Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2041/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku predlagateljice BH iz [adresa], **.**.2030., OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Silvija Pejak Kolarić, odvjetnica u Valpovu, protiv protustranke MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Birnabaum, odvjetnica u Osijeku, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj R1-151/2025-35 od 10. travnja 2026., dana 8. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba protustranke MH kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj R1- 151/2025-35 od 10. travnja 2026. u dijelu pod točkom I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio rješenje kojim je pod točkom I. izreke razvrgnuo suvlasničku zajednicu nekretnina stranaka upisanih u: -katastarskoj općini [katastarska općina], zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], katastarska čestica [katastarska čestica], broj D.L. 66, u naravi [adresa], dvorište, kuća, [adresa], dvorišna zgrada, pomoćna zgrada, pomoćna zgrada, nadstrešnica ukupne površine 623 m2, na kojim nekretninama su stranke suvlasnici 4. suvlasničkoga djela 1/2 i 5. suvlasničkog djela 1/2 djela, civilnom diobom, odnosno prodajom predmetnih nekretnina na javnoj dražbi i namirenjem stranaka razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima. Pod točkom II. izreke naloženo je protustranci MH naknaditi predlagateljici BH nužne troškove ovog postupka u iznosu od u 203,32 eura. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev predlagateljice za naknadu nužnog troška koji se odnosi na plaćanje sudske pristojbe na rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice.
2. Protiv ovog rješenja, sadržajno u dijelu pod točkom I. i II. izreke žalbu je podnijela protustranka MH zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak uz trošak za sastav žalbe.
3. Predlagateljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem osporava navode žalbe i predlaže odbiti žalbu protustranke.
4. Žalba protustranke nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23, 146/25- dalje- ZPP) u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a koji se u izvanparničnom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 2. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne novine" broj 59/23., u daljnjem tekstu: ZIP).
6. Predlagateljica je podnijela prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina stranaka upisanih u katastarskoj općini [katastarska općina], zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], katastarska čestica [katastarska čestica], broj D.L. 66, u naravi [adresa], dvorište, kuća, [adresa], dvorišna zgrada, pomoćna zgrada, pomoćna zgrada, nadstrešnica ukupne površine 623 m2, na kojim nekretninama su stranke suvlasnici 4. suvlasničkoga djela 1/2 i 5. suvlasničkog djela 1/2 djela, navodeći da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu te da nema pristup nekretnini od faktičnog prestanka bračne zajednice, a da protustranka samostalno koristi nekretninu koja je u suvlasništvu stranaka slijedom čega predlaže da joj protustranka isplati njen suvlasnički dio sukladno procjeni vještaka, a u ukoliko ne pristaje na isplatu predlaže razvrgnuće suvlasničke zajednice prodajom na javnoj dražbi, civilnom diobom.
7. Protustranka se u očitovanju na prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nije protivila provođenju vještačenja radi utvrđenja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine te nakon toga i sporazumu među strankama radi isplate suvlasničkog dijela.
8. Sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina Struga-gradnja j.d.o.o. od 3.prosinca 2025. i Dopune nalaza i mišljenja od 2. ožujka 2026. utvrdio da je tržišna vrijednost predmetne nekretnine 39.123,15 eura te da nije moguća geometrijska dioba nekretnine.
9. Prema odredbi članka 49. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12. i 152/14., u daljnjem tekstu: ZV) suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća, u granicama mogućeg i dopuštenog, a ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnuća, svaki može zahtijevati da o tome odluči sud. ( st. 4. ).
10. Prema odredbi čl. 50. st. 1. ZV-a kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski, dok je stavkom 4. određeno da ako takva dioba nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, da će sud odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).
11. Protustranka je tijekom postupka imala prigovore na nalaz i mišljenje vještaka ističući da je tržišna vrijednost previsoko utvrđena, te je ponudila predlagateljici da isplati njezin suvlasnički dio ( ½ ) iznosom od 15.000,00 eura, što je predlagateljica odbila navodeći da je voljna isplatiti protustranku istim iznosom od 15.000,00 eura za njegov suvlasnički dio.
12. Suprotno žalbenim navodima a kako stranke nisu tijekom postupka postigle sporazum oko diobe isplatom ili dobrovoljnom prodajom, a niti jedna stranka tijekom postupka nije dokazala da temeljem pravnog posla ima pravo tražiti razvrgnuće isplatom, a takvo pravo u konkretnom slučaju ne proizlazi niti iz zakona, a niti je tijekom postupka utvrđeno da sukladno odredbi čl. 51. st. 1. ZV-a postoji osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom, to je pravilno je sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 50. st. 4. ZV-a odredio civilnu diobu, obzirom da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno kako geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguća.
13. U svezi žalbenih navoda protustranke koji se odnose na visinu vrijednosti predmetne nekretnine valja reći da isti nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke s obzirom da je istom pravilno izrekom utvrđen način razvrgnuća suvlasničke zajednice civilnom diobom, pri čemu nije utvrđena vrijednost predmetne nekretnine jer će se ista utvrđivati u ovršnom postupku.
14. Protustranka se sada u žalbi prvi puta poziva na pravo na dom navodeći kako mu je to jedina nekretnina koju posjeduje i u njoj živi te bi prodajom ove nekretnine izgubio dom.
15. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava prigovor prava na dom može se istaknuti i neformalno isticanjem određenih okolnosti koje ukazuju, odnosno koincidiraju s pravom na dom. Naime, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 14/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje Konvencija) u čl. 8. propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanje, a u pogledu prigovora i provesti tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će ispitati radi li se o pravu koje pripada pod doseg čl. 8. Konvencije, odnosno može li se prijeporna nekretnina smatrati domom protustranke i pri tome voditi računa o tome da je Europski sud za ljudska prava u praksi prihvatio kako dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu vezu) te da li civilnom prodajom - diobom nekretnine dolazi do miješanja u njegovo pravo na dom, je li to miješanje u skladu sa Zakonom i s legitimnim ciljevima navedenim u čl. 8. st. 2. Konvencije, odnosno razmjerno ili nužno u demokratskom društvu. Kako se protustranka tijekom postupka nije pozivala na pravo na dom, to sud prvog stupnja nije bio u obvezi provoditi test razmjernosti.
16. Međutim, prema stavu ovoga suda, s obzirom na utvrđenja suda prvog stupnja kao i tvrdnje iznesene sada u žalbi kojima se protustranka poziva na pravo na dom, taj prigovor ne bi bio osnovan. Naime, razvrgnuće suvlasničke zajednice, odnosno postupak koji se zbog toga provodi predstavlja miješanje u prava suvlasnika koje je utemeljeno na hrvatskom pravu, odnosno odredbama ZV i kojim se načelno ostvaruje legitiman cilj zaštite prava drugih. I Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2020, 28/2021, 76/2010 i 5/2014) pravo na dom kao jedno od temeljnih Ustavom zaštićenih prava propisano je čl. 34. st. 1., dok se odredbom čl. 48. Ustava RH štiti pravo vlasništva koji njegove nosioce obvezuje na način da su odredbe o stjecanju, zaštiti, ograničenju i prestanku prava vlasništva, regulirane odgovarajućim odredbama ZV, između ostalih i odredbom čl. 47. st. 2. citiranog Zakona, koja propisuje da svaki suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće suvlasništva u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih. Stoga je prema miš ljenju ovoga suda miješanje u pravo na dom protustranke utemeljeno na legitimnom cilju jer predlagateljica ima pravo ostvariti pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, s obzirom na utvrđenja da drugačiji način diobe nije moguć, niti taj cilj može ostvariti na drugi način osim prodajom nekretnine.
17. U odnosu na navedeno, valja istaći da je pravo na dom konvencijsko i ustavno pravo, a ono se prema izvornom značenju u prvom redu odnosi na postupanje javnopravnih tijela i gubitka prava na dom. U konkretnom slučaju ne postoji konkurencija javnopravnog tijela i mogućeg prava na dom već konkurencija dvaju privatnopravnih interesa koji proizlaze iz njihova suvlasništva na nekretnini. Kod takve konkurencije pravo na dom valja sagledavati sa stajališta oboje suvlasnika, odnosno kroz pravo predlagateljice da razvrgne suvlasničku zajednicu koja joj ne odgovara i da pritom dobije odgovarajuću novčanu naknadu, što će prodajom nekretnine na ime svog suvlasničkog dijela ostvariti i protustranka. Stoga je pozivanje protustranke na pravo na dom u konkretnom slučaju je neosnovano.
18. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje o nemogućnosti geometrijske diobe, te izostanku sporazuma suvlasnika o razvrgnuću isplatom, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 50. st. 4. ZV, odredivši civilno razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina.
19. Slijedom navedenog žalbeni navodi protustranke ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke, s tim da valja napomenuti da stranke mogu i izvan ovog postupka postići dogovor o razvrgnuću isplatom.
20. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja pravilno odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 54. ZV-a i čl. 32. st. 4. ZIP-a za što je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud i žalitelj ih žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
21. Stoga je valjalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu protustranke odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu, 8. lipnja 2026.
Sutkinja
Jadranka Travaš