Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

K-160/2020-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku u po sucu toga suda Domagoju Lovriću kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VD zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 -dalje: KZ/11), sve uz primjenu članka 51. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-311/2019. od 16. prosinca 2019. godine i optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO-1146/2020 od 5. veljače 2020. godine, na glavnoj raspravi održanoj dana 8.lipnja 2026. u prisutnosti savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, GD i okrivljenog VD, a u odsutnosti oštećenika i opunomoćenika oštećenika, javno, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I/ Okrivljeni VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin GD i AD, dj. V, rođen **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, radnik, zaposlen kao sezonski radnik, s plaćom od oko 1.200,00 do 1.500,00 eura, vlasnik kuće na adresi prebivališta, vojsku služio, čin nema, nije odlikovan, razveden, nema djece,

k r i v  j e

što je :

1/ tijekom mjeseca studenog i prosinca 2018. u Novskoj u namjeri da se nepripadno materijalno okoristi sa ŠD kao vlasnikom uslužnog obrta [obrt] dogovorio kupnju 14 metara kubičnih stare hrastove fosne vlasništvo ID, PD i DD iz mjesta Gornji Bogićevci te nakon što 3. prosinca 2018. hrastova fosna nije utovarene iz razloga što nije poslao novce za prodavatelje u razgovoru uvjerio MD da on svojim novčanim sredstvima plati staru hrastovu fosnu prodavateljima te da će on njemu navedeni novac nadoknaditi po povratku s puta, unaprijed odlučivši da tako neće postupiti, pa kad mu je ništa ne sumnjajući MD u navedeno povjerovao te svojim novčanim sredstvima platio novčani iznos 17.500,00 kn JD i DD dok je ID ostao dužan iznos od 24.500,00 kn te je dana 4. prosinca 2018. navedena fosna bila preuzeta i isporučena mu putem prijevozničkog obrta [obrt] u mjesto Banova Jaruga gdje se nalazi stovarište poduzeća Las usluge j.d.o.o. u njegovom vlasništvu, u dogovorenom roku nije platio MD novčani iznos od 53.588,23 kn dok je zadržao drvenu fosnu oštetivši za isti iznos MD,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

2/ 3. lipnja 2019. u Lipovljanima došao u krug trgovačkog društva "Novactis" d.o.o. na adresi [adresa], iskoristivši odsutnost prokurista navedenog trgovačkog društva FD iz prostora tvrtke u namjeri da se nepripadno materijalno okoristi telefonski dogovorio kupnju 100 komada namjenskih paleta koje će mu biti isporučeno tijekom sljedećeg tjedna kada iste uplati da bi tijekom dana ponovno nazvao FD navodeći kako mu hitno treba 26 komada paleta radi isporuke robe stranom kupcu pri čemu je naveo kako po dolasku istoga s puta doći uplatiti cijelu narudžbu, unaprijed odlučivši da tako neće postupiti pa kad mu je ništa ne sumnjajući ĐD u navedeno povjerovao te radnicima povjerio da istome isporuče 26 palete koje je s teretnim vozilo odvezao u nepoznatom smjeru, nakon čega je u vrlo kratkom vremenu ponovno došao do kruga trgovačkog društva te zaposlenicima ĆD i ČD predočio da mu je FD ĐD odobrio preuzimanje ostalih komada paleta pa kada su mu djelatnici poduzeća "Novactis" d.o.o. u navedeno povjerovali ništa ne sumnjajući te u vozilo utovarili još 31 namjensku paletu iste paleta odvezao u nepoznatom smjeru, sljedećeg dana nije došao platiti preuzete palete, a niti se više javljao na pozive FD čime je za trgovačko društvo "Novactis" d.o.o. nastala šteta u iznosu od 4.987,50 kuna,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

II/ čime je djelima pod točkama 1. i 2. počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom - opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11,

III/ te se na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 okrivljenom VD za kazneno djelo pod točkom 1./ počinjeno na štetu MD

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (osam) MJESECI

IV/ te se na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 okrivljenom VD za kazneno djelo pod točkom 2./ počinjeno na štetu TD Novactis d.o.o.

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (tri) GODINE

V/ te se na temelju članka 51. KZ/11 okrivljeni VD

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE i 6 (šest)

MJESECI

VI/ Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 , 36/24, 72/25 i 13/26- dalje: ZKP), oštećenom TD Novactis d.o.o. dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 661,95 eura. Nalaže se okrivljenom VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], da oštećenom TD Novactis d.o.o., OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 90 (devedeset) dana od pravomoćnosti presude isp lati iznos od 661,95 eura.

VII/ Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP oštećeni MD se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 7.112,30 eura upućuje u parnicu.

VIII/ Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. - 6. ZKP okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.535,00 eura, a koji se odnose na paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 eura, te putne troškove svjedoka kao i njihove izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 535,00 eura, a sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-311/2019 od 16. prosinca 2019. okrivljeniku je stavljeno na teret počinjenje kazneno djelo protiv imovine – prijevarom - opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11 , jednako kao i optužnicom KO-DO-1146/2020 od 5. veljače 2020. godine.

1.2. Sud je raspravnim rješenjem od 11.veljače 2025. godine na temelju članka 25. ZKP spojio sudske postupke pod brojem K-160/2020 i K-253/2020 te je istim rješenjem odlučeno da će se voditi pod zajedničkim brojem K-160/2020 budući je u oba predmeta isti okrivljenik kojem se stavlja na teret počinjenje istog kaznenog djela.

2. Oštećeni HD postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 661,95 eura, a oštećeni MD u iznosu od 7.112,30 eura.

3. Pozvan da se očituje na navode iz optužbe okrivljeni VD iskazao je kako se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se objema optužnicama stavljaju na teret te je osporavao oba postavljena imovinskopravna zahtjeva.

4. Tijekom dokaznog postupka na kraju dokaznog postupka okrivljenik upitan da li će iznositi obranu iskazao je kako će se braniti šutnjom, te da neće odgovarati na pitanja suda i ODO Sisak, slijedom čega je izvršena reprodukcija audio-video snimke 1. ispitivanja okrivljenika od 25. studenog 2019. godine iz optužnice K-DO-311/2019, ispitao oštećenog UD i MD kao svjedoke, potom je ispitao svjedoke LD, DD, ŽD, ID, SD te ZD, a izvršen je uvid i pročitana je i materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to materijalna dokumentacija i to račun obrta [obrt] broj 1/1/1 od 10.12.2018. zajedno sa pripadajućim teretnim listom, otpremnica i račun trgovačkog društva Novactis d.o.o. sa prilozima , a na kraju je izvršen uvid u izvod iz kaznene evidencije.

4.1. Sud je okrivljenika odbio sa dokaznim prijedlogom za ispitivanje svjedoka RD obzirom iz navoda obrane i provedenog postupka nije proizlazilo da bi se ispitivanjem istog utvrdila činjenica koja bi bila odlučna za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu, a obzirom svjedok ne dolazi na rasprave nakon višekratnih poziva, može se zaključiti da je dokazni prijedlog ispitivanja tog svjedoka usmjeren na odugovlačenje postupka osobito imajući u vidu da je okrivljenik u kontaktu sa istim svjedokom i da su poznanici. Da je doista tako, potvrđuje i email koji je svjedok RD dostavio sudu svega 4 minute nakon završetka rasprave, očito prema instrukcijama okrivljenika, navodeći da se nije mogao odazvati na raspravu radi operacije hidrokele, o čemu nije dostavio dokaz.

5. Obzirom se okrivljenik branio šutnjom, iz reprodukcije audio-video snimke njegovog prvog ispitivanja od 25. studenog 2019. godine u bitnom proizlazi da je okrivljenika osoba koju poznaje pod nadimkom " G" (nadimak oštećenog MD) i ponudio mu prodaju hrastovih planjki, a rekao mu je da ga interesira samo hrast, dogovorenog dana je poslao kamion da pokupi tu robu, ali ga je prijevoznik nazvao i rekao mu da tamo u Rajićima nema ničega pa je u razgovoru i dogovoru sa A dogovorio da drugi dan dođe po robu, autoprijevoznik je to preuzeo i dostavio u Banovu Jarugu gdje je okrivljenik imao iznajmljeni prostor i firmu koja se bavila obradom drva. Kada je pregledao robu utvrdio je da je tu najmanje bilo hrastovih planjki, možda sveukupno 10 kubika, a ostalo je bilo bukva, a ne može reći koliko točna kubikaža drva je bila jer drvo nije bilo pravilno posloženo. Navodi da je za to sve d rvo Š platio 12.500,00 kuna, a ne 15.000,00 kako je bilo dogovoreno obzirom na kvalitetu drva odnosno da to drvo nije toliko vrijedilo. Potvrđuje da mu je G izdao račun za tu drvnu masu.

6. Nakon što je pojedinačno ocijenio obrane obojice okrivljenika, iskaze oštećenika i ostalih ispitanih svjedoka, te cjelokupnu materijalnu dokumentaciju, sud je izvršio njihovu međusobnu usporedbu i ocjenu kao jedinstvene dokazne cjeline, sukladno načelu slobodne ocjene dokaza iz članka 450. stavka 2. ZKP, te je zaključio kako je okrivljenik počinio dva kaznena djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 na način da je oštećenike lažnim prikazivanjem činjenica doveo u zabludu, održavao ih u zabludi i takvim postupanjem ostvario za sebe imovinsku korist na štetu oštećenika.

6.1. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sadržaj iskaze oštećenika i svjedoka sud nije iste iskaze prepisao u presudu, već će u nastavku obrazloženja dati činjeničnu analizu istaknuti ključne dijelove iskaza u odnosu sa obranom okrivljenika i ostalim materijalnim dokazima, te ih dovesti u međusobnu vezu i pravno ocijeniti.

7. U ovom kaznenom postupku, u odnosu na oba kaznena djela, sporno je bilo je li okrivljenik postupao s prijevarnom namjerom već u trenutku preuzimanja drvne građe, odnosno paleta, ili se radilo samo o naknadno nastalom građanskopravnom neispunjenju obveze plaćanja.

7.1. Nesporno je da je okrivljenik bio u poslovnom kontaktu s oštećenicima, da je drvna građa, odnosno palete, zaista preuzeo, kao i da za preuzetu robu nije platio ugovorenu cijenu. Te činjenice ne proizlaze samo iz iskaza oštećenika, nego i iz iskaza svjedoka koji su sudjelovali u prijevozu, utovaru i predaji robe, kao i iz materijalne dokumentacije.

7.2. Odlučno pitanje stoga nije bilo je li roba predana okrivljeniku, nego je li okrivljenik oštećenike lažnim prikazivanjem činjenica doveo u zabludu i time ih naveo na imovinsko raspolaganje na vlastitu štetu. Upravo u tom dijelu sud je proveo dokaznu analizu, pri čemu je iskaze oštećenika cijenio ne izolirano, nego u vezi s iskazima ostalih svjedoka i materijalnim dokazima.

8. U odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu MD, odlučnu dokaznu vrijednost imaju iskaz oštećenika MD, iskazi prodavatelja drvne građe DD, ŽD i ID, iskaz prijevoznika LD, kao i račun obrta [obrt] s pripadajućim teretnim listom.

8.1. Iz tih dokaza proizlazi čvrst i međusobno povezan dokazni slijed: okrivljenik je bio zainteresiran za kupnju stare hrastove fosne, MD je radi realizacije tog posla stupio u kontakt s prodavateljima drvne građe, prodavatelji nisu dopuštali u tovar bez plaćanja, prvotni pokušaj utovara nije uspio upravo zato što roba nije bila plaćena, nakon čega je MD, vjerujući okrivljeniku da će mu po povratku s puta nadoknaditi novac, vlastitim sredstvima platio dio robe prodavateljima i omogućio njezin utovar i prijevoz prema okrivljeniku.

8.2. Takav slijed događaja je vrlo životan i logičan. On pokazuje da okrivljenik nije bio samo pasivni sudionik u trgovačkom odnosu koji naknadno nije ispunio svoju obvezu plaćanja, nego osoba koja je aktivno svojim radnjama, obećanjem neposredno utjecao na odluku oštećenika da vlastitim novcem financira robu koju je okrivljenik preuzeo i zadržao.

8.3. Obranu okrivljenika, prema kojoj mu je isporučena drvna građa slabije kvalitete, odnosno da se nije radilo o ugovorenoj količini i vrsti robe, sud nije a priori odbacio kao neistinu, već je povezao sa iskazom svjedoka obrane i postupanjem okrivljenika u nastavku događanja, nakon preuzimanja robe . Takva obrana ne dovodi u pitanje odlučnu činjenicu da je okrivljenik robu preuzeo, da ju nije vratio, da nije dokazao stvarno plaćanje ugovorene cijene, niti je nakon preuzimanja robe poduzeo bilo kakvu ozbiljnu, poslovno razumljivu i provjerljivu radnju kojom bi osporio isporuku ili uredno riješio navodni spor oko kvalitete robe.

8.4. Naprotiv, obrana okrivljenika ima obilježja naknadnog opravdanja. Da je zaista smatrao da roba ne odgovara dogovoru, bilo bi životno očekivano da odmah odbije primitak robe, da ju vrati, da o tome sačini pisani prigovor ili da na drugi provjerljiv način zaštiti svoja prava. Ništa od toga nije učinio.

8.5. Sud je posebno cijenio iskaz svjedoka ZD, kojeg je obrana predložila kao svjedoka upravo radi potkrepljenja navoda okrivljenika da između njega i oštećenog MD nije postojala prijevarna namjera, već običan poslovni odnos u kojem je dio kupoprodajne cijene bio plaćen. Sud njegov iskaz nije odbacio u cijelosti, već ga je kritički analizirao u odnosu na izvor njegovih saznanja te ga usporedio s ostalim izvedenim dokazima. U dijelu u kojem svjedok iskazuje da je bio prisutan kada je okrivljenik očekivao dolazak kamiona s drvnom građom, da je kasnije vidio isporučenu drvnu masu, te da među njom nije bilo ugovorene količine hrastove planjke nego i druge drvne građe, njegov iskaz predstavlja neposredno opažanje te ga sud prihvaća kao vjerodostojan. Naime, takve okolnosti nisu u bitnoj suprotnosti s obranom okrivljenika niti s ostalim provedenim dokazima, već samo potvrđuju da je određena drvna građa doista bila dopremljena na stovarište okrivljenika. Međutim, sasvim je drugačija dokazna vrijednost dijela njegova iskaza koji se odnosi na navodno djelomično plaćanje kupoprodajne cijene. Svjedok je na raspravi izričito izjavio da osobno nije bio prisutan nikakvoj isplati novca MD, već da o tome zna isključivo iz razgovora sa svojim sinom RD. Nadalje je naveo kako ne zna koji je iznos navodno isplaćen, niti je mogao opisati okolnosti takve isplate. Jedino što mu je poznato jest da je njegov sin jednom s okrivljenikom išao u Novsku radi predaje nekakvog novca. Stoga se taj dio iskaza ne temelji na neposrednom opažanju svjedoka, nego isključivo na posrednim saznanjima dobivenim od treće osobe, zbog čega sam za sebe ne može predstavljati pouzdan dokaz da je okrivljenik doista izvršio djelomično plaćanje oštećeniku. Takva tvrdnja ostala je bez neposredne potvrde osobe od koje svjedok crpi svoja saznanja, odnosno RD, koji unatoč višekratnim pozivima nije pristupio raspravi te stoga nije bio podvrgnut neposrednom ispitivanju i kontradiktornoj provjeri. Pritom sud posebno ističe da ni sam okrivljenik u svom prvom iskazu nije tvrdio da je novac MD predao preko RD, već je tvrdio da je oštećeniku osobno platio iznos od 12.500,00 kuna zbog manje vrijednosti isporučene drvne građe. Dakle, već između obrane okrivljenika i posrednih navoda ZD ne postoji potpuna podudarnost glede načina i okolnosti navodne isplate. S druge strane, oštećenik MD tijekom cijelog postupka dosljedno je poricao da bi od okrivljenika primio bilo kakvu djelomičnu isplatu te je izričito naveo da mu nitko, pa ni osoba imena ZD, nikada nije isplatio iznos od 12.000,00 kuna niti bilo koji drugi dio duga. Njegov iskaz u tom je dijelu ostao sadržajno nepromijenjen od prvog ispitivanja pa sve do rasprave te je potvrđen i činjenicom da okrivljenik ni nakon navodne djelomične isplate nije predočio nikakav objektivan dokaz o plaćan ju, poput potvrde, priznanice ili druge poslovne dokumentacije.

8.6. Analizirajući sve izvedene dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nalazi da oni tvore logičnu, životno uvjerljivu i zatvorenu dokaznu cjelinu iz koje nedvojbeno proizlazi da okrivljenik nije imao stvarnu namjeru platiti drvnu građu u trenutku kada je od MD zatražio da vlastitim novcem podmiri prodavatelje, već je lažnim obećanjem o naknadnoj isplati doveo MD u zabludu, održavao ga u uvjerenju da će preuzetu obvezu ispuniti te ga upravo zbog takvog uvjerenja naveo da vlastitim novčanim sredstvima plati prodavatelje drvne građe, čime je oštećenik na štetu svoje imovine izvršio raspolaganje koje bez takvog obećanja ne bi učinio. Upravo u tome sud nalazi ostvarenje svih bitnih obilježja radnje prijevare.

9. U odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 2. optužnice počinjeno na štetu trgovačkog društva Novactis d.o.o. sud je odlučne činjenice utvrđivao prvenstveno na temelju iskaza oštećenika FD te svjedoka SD, međusobno ih uspoređujući s obranom okrivljenika i materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu. Upravo navedeni dokazi predstavljaju odlučne dokaze za utvrđenje načina na koji je okrivljenik preuzeo ukupno 57 namjenskih paleta te je li za njihovo preuzimanje imao odobrenje odgovorne osobe trgovačkog društva.

9.1. Sud je iskaz oštećenika FD prihvatio kao vjerodostojan i uvjerljiv. Oštećenik je tijekom cijelog postupka dosljedno opisivao način na koji ga je okrivljenik telefonski kontaktirao, predstavio se kao ozbiljan kupac te dogovorio kupnju ukupno 100 namjenskih paleta uz obećanje da će ih platiti po povratku s puta. Kako je istoga dana tvrdio da mu hitno treba 26 paleta radi isporuke robe stranom kupcu, oštećenik mu je, vjerujući njegovim navodima, iznimno odobrio preuzimanje tog dijela robe prije izvršenog plaćanja. Međutim, oštećenik je jednako tako kategorički naveo da nikada nije dao odobrenje da okrivljenik preuzme dodatne 31 paletu, niti je zaposlenicima društva dao takvu uputu. Njegov iskaz sud prihvaća jer je logičan, unutarnje dosljedan i tijekom cijelog postupka nije mijenjao bitne okolnosti događaja. Osim toga, odlučne dijelove njegova iskaza potvrđuje i iskaz svjedoka SD koji nije imao nikakav osobni interes za ishod ovog kaznenog postupka, a koji je kao zaposlenik trgovačkog društva neposredno sudjelovao u predaji spornih paleta. Iz njegovog iskaza proizlazi da je okrivljenik nakon što je već preuzeo prvih 26 paleta ponovno došao u krug društva te zaposlenicima rekao kako mu je HD telefonski odobrio preuzimanje i preostalih paleta. Upravo vjerujući toj tvrdnji zaposlenici su okrivljeniku utovarili dodatnu količinu robe.

9.2. Sud smatra da je upravo ovaj dio iskaza odlučan za utvrđenje kaznene odgovornosti okrivljenika jer jasno pokazuje da zaposlenici nisu samostalno odlučili predati robu, niti bi to učinili bez odobrenja odgovorne osobe. Razlog zbog kojeg su predali dodatne palete nije bila njihova vlastita procjena, već isključivo lažno prikazivanje okrivljenika da za takvo preuzimanje postoji prethodna suglasnost FD. Time iskaz SD neposredno potvrđuje bitni element prijevare – dovođenje druge osobe u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica. Osobito je značajno što nakon preuzimanja dodatnih paleta okrivljenik nije sljedećeg dana izvršio obećano plaćanje niti je naknadno kontaktirao trgovačko društvo radi podmirenja duga ili vraćanja robe. Takvo ponašanje predstavlja snažnu potvrdu da prethodno dano obećanje o plaćanju nije bilo iskreno dano radi ispunjenja ugovorne obveze, već isključivo radi toga da zaposlenike društva navede na predaju robe bez prethodne naplate.

9.3. U vezi ovog kaznenog djela okrivljenik se tijekom postupka branio šutnjom, stoga sud sagledavajući sve izvedene dokaze kao jedinstvenu dokaznu cjelinu, nalazi da oni međusobno nisu proturječni, te nedvojbeno utvrđuje da je okrivljenik svjesnim i neistinitim prikazivanjem činjenice da ima odobrenje odgovorne osobe doveo zaposlenike trgovačkog društva Novactis d.o.o. u zabludu, naveo ih da mu predaju dodatnih 31 namjensku paletu te je na taj način pribavio protupravnu imovinsku korist, dok je trgovačkom društvu prouzročio imovinsku štetu.

10. Iz svih provedenih dokaza sud nedvojbeno zaključuje da je okrivljenik oba kaznena djela počinio s izravnom namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi. Pri tome sud posebno ističe da se prijevarna namjera u pravilu ne dokazuje neposredno, već se zaključuje iz objektivno utvrđenih okolnosti konkretnog slučaja i ponašanja počinitelja prije, tijekom i nakon počinjenja kaznenog djela. U konkretnom slučaju upravo dokazna sinteza svih izvedenih dokaza pokazuje da se nije radilo o naknadnom neispunjenju ugovornih obveza ili građanskopravnom sporu, već o unaprijed stvorenoj odluci okrivljenika da robu preuzme bez stvarne namjere njezina plaćanja. Takav zaključak proizlazi iz činjenice da je u oba slučaja okrivljenik lažnim prikazivanjem odlučnih činjenica stekao povjerenje oštećenika, naveo ih da raspolažu svojom imovinom u njegovu korist, nakon čega nije izvršio preuzete obveze niti je poduzeo bilo kakve ozbiljne i vjerodostojne radnje radi njihova ispunjenja. Sud osobito značajnim smatra da oba kaznena djela karakterizira gotovo identičan obrazac postupanja, a takva podudarnost načina izvršenja dvaju vremenski bliskih kaznenih djela dodatno potvrđuje postojanje unaprijed formirane prijevarne namjere. Time su ostvarena sva subjektivna obilježja kaznenih djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11.

11. Prilikom odmjeravanja kazne za kazneno djelo prijevare pod točkom 1. optužnice, počinjeno na štetu MD sud je, sukladno članku 47. KZ/11, cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio raniju višestruku kažnjavanost okrivljenika za istovjetna kaznena djela prijevare iz članka 236. KZ/11, ali i krađe iz članka 228. KZ/11 radi koji je bio osuđen na uvjetne ali i bezuvjetne kazne zatora koje očito nisu poučno utjecale na njega jer je nastavio činiti kaznena djela. Kao olakotne okolnosti sud nije utvrdio okolnosti koje bi imale osobitu težinu i opravdavale blaže kažnjavanje. Polazeći od svih navedenih okolnosti sud smatra da se svrha kažnjavanja za ovo kazneno djelo može ostvariti jedino kaznom zatvora u trajanju od osam mjeseci, a kako je i predloženo od ODO Sisak.

11.2. Prilikom odmjeravanja kazne za kazneno djelo prijevare pod točkom 2. optužnice počinjeno na štetu trgovačkog društva Novactis d.o.o. sud je također cijenio sve okolnosti iz članka 47. KZ/11. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio raniju višestruku kažnjavanost okrivljenika za istovjetna kaznena djela prijevare iz članka 236. KZ/11, ali i krađe iz članka 228. KZ/11 radi koji je bio osuđen na uvjetne ali i bezuvjetne kazne zatvora koje očito nisu poučno utjecale na njega , jer je nastavio činiti kaznena djela. Otegotnim je ocijenio činjenicu da je okrivljenik kazneno djelo počinio iskorištavajući organizaciju poslovanja trgovačkog društva i međusobno povjerenje zaposlenika, pri čemu je lažnim prikazivanjem da raspolaže odobrenjem odgovorne osobe naveo zaposlenike da mu predaju dodatnu robu. Takav način izvršenja pokazuje visok stupanj promišljenosti i snalažljivosti u izvršenju kaznenog djela, te viši stupanj kriminalne volje. Posebno otegotnim sud je cijenio ponašanje okrivljenika u vrijeme, ali i nakon počinjenja kaznenog djela i to prema svjedoku ND prilikom utovara paleta kada je bio vrlo neugodan, vrijeđao ga govoreći "ajde brže neradnici" , dakle u trenutku kada svjedok još nije bio svjestan da se radi o prijevari. Okrivljenik se također hvalio počinjenjem istoga u lokalnom kafiću govoreći kako je prošao povoljno jer je našao budalu koja će mu to dati. Sve to proizlazi iz iskaza svjedoka ND, koji je sud u potpunosti prihvatio, a koje opaske svjedoka su vrlo životne i specifične, pa je sud provjeravao da je doista bilo tako, osobito uvažavajući sam način iskazivanja svjedoka jer se radi o osobi sa govornom manom, a iz njegovog načina iskazivanja bio je vidljivo emotivno i osobno pogođen ovakvim postupanjem okrivljenika. Okrivljenik je hvaleći se počinjenjem kaznenog djela, kojeg je počinio vrlo brzo nakon djela iz točke 1. optužnice, pokazao ne samo konzistentnost svoje namjere da nastavi sa činjenjem kaznenih djela, već takvo ponašanje ima svoje skrivene učinke na javnost, jer hvaleći se time nije samo ismijao i ponizio svjedoka ND, već je poslao suptilnu poruku da je činjenje kaznenih djela prijevare prihvatljivo ponašanje i na taj način stvorio dojam u javnosti da se činjenje takvih kaznenih djela isplati. Olakotne okolnosti ni u odnosu na ovo kazneno djelo nisu utvrđene. Imajući u vidu težinu konkretnog djela, način njegova izvršenja te nastale skrivene posljedice ovog djela, sud smatra da je primjerena kazna zatvora u trajanju od tri godine, koju je okrivljeniku za ovo kazneno djelo utvrdio.

11.3. Nakon što je utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako od kaznenih djela, sud je, primjenjujući članak 51. stavak 1. KZ/11, pristupio odmjeravanju jedinstvene kazne vodeći računa o ukupnosti počinjenih kaznenih djela, njihovoj međusobnoj povezanosti, osobnosti okrivljenika te svrsi kažnjavanja u cjelini. Osim spomenute kaznene evidencije iz koje proizlazi da je tijekom duljeg vremenskog razdoblja okrivljenik višekratno osuđivan upravo zbog kaznenih djela protiv imovine, pri čemu su mu ranije izricane kako uvjetne, tako i bezuvjetne kazne zatvora , prethodne osude očito nisu ostvarile svoju specijalnopreventivnu svrhu niti su utjecale na njega da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom. Naprotiv, iz njegovog kontinuiranog načina života proizlazi trajna sklonost činjenju upravo istovrsnih imovinskih kaznenih djela, pa se može zaključiti da je kriminalno postupanje njegov način redovitog funkcioniranja. Naime, oba kaznena djela počinjena u relativno kratkom vremenskom razdoblju i gotovo identičnim načinom postupanja, što jasno ukazuje da se nije radilo o izoliranim životnim ekscesima, već o obrascu protupravnog ponašanja i kontinuitetu kriminalnog djelovanja koji značajno povećavaju ukupni stupanj njegove kaznene odgovornosti. Istodobno, tijekom postupka okrivljenik nije pokazao kritički odnos prema vlastitom postupanju niti je iskazao spremnost da dobrovoljno otkloni posljedice svojih kaznenih djela, zbog čega sud ne nalazi okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi blaža kazna mogla ostvariti svrhu kažnjavanja. Sud je pritom imao u vidu da jedinstvena kazna ne predstavlja puki zbroj pojedinačno utvrđenih kazni, ali niti može ostati na razini najteže pojedinačne kazne jer takva kazna ne bi u dovoljnoj mjeri odražavala ukupnu kriminalnu količinu ostvarenu s oba kaznena djela niti bi odgovarala ukupnom stupnju krivnje okrivljenika.

11.4. Polazeći od tako ocijenjene osobnosti okrivljenika, njegovog ranijeg života, izražene specijalne povratnosti, ukupne kriminalne količine ostvarene svim počinjenim kaznenim djelima, odnosa prema počinjenim djelima te svih okolnosti konkretnog slučaja, sud smatra da će se jedino jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci ostvariti svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Takva jedinstvena kazna primjerena je ukupnom stupnju krivnje okrivljenika i ostvarenoj kriminalnoj količini, predstavlja razmjernu društvenu osudu zbog svih počinjenih kaznenih djela te će, po ocjeni suda, ostvariti kako svrhu prije svega specijalne, ali i generalne prevencije, jasno izražavajući da se ustrajno i višekratno činjenje kaznenih djela prijevare, kojima se narušava sigurnost pravnog prometa i povjerenje među sudionicima poslovnih odnosa, neće tolerirati.

12. Oštećeni MD u kaznenom je postupku postavio imovinskopravni zahtjev radi naknade štete u iznosu od 7.112,30 eura. Sud je, unatoč osuđujućoj presudi, ocijenio da u okolnostima konkretnog slučaja nije bilo svrhovito odlučivati o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu u okviru kaznenog postupka, već je oštećenika s istim uputio u parnicu. Naime, svrha kaznenog postupka prvenstveno je odlučiti o kaznenoj odgovornosti okrivljenika, dok ostvarivanje građanskopravnih zahtjeva predstavlja akcesorno pitanje o kojem kazneni sud odlučuje kada to okolnosti konkretnog slučaja dopuštaju. U konkretnom predmetu sud je ocijenio da će se oštećenik upućivanjem u parnični postupak učinkovitije zaštititi njegovi imovinski interesi, pri čemu nije dovedeno u pitanje n jegovo pravo zahtijevati naknadu cjelokupne štete u posebnom građanskom postupku. Slijedom navedenoga, na temelju članka 158. stavka 2. ZKP, oštećenik je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

13. Oštećenik trgovačko društvo Novactis d.o.o., po odgovornoj osobi FD, postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 661,95 eura, kao protuvrijednost iznosa od 4.987,50 kuna. Sud nalazi da je i ovaj zahtjev u cijelosti osnovan budući da je tijekom dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da je upravo kaznenim djelom opisanim pod točkom II. izreke trgovačkom društvu nastala imovinska šteta u navedenom iznosu, pri čemu su i osnova i visina štete utvrđene materijalnom dokumentacijom, te iskazima FD i SD. Slijedom navedenoga, a kako između stranaka nije ostalo spornih činjenica koje bi zahtijevale dodatno utvrđivanje u parničnom postupku, sud je na temelju članka 158. stavka 2. ZKP usvojio imovinskopravni zahtjev u cijelosti te naložio okrivljeniku da trgovačkom društvu Novactis d.o.o. naknadi štetu u iznosu od 661,95 eura.

14. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na članku 148. stavku 1. u vezi članka 145. stavka 2. ZKP. Budući da je okrivljenik proglašen krivim za oba kaznena djela koja su mu stavljena na teret, dužan je snositi troškove kaznenog postupka nastale povodom njegova kaznenog progona. Pri tome sud nije utvrdio postojanje okolnosti koje bi opravdavale potpuno ili djelomično oslobođenje od obveze naknade troškova postupka u smislu članka 148. stavka 6. ZKP. Stoga je okrivljenik obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka navedene u izreci presude, uključujući troškove svjedoka isplaćene iz proračunskih sredstava, te paušalni iznos od 1.000,00 eura određen prema složenosti ovog kaznenog postupka, činjenicu da su radi ekonomičnosti postupka spojena dva kaznena predmeta, broj održanih rasprava, opseg izvedenih personalnih i materijalnih dokaza, te imovno stanje okrivljenika utvrđeno tijekom rasprave, slijedom čega nalazi da je paušalna svota određena u izreci primjerena okolnostima konkretnog slučaja."

U Sisku 8. lipnja 2026.

Sudac

Domagoj Lovrić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

1. ODO Sisak na broj K-DO-311/2019 i KO-DO-1146/2020

2. Okrivljeni VD

3. Oštećeni Novactis d.o.o.

4. Opunomoćenik oštećenika Marko Rafaj, odvjetnik