Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-90/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Jadranka Matić kao predsjednica vijeća, Ksenija Jakovčević kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Lidija Bošnjaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Glogovac, koju zastupa punomoćnik Krešimir Papac, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Dergez d.o.o., OIB: 10948162678, Trg bana Josipa Jelačića 11, Podravske Sesvete, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Košanski, odvjetnica u odvjetničkom društvu Lacković & Rukavina d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, poslovni broj Pn -32/2021-74 od 18. listopada 2024. i žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, poslovni broj Pn-32/2021-79 od 15. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, poslovni broj Pn-32/2021-74 od 18. listopada 2024. u toč. I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, poslovni broj Pn-32/2021-79 od 15. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku Dergez d.o.o. da isplati tužiteljici DN iznos od 2.654,45 eura (dvije tisuće šesto pedeset četiri eura četrdeset pet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznos od 2.521,73 eura od 2. veljače 2021. do isplate, te na iznos od 132,72 eura od dana donošenja presude 18. listopada 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice DN u dijelu u kojem se nalaže tuženiku Dergez d.o.o. da u roku od 15 dana isplati tužiteljici DN na iznos od 132,72 eura (sto trideset dva eura sedamdeset dva centa) zakonske zatezne kamate od 2. veljače 2021. do 18. listopada 2024.

III Nalaže se tuženiku Dergez d.o.o. da naknadi tužiteljici DN troškove parničnog postupka u iznosu od 2.292,30 eura (dvije tisuće dvjesto dvadeset dva eura trideset centi), u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice DN da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.185,50 eura (tisuću sto osamdeset pet eura pedeset centi).“

Ujedno je rješenjem od 18. listopada 2024. odbijen tužiteljičin prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda kao neosnovan.

2. Rješenjem prvostupanjskog suda od 15. studenog 2024. odlučeno je: „Nalaže se tužiteljici DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da isplati stalnom sudskom vještaku dr. med. Šimi Mijiću, OIB: [osobni identifikacijski broj], D [adresa] iznos od 484,23 eura na račun broj: IBAN:

[broj bankovnog računa] otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d., u roku od 15 dana.“

3. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka. Tuženik u prvoj rečenici navodi da prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti, međutim iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi da presudu pobija u dijelu u kojem nije usp io u sporu, odnosno u točkama I. i III. izreke.

4. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući pobijano rješenje ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Žalbe su neosnovane.

6. U žalbenoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu 2.654,45 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i nenovčane imovinske štete po osnovi tuđe pomoći zbog ozljede koju je pretrpjela na radu dana 20. listopada 2020. oko 17:30 u trgovini tuženika u mjestu [adresa].

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da između stranaka nije sporno da je tužiteljica u vrijeme nastanka štetnog događaja 20. listopada 2020. bila zaposlena kod tužitelja na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme, sklopljenog za razdoblje od 6. listopada 2020. do 31. prosinca 2020.,

- da nije sporno da je tužiteljici prilikom početka rada uručena Odluka o imenovanju Mentora iz zaštite na radu od 6. listopada 2020. kojom je kao mentor imenovana BN,

- da iz iskaza zaposlenika tuženika i to poslovođe i mentorice tužiteljice BN, voditeljice maloprodaje JN i voditelja zaštite na radu MN proizlazi da je uobičajen postupak rada tuženika da se novozaposlenim radnicima imenuje mentor zaštite na radu koji je dužan upozoriti zaposlenika na sve potencijalne opasnosti na poslu, te je stav tuženika da mentor, nakon što to mentor izvrši, nije dužan biti stalno nazočan na poslu kad i novozaposleni radnik, već je dovoljno da bude prisutan iskusniji radnik,

- da sud ocjenjuje istinitim i prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem opisuje nastanak ozljede odnosno da je prilikom rukovanja mesoreznicom istovremeno držala mesoreznicu svojim palcem, a ostali prsti su se nalazili na salami, uslijed čega joj se ruka poskliznula te je došla kontakt s mesoreznicom i nastala je ozljeda ruke tužiteljice, ali da sud ne prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je koristila zaštitni mehanizam jer upravo iz njenog opisa položaja ruku prilikom rezanja salame pro izlazi da nije držala zaštitni mehanizam, već je rukom pridržavala mesoreznicu i salamu, slijedom čega da je tužiteljica postupala protivno osnovnim i posebnim mjerama zaštite na radu na koje je prethodno upozorena,

