REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-26/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283, 21000 Split, Spinčićeva, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Zaradić, odvjetnik u Solinu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr- 138/2023-28., od 17. prosinca 2025., dana 8. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužiteljice ZU i tuženika Klinički bolnički centar Split, odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-138/2023-28., od 17. prosinca 2025.

II. Tužiteljica ZU odbija se s zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-138/2023-28., od 17. prosinca 2025., u točki I., izreke naloženo je tuženiku Kliničkom bolničkom centru Split, da tužiteljici ZU isplati razliku manje isplaćene naknade plaće za razdoblje od 1. 9. 2019. do 31. 8. 2024. u ukupnom iznosu od 9,90 eura bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom izuzev zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, od dospjelosti pojedinog iznosa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo, za iznos od 1.043,10 eura, sa zateznim kamatama na taj iznos tužiteljica odbija.

1.1. U točki II. riješeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv presude žalbe su uložili i tužiteljica i tuženik.

3. Tužiteljica je uložila žalbu u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva i na dio odluke o troškovima postupka zbog bitnih povreda postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način što će se van snage staviti odbijajući dio prvostupanjske odluke, a tužiteljici dosuditi sve zatražene troškove postupka, kao i dodatan trošak sastava žalbe.

3.1. U sadržaju žalbe tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju svojim nezakonitim postupanjem zanemario da tužitelj kao radnik ima pravo na podnošenje tzv.“stupnjevite tužbe“, da se odluka mogla donijeti samo u pogledu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva koji je trebao biti prihvaćen u cijelosti.

3.2. Glede troškova postupka tužiteljica smatra da je s osnovom uspjela u omjeru od 100% i da joj je trebao biti priznat trošak vještačenja u cijelosti. Poziva se i na sudsku praksu Suda Europske unije i domaćih sudova elaborirajući svoj stav da joj je trebalo priznati troškove u cijelosti.

4. Protiv presude tuženik je uložio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu tuženiku cjelokupnog iznosa parničnog troška uključujući i troškove žalbe.

4.1. U sadržaju žalbe tuženik polazi od činjenice da je tužiteljica konačno postavljanim tužbenim zahtjevom obuhvatila razdoblje iz tužbe, ali stvarno potražuje razliku samo za minoran dio tog razdoblja u kojem je vještak pronašao nekakvu razliku u obračunu primanja tužiteljice. Tuženik smatra da ne postoji pravni temelj za isplatu utuženih dodataka i isplatu razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje navodeći da je važenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (n/n 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23) trajalo do 25.03.2023. godine, pa nakon toga više ne postoje prava na isplatu dodataka po tom Kolektivnom ugovoru.

4.2. U odnosu na troškove postupka tuženik opširno obrazlaže kako je tužbeni zahtjev neosnovan, te da je u odnosu na osnovu i na visinu zahtjeva tužiteljica uspjela u razmjerno neznatnom dijelu, pa je tuženiku trebalo priznati cjelokupne troškove postupka.

5. U odgovoru na žalbu tužiteljice tuženik smatra da je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u najvećem dijelu, te kada joj nije dosudio zatražene troškove. Ponavlja da tuženik nije tužiteljici ograničio nikakva procesna prava jer je postupio po nalogu suda te u spis predmeta dostavio sve isprave i podatke vezane za tužiteljicu kojima raspolaže, a mogla ih je dobiti od tuženika i prije podnošenja tužbe.

6. Žalbe nisu osnovane.

O žalbi tužiteljice i tuženika na odluku o glavnoj stvari.

7. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

8.1. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti, te se žalba protiv presude u sporu male vrijednosti, u smislu članka 467. stavak 2. ZPP-a, ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice radi isplate razlike manje isplaćenih plaća s osnova dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za odgovornosti za život i zdravlje ljudi na odrađene prekovremene sate, kao i razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u ukupnom iznosu od 9,90 eura bruto.

10. U drugostupanjskom postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika, a sporno je da li je tuženik pravilno obračunao i isplatio tužiteljici dodatke na plaću i za odrađeni prekovremeni rad, kao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

11. Pravni okvir spora pravilno je postavljen i odnosi se na primjenu odredbi Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 dalje: ZR), Kolektivnog ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/2018, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23; dalje: KU) koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018., te odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 56/2022, 127/22), i to:

- odredba članka 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prema kojoj za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

- odredba članka 57. i 58. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, kojom je propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje.

12. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Marijana Jovića od 17. rujna 2025. utvrđeno je kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme, a da u utuženom razdoblju tužiteljica nije radila prekovremeno. Utvrđeno je daje u periodu obračuna plaća od 1. siječnja 2018. do 30. rujna 2024. tuženik kao poslodavac tužiteljici u pojedinim mjesecima manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 9,90 eura, koji iznos tužiteljica i potražuje uređenim tužbenim zahtjevom od 22. rujna 2025.

13. Kako je nalaz vještaka dan sukladno pravilima struke i kako na nalaz stranke nisu imale primjedbe, pravilno je prvostupanjski sud udovoljio smanjenom tužbenom zahtjevu. Zatezne kamate na pojedine iznose pravilno su dosuđene sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, osim na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak.

14. Tužiteljica je nakon provedenog vještačenja podneskom od 22. rujna 2025. smanjila tužbeni zahtjev, kojem smanjenju se tuženik usprotivio u podnesku od 28. rujna 2025. Budući se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a, tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane. Kako se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, pravilno je prvostupanjski sud odlučio o osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva, te ga sukladno nalazu vještaka pravilno odbio kao neosnovan.

O žalbama tužiteljice i tuženika na troškove postupka.

15. Žalbe stranaka nisu osnovane, a drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud o troškovima postupka pravilno odlučio primjenom odredbi članka 154. st. 2. i 4. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N.N. 138/23).

15.1. Prije svega treba imati u vidu da je tužiteljica propustila pravilno postaviti stupnjevanu tužbu i na taj način je dovela sebe u situaciju da postavi nerealno visok tužbeni zahtjev i na taj način inicira nepotrebne troškove postupka. Osim toga tužiteljica nije uspjela u cijelosti ni s osnovom tužbenog zahtjeva, jer je za cijelo utuženo razdoblje utvrđeno da su tužiteljici ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme, a da joj je minimalno manje plaćena naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

15.2. S druge strane i tuženik je mogao odmah nakon podnošenja tužbe provjeriti ispravnost obračuna plaća što je propustio učiniti, pa prvostupanjski sud smatra da su u jednakom omjeru stranke doprinijele nastalim troškovima, pa je pravilna odluka prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoje troškove.

16. Troškovi odgovora na žalbu nisu priznati tuženiku, jer po mišljenju drugostupanjskog suda navodi odgovora nisu bili relevantni za odluku o žalbama.

17. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 8. lipnja 2026.

S u d a c:

Branimir Miljević