Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

K-426/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu Domagoju Lovriću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1.okrivljenog BO i 2. okrivljenog PO zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano po članku 227. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19-dalje u tekstu: KZ/11), kažnjivo po članku 227. stavak 2. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva broj KO- DO-326/2021. od 18.lipnja 2021. godine, na raspravi održanoj 2.lipnja 2026. godine u nazočnost zamjenice Općinskog državnog odvjetništva MO, 1.okrivljenog FO i zamjene njegovog branitelja, odvjetničkog vježbenika sa položenim pravosudnim ispitom VO, 2. okrivljenog PO i njegovog branitelja odvjetnika Mate Puljiz, te zamjene opunomoćnice Ane Posavčić, odvjetnice Sandre Panjković, na ročištu za objavu presude održanom dana 8. lipnja 2026. godine u odsutnosti svih stranaka, javno, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I/ 1.okrivljeni BO sin BO i SO, djevojački B, rođen **.**.1968. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, građevinski radnik, sa završenom osnovnom školom, zaposlen u Bipo izgradnja s naknadom radi bolovanja u iznos od 508 eura, bez druge imovine osim osobnog automobila Peugeot 2004. godište, OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac dvoje punoljetne djece, bez vojnog čina, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, ne vodi se drugi kazneni postupak.

2.okrivljeni PO, sin P i DO, djevojački M, rođen **.**.1994. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Rajić , državljanin Republike Hrvatske, mesar, zaposlen u Hrvatskim šumama kao sjekač s plaćom od 1.200,00 eura, SSS, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik osobnog automobila Nissan 2009. godište, bez druge imovine, oženjen, otac dvoje djece u dobi od 2 godine, nema vojni čin, neodlikovan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v i  s u

1. okrivljeni BO

1/ dana 10. travnja 2020. oko 10,20 sati, u Brestači, Zagrebačka ulica 53, upravljajući osobnim automobilom marke „Peugeot“, registarske oznake i broja [registarska oznaka], kolnikom navedene ulice u smjeru zapada, protivno odredbama članka 43. stavka 1. i 2., članka 12. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 58. stavka 2. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, olako smatrajući da neće ugroziti druge sudionike u prometu, na mjestu na kojem je pretjecanje zabranjeno, prolazeći vozilom preko pune uzdužne crte započeo radnju pretjecanja traktora registarskih oznaka [registarska oznaka] za koji je bila priključena prikolica registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao 2. okrivljeni PO, a da se prethodno nije uvjerio da navedeno može izvršiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, s obzirom da je 2. okrivljeni s uključenim lijevim pokazivačem smjera započeo radnju skretanja ulijevo na put prema mjesnom groblju, kojom prilikom je 1. okrivljeni, kako bi izbjegao sudar s traktorom, skrenuo ulijevo i sletio van kolnika na šljunčanu podlogu gdje je prednjim dijelom vozila udario u stražnji desni dio propisno parkiranog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], koji se uslijed udara okrenuo oko svoje osi i lijevom bočnom stranom udario ŠO, koja se tada nalazila na kolnom ulazu kuće, uslijed čega je imenovana pala na tlo i zadobila tjelesne povrede u vidu višeivernog pertrohanternog prijeloma desne bedrene kosti s utisnućem ulomaka i odvajanjem male kvrge desne bedrene kosti, krvnog podljeva kože oko desnog oka, natučenja glave s ranom razderotinom kože glave desno sljepoočno, krvarenja ispod mekih moždanih ovojnica bazalno sljepoočno lijevo, tjemeno lijevo te sljepoočno-zatiljno desno, krvarenja unutar tvrde moždane ovojnice bazalno sljepoočno lijevo, nagnječenja mozgovine bazalno sljepoočno lijevo, potresa mozga i otekline desnog koljena koje ozljede u cjelini predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu,

dakle, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

2. okrivljeni PO

2/ dana 10. travnja 2020. oko 10,20 sati, u Brestači, Zagrebačka ulica 53, upravljajući traktorom [registarska oznaka] s prikolicom registarskih oznaka [registarska oznaka], suprotno odredbi članka 43. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako držeći da neće ugroziti druge sudionike u prometu, započeo radnju skretanja ulijevo na put prema mjesnom groblju, a da se prethodno nije uvjerio pretječe li ga u tom trenutku vozilo koje se kretalo iza njega, uslijed čega nije uočio i propustio osobni automobil marke „Peugeot“, registarske oznake i broja [registarska oznaka], kojim ga je krećući se po lijevoj prometnoj traci pretjecao 1. okrivljeni BO, te je tako prešavši na lijevu prometnu traku zatvorio prolaz navedenom osobnom automobilu, zbog čega je 1. okrivljeni BO, kako bi izbjegao sudar s traktorom, skrenuo ulijevo i sletio van kolnika na šljunčanu podlogu gdje je prednjim dijelom vozila udario u stražnji desni dio propisno parkiranog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], koji se uslijed udara okrenuo oko svoje osi i stražnjom lijevom bočnom stranom udario ŠO, koja se tada nalazila na kolnom ulazu kuće, uslijed čega je imenovana pala na tlo i zadobila tjelesne povrede u vidu višeivernog pertrohanternog prijeloma desne bedrene kosti s utisnućem ulomaka i odvajanjem male kvrge desne bedrene kosti, krvnog podljeva kože oko desnog oka, natučenja glave s ranom razderotinom kože glave desno sljepoočno, krvarenja ispod mekih moždanih ovojnica bazalno sljepoočno lijevo, tjemeno lijevo te sljepoočno-zatiljno desno, krvarenja unutar tvrde moždane ovojnice bazalno sljepoočno lijevo, nagnječenja mozgovine bazalno sljepoočno lijevo, potresa mozga i otekline desnog koljena koje ozljede u cjelini predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu,

dakle, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

II/ čime su 1. okrivljeni BO i 2. okrivljeni PO počinili kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano po članku 227. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona i kažnjivo po članku 227. stavku 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/2018 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11).

III/ te se na temelju članka 227. stavak 2. KZ/11, u vezi sa člankom 40. stavak 4. KZ/11, 1.okrivljeni BO

O S U Đ U J E  N A

NOVČANU KAZNU U VISINI OD 150 (sto pedeset) PROSJEČNIH DNEVNIH IZNOSA, visina dnevnog iznosa jest 50,03 eura (pedeseteura i tricenta), što sveukupno iznosi 7.504,50 (sedamtisućapetstočetirieura i pedesetcenti).

Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11 1.okrivljeni BO je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 43. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 ukoliko novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u danom roku, ista će se prisilno naplatiti putem ovlaštene institucije, a ukoliko se u roku od 3 (tri) mjeseca ista ne može prisilno naplatiti, tada će se uz pristanak okrivljenika zamijeniti radom za opće dobro na slobodi, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa dva sata rada, i tek ukoliko se ne da takav pristanak ili se rad za opće dobro ne izvrši, novčana kazna zamijeniti će se kaznom zatvora.

IV/ a na temelju članka 227. stavak 2. KZ/11 2. u vezi sa člankom 40. stavak 4. KZ/11,okrivljeni PO se

O S U Đ U J E  N A

NOVČANU KAZNU U VISINI OD 150 (sto pedeset) PROSJEČNIH DNEVNIH IZNOSA, visina dnevnog iznosa jest 50,03 eura (pedeseteura i tricenta), što sveukupno iznosi 7.504,50 (sedamtisućapetstočetirieura i pedesetcenti).

Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11 2.okrivljeni PO je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 43. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 ukoliko novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u danom roku, ista će se prisilno naplatiti putem ovlaštene institucije, a ukoliko se u roku od 3 (tri) mjeseca ista ne može prisilno naplatiti, tada će se uz pristanak okrivljenika zamijeniti radom za opće dobro na slobodi, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa dva sata rada, i tek ukoliko se ne da takav pristanak ili se rad za opće dobro ne izvrši, novčana kazna zamijeniti će se kaznom zatvora.

V/ Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP okrivljenici su dužni solidarno platiti troškove kaznenog postupka koji se odnose na troškove rada MUP-a od 542,00 kune / 71,94 eura¹ , potom troškove prometnog vještačenja u iznosu od 2.610,10 kuna / 346,42 eura¹, te troškove dopunskog prometnog vještačenja u iznosu od 1.931,25 kuna /256,32 eura¹, kao i troškove dolaska vještaka na raspravu u iznosu od 188,75 eura, potom troškove provedenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 2.408,00 kuna / 319,60 eura¹ kao i troškove dolaska vještaka na raspravu u iznosu od 247,88 eura, te troškove dolaska svjedoka na raspravu u iznosu od 27,00 eura, dok je svaki okrivljenik dužan platiti paušalnu svotu u iznosu od 400,00 eura, a sve u od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO-326/2021. od 18.lipnja 2021. godine 1. okrivljenom BO i 2. okrivljenom PO stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 22. stavak 2. KZ/11.

2. Oštećena ŠO po opunomoćnici Ani Posavčić u ovom postupku nije postavljala imovinskopravni zahtjev.

3. Prvookrivljeni BO pozvan da se očituje o optužnici i očituje se o krivnji iskazao je kako se ne osjeća krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3.1. Drugookrivljeni PO pozvan da se očituje o optužnici i očituje se o krivnji iskazao je kako se ne osjeća krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao oba okrivljenika na kraju dokaznog postupka, oštećena ŠO ispitana je kao svjedok, te su ispitani svjedoci JO, ĆO i UO kao i vještaci Srećko Hlišć i Petar Škavić, a uz to je izvršen uvid i pročitani su Bolnička prijava Zavoda za hitnu medicinu Sisačko- moslavačke županije na ime ŠO od 10. travnja 2020, Dopis Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana Odjela opće kirurgije urbroj: 01 -543/20 od 15. travnja 2020., Zapisnik o očevidu Policijske postaje Novska od 10. travnja 2020., Fotodokumentacija očevida Policijske postaje Novska broj K-40/20 sa situacijskim planom prometne nesreće od 16. svibnja 2020., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu ispitanika BO od 10. travnja 2020., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu ispitanika PO od 10. travnja 2020., Potvrda Policijske postaje Novska broj: 298416 o privremenom oduzimanju registarskih pločica od 10. travnja 2020., Potvrda Policijske postaje Novska broj: 298417 o privremenom oduzimanju registarskih pločica od 10. travnja 2020., Dopis Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana urbroj: 01-791/2020-2 od 30. lipnja 2020. s priloženom dokumentacijom o liječenju ŠO, Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet CO od 18. rujna 2020., Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Petra Škavića, dr. med., specijalista sudske medicine od 2. lipnja 2021.,Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet CO od 31. svibnja 2021. Na kraju je izvršen uvid u izvode iz kaznene evidencije za oba okrivljenika.

5. Prvookrivljeni BO iskazao je da je toga dana upravljajući Zagrebačkom ulicom svojim automobilom sustigao traktor koji se kretao u smjeru Lipovljana , desnom trakom, a brzinom od cca 20 -25 km/h, a kako je cesta bila pregledna u dužini od po njegovoj procjeni 200 metara sve do doma, krenuo obilaziti isti traktor pretjecanjem preko lijeve prometne trake i to u trenutku kada je prošao mostić jer tu počinje isprekidana središnja crta radi skretanja prema groblju. Dao je propisno lijevi pokazivač smjera i krenuo sa pretjecanjem, a kada je došao u razinu paralelno sa zadnjim kotačem traktora, isti je krenuo sa skretanjem ulijevo pa je instinktivno u pokušaju da izbjegne sudar poduzeo radnju naglog skretanja ulijevo sve kako bi spriječio direktni sudar sa traktorom i pritom sletio s kolnika u smjeru parkirališta pokraj Crkve te je na mostiću prema privatnoj kući udario desnim prednjim dijelom svog vozila u desni kraj parkiranog vozila koje se zarotiralo i udarilo gospođu ŠO koja se tamo zatekla. Izuzetno mu je žao što je uslijed toga nastradala gospođa ŠO jer nju poznaje od ranije kako je stanovao u kući preko puta, bili su u dobrim odnosima te su ona i njezina snaha znale dolaziti kod njega na kavu i druženja, donosile mu grah i slično.

5.1. Branitelj je iskazao kako 1. okrivljenik neće odgovarati na pitanja suda i stranaka, već samo na pitanja svog branitelja, pa tako okrivljenik odgovara branitelju na pitanje da se traktor u trenutku pretjecanja kretao brzinom od 35-40 km/h, a toga dana je krenuo prema Brestači kako bi kupio slanine od crne svinje za potrebe liječenja svoje supruge koja je tada bolovala od akutne leukemije.

6. Drugookrivljeni PO iznoseći obranu iskazao je da je toga dana bio Veliki petak, dovršavao je posao skupljanja smeća i zaposlenik je Komunalca u [adresa] te je upravljao traktorom sa prikolicom u smjeru [adresa] iz [adresa] te je imao namjeru odvesti to smeće na deponiju. Kada je došao do mjesta gdje je trebao skrenuti ulijevo prema groblju, provjerio je prometnu situaciju na način da je okrenuo glavu ulijevo i vidio kako se dva vozila nalaze na cesti iza njega, a kretao se brzinom od 25-30 km/h, što je maksimalna brzina za traktor, te je uočio i da prvo vozilo iza njega počinje skretanje ulijevo prema privatnoj kući u dvorištu, pa je procijenio da je sigurno da i on poduzme radnju skretanja ulijevo, upalio je lijevi pokazivač smjera, započeo skretanje, a u trenutku kada je došao do lijevog ruba kolnika uočio je vozilo 1. okrivljenika te je odmah počeo radnju naglog skretanja udesno kako bi izbjegao sudac. Vidio je kako 1.okrivljenik svojim vozilom skreće ulijevo i udara u parkirano vozilo od kojeg se udara i nalijeće na ogradu od crkve gdje se zaustavlja. Odmah po zaustavljanju traktora išao je provjeriti da li je pokazivač smjera bio funkcionalan i utvrdio je da jest i onaj na traktoru i onaj na prikolici. Ne poznaje žrtvu ove prometne nezgode i žali što je gospođa nastradala.

6.1. Branitelj 2.okrivljenika je iskazao da njegov branjenik neće odgovarati na pitanja suda i stranaka, već samo na pitanja svog branitelja, pa tako okrivljenik odgovara branitelju da se od prometne nezgode oženio, da živi sa suprugom sa kojom ima dvoje djece, a supruga iz prvog braka ima dvoje djece, koja su sva maloljetna i za koju zajednički skrbe.

7. Nakon što je pojedinačno ocijenio obrane obojice okrivljenika, iskaze žrtve i svih ispitanih svjedoka, nalaze i mišljenja sudskih vještaka, te cjelokupnu materijalnu dokumentaciju, sud je izvršio njihovu međusobnu usporedbu i ocjenu kao jedinstvene dokazne cjeline, sukladno načelu slobodne ocjene dokaza iz članka 450. stavka 2. ZKP.

7.1. Tako provedena analiza svih dokaza međusobno ne ostavlja nikakvu razumnu dvojbu o odlučnim činjenicama ovog kaznenog postupka. Sud je s potrebnim stupnjem izvjesnosti utvrdio da je prvookrivljeni BO započeo zabranjenu radnju pretjecanja preko pune uzdužne razdjelne crte, dok je drugookrivljeni PO započeo radnju skretanja ulijevo bez prethodne provjere prometne situacije iza svog vozila. Takvim međusobno povezanim protupravnim postupanjem stvorena je kritična prometna situacija koja je neposredno dovela do izlijetanja osobnog automobila s kolnika, udara u parkirano vozilo te njegovog odbacivanja na oštećenu ŠO, koja je tom prilikom zadobila tešku tjelesnu ozljedu.

7.2. Zato sud smatra da su sve odlučne činjenice u ovom kaznenom postupku dokazane izvan razumne sumnje, te je na tako utvrđenom činjeničnom stanju utemeljio odluku kojom je obojicu okrivljenika proglasio krivima za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11.

7.3. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sadržaj iskaz žrtve i ispitivanja svjedoka i vještaka na raspravi, sud nije iste iskaze prepisao u presudu, već će u nastavku obrazloženja dati činjeničnu analizu istaknuti ključne dijelove iskaza u odnosu sa obranom okrivljenika i ostalim materijalnim dokazima, te ih dovesti u međusobnu vezu i pravno ocijeniti.

8. U odnosu na iskaz oštećene i svjedokinje ŠO sud je isti prihvatio kao vjerodostojan u dijelu u kojem opisuje vlastite neposredne opažaje i posljedice prometne nesreće, dok njezin iskaz nije mogao biti odlučujući za utvrđenje same dinamike nastanka prometne nesreće. Naime, svjedokinja je navela da je kritičnog dana izašla ispred svoje kuće kako bi u spremnik za otpad odložila stari papir, nakon čega se okrenula prema dvorištu i u tom trenutku bila udarena parkiranim vozilom koje je uslijed prometne nesreće odbačeno prema njoj. Pokazujući fotodokumentaciju mjesta događaja jasno je označila mjesto na kojem se nalazilo parkirano vozilo te mjesto na kojem je pala nakon udara, a njezin opis položaja u trenutku naleta u cijelosti odgovara objektivnim tragovima utvrđenim tijekom očevida.

8.1. Sud nema razloga posumnjati u istinitost tog dijela njezina iskaza jer se radi o činjenicama koje je svjedokinja neposredno doživjela te koje su potvrđene zapisnikom o očevidu, fotodokumentacijom mjesta događaja, medicinskom dokumentacijom, kao i nalazom prometnog i medicinskog vještaka. Jednako tako njezin iskaz da je neposredno nakon udara izgubila orijentaciju, da se ne sjeća samog trenutka naleta niti načina na koji je do udara došlo, potpuno je životan imajući u vidu težinu zadobivenih ozljeda glave i mozga te njezinu životnu dob od 94 godine u trenutku ispitivanja.

8.2. Sud upravo zbog toga njezin iskaz nije koristio za utvrđenje načina kretanja vozila prije same prometne nesreće, budući da je sama svjedokinja izričito navela kako nije obraćala pozornost na promet na cesti, da nije vidjela kretanje vozila neposredno prije udara te da ne zna kako je do naleta uopće došlo. Njezino iskreno priznanje da o tim okolnostima nema saznanja dodatno govori u prilog vjerodostojnosti iskaza jer nije pokušavala nagađati niti popunjavati praznine u vlastitom sjećanju.

8.3. Nadalje, njezin iskaz o vrsti i težini zadobivenih ozljeda potvrđen je medicinskom dokumentacijom te nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka. Pri tome okolnost da je tijekom ispitivanja spomenula kasniju amputaciju noge i druge zdravstvene komplikacije kao konačne posljedice prometne nezgode.

9. Sud je potom cijenio iskaze svjedoka ĆO i UO te ih prihvatio kao vjerodostojne u dijelu u kojem iznose vlastita neposredna opažanja nakon nastanka prometne nesreće, dok njihovi iskazi nisu od odlučnog značaja za utvrđenje same dinamike prometne nesreće budući da niti jedan od njih nije neposredno promatrao kretanje vozila prije samog naleta.

9.1. Svjedok ĆO iskazao je kako se u trenutku prometne nesreće nalazio u kući odnosno u dvorištu svoje obiteljske kuće, kada je začuo snažan udarac uslijed čega je zajedno sa sinom izašao na ulicu. Dolaskom na mjesto događaja zatekao je oštećenu ŠO kako leži na tlu ispred svoje kuće, dok je vozilo prvookrivljenika bilo zaustavljeno nakon prometne nesreće. Zajedno sa sinom pružio joj je prvu pomoć, pomogao joj ustati te pozvao hitnu medicinsku pomoć. Pri tome je izričito naveo kako mu nije poznata dinamika nastanka prometne nesreće niti može sa sigurnošću tvrditi na koji je način oštećena zadobila ozljede, već je o tome zaključivao na temelju razgovora sa sudionicima nakon događaja.

9.2. Sud upravo zbog takvog načina iskazivanja ocjenjuje iskaz ovog svjedoka izrazito objektivnim. Naime, svjedok nije pokušavao prikazati da je vidio ono što objektivno nije mogao vidjeti niti je vlastite pretpostavke predstavljao kao neposredna opažanja. Naprotiv, jasno je razlikovao činjenice koje je osobno opazio od zaključaka koje je naknadno izveo razgovorom sa sudionicima prometne nesreće, zbog čega njegov iskaz ostavlja dojam iskrenog i nepristranog svjedočenja.

9.3. Od posebnog je značaja dio iskaza u kojem navodi da se traktor nakon prometne nesreće nalazio na kolniku te da, koliko se sjeća, nije bio pomican do dolaska policije. Taj dio iskaza podudara se sa zapisnikom o očevidu i položajem vozila utvrđenim tijekom očevida te posredno potvrđuje vjerodostojnost materijalnih tragova na mjestu događaja. Međutim, iz te okolnosti nije moguće izvoditi zaključke o samom trenutku započinjanja radnje skretanja ulijevo niti o međusobnom položaju vozila neposredno prije kritične situacije.

9.4. Jednako tako sud je cijenio iskaz svjedoka UO koji je u bitnim dijelovima suglasan s iskazom svog oca. I ovaj svjedok je nakon što je čuo snažan udarac izašao iz dvorišta te zatekao posljedice prometne nesreće, odnosno ozlijeđenu ŠO kojoj je zajedno s ocem pružio pomoć. Niti on nije imao neposredna saznanja o načinu na koji je do prometne nesreće došlo niti o kretanju vozila prije samog udara, zbog čega njegov iskaz također nema dokaznu snagu u pogledu odlučnih činjenica koje se odnose na uzrok nastanka prometne nesreće.

9.5. Sud nije našao niti jednu okolnost koja bi upućivala na pristranost ovih svjedoka ili njihov interes za ishod kaznenog postupka. Radi se o susjedima oštećene koji su se sasvim slučajno našli u neposrednoj blizini mjesta događaja te su prvenstveno sudjelovali u pružanju pomoći ozlijeđenoj osobi. Njihovi iskazi međusobno su suglasni, logični i u bitnim dijelovima podudarni s iskazom oštećene ŠO, zapisnikom o očevidu te ostalom materijalnom dokumentacijom.

9.6. Stoga sud njihove iskaze prihvaća kao vjerodostojne, ali samo u dijelu kojim potvrđuju stanje zatečeno neposredno nakon prometne nesreće, mjesto na kojem je zatečena oštećena, položaj vozila nakon naleta te okolnosti pružanja prve pomoći, dok odlučne činjenice o uzroku i tijeku prometne nesreće sud utvrđuje prvenstveno na temelju iskaza neposrednih očevidaca i rezultata prometnog vještačenja.

10. Posebnu pozornost sud je posvetio iskazu svjedoka TO budući da se radi o jedinoj osobi koja se u trenutku prometne nesreće nalazila kao putnik na traktoru kojim je upravljao drugookrivljeni PO, slijedom čega je imao mogućnost neposredno opažati dio prometne situacije neposredno prije nastanka prometne nesreće. Međutim, sud njegov iskaz nije prihvatio nekritički, već ga je ocjenjivao u usporedbi s njegovim ranijim iskazom, obranama okrivljenika, materijalnim dokazima te rezultatima prometnog vještačenja.

10.1. Naime, tijekom rasprave svjedok je iskazao kako se prije skretanja ulijevo iz traktora čuo karakterističan zvuk rada lijevog pokazivača smjera te da su pokazivači smjera na traktoru bili ispravni, pri čemu je naveo da nije izravno gledao pokazivač smjera već je njegov rad zaključio po karakterističnom zvučnom signalu koji proizvodi relej pokazivača smjera u kabini traktora. Isto tako naveo je kako neposredno prije prometne nesreće nije obraćao pozornost na vozila iza traktora niti je vidio trenutak kada je osobni automobil prvookrivljenika započeo radnju pretjecanja.

10.2. Međutim, sud nije mogao zanemariti činjenicu da je isti svjedok neposredno nakon prometne nesreće, prilikom ispitivanja u Policijskoj postaji Novska, izričito izjavio kako nije primijetio je li na traktoru bio uključen lijevi pokazivač smjera prije započinjanja radnje skretanja te da nije obraćao pozornost na način upravljanja traktorom. Upravo zbog te razlike branitelj prvookrivljenika opravdano je ukazao na određenu nedosljednost iskaza, smatrajući da je svjedok naknadno prilagodio svoje iskazivanje obrani drugookrivljenika.

10.3. Po ocjeni ovog suda navedena razlika sama za sebe nije dostatna da bi cijeli iskaz svjedoka bio ocijenjen nevjerodostojnim, ali zahtijeva njegovu opreznu ocjenu. Naime, između prometne nesreće i raspravnog ispitivanja proteklo je gotovo pet godina, zbog čega nije neuobičajeno da se svjedok određenih pojedinosti više ne sjeća potpuno ili ih naknadno rekonstruira na temelju vlastitih razmišljanja. Upravo iz tog razloga sud iskaz svjedoka ne temelji na subjektivnom uvjerenju svjedoka da je čuo rad pokazivača smjera, nego tu okolnost ocjenjuje isključivo u povezanosti s ostalim dokazima.

10.4. Pri tome je odlučno da postojanje uključenog lijevog pokazivača smjera ne proizlazi isključivo iz iskaza TO. Naprotiv, tu okolnost potvrđuje i raniji iskaz pokojne ZO, koja je 3. srpnja 2020. ispitana od strane policije kao svjedok a čiji iskaz je pročitan tijekom postupka. ZO kao neovisni očevidac nije bila povezana ni s jednim od okrivljenika, te je jasno navela da je neposredno prije prometne nesreće vidjela kako traktor ima uključen lijevi pokazivač smjera i započinje radnju skretanja ulijevo. Njezino opažanje ujedno odgovara rezultatima prometnog vještačenja prema kojem je drugookrivljeni započeo radnju skretanja ulijevo upravo u trenutku kada ga je prvookrivljeni pretjecao preko pune uzdužne crte.

10.5. S druge strane, sud prihvaća iskaz TO u dijelu u kojem opisuje vlastiti položaj u traktoru, brzinu kretanja traktora, činjenicu da nije pratio promet iza traktora te okolnosti koje je neposredno opažao, budući da su ti dijelovi iskaza logični, životni i međusobno suglasni s ostalim izvedenim dokazima. Upravo činjenica da ni sam nije obraćao pozornost na vozila iza traktora potvrđuje kako nije mogao dati odlučne podatke o trenutku kada je prvookrivljeni započeo pretjecanje niti o međusobnom položaju vozila prije kritične situacije.

10.6. Slijedom navedenoga sud iskaz TO prihvaća samo djelomično i to u dijelu u kojem opisuje činjenice koje je neposredno opažao njegov iskaz smatra vjerodostojnim, dok dio iskaza koji se odnosi na rad lijevog pokazivača smjera ne prihvaća kao samostalan i odlučujući dokaz, nego ga vrednuje zajedno s iskazom pokojne ZO, zapisnikom o očevidu, materijalnim tragovima i nalazom prometnog vještaka. Tek međusobnom analizom svih tih dokaza moguće je pouzdano zaključiti da je drugookrivljeni prije započinjanja skretanja imao uključen lijevi pokazivač smjera.

11. Odlučne činjenice o samom mehanizmu nastanka prometne nesreće sud je prvenstveno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke RO, kojeg u cijelosti prihvaća kao stručan, objektivan, logičan i uvjerljiv. Navedeni vještak izradio je dva pisana nalaza tijekom postupka, a potom je svoj nalaz dodatno obrazložio i odgovorio na primjedbe stranaka tijekom usmenog ispitivanja na raspravi. Pri tome je svoje zaključke temeljio na zapisniku o očevidu, fotodokumentaciji mjesta događaja, situacijskom planu, materijalnim tragovima pronađenim na mjestu prometne nesreće, oštećenjima svih vozila te pravilima prometne struke, slijedom čega sud nije našao nikakvih stručnih niti logičkih razloga zbog kojih bi doveo u pitanje njegov nalaz i mišljenje.

11.1. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi kako je prvookrivljeni BO započeo radnju pretjecanja traktora kojim je upravljao drugookrivljeni u zoni u kojoj je pretjecanje bilo zabranjeno, prelaskom preko pune uzdužne razdjelne crte, pri čemu se prethodno nije uvjerio da tu radnju može izvršiti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu. Istodobno je drugookrivljeni PO započeo radnju skretanja ulijevo prema prilazu mjesnom groblju, pri čemu se prije započinjanja navedene radnje nije uvjerio da ga u tom trenutku drugo vozilo već pretječe. Uslijed takvog istodobnog protupravnog postupanja obojice vozača nastala je kritična prometna situacija u kojoj je prvookrivljeni, nastojeći izbjeći izravan sudar s traktorom, naglo skrenuo ulijevo, izgubio nadzor nad vozilom te izletio izvan kolnika, nakon čega je udario u propisno parkirano vozilo koje je potom odbačeno na oštećenu ŠO.

11.2. Sud osobito prihvaća zaključak prometnog vještaka da je svaki od okrivljenika svojim protupravnim postupanjem dao samostalan i uzročno relevantan doprinos nastanku prometne nesreće, pri čemu nijedna od njihovih radnji sama za sebe nije prekinula uzročni slijed. Naime, da prvookrivljeni nije započeo pretjecanje na mjestu gdje je ono prometnim propisima zabranjeno, do kritične prometne situacije ne bi niti došlo. Jednako tako, da se drugookrivljeni prije započinjanja skretanja ulijevo uvjerio da ga drugo vozilo ne pretječe, imao je mogućnost uočiti osobni automobil prvookrivljenika te odgoditi radnju skretanja dok ga ovaj ne propusti. Upravo zbog toga prometni vještak osnovano zaključuje da su oba propusta bila uzročno povezana s nastankom prometne nesreće.

11.3. Takav zaključak ujedno predstavlja odgovor na obrane oba okrivljenika kojima svaki od njih nastoji odgovornost prebaciti isključivo na drugoga sudionika prometne nesreće. Sud takve obrane nije mogao prihvatiti jer nisu potvrđene rezultatima objektivnog prometnog vještačenja. Naprotiv, prometni vještak jasno je obrazložio kako je do prometne nesreće došlo kumulacijom prometnih propusta obojice vozača, pri čemu je svaki od njih prekršio različite odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a oba su propusta bila nužan uvjet nastanka prometne nesreće.

11.4. Sud posebno ističe kako niti jedan drugi izvedeni dokaz nije doveo u pitanje stručne zaključke prometnog vještaka. Iskazi svjedoka međusobno se razlikuju samo u pogledu pojedinih detalja koje zbog proteka vremena ili položaja pojedinog svjedoka tijekom prometne nesreće nije bilo moguće potpuno identično zapamtiti, međutim niti jedan od tih iskaza ne dovodi u pitanje osnovni mehanizam prometne nesreće koji proizlazi iz objektivnih materijalnih tragova. Upravo zbog toga sud odlučne činjenice nije temeljio na subjektivnim dojmovima pojedinih svjedoka, nego prvenstveno na materijalnim tragovima koje je prometni vještak stručno analizirao i povezao u logičnu cjelinu.

11.5. Sud je imao u vidu primjedbe obrane prvookrivljenika kojima se nastojalo dokazati da je isključivi uzrok prometne nesreće radnja skretanja drugookrivljenika, kao i navode obrane drugookrivljenika da je prometnu nesreću u cijelosti izazvao prvookrivljeni nedopuštenim pretjecanjem. Međutim, niti jedna od tih tvrdnji nije potvrđena provedenim prometnim vještačenjem. Upravo suprotno, iz stručnog nalaza proizlazi da je svaki od okrivljenika bio dužan postupiti drukčije te da bi pravilnim postupanjem bilo kojeg od njih predmetna prometna nesreća bila izbjegnuta.

11.6. Po ocjeni suda, niti jedna od tih radnji ne predstavlja naknadni, samostalni ili izvanredni događaj koji bi prekinuo uzročnu vezu između protupravnog postupanja drugog okrivljenika i nastale posljedice. Naprotiv, obje su radnje bile vremenski i prostorno povezane te su se odvijale praktički istodobno, zbog čega su zajednički stvorile prometnu situaciju u kojoj više nije postojala stvarna mogućnost sigurnog izbjegavanja prometne nesreće. Sud posebno naglašava da se uzročna veza u kaznenopravnom smislu ne prekida samom činjenicom da je štetnoj posljedici pridonijelo i protupravno postupanje druge osobe. Naprotiv, kada više osoba svojim protupravnim radnjama istodobno doprinese nastanku iste zabranjene posljedice, kaznena odgovornost svakoga od njih prosuđuje se prema vlastitom doprinosu nastanku posljedice, pod uvjetom da bez njegove radnje predmetna posljedica ne bi nastupila na način na koji je nastupila.

11.7. U konkretnom slučaju upravo je to utvrđeno provedenim prometnim vještačenjem. Da je prvookrivljeni poštovao zabranu pretjecanja, kritična prometna situacija ne bi nastala. Jednako tako, da se drugookrivljeni prije započinjanja skretanja ulijevo uvjerio da ga drugo vozilo ne pretječe, imao je mogućnost pravodobno odustati od započete radnje skretanja te omogućiti sigurni prolazak vozilu prvookrivljenika. Slijedom toga, propust svakog od okrivljenika predstavlja conditio sine qua non nastanka prometne nesreće, a niti jedan od njih ne može svoju odgovornost otkloniti pozivanjem isključivo na protupravno postupanje drugoga.

11.8. Takav zaključak u cijelosti odgovara rezultatima prometnog vještačenja, objektivnim tragovima pronađenim tijekom očevida te ostalim izvedenim dokazima, zbog čega sud nije prihvatio obrane okrivljenika u dijelu u kojem nastoje međusobno isključiti vlastitu kaznenu odgovornost.

12. Sud želi dati poseban osvrt i ocjenu u odnosu na povrede blanketnih normi

- prometnih propisa koje valja dovesti u vezu sa postupanjem okrivljenika i posljedicom izazivanja prometne nezgode.

12.1. U odnosu na prvookrivljenog BO sud je utvrdio da je isti upravljajući osobnim automobilom započeo radnju pretjecanja traktora kojim je upravljao drugookrivljeni, iako je to učinio na mjestu na kojem je pretjecanje bilo zabranjeno punom uzdužnom razdjelnom crtom. Time je postupio protivno odredbi članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i prometnoj signalizaciji kojom je na tom dijelu kolnika bila jasno označena zabrana prelaska u prometnu traku namijenjenu prometu iz suprotnog smjera.

12.3. Međutim, sud smatra da protupravnost postupanja prvookrivljenika ne proizlazi isključivo iz činjenice što je prešao preko pune uzdužne crte. Naime, smisao zabrane pretjecanja na takvim mjestima upravo jest sprječavanje nastanka opasnih prometnih situacija u kojima vozač koji se nalazi ispred može započeti neku od dopuštenih prometnih radnji, osobito skretanje ulijevo prema prilaznim cestama ili dvorištima. Upravo se takva opasnost u konkretnom slučaju i ostvarila.

12.4. Sud stoga zaključuje kako prvookrivljeni nije postupio s onim stupnjem pažnje koji se zahtijeva od prosječnog, razumnog i savjesnog vozača. Da je poštovao prometnu signalizaciju i odustao od pretjecanja na zabranjenom mjestu, do kritične prometne situacije uopće ne bi došlo. Njegov propust predstavlja prvi uzročno relevantan element koji je doveo do nastanka prometne nesreće.

12.5. Pri tome sud nije prihvatio obranu prvookrivljenika prema kojoj je smatrao da zbog preglednosti ceste može sigurno izvršiti pretjecanje. Naime, preglednost ceste sama po sebi ne može opravdati zanemarivanje izričite prometne zabrane, niti vozač može vlastitom subjektivnom procjenom zamijeniti prometni režim uspostavljen prometnom signalizacijom. Upravo je svrha pune uzdužne crte isključiti mogućnost da pojedini vozači prema vlastitoj procjeni odlučuju kada je pretjecanje sigurno.

12.6. Jednako tako sud je utvrdio da je i drugookrivljeni PO prije započinjanja radnje skretanja ulijevo propustio postupiti s pažnjom koja se od njega zahtijevala prema odredbi članka 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, svaki vozač koji započinje radnju skretanja ulijevo dužan je prethodno se uvjeriti da tu radnju može izvršiti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu, osobito da ga u tom trenutku drugo vozilo ne pretječe. Ta obveza postoji neovisno o tome ima li vozač uključen pokazivač smjera ili smatra da se iza njega nitko ne nalazi. Uključivanje pokazivača smjera ne oslobađa vozača obveze neposredne provjere prometne situacije neposredno prije započinjanja skretanja. Naime, pokazivač smjera predstavlja samo obavijest drugim sudionicima o namjeravanoj radnji, ali ne daje vozaču prednost niti ga oslobađa obveze da neposredno prije skretanja provjeri promet iza sebe. Tek nakon što se uvjeri da tu radnju može sigurno izvršiti, vozač smije započeti prelazak preko prometne trake. U konkretnom slučaju upravo je izostanak takve provjere doveo do toga da drugookrivljeni nije uočio vozilo prvookrivljenika koje se već nalazilo u fazi pretjecanja, čime je njegov propust također postao uzročno relevantan za nastanak prometne nesreće.

13. U konačnici sud zaključuje da nijedan od navedenih prometnih propusta sam za sebe ne isključuje odgovornost drugog okrivljenika. Naprotiv, radi se o dva istodobna nehajna postupanja koja su se vremenski i prostorno podudarila te zajednički dovela do nastanka prometne nesreće. Prvookrivljeni stvorio je opasnu prometnu situaciju započinjanjem zabranjenog pretjecanja, dok je drugookrivljeni tu opasnost konkretizirao započinjanjem radnje skretanja ulijevo bez prethodne provjere prometne situacije iza svog vozila. Tek istodobnim djelovanjem oba ta propusta nastao je slijed događaja koji je završio izlijetanjem osobnog automobila izvan kolnika, udarom u parkirano vozilo te konačno teškim ozljeđivanjem oštećene ŠO.

13.1. Stoga sud smatra da je svaki okrivljenik svojim radnjama podjednako doprinio nastanku prometne nezgode.

14. U pogledu subjektivnih elemenata kaznenog djela sud je utvrdio da su oba okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila ubrojiva, budući da tijekom postupka nije dovedena u pitanje njihova sposobnost shvaćanja značenja vlastitog postupanja niti mogućnost upravljanja svojom voljom. Isto tako iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi postojanje bilo kakvih okolnosti koje bi isključivale ili umanjivale njihovu kaznenu odgovornost. Sud smatra da su oba okrivljenika kazneno djelo počinila iz svjesnog nehaja. u smislu odredbe članka 29. stavka 2. KZ/11.

15. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne sud je, sukladno članku 47. KZ/11, cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža, vodeći računa o stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog djela, svrsi kažnjavanja te osobnim i imovinskim prilikama svakog od okrivljenika.

15.1. U odnosu na prvookrivljenog BO od olakotnih okolnosti sud je cijenio dosadašnju kaznenu neosuđivanost prvookrivljenika, činjenicu da se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak, njegov uredan dotadašnji život, obiteljske prilike budući da je oženjen i otac dvoje odrasle djece, kao i n jegove skromnije imovinske prilike jer ostvaruje primanja u vidu naknade za bolovanje u iznosu od 508,00 eura mjesečno. Od otegotnih okolnosti sud nije našao niti jednu osobitu okolnost koja bi po svojoj težini prelazila obilježja samog kaznenog djela. Sama činjenica da je uslijed prometne nesreće oštećena zadobila tešku tjelesnu ozljedu predstavlja zakonsko obilježje kaznenog djela iz članka 227. stavka 2. KZ/11 te se ista ne može ponovno vrednovati kao otegotna okolnost.

15.2. U odnosu na drugookrivljenog PO sud je također olakotnim cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, činjenicu da se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak, njegovu mlađu životnu dob, zaposlenost te uredne obiteljske prilike budući da je oženjen i otac dvoje malodobne djece o kojima skrbi. Sud je imao u vidu i njegove redovne prihode ostvarene zaposlenjem u Hrvatskim šumama, kao i činjenicu da je i njegovo postupanje ostalo u okvirima nehajnog oblika krivnje. Kao niti kod prvookrivljenika, sud ni kod drugookrivljenog nije utvrdio postojanje posebnih otegotnih okolnosti koje bi opravdavale strože kažnjavanje.

16. Nakon što je ocijenio sve navedene okolnosti, sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije nužno izricanje kazne zatvora, pa niti uvjetne osude kako je to predlagalo državno odvjetništvo, već da će se svrha kažnjavanja u cijelosti ostvariti izricanjem novčane kazne kao glavne kazne.

16.1. Pri tome je sud imao u vidu da su oba okrivljenika do sada živjela urednim životom, da nisu kazneno osuđivani, da se radi o kaznenom djelu počinjenom iz nehaja, da nakon predmetnog događaja nisu evidentirani kao počinitelji novih kaznenih djela, kao i da iz okolnosti konkretnog slučaja ne proizlazi povećani stupanj kriminalne volje koji bi zahtijevao strožu kaznenopravnu reakciju.

16.2. S druge strane, sud nije mogao zanemariti ni težinu nastupjele posljedice budući da je oštećena ŠO zadobila tešku tjelesnu ozljedu koja je zahtijevala dugotrajno liječenje i trajno narušila kvalitetu njezina života i izazvala teški invaliditet. Upravo zbog ozbiljnosti posljedice bilo je nužno izreći kaznenu sankciju koja će jasno izraziti društvenu osudu ovakvog postupanja te preventivno djelovati kako na same okrivljenike tako i na ostale sudionike u cestovnom prometu.

16.3. Sud smatra da će se upravo novčanom kaznom u visini od 150 dnevnih iznosa za svakog od okrivljenika ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Takva kazna predstavlja primjerenu reakciju na počinjeno kazneno djelo, dovoljno je ozbiljna da kod okrivljenika razvije svijest o potrebi poštivanja prometnih propisa, a istodobno uvažava činjenicu da se radi o osobama koje do sada nisu bile u sukobu s kaznenim pravom te kod kojih nije utvrđena potreba za strožom kaznenopravnom represijom.

16.4. Sud je pri izboru vrste kazne imao u vidu i završni prijedlog državnog odvjetništva kojim je predloženo da se obojici okrivljenika izrekne uvjetna osuda s utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od osam mjeseci i rokom provjeravanja od dvije godine. Međutim, nakon ocjene svih okolnosti konkretnog slučaja sud smatra da upravo novčana kazna predstavlja primjereniju kaznenopravnu reakciju. Naime, svrha uvjetne osude prvenstveno je upozorenje počinitelju uz prijetnju izvršenja kazne zatvora ukoliko u vremenu provjeravanja ponovno počini kazneno djelo. U konkretnom slučaju sud nije našao okolnosti koje bi upućivale da postoji povećana opasnost od ponavljanja kaznenog djela niti da bi prijetnja kaznom zatvora bila nužna radi ostvarenja svrhe kažnjavanja.

16.5. S druge strane, sud smatra da novčana kazna u ovom slučaju predstavlja osjetniju i neposredniju sankciju. Naime, njezinim izvršenjem okrivljenici će neposredno snositi posljedice vlastitog protupravnog postupanja kroz značajno financijsko opterećenje koje će ih trajno podsjećati na ozbiljnost počinjenog kaznenog djela i potrebu dosljednog poštivanja prometnih propisa. Takva sankcija po ocjeni suda ostvaruje svrhu specijalne prevencije jednako učinkovito kao i uvjetna osuda, a istodobno predstavlja razmjerniju reakciju imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja. Izrečena novčana kazna stoga ne predstavlja samo reakciju na protupravno postupanje okrivljenika, nego i jasnu poruku ostalim sudionicima u cestovnom prometu da će se gruba kršenja prometnih propisa koja rezultiraju teškim tjelesnim ozljeđivanjem drugih osoba dosljedno sankcionirati.

16.6. Prilikom određivanja visine dnevnog iznosa sud se rukovodio prosječnim iznosom dnevnice u Republici Hrvatskoj u vrijeme donošenja ove presude, sukladno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku . Po ocjeni suda, tako odmjerena kazna ostvaruje načelo pravičnosti i razmjernosti te je dostatna za ostvarenje kako posebne tako i opće prevencije.

17. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 148. stavka 1. ZKP, prema kojoj je okrivljenik koji je proglašen krivim dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, osim ako postoje osobite okolnosti koje opravdavaju njegovo potpuno ili djelomično oslobođenje od te obveze. U konkretnom slučaju sud nije utvrdio postojanje takvih osobitih okolnosti. Naime, oba okrivljenika su radno sposobne osobe koje ostvaruju redovite prihode, posjeduju određenu imovinu te iz podataka koje su dali o svojim osobnim i imovinskim prilikama ne proizlazi da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo ozbiljno ugroženo njihovo uzdržavanje ili uzdržavanje članova njihovih obitelji. Sud je pritom imao u vidu da obveza naknade troškova kaznenog postupka nije kazna niti dodatna kaznena sankcija, već zakonska posljedica činjenice da je kazneni postupak vođen zbog protupravnog postupanja okrivljenika koje je završilo njihovim proglašenjem krivima. Budući da su upravo njihova protupravna postupanja bila razlog provođenja kaznenog postupka, pravično je da snose i troškove koji su u tom postupku nastali.

17.1. S druge strane, sud je vodeći računa o načelu razmjernosti, njihovim imovinskim prilikama te složenosti provedenog postupka, odlučio da će svaki od okrivljenika snositi paušalni trošak postupka u iznosu određenom u izreci presude, kao i ostale troškove koji su tijekom postupka nastali provođenjem dokaznih radnji, a koji su bili nužni radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja.

U Sisku 8. lipnja 2026.

Sudac

Domagoj Lovrić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku na broj KO-DO-326/2021

2. Okrivljeni BO

3. Branitelj Denis Pedić, odvjetnik

4. Okrivljeni PO

5. Branitelj Mate Puljiz, odvjetnik

6. opunomoćenica oštećene Ana Posavčić, odvjetnica