- da tužiteljica još uvijek osjeća posljedice ozljede na način da u desnom kažiprstu i dalje nema cirkulacije, puca joj koža, prst ne može saviti do kraja , a na koje okolnosti je provedeno i medicinsko vještačenje po medicinskom vještaku Šimi Mijiću iz čijeg nalaza proizlaze ista utvrđenja,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Davora Đaloga proizlazi da tuženik nije postupao u skladu s pravilima zaštite na radu prije nastanka ozljede tužiteljice jer je do iste došlo u trenutku rada, u postupku osposobljavanja za rad na siguran način , bez nadzora imenovanog mentora za zaštitu na radu i bez nadzora radnika obučenog za rad na siguran način (prema iskazu zaposlenice ČN ona je u trenutku nastanak ozljede punila police) te je prilikom ozljede na radu propustio u propisanom roku valjano obavijestiti nadležni zavod o ozljedi,

- da tužiteljica nije izvodila opisane radnje vlastitom voljom te da iz tog razloga nije pridonijela nastanku štete odnosno ozljede jer iz iskaza svjedoka proizlazi da se od svih zaposlenika, pa tako i od tužiteljice, očekivalo da rade sve poslove koji su potrebni za funkcioniranje trgovine pa tako i na mesoreznici pa je upravo to bio jedan od tužiteljičinih radnih zadataka,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka specijalista fizijatra Šime Mijića proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju 20. listopada 2020. zadobila reznu ranu kažiprsta desne ruke, koja je liječena po kirurgu i obiteljskom liječniku do 29. studenoga 2020., a po završenom liječenju da je kod tužiteljice zaostala diskoloracija kože desnog kažiprsta, saniran postoperativan ožiljak, ograničena pokretljivost krajnjeg i srednjeg članka kažiprsta desne šake te mjestimičan gubitak osjeta, da su navedene posljedice rezultirale smanjenjem životne aktivnosti u iznosu od 3% iz razloga jer se radi o dominantnoj ruci prilikom obavljanja radnih i avokacijskih aktivnosti, aktivnostima svakodnevnog života, samozbrinjavanja, u smislu nemogućnosti kontrole kažiprsta zbog limitirane pokretljivosti i reduciranog osjeta kažiprsta ili i u pincentnom hvatu, narušenog osjeta i dodira te povećane mogućnosti ozljeđivanja,

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah koji je bio jak i kratkotrajan, sekundarni strah kao posljedicu tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica, jačeg intenziteta ukupno 3 dana, srednjeg intenziteta ukupno 5 dana i slabog intenziteta 28 dana, a daljnje povremeno je uračunato u smanjenje životnih aktivnosti,

- da je tužiteljica je pretrpjela bol jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, slabog intenziteta 28 dana, te povremeno što je uračunato u trajne posljedice ,

- da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna od 20. listopada 2020. do 29. studenoga 2020. po 2 sata dnevno i to u aktivnostima svakodnevnog života, obavljanju težih poslova, nošenju težih predmeta, aktivnostima samozbrinjavanja, dok je zaostalo naruženje kozmetske naravi uočljivo trećim osobama povremeno i pri bližem pogledu ,

- da je tužiteljica nedvojbeno pretrpjela ozljedu na radu jer je ozljedu zadobila za vrijeme rada u trgovini tuženika na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme na poslovima trgovca, radeći u svojoj smjeni i po nalogu tuženika, odnosno koristila je mesoreznicu što je je jedan od poslova trgovca i koji se očekivalo od nje da izvršava ,

- da je u vrijeme nastanka štetnog događaja tužiteljica bila zaposlena kod tuženika tek dva tjedna i još je trajao postupak osposobljavanja za rad na siguran način (dakle, neosposobljen radnik) i da je radnica tuženika ČN kao iskusan radnik osposobljen za rad na siguran način propustila vršiti nadzor nad tužiteljicom prilikom rada tužiteljice na mesoreznici,

- da je tužiteljici tuđa pomoć besplatno pružena od članova obitelji, pa je sud temeljem čl. 223. ZPP-a kao primjerenu odredio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege u mjestu tužiteljice, a prema prilikama, običajima i troškovima života, u iznosu od 4,00 eura, što pomnoženo s brojem sati iznosi 132,72 eura.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik kao poslodavac koji odgovara po načelu objektivne odgovornosti u skladu s člankom 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZOR) i člankom 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje: ZNR), s time da je tužiteljica prilikom rada na mesoreznici postupala protivno osnovnim i posebnim mjerama zaštite na radu na koje je prethodno upozorena jer nije koristila zaštitni mehanizam pa sud ocjenjuje da postoji doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u omjeru 10%. Slijedom navedenog, sud zaključuje da tužiteljici, uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na ime naknade neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu pripada ukupan iznos od 2.654,46 eura, pri čemu je sud prilikom utvrđivanja ove visine naknade imao u vidu doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u omjeru od 10%, ali s druge strane i pretrpljene fizičke bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti od 3% i zaostalo naruženje uočljivo trećima samo ponekad, slijedom čega sud ocjenjuje da je opravdano u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev u visini utužene tražbine na osnovu neimovinske i imovinske štete .

9. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje te postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP - a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a pazi po službenoj dužnosti, a niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer se, suprotno žalbenim navodima, pobijane odluke mogu ispitati, izreke istih su jasne i razumljive, ne proturječe same sebi niti razlozima presude odnosno rješenja te su navedeni detaljni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni izvedenim dokazima.

10. Također, sud prvoga stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove brižljive ocjene, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa ni ovaj žalbeni razlog nije osnovan.

11. U odnosu na žalbene navode tuženika, prije svega valja navesti da okolnost da tužiteljica prije zaključenja glavne rasprave nije iskazala tužbeni zahtjev u službenoj valuti euro, već je iznos u kunama primjenom fiksnom tečaja konverzije preračunao u eure sud po službenoj dužnosti, nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

12. Tuženik također neosnovano navodi da je sud propustio provesti ocjenu dokaza na okolnost visine pojedinih vidova štete jer suprotno proizlazi iz obrazloženja pobijane presude. Sud je cijenio kako materijalne, tako i personalne dokaze te utvrdio sve okolnosti relevantne za odmjeravanje visine nastale štete . Nadalje, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud, uzimajući u obzir utvrđeni doprinos tužiteljice od 10%, utvrdio da tužiteljici na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege pripada iznos od 132,72 eura, a na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 2.521,73 eura (dosuđenih 2.654,45 eura umanjenih za navedenih 132,72 eura).

13. Međutim, prema ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju tužiteljica nastanku štetnog događaja odnosno predmetne štete nije pridonijela ni u omjeru od 10%, budući da je tuženik kao poslodavac bio dužan osigurati prisustvo odnosno nadzor mentora ili iskusnijeg zaposlenika tuženika prilikom obavljanja poslova od kojih postoji opasnost od ozljede, kao što je predmetni rad na mesoreznici, za svo vrijeme obučavanja odnosno osposobljavanja tužiteljice za rad na siguran način. Navedeni poslovi spadaju u radne zadatke tužiteljice te ih je ista nedvojbeno bila dužna obavljati, dok je tuženik bio dužan osigurati odvijanje radnih procesa sukladno propisima o zaštiti na radu . Budući da tuženik nije tako postupio, tužiteljica ne može biti odgovorna za nepravilno rukovanje predmetnim uređajem bez nadzora mentora ili drugog zaduženog radnika prije nego što je valjano osposobljena za rad na siguran način, a ista je uspješno položila test zaštite na radu tek po povratku na posao nakon predmetne ozljede na radu. Stoga ovaj sud smatra da je tuženik isključivo odgovoran za nastalu ozljedu na radu, ali uzimajući u obzir da u konkretnom slučaju prvostupanjsku presudu pobija samo tuženik te da sud u svakom slučaju odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, ovakvo stajalište drugostupanjskog suda nije od utjecaja na osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva jer je prvostupanjski sud ukupnu visinu štete ocijenio većom od zatraženog iznosa pa je tako i uz (pogrešno) utvrđeni doprinos tužiteljice u cijelosti (pravilno) prihvatio tužbeni zahtjev.

14.1. U odnosu na žalbeni navod da iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Davora Đaloga proizlazi da je tužiteljica samoinicijativno, bez ičije upute, pristupila radu na mesoreznici, valja prije svega navesti da će prema odredbi čl. 250. ZPP-a sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Međutim, o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

14.2. Prvostupanjski sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem isti navodi da je tužiteljica izvodila radnje vlastitom voljom te da je iz tog razloga pridonijela nastanku štete odnosno ozljede. Ovo stoga što je na temelju iskaza svjedoka i tužiteljice kao stranke sud utvrdio da se od tužiteljice, kao i ostalih zaposlenika, očekivalo da radi sve poslove koji su potrebni za funkcioniranje trgovine pa tako i na mesoreznici, odnosno to je bio jedan od tužiteljičinih svakodnevnih radnih zadataka, čak i prije završenog osposobljavanja za rad na siguran način.

14.3. Ujedno iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u konkretnom slučaju u trgovinu ušao kupac koji je tražio da mu se izreže salama te da je ona krenula poslužiti kupca jer je bila pokraj mesoreznice, u kojem trenutku joj je kolegica ČN rekla da načme novu salamu, što je ona i učinila. Tužiteljica je, dakle, samoinicijativno krenula poslužiti konkretnog kupca jer je bila najbliža mesoreznici i to je bio jedan od njezinih radnih zadataka, ali je prema uputi odnosno uz izričito odobrenje iskusnije radnice tuženika, koja je za razliku od tužiteljice u tom trenutku bila obučena za rad na siguran način, zaista i započela s radnjom rezanja predmetne salame. Zbog navedenog, ovaj sud ocjenjuje kako je sud prvoga stupnja pravilno odbio prihvatiti mišljenje vještaka u navedenom dijelu pa su posljedično i žalbeni navodi tuženika, kojima se poziva na nalaz i mišljenje vještaka, neosnovani.

14.4. S obzirom na sve izneseno, okolnost da tužiteljica nije pravilno koristila predmetnu mesoreznicu nije posljedica njezine krajnje nepažnje već rezultat nepoštivanja obveza iz područja zaštite na radu od strane tuženika, kako je ranije navedeno, pa su i u tom dijelu žalbeni navodi neutemeljeni te nema mjesta oslobođenju od odgovornosti istog u smislu odredbe čl. 25. st. 2. ZNR.

15. Stoga slijedi da je pravilnom primjenom odredaba čl. 111. ZNR, čl. 25. ZOR te čl. 1046., 1100. st. 1. i 2., čl. 1095., čl. 1103. i čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) također valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

16. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima postupka u granicama žalbenih navoda, ocijenjeno je da je ista pravilna i zakonita.

17. Slijedom svega iznesenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

18. U odnosu na žalbu tužiteljice protiv rješenja kojim se istoj nalaže isplatiti stalnom sudskom vještaku dr. med. Šimi Mijiću iznos od 484,23 eura na ime provedenog medicinskog vještačenja, valja navesti da je ista u cijelosti neosnovana.

19. Iz pobijanog rješenja proizlazi da je u ovom postupku na prijedlog tužiteljice PN za provedbu medicinskog vještačenja određeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. medicine Šimi Mijiću. Vještak je uz nalaz i mišljenje od 27. ožujka 2024. dostavio [broj] u iznosu od 405,00 eura za izradu nalaza i mišljenja te, nakon usmenog iznošenja nalaza i mišljenja u povodu prigovora tuženika na ročištu za glavnu raspravu 17. rujna 2024., i [broj] od 8. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura, u skladu s Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“, broj: 38/14, 123/15, 29/16, 61/19, 21/22). S obzirom na to da uplaćeni predujam za provedbu medicinskog vještačenja nije dovoljan za podmirenje navedenih troškova vještačenja, sud prvog stupnja u tri je navrata pozvao tužiteljicu na plaćanje predujma za podmirenje preostalih troškova medicinskog vještačenja, no ista traženi predujam nije uplatila.

20. Tužiteljica se po punomoćniku tijekom postupka očitovala, a kako i sada iznosi u žalbi, da smatra kako nije dužna platiti troškove provedbe novog medicinskog vještačenja jer je već uplatila predujam za provedbu medicinskog vještačenja, a trošak provedbe ponovnog medicinskog vještačenja povodom prigovora tuženika da je dužan platiti tuženik.

21. Pravilno prvostupanjski sud otklanja takve prigovore tužiteljice. U ovom postupku provedeno je medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji medicine Meliti Uremović te je istoj nakon dostave nalaza i mišljenja isplaćen trošak izrade istog u iznosu od 331,81 eura koji je predujmila tužiteljica, međutim nakon osnovanog prigovora tuženika prvostupanjski je sud odredio provedbu novog vještačenja po novom vještaku. Naime, sudska vještakinja Melita Uremović izradila je privatan nalaz za tužiteljicu prije pokretanja sudskog postupka, a o čemu sud nije imao saznanja u trenutku imenovanja iste jer je punomoćnik tužiteljice na ročištu 20. rujna 2022. izričito opovrgnuo da je navedena vještakinja izradila takav (u svemu identični) nalaz za tužiteljicu prije pokretanja sudskog postupka. Navedeno je moglo dovesti do povrede načela ravnopravnosti stranaka zbog sumnje u objektivnost i nepristranost sudskog vještaka Melite Uremović pa je bilo potrebno odrediti novo medicinsko vještačenja po novom vještaku, isključivo krivnjom tužiteljice.

22. Stoga prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je tužiteljica obvezna platiti i trošak ponovnog medicinskog vještačenja koje je izvršeno po sudskom vještaku Šimi Mijiću , uključujući i trošak sastava dopune nalaza i mišljenja koji vještak daje povodom primjedbi i prigovora jer to predstavlja sastavni dio istog vještačenja. Kako tužiteljica po pozivu suda nesporno nije uplatila manjak predujma u ukupnom iznosu od 484,23 eura radi podmirenja naknade troškova i nagrade za obavljeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Šimi Mijiću, pravilno ju je prvostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 153. st. 1. ZPP-a pobijanim rješenjem pozvao da navedeni iznos na ime razlike između uplaćenog predujma i troškova vještačenja podmiri, pri čemu okolnost da je iznos koji je tužiteljici naloženo platiti manji od zbroja izdanih računa vještaka nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

23. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 8. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić