Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5687/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Jadranka Matić kao predsjednica vijeća, Ksenija Jakovčević kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Lidija Bošnjaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba, d.d., Slovenija, Maribor, Ulica Eve Lovše 7, Sava osiguranje, d.d. – Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, zastupanog po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku u Ludbregu, protiv tuženika ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Spicijariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pradegan&Spicijarić javno trgovačko društvo, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Povrv-31/2022-50 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Povrv-31/2022-50 od 18. listopada 2024. u toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivice Kraljikovića iz Siska poslovni broj: OVRV-1050/2019. od 3. lipnja 2019. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 9.941,47 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. srpnja 2018. do isplate. Točkom II. izreke ukida se platni nalog sadržan u navedenom rješenju u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 347,20 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. srpnja 2018. do isplate, dok se točkom III. izreke nalaže tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 2.665,54 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv točke I. i III. izreke navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa koji je tužitelj kao osiguravatelj temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 47 0296399 isplatio oštećenicima na ime naknade štete nastale u prometnoj nesreći od 13. travnja 2018. koju je uzrokovao tuženik kao osiguranik tužitelja upravljajući osobnim automobilom s utvrđenom koncentracijom alkohola u krvi višom od 0,5 g/kg.

5. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da iz preslike police osiguranja od automobilske odgovornosti od 31. kolovoza 2017. broj 47 0296399 proizlazi da je tuženik kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik (uz naznaku ugovaratelja stoji njegov vlastoručni potpis) s tužiteljem kao osigurateljem ugovorio policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], marke Toyota Avensis 2.0 D-4D, [broj šasije] za period od 1. rujna 2017. do 1. rujna 2018. (dalje: Ugovor o osiguranju), s time da je u toč. 8. obrazloženja prvostupanjske presude došlo do očite omaške u pisanju na način da je kao datum isteka police naznačen 1. ožujak 2018.

- da su Uvjeti osiguranja sastavni dio Ugovora o osiguranja i da su uručeni ugovaratelju, primitak kojih ugovaratelj potvrđuje svojim potpisom na polici

- da je presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1389/2021- 3 od 7. ožujka 2022. potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-98/2020-26 od 29. listopada 2021. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ZB radi utvrđenja ništetnosti police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 470296399 od 31. kolovoza 2017., sklopljene između tužitelja-protutuženika kao Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska i tuženika-protutužitelja ŽB, kao neosnovan, slijedom čega nisu utemeljeni navodi tuženika kojima osporava predmetnu policu osiguranja s obrazloženjem da ovdje tužitelj sukladno zakonima Republike Hrvatske nema pravo sklapati ugovore o osiguranju

- da je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pp P-56/2020 od 25. 8. 2020. ovdje tuženik proglašen krivim što je dana 13.04.2018.g. u 17,12 sati, upravljao u prometu na cestama osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], a kretao se sjevernom kolničkom trakom [adresa] u [adresa] u smjeru jugozapada, a dolaskom do raskrižja sa [adresa] koja je prometnim znakom „STOP – obavezno zaustavljanje“ označena kao cesta s prednošću prolaska, nije propustio sva vozila koja se kreću tom cestom, već je nastavi vožnju ulazeći u raskrižje u lijevo, pa je tom prilikom na njegovu prednju lijevu bočnu stranu automobila, naletio prednjom lijevom stranom osobni automobil reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao FB, koji se kretao istočnom kolničkom trakom [adresa] u smjeru sjeverozapada, te u raskrižju zadržavajući smjer za ravno, a u prometnoj nesreći lake tjelesne ozljede zadobili su vozači ŽB i FB, te putnik, u osobnom automobilu [registarska oznaka], LB, a nastala je i materijalna šteta, te što je navedenog dana i vremena upravljao u prometu na cestama osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], dok je u organizmu imao prisutnost alkohola u krvi u koncentraciji od 1,44 g/kg, što je utvrđeno analizom alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti kriminalističkih vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, čime je počinio prekršajna djela iz čl.57.st.4. kažnjivo po čl.57.st.7. uz vezi čl.293.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz čl.199.st.2. kažnjivo po čl.199.st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila i plovila Gorana Husineca od 7. studenog 2023., kojeg je sud prihvatio u cijelosti kao logičnog, stručnog i obrazloženog, proizlazi da se Toyota se kretala kolnikom sporedne ceste, da je na prilazu raskrižju, vozač imao mogućnost uočavanja prometnog znaka ''Obvezno zaustavljanje – STOP'' i neisprekidane zaustavne crte na kolniku ispred koje je bio dužan zaustaviti se, da je vozač Toyote imao zaustavnu preglednost sa lijeve strane te da je usprkos tome ušao u raskrižje i pri tome ušao u put kretanja Škodi koja se u trenutku sudara kretala brzinom od najmanje 55,4 km/h, a Toyota najmanje 16,4 km/h, pri čemu vozač Škode nije imao mogućnost izbjegavanja sudara, dok nema elemenata koji bi ukazivali na nedozvoljenu brzinu Škode te da je od trenutka kada je Toyota ušla na glavnu cestu sudar bio neizbježan

- da prema nalazu i mišljenju vještaka procjena štete na vozilu marke Škoda bez PDV iznosi 19.704,47 eur, odnosno uključujući i PDV 24.630,59 eur

- da je stoga tuženik imao mogućnost uočavanja prometnog znaka STOP i neisprekidane zaustavne crte na kolniku, ispred koje je bio dužan zaustaviti se, da je imao zaustavnu preglednost sa lijeve strane te da je usprkos tome ušao u raskrižje i pri tome ušao u put kretanja vozilu marke Škoda, vozač kojeg vozila nije imao mogućnost izbjegavanja sudara pa da je temeljem čl. 3. st. 1. a. Uvjeta za obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete trećim osobama (dalje: Uvjeti) koji propisuje da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja, između ostalog ako je u vrijeme prometne nezgode vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola, ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krivi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5 promila i više), valjalo zaključiti da je tuženik u konkretnom slučaju izgubio prava iz osiguranja, i to u vidu obveze osiguratelja za naknadom štete ako je pri uporab i osiguranog vozila došlo do tjelesne ozljede odnosno oštećenja stvari (čl. 3. st. 1. Uvjeta), pri čemu da je gubitak osigurane osobe na prava iz osiguranja ako je vozač upravlja vozilo pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice propisan i odredbom čl. 24. st. 1. toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP)

- da je ovdje tužitelj kao osiguravatelj za štetu pretrpljenu u prometnoj nezgodi koju je 13. travnja 2018. pod utjecajem alkohola prouzročio njegov osiguranik, ovdje tuženik, i to za imovinsku štetu na vozilu marke Škoda Kodiaq reg. oznake [registarska oznaka] isplatio vlasniku navedenog vozila odnosno izvođaču radova Auto Zubak Velika Gorica trošak popravka tog vozila iznos od ukupno 16.104,08 eur (fiksni tečaj konverzije 7,53450) te za imovinsku i neimovinsku štetu koju je pretrpjela GB iznos od 1.459,95 eur, odnosno sveukupno, na temelju štete prouzročene u navedenom štetnom događaju, iznos od 17.564,03 eur

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Želimira Obradovića, odnosno obzirom na povredom pretrpljeni strah oštećene GB te intenzitet i trajanje njezinih fizičkih bolova, primjereni iznos pravične novčane naknade ukupno 1.400,00 eur u smislu čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, dalje: ZOO) i imovinske štete GB po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 140,00 eur (čl. 1095. st. 1. ZOO) pa da šteta koju su oštećeni pretrpjeli premašuje iznos koji im je tužitelj naknadio

- da tužitelj u konačnici sukladno odredbi čl. 24. st. 3. ZOOP ima pravo od tuženika zahtijevati povrat isplaćenog iznosa štete, i to u iznosu od ukupno 9.941,47 eur s obzirom da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku (Narodne novine br. 25/19) prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2018. iznosila 6.242,00 kn.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, a niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izreka presude jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječe izvedenim dokazima. Okolnost da je sud u toč. 8. obrazloženja prvostupanjske presude počinio očitu omašku u pisanju na način da je kao datum isteka police naznačen 1. ožujak 2018., umjesto 1. rujna 2018., protivno žalbenim navodima tuženika, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

7. Također, neosnovano tuženik u žalbi navodi da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP -a. Naime, tuženik je tijekom prethodnog postupka osporavao da bi sklopio predmetni Ugovor o osiguranju, a potom i valjanost police odnosno ovlaštenje tuženika da sklapa ugovore o osiguranju, o čemu je pravomoćno odlučeno presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1389/2021-3 od 7. ožujka 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-98/2020-26 od 29. listopada 2021. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ZB radi utvrđenja ništetnosti police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 470296399 od 31. kolovoza 2017., sklopljene između tužitelja - protutuženika kao Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska i tuženika-protutužitelja ŽB, kao neosnovan.

8. Tuženik je podneskom od 3. veljače 2020. ujedno paušalno osporio svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja, međutim bez iznošenja konkretnih činjeničnih navoda o dinamici prometne nesreće i eventualnom doprinosu oštećenika, vozača Toyote, predmetnoj šteti. U istom je podnesku tuženik predložio „na okolnosti iz tužbe“ izvesti dokaz saslušanjem svjedoka IB i LB, koji su bili putnici u njegovom vozilu, ali prije zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbe čl. 299. ZPP-a, protivno žalbenim navodima, nije predložio svoje saslušanje u svojstvu parnične stranke niti saslušanje svjedoka-oštećenika FB (pri čemu uzgredno valja istaknuti da ni tuženik ni njegov punomoćnik, iako uredno pozvani, na posljednja tri ročišta za glavnu raspravu nisu pristupili). Naime, tuženik je svoje saslušanje predložio tek podneskom od 9. rujna 2024. , nakon što je prometni vještak otklonio sve njegove prigovore i nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka (na koji nije imao primjedbi), odnosno neposredno pred zaključenje glavne rasprave 10. rujna 2024. (kojem ročištu nije pristupio) , te ujedno nije naveo okolnosti iz kojih bi proizlazilo da takav dokazni prijedlog nije mogao iznijeti pravodobno. Sud prvog stupnja, budući da nije vezan svojim rješenjem o upravljanju postupkom kojim je odredio saslušati navedenu dvojicu svjedoka-tuženikovih putnika (a nakon što isti, kao ni tuženik, nisu pristupili na ročište za glavnu raspravu 5. ožujka 2024.), raspravnim rješenjem od 10. rujna 2024. odbio je provesti navedene dokaze, kao i dokaz saslušanjem tuženika kao stranke, smatrajući ih odugovlačećim, a ujedno i nepotrebnim s obzirom na materijalnu dokumentaciju u spisu. Tužitelj je pak podneskom od 9. siječnja 2020. predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka - oštećenika FB i svjedokinje-putnice u vozilu oštećenika HB, koje je dokazne prijedloge sud također odbio, smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju materijalne dokumentacije u spisu .

9. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema odredbi čl. 220. ZPP-a, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

10. S obzirom na navedeno, tuženiku nije nezakonitim postupanjem suda onemogućeno raspravljanje pred sudom jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom citirane odredbe 220. ZPP-a odbio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka, dok je dokazni prijedlog za saslušanjem tuženika iznesen nepravodobno u smislu odredbe čl. 299. ZPP-a.

11. Nadalje, neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 355. ZPP-a jer je sud prvoga stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove brižljive ocjene, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP -a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

12. Prije svega valja navesti da tuženik pogrešno navodi da prvostupanjski sud nije provodio dokazni postupak već da se samo pozvao na pravomoćnu odluku iz prekršajnog postupka koji se protiv tuženika kao okrivljenika vodio povodom predmetnog štetnog događaja, budući da suprotno proizlazi iz stanja spisa i obrazloženja pobijane presude. Naime, sud prvog stupnja pregledao je svu materijalnu dokumentaciju u spisu, izvršio uvid u odluku prekršajnog suda te na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće i visine imovinske štete proveo prometno vještačenje, a potom i medicinsko vještačenje, koje je nalaze i mišljenja vještaka sud u cijelosti i prihvatio.

13. Tuženik na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka nije imao primjedbi, budući da je samo istaknuo kako isti smatra nepotrebnim. Ujedno tuženik u žalbi određeno ne osporava visinu tužbenog zahtjeva odnosno način na koji je sud utvrdio visinu naknade štete koju je tužitelj isplatio oštećenicima, odnosno visinu utuženog regresnog potraživanja. Također, slijedi da tuženik ne osporava da bi predmetne zgode upravljao svojim osobnim vozilom pod utjecajem alkohola odnosno s utvrđenom koncentracijom alkohola u krvi od 1,44 g/kg, ali da ističe da prometni vještak zanemaruje okolnost da oštećenik nije imao upaljena dnevna svjetla te prigovara načinu izračuna brzine kretanja vozila oštećenika, koje je prigovore tuženik iznio pisanim putem u očitovanju na nalaz i mišljenje prometnog vještaka.

14. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio navedene prigovore tuženika. Naime, iz presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pp P-56/2020 od 25. kolovoza 2020. proizlazi da je ovdje tuženik proglašen krivim što je dana 13.04.2018.g. u 17,12 sati, upravljao u prometu na cestama osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], a kretao se sjevernom kolničkom trakom [adresa] u [adresa] u smjeru jugozapada, a dolaskom do raskrižja sa [adresa] koja je prometnim znakom „STOP – obavezno zaustavljanje“ označena kao cesta s prednošću prolaska, nije propustio sva vozila koja se kreću tom cestom, već je nastavi vožnju ulazeći u raskrižje u lijevo, pa je tom prilikom na njegovu prednju lijevu bočnu stranu automobila, naletio prednjom lijevom stranom osobni automobil reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao FB, koji se kretao istočnom kolničkom trakom [adresa] u smjeru sjeverozapada, te u raskrižju zadržavajući smjer za ravno, a u prometnoj nesreći lake tjelesne ozljede zadobili su vozači ŽB i FB, te putnik, u osobnom automobilu [registarska oznaka], LB, a nastala je i materijalna šteta, te što je navedenog dana i vremena upravljao u prometu na cestama osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], dok je u organizmu imao prisutnost alkohola u krvi u koncentraciji od 1,44 g/kg, što je utvrđeno analizom alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti kriminalističkih vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, čime je počinio prekršajna djela iz čl.57.st.4. kažnjivo po čl.57.st.7. uz vezi čl.293.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz čl.199.st.2. kažnjivo po čl.199.st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

15. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila i plovila Gorana Husineca od 7. studenog 2023. proizlazi:

- da iz cjelokupne dokumentacije u spisu proizlazi da se Toyota kretala kolnikom sporedne ceste te je prije ulaska u raskrižje imala znak „STOP“ na koji je imala obvezu stati, međutim vozač iste (ovdje tuženik) je u predmetno raskrižje ušao na način da nije u dovoljnoj mjeri obratio pažnju može li to učiniti na po sebe i druge siguran način i a mogućnošću ustupanja prvenstva prolaza Škodi koja mu se približavala s njegove lijeve strane, tako da je Toyota prepriječila put Škodi kad je ušla u raskrižje, a kako vozač Škode na to nije uspio reagirati, naletio je svojim prednjim dijelom na bočni lijevi dio Toyote

- da je uporabom programa za analizu prometnih nezgoda Virtual Crash vještak utvrdio zaustavne položaje vozila za obim oštećenja koji je nastao za brzine Škode od najmanje 55,4 km/h i Toyote od najmanje 16,4 km/h

- da je vozač Toyote imao samo obvezu kretati se propisanom brzinom koja je iznos ila 90 km/h, a da temeljem naletne brzine od najmanje 55,4 km/h nije moguće dokazati kretanje Škode preko brzine ograničenja

- da je opasna situacija nastala prilikom ulaska Toyote na kolnik glavne ceste, kada je do sudara preostala najviše 1 sekunda, za koje je vrijeme vozač Škode uspio tek shvatiti opasnost, ali ne i započeti kočenje te je sudar bio neizbježan

- da nije isključena mogućnost reagiranja vozača Škode ranije što bi značilo da se Škoda kretala brže, ali nikako da se kretala brže od ograničenja odnosno od propisane brzine od 90 km/h

- da je vozač Toyote imao tehničke mogućnosti uočiti Škodu sa svoje lijeve strane s obzirom na to da je preglednost (vidljivo na slici na listu 196 spisa) vrlo povoljna, bez fizičkih smetnji duž cjelokupnog prilaska kolniku glavne ceste kojom se kretala Škoda

- da je promjena brzine Škode iznosila najmanje 28,3 km/h odnosno da bi naletna brzina na prepreke bila približno ravna promjeni brzine vozila od 28,3 km/h.

16. U svom očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka tuženik po prvi puta u prvostupanjskom postupku ističe da je u vrijeme nastanka štetnog događaja odnosno 13. travnja 2017. oko 17:12 sati vozač Škode morao imati upaljena dnevna svjetla, ali da ista nije upalio te da je tuženik postupio zakonito i zaustavio svoje vozilo ispred znaka „STOP“. Također navodi da vještak nije utvrdio postoje li tragovi kočenja vozila Škoda, kao i da je vještak u program za analizu unio podatke vozila Škoda benzinskog tipa 1,4 TSI dok je u konkretnom slučaju riječ o dizelskom modelu 2.0 TDI pa tuženik osporava da bi vozač Škode vozio u granicama dozvoljenog ograničenja od 90 km/h.

17. Vještak Goran Husinec na raspravi 5. ožujka 2024. dao je svoje usmeno očitovanje na prigovore tuženika i naveo da u cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju. Vještak je istaknuo da se štetni događaj dogodio po danu te da je , bez obzira na upaljena ili neupaljena svjetla, vozilo Škoda bilo dobro vidljivo. Nisu pronađeni tragovi kočenja nijednog vozila, a istih je moglo biti da su vozila bila forsirano kočena bez obzira na njihovu brzinu. Netočan je navod da je unio pogrešne podatke o vozilu Škoda jer je unio podatke za vozilo Škoda Kodiak koji je model najsličniji oštećenom vozilu a kompjuterski programi nemaju sve modele i podmodele vozila jer ih je izuzetno puno. Izabrano je vozilo istih dimenzija te istih sigurnosnih opcija i deformacija, razlika je samo u tome da je predmetno vozilo zanemarivo teže, ali sa takvom preciznošću se ni ne može računati jer ista ovisi i o masi goriva, prtljage i sl. te to apsolutno ništa ne mijenja u dinamici nastanka prometnog događaja.

18. Iz navedenog slijedi da je vještak otklonio sve tuženikove prigovore, odnosno da navodi tuženika o dnevnim svjetlima i brzini vozila Škoda nisu utemeljeni odnosno da su isti neodlučni jer iz dokumentacije u spisu odnosno nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se Škoda kretala u granicama ograničenja brzine od 90 km/h i da okolnost je li ista imala upaljena dnevna svjetla nije od utjecaja za nastanak štetnog događaja budući da je do nesreće došlo oko 17h kada je vidljivost bila dobra, na preglednom dijelu ceste, bez ikakvih fizičkih prepreka pa je tuženik navedeno vozilo u svakom slučaju mogao i morao uočiti. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju materijalnih dokaza u spisu (te posljedično, kako je ranije navedeno, odbio personalne dokaze predložene kako od strane tužitelja, tako i od strane tuženika).

19. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u točki I. izreke prihvatio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 9.941,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama, a sve budući da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja kojeg je skrivio upravljajući osobnim vozilom s utvrđenom koncentracijom alkohola u krvi višom od 0,5 g/kg (i to 1,44 g/kg), slijedom čega je isti sukladno odredbi čl. 3. st. 1. toč. 2. alineja 5. a) predmetnih Uvjeta, budući da nije dokazano postojanje okolnosti iz čl. 3. st. 4. Uvjeta, izgubio svoja prava iz osiguranja te je sukladno odredbi čl. 3. st. 5. Uvjeta dužan tužitelju nadoknaditi isplaćeni iznos do 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku, visina kojeg iznosa u žalbenoj fazi postupka nije sporna.

20. Također je, ispitujući prvostupanjsku odluku o troškovima postupka u granicama žalbenih navoda, ocijenjeno kako je ista u cijelosti pravilna i zakonita.

21. Slijedom svega iznesenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 8. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić