REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-21/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Zlatka Pirca, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Mirjane Madunić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Mendešu, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Garancijski fond, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Pn-109/2021-38, od 9. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja MR odbija se kao neosnovana.

II. Žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Garancijski fond djelomično se uvažava , te se preinačava presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Pn-109/2021-38, od 9. prosinca 2025., i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Garancijski fond, tužitelju MR iz isplatiti na ime naknade imovinske štete iznos od 8.361,54 eura ( umjesto iznosa od 9.514,68 eura) sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koja teče na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 597,25 eura od 1. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura od 1. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura od 1. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura od 1. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura od 1. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura eura od 1. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura od 1. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura od 1. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura od 1. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura od 1. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura od 1. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura od 1. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura od 1. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura od 1. prosinca 2013. do isplate, a sve u roku od petnaest dana.

2. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Garancijski fond, tužitelju MR naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.833,40 eura ( umjesto iznosa od 6.922,52 eura) sa zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena koja teče od 9. prosinca 2025. do isplate i to u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tužitelju MR naknaditi tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Garancijski fond, na ime troškova drugostupanjskog postupka iznos od 54,50 eura.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Pn-109/2021-38, od 9. prosinca 2025., u točki I- izreke naloženo je tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Garancijski fond, da tužitelju MR isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 9.514,68 eura sa zateznom kamatom od dospjelosti pojedinih iznosa do isplate, sve u roku od petnaest dana.

1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.922,52 eura sa zateznom kamatom koja teče od 9. prosinca 2025. do isplate u roku od petnaest dana.

1.2. U točki III. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 160,00 eura kao neosnovanim.

2. Protiv presude žalbe su uložili i tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj je uložio žalbu u odnosu na odbijajući dio odluke o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, a prvostupanjska presuda preinači u odluci o troškovima postupka na način da se tužitelju dosude cjelokupni troškovi postupka uvećani za troškove žalbe.

3.1. U sadržaju žalbe tužitelj smatra da mu je trebalo dosuditi i troškove konferencije s strankom kao i zahtijevane materijalne troškove, kao i zahtijevani trošak pristupa na ročište od dana 11. 11. 2025. Također se navodi da je prvostupanjski sud tužitelju na ime PDV-a dosudio iznos od 1.137,50 eura, umjesto iznosa od 1.337,50 eura budući osnovica, po prvostupanjskom sudu, glasi na iznos od 5.350,00 eura. Uz navedeno zbroj troškova parničnog postupka koje je prvostupanjski sud dosudio tužitelju glasi na iznos od 7.922,52 eura, odnosno za iznos od 1.000,00 eura više od dosuđenog.

4. Tuženik je žalbu uložio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, a prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima i odbije tužbeni zahtjev, te naloži tužitelju plaćanje troškova postupka, ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, tuženik vidi u tome što smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, iz razloga što je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, ista uopće nema razloga, odnosno nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Nadalje, da je počinjena relativno bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. st.1. ZPP-a, tuženik smatra iz razloga što prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi članka 8. ZPP-a i odluku donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a smatra i da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, jer nema dostatnog i obrazloženog stava, te mu je sukladno čl. 29. st. 1. Ustava povrijeđeno pravo na pošteno suđenje u aspektu povrede načela jednakosti oružja.

4.2. U sadržaju žalbe tužitelj prvenstveno osporava zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva glede prava na naknadu izgubljene zarade za vrijeme od nastanka prometne nesreće do isplate tuženika naknade štete na traktoru, koji temelji na nalazima vještaka, bez da se u razlozima presude očitovao o prigovorima koje je iznosio tijekom postupka. Pri tome se naglašava da je tužiteljev traktor koji je oštećen u predmetnoj nesreći, u vrijeme nesreće bio je neregistriran i neosiguran, i za njega ne postoji potvrda o tehničkoj ispravnosti, pa je više nego upitno je li i na koji način tužitelj takav neregistrirani i neosigurani traktor, suspektne tehničke ispravnosti, koristio za usluge za koje tvrdi da su mu donosile zaradu. Prigovara se i nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije i računovodstvo mr. sc. Filipa Tolića, koji je trošak najma traktora izračunao tako da je uzeo prosjek od tri informativne ponude leasing društava, da je sam pribavio ponude, zbrojio iznose ponuda i podijelio ih sa tri, čime se ne dokazuje stvarna cijena već samo hipotetska vrijednost. Stoga se smatra osnovanim prijedlog provođenja novog vještačenja po drugim vještacima, kako financijskih vještačenja, a tako i poljoprivrednog, a razloge neprovođenja sud ne nudi, niti obrazlaže.

4.3. Glede troškova postupka, tuženik smatra da je žalba osnovana, što će dovesti i do toga da će i uspjeh stranaka u postupku biti drukčiji što će biti od utjecaja i na odluku o trošku postupka.

Uz navedeno posebno se ukazuje da je tužitelju neosnovano dosuđen trošak zastupanja na ročištima za objavu presude 2 x 100 eur + pdv “, obzirom pristup na ročište za objavu nije nužan. Prvostupanjski sud bio je dužan voditi računa o opravdanosti troškova sukladno odredbi čl. 155. Zakona o parničnom postupku, koji su nastali jer tužitelj nije na vrijeme dostavio potrebnu dokumentaciju.

Posebno se ukazuje da su tužitelju neosnovano priznati troškovi čak 6 podneska po 200 eur + pdv , bez obrazloženja. Isto tako prvostupanjski sud je neosnovano tužitelju dosudio troškove ročišta odgođenih krivnjom tužitelja, a nepotrebno su nastali troškovi ročišta saslušanja čak 32 svjedoka. Neosnovanim se smatra i dosuđeni trošak sastava odštetnog zahtjeva.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka ali da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

7.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, tako da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.

7.2. Nisu počinjene ni relativno bitna povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. budući je prvostupanjski sud presudu donio na temelju opsežno provedenog dokaznog postupka postupajući sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate naknade imovinske štete nastale tužitelju u prometnoj nezgodi.

9. U drugostupanjskom postupku nisu sporni pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja i da je tijekom postupka među strankama učinjen nespornim doprinos tužitelja nastanku štetnog događaju u omjeru od 20 %, a sporna je visina štete.

10. Glede utvrđivanja činjenica vezano za utvrđenje visine štete, prvostupanjski sud temeljem dokumentacije u spisu utvrdio je da tužitelj potražuje izgubljenu zaradu za razdoblje od 1. studenog 2012. do 1. prosinca 2013., te, da se prometna nesreća dogodila 19. listopada 2012., a da je tužitelju u izvansudskom postupku isplaćen ukupno iznos od 8.198,65 eura / 61.772,74 kn i to 15. studenog 2013. radi totalne štete na traktoru.

11. Saslušanjem brojnih svjedoka potvrđeno je da je traktor tužitelju bio osnovno sredstvo za rad kojim je uz obradu svoje zemlje uslužno obavljao radove i drugim ljudima, te je s traktorom radio i u šumi. Potvrdili su i navode tužitelja da nije imao novčanih sredstava da kupi drugi traktor.

12. Poljoprivredni vještak Vera Novaković istakla je između ostalog da je ne može izračunati izgubljenu zaradu tužitelja jer nema nikakve evidencije što je tužitelj sijao, samo postoji evidencija što je obrađivao i da je obradom zemlje ostvarivao dobit.

13. Financijski vještak Filip Tolić je u svom nalazu i mišljenju od 8. srpnja 2018. naveo da je nalaz dao na temelju prosječene neto plaće za djelatnost poljoprivrede šumarstva i ribarstva od listopada 2012. do studenog 2013. i utvrdio da ista iznosi za utuženo razdoblje ukupno 8.987,09 eura / 67.713,23 kuna. Na ročištu održanom 11. prosinca 2018. vještak je iskazao da je na temelju personalnih dokaza zaključio da bi zarada tužitelja visina tužbenog zahtjeva bila veća nego ona što ju je izrazio u nalazu i mišljenju, ali da u spisu nema dokaza koliko je tužitelj zarađivao prije nesreće i poslije nesreće.

13.1. U ponovljenom postupku vještak Filip Tolić između ostalog je naveo da je na osnovu dokumentacije koju je zaprimio od OTP Leasing d.d. i Raiffeisen Leasing d.o.o. izračunao prosječnu mjesečnu cijenu troškova leasinga odnosno najma traktora u iznosu od 934,74 eura tako da je zbrojio te tri dobivene cijene te podijelio s 3 mjeseca (921,10 + 939,65 + 943,48 = 2.804,23 : 3 =934,74). ili u razdoblju od 19. listopada 2012. do kraja studenog 2013. ukupno 12.543,61 eura. U odnosu na moguće troškove unajmljivanja traktora proizlazi da bi ti troškovi bili veći od iznosa izgubljene zarade koju potražuje tužitelj.

14. Prihvaćajući nalaze vještaka u cijelosti, drugostupanjski sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je traktor uništen u prometnoj nezgodi tužitelju bio osnovno sredstvo kojim je ostvarivao sredstva za život i da nije imao sredstva kojim bi nabavio novi traktor u razdoblju od 19. listopada 2012. kada se dogodila prometna nesreća do 15. studenog 2013., kada mu je u izvansudskom postupku isplaćen ukupno iznos od 8.198,65 eura / 61.772,74 kuna. Stoga tužitelj sukladno odredbi članka 1093. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje – ZOO-a) ima pravo na naknadu izgubljene zarade za vrijeme od nastanka prometne nesreće do isplate tuženika naknade štete na traktoru.

15. Odlučujući o visini pretrpljene štete, drugostupanjski sud prije svega je imao u vidu da je presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-447/15-38 od 18. siječnja 2019., prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja glede odluke o glavnoj stvari (izgubljena zarada u visini od 63.000,00 kuna / 8.361,54 eura), a odbijen glede isplate zatezne kamate počev od 1.11.2012.do 18.1.2019.Prvostupanjska presuda ukinuta je presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-420/2019-2 od 7. travnja 2021., prihvaćanjem žalbe tuženika glede odluke o glavnoj stvari, te žalbe tužitelja glede zatezne kamate.

15.1. Imajući u vidu navedeno drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju mora primijeniti načelo zabrane reformatio in peius, kao jamstva ustavnoga prava na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvoga stupnja, kojim se zabranjuje da se pobijana sudska odluka preinači na štetu onoga koji je pravni lijek podnio.

15.2. Naime, tužbeni zahtjev prihvaćen presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-447/15-38, odnosi se na izgubljenu zaradu u razdoblju od 1. studenog 2012. do 1. prosinca 2013., kao i zahtjev u ovom postupku. Prema tome, prihvaćanjem povećanog tužbenog zahtjeva koji se odnosi za isto vremensko razdoblje, prvostupanjski sud prekršio je načelo zabrane reformatio in peius glede odluke o glavnoj stvari. Navedeno načelo nije prekršeno glede odluke o tijeku zatezne kamate, jer je u tom dijelu prihvaćena i žalba tužitelja.

16. Prihvaćanjem nalaza i mišljenja sudskog vještaka u dijelu u kojem se uz visinu moguće zarade navodi i da tužitelj nije mogao umanjiti postojeću štetu, jer bi skuplje platio leasing ili najam traktora, uz primjenu načela zabrane reformatio in peius, glede odluke o glavnoj stvari drugostupanjski sud dosudio je tužitelju na ime izgubljene zarade ukupan iznos od 8.361,54 eura ili 597,25 eura mjesečno.

17. Zatezna kamata dosuđena je od dospijeća svakog pojedinom mjesečnog iznosa do isplate sukladno odredbi članka 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

18. Djelomično je osnovana žalba tuženika i glede odluke o troškovima postupka, jer je prihvaćanjem žalbe djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, pa je temeljem odredbe članka 154. st. 2. i članka 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, – dalje OT), preinačena i odluka o troškovima postupka.

18.1. Prihvaćanjem žalbe i preinačenjem presude, izmijenjen je uspjeh stranaka u postupku tako da je tužitelj uspio 88,% zahtjeva, a tuženik s 12.%, što u konačnici znači da tužitelju pripada pravo na 76% iznosa priznatih troškova postupka.

18.2. Analizom troškova postupka drugostupanjski sud smatra da je opravdano prvostupanjski sud priznao tužitelju zatražene troškove postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku, materijalne troškove, ali je pogrešno zbrojio te troškove, jer ukupan iznos priznatih troškova iznosi 7.675,52 eura, a ne 6.922,52 eura kako je to izračunao prvostupanjski sud. S obzirom na uspjeh u parnici tužitelju je dosuđeno 76% priznatih troškova, ili ukupno 5.833,40 eura.

18.3. Na ime opravdanih troškova drugostupanjskog postupka tuženiku je priznat srazmjeran iznos od 54,50 eura.

18. Zbog svega iznesenog, ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 373. st. 1. točka 3. i članka 380. toč. 3. ZPP-a, presudio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 8. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Zlatko Pirc