu osnovani, primjenom odredbe članka 482. ZKP žalba optuženika odbijena je kao neosnovana.

Zagreb, 9. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči