REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-641/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba, d.d., Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Meliti Kuharić, odvjetnici u Ludbregu, protiv tuženika Lovačko društvo "Družac" Bosiljevo, OIB: 11933280049, Skoblić Brdo 10, Bosiljevo, zastupanog po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupano po punomoćnici Ivani Štih, odvjetnici u OD Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 22. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.875,01 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 17. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječn ja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa /Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.887,50 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 8. lipnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka, u iznosu od 273,75 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 4. prosinca 2023. do isplate te u iznosu od 287,50 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 8. lipnja 2026. do isplate.

r i j e š i o  j e

U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Karlovcu Snježane Plavetić Zrnić poslovni broj UPP/OS-Ovrv-569/2023 od 4. prosinca 2023.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je predmetnu parnicu pokrenuo 5. listopada 2023. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju izvoda iz poslovnih knjiga kao vjerodostojne isprave, radi naplate novčane tražbine od tuženika, u iznosu od 2.875,01 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 17. kolovoza 2022. do isplate.

2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik u Karlovcu Snježana Plavetić Zrnić, donijela je 4. prosinca 2023. rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS- Ovrv-569/2023 protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor. U prigovoru i tijekom postupka tuženiku osporava osnovanost i visinu utuženog potraživanja. Navodi da iz prijedlogu za ovrhu priloženog izvoda iz poslovnih knjiga nije razvidna osnova potraživanja, a da prema tužitelju nema nikakvih dugovanja, niti po ugovornoj, niti po bilo kakvoj osnovi izvan ugovora.

3./ Povodom prigovora tuženika, Općinski sud u Karlovcu je rješenjem poslovni broj 63/2024 od 12.ožujka 2024. stavio izvan snage gore navedeno rješenje u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te se rješenjem od 29. ožujka 2024. oglasio stvarno nenadležnim i premet ustupio ovom sudu na daljnji postupak.

4./ Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo, u bitnome, da se 19. svibnja 2022. na cesti D204 (na 1 km + 400 m), u Općini Bosiljevo, dogodila prometna nezgoda na način da je ĆT, upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] naletio na srnu koja je istrčala na cestu. Divljač da je cestu istrčala iz lovišta s kojim gospodari tuženik te je o ovom naletu obavješten tuženikov lovnik ZT, koji je preuzeo uginulu divljač. Vozilo registarske oznake [registarska oznaka] je u vrijeme ove nezgode kod tužitelja bilo osigurano policom obveznog automobilskog osiguranja, s ugovorenim osiguranjem od sudara sa životinjama te je tužitelj naknadio štetu isplatom iznosa osigurnine od 2.875,01 eur prema računu za izvršeni popravak vozila. Tvrdi da vozač svojim postupanjem u vožnji, jer da je vozio u skladu s prometnim propisima, nije doprinio nastanku ove nezgode. S obzirom da je tužitelj kao osiguratelj nadoknadio svom osiguraniku nastalu štetu, tvrdi da su na njega prešla sva prava osiguranika prema odgovornoj osobi. Tvrdi da je za nastalu štetu odgovoran tuženik, kao lovačko društvo koje gospodari s lovištem iz kojeg je divljač koja je prouzročila štetu.

5./ Tuženik se u daljnjem tijeku postupka očitovao da ustraje s osporavanjem osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Osporava da bi u konkretnom slučaju lovačko društvo uopće odgovaralo za štetu nastalu naletom vozila na divlju životinju , jer da se nije radilo o naletu nastalom za vrijeme provođenja lova od strane lovoovlaštenika, pozivajući se na odredbe Zakona o lovstvu kao specijalnog propisa , koji da u konkretnom slučaju ima prednost u primjeni pred općim obveznopravnim propisom. Nadalje, smatra da je njegova odgovornost subjektivna, na temelju krivnje, a ne objektivna, slijedom čega da pretpostavke njegove odgovornosti nisu ostvarene , jer da nije bilo propusta u njegovom postupanju vezano uz gospodarenje lovištem stoga što je provodio sve mjere za sprječavanje nastanka štete od divljači. S obzirom da je mjesto naleta na divljač bilo označeno prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“, ističe prigovor isključive odgovornosti, odnosno doprinosa tužiteljevog osiguranika nastanku štetnog događaja, jer da je očito propustio brzinu kretanja prilagoditi uvjetima na cesti. Osim toga, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i ukazuje da je za nastanak štete odgovorna osoba ovlaštena upravljati predmetnom državnom cestom jer da je, unatoč prometnom znaku opasnosti „divljač na cesti“, brzina ograničena na visokih 90 km/h. Predložio je o parnici obavijestiti tuženikovog osiguratelja, Euroherc osiguranje d.d. Tijekom glavne rasprave osporio je da bi bio lovoovlaštenik na području na kojem se nezgoda dogodila, odnosno da je divljač na cestu istrčala iz lovišta kojim gospodari.

6./ Obaviješten o predmetnoj parnici, Euroherc osiguranje d.d., predložio je dopustiti mu miješanje na strani tuženika, jer da je, s obzirom na zaključenu policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti za štetu od divljači, osiguratelj tuženika u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja. S obzirom da, kao osiguratelj, Euroherc osiguranje d.d. ima pravni interes da tuženik uspije u ovoj parnici, te imajući u vidu da niti stranke miješanju nisu protivile, sud je dopustio istom sudjelovanje u ovoj parnici kao umješača na strani tuženika (čl. 206. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP).

7./ Umješač na strani tuženika također je osporio osnovanost i visinu istaknutog zahtjeva. Prije svega, jer da šteta nije posljedica provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Nadalje, da se štetni događaj nije dogodio u lovištu, već na nelovnoj površini, odnosno u naselju, a kako je u naseljima zabranjeno ustanovljavanje lovišta, to da je za provođenje mjera radi zaštite štete od divljači tada odgovorna jedinica lokalne samouprave, a ne tuženik kao lovačko društvo. Osporava i zatraženi tijek zateznih kamata smatrajući da zatezne kamate teku počevši od donošenja presude.

8./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: izvadak iz sudskog registra (list 8-21 spisa), izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 23 spisa), potvrda policije (list 90-91 spisa), prijava štete tužitelju kao osiguratelju (list 92-96 spisa), vozačka dozvola osiguranika tužitelja (list 97-98 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 99 spisa), tužiteljeva polica automobilskog osiguranja (list 102 spisa), izvid štete (list 103-109 spisa), račun popravka (list 109-110 spisa) i suglasnost za isplatu štete (list 111 spisa), potvrda o plaćanju (list 112 spisa), fotografije vozila (list 113-142 spisa), sudska praksa (list 147-156, 162-187, 199-231 spisa), policijski spis povodom predmetnog štetnog događaja s fotografijama na CDu (list 236 - 246 spisa). Nadalje, provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu, koji je svoj nalaz i mišljenje dao u pisanom obliku (list 254 -259 spisa) te se, nakon saslušanja svjedoka ĆT (list 274 spisa) usmeno očitovao na ročištu (list 275 spisa).

9./ Ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene na temelju ovako provedenih dokaza, sud je kao nepotrebne odbio preostale tužiteljeve dokazne prijedloge.

10./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj je sud utvrdio da je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan .

11./ Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev jer tužitelj tvrdi da su isplatom naknade iz osiguranja prešla na njega, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Smatra da je za štetu odgovoran tuženik, koji da gospodari lovištem s područja kojeg je na cestu izašla divlja životinja udarcem u koju je oštećeno vozilo njegovog osiguranika.

12./ S obzirom da je tužitelj isplatom osigurnine stupio u položaj svojeg osiguranika, to se dakle radi o odnosu prema tuženiku po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu. Stoga nisu postojale osnove za podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, odnosno za izdavanje platnog naloga pa je, primjenom odredbe čl. 452. st. 1. ZPP-a, platni nalog rješenjem valjalo ukinuti, a o tužiteljevom zahtjevu odlučiti kao po tužbi.

13./ Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, koji je na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, s ugovorenim osiguranjem od sudara sa životinjama, za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], povodom prijave osiguranog slučaja, isplatio osigurninu. Naime, prema računu za popravak vozila (u iznosu od 21.661,75 kn), tužitelj je, uz oznaku predmetne štete (iz prijave osiguranog slučaja), te uz suglasnost osiguranika, isplatio naknadu iz osiguranja i to 15. lipnja 2022. izravno na račun servisa u kojem je osiguranik vozilo popravio U skladu s odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), isplatom naknade iz osiguranja na tužitelja su, kao osiguratelja, po samom zakonu, prešla sva prava osiguranika prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

14./ Nije sporno da je vozilo tužiteljevog osiguranika oštećeno 19. svibnja 2022., na cesti D204 (na 1 km i 400 m) u općini Bosiljevo, naletom na srnu koja je od posljedica udara uginula.

15./ Sporno je da li je srna na cestu istrčala s područja lovišta kojim kao lovoovlaštenik gospodari tuženik, nadalje, sporno je da li je za nastanak štete, zbog kršenja prometnih propisa (su)odgovoran osiguranik tužitelja, odgovara li za predmetnu štetu tuženik kao lovoovlaštenik te jesu li ostvareni razlozi za oslobođenje od odgovornosti na koje se tuženik poziva, ističući da je za nastanak štete odgovorna treća osoba. Konačno, sporna je visina štete i tijek zateznih kamata.

16./ Na temelju policijske dokumentacije sastavljene povodom predmetne prometne nezgode, i to potvrde policije od 24. svibnja 2022. (list 90-91 spisa), službene zabilješke o dojavi (list 237-238 spisa) i zapisnika o preuzimanju divljači (list 245 spisa), utvrđeno je da je divljač (srna) na kolnik ceste istrčala s područja lovišta kojim gospodari tuženik, te da je, s obzirom da je životinja u naletu uginula, obaviješten tuženikov lovnik ZT koji je uginulu divljač i preuzeo. Kako se radi o javnim ispravama koje dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje (čl. 230. st. 1. ZPP - a), a da je tuženik, iako se radi o sporu male vrijednosti, tek tijekom glavne rasprave osporio da bi bilo lovoovlaštenik na lovištu koje se nalazi na području uz kolnik na kojem se nezgoda dogodila, odnosno da bi divljač na kolnik istrčala iz lovišta kojim kao lovoovlaštenik gospodari, u prilog kojih navoda međutim nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi ove navode, suprotne utvrđenju iz policijske dokumentac ije, potkrijepio dokazujući da su u javnoj ispravi ove odlučne činjenice neistinito utvrđene, sud je ove navode ocijenio paušalnima i neosnovanima. Dakle, utvrđeno je da divljač (srna) u predmetnom štetnom događaju na kolnik ceste istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik kao lovoovlaštenik.

17/ U odnosu na prigovore tuženika, da osnovanost zahtjeva ne proizlazi iz zakonskih odredaba kojima je uređena odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač, valja navesti sljedeće.

18./ Zakonom o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., dalje ZL) koji predstavlja specijalni propis, predmet kojeg je uređenja gospodarenja lovištem i divljači (čl. 1. st. 1. ZL), nisu uređene sve situacije u kojima može doći do nastanka štete naletom vozila na divljač, a divljač je, između ostalih i srna obična (Capreolus capreolus L.) (čl. 9. točka a ZL-a). Stoga, po shvaćanju ovog suda, na slučajeve nastanka štete kao posljedice naleta vozila na divljač valja primijeniti i druge mjerodavne propise.

19./ Naime, u skladu s odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a, ovim su zakon predviđena pravila o odgovornosti za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako je šteta posljedica postupanja vozača prilikom upravljanja vozila protivno odredbama kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, kada za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač; odnosno ako je šteta posljedica provođenja lova, kada za štetu odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta. Međutim, u skladu s odredbom čl. 76. st. 2. ZL, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu koju divljač može prouzročiti važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

20./ U konkretnom slučaju nije sporno da šteta naletom vozila na divljač nije nastala kao posljedica provođenja lova.

21./ Po shvaćanju ovog suda, divljač koja se kreće po cesti jest opasna stvar pa stoga, kada je šteta nastala kao posljedica naleta vozila na divljač, a ne radi se o šteti kao posljedici provođenja lova jer se lov nije provodio, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u skladu s odredbom čl. 76. st. 2. ZL i čl. 1045. st. 3. ZOO-a.

22./ Nije stoga od utjecaja okolnost na koju upire tuženik i umješač na strani tuženika, da je odgovornost lovoovlaštenika isključena jer šteta nije nastala u lovištu, već na prometnici u naselju na kojoj, u skladu s odredbom čl. 11. st. 2. ZL, ustanovljavanje lovišta nije dozvoljeno. Naime, po shvaćanju ovog suda, iz odredaba mjerodavnih propisa, kako ZL-a tako i ZOO-a, ne proizlazi da bi odgovornost lovoovlaštenika bila ograničena samo na štete nastale od divljači isključivo na području lovišta. U prilog navedenom upućuju i odredbe ZL prema kojima gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova (čl. 1. st. 2. ZL), kao i mjere koje je, radi sprječavanja nastanke štete od divljači, dužan provoditi lovoovlaštenik (čl. 77. st. 1. ZL).

23./ S obzirom da je u prethodno navedenim ispravama, koje je policija sastavila povodom predmetnog štetnog događaja, utvrđeno da je divljač istrčala na kolnik državne ceste, a da je istrčala s područja lovišta kojim gospodari tuženika, to nisu osnovani prigovori kojima tuženik kao lovoovlaštenik svoju odgovornost osporava. Ovo stoga što tuženik u konkretnom slučaju za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja je na kolnik istrčala iz lovišta upravo odgovara kao lovoovlaštenik s područja lovišta kojeg je divljač istrčala na cestu. Stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 11. st. 2. ZL, jer je divljač na cestu istrčala upravo s područja na kojem je lovište ustanovljeno i kojim kao lovoovlaštenik gospodari tuženik te se ne radi o pravnoj situaciji u kojoj bi šteta nastala na području na kojem ustanovljavanje lovišta ne bi bilo dozvoljeno, u smislu odredbe čl. 11. st. 2. ZL. Stoga je neosnovan prigovor tuženika i umješača na strani tuženika da bi šteta nastala kao posljedica radnje , odnosno propusta dužne radnje (provođenja mjera zaštite od divljači) neke treća osobe koja gospodari predmetnim nelovnim područjem (jedinica lokalne samouprave).

24./ Za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari se smatra da potječe od te stvari, osim ako se ne dokaže da ona nije bila uzrok štete (čl. 1063. ZOO). Za štetu od opasne stvari odgovora njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO), a umjesto njega, i isto kao i on, osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar, a nije kod vlasnika na radu (čl. 1066. st.1. ZOO). Nadalje, vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti (čl. 1067 . st.1. i 2. ZOO).

25./ Sukladno citiranim zakonskim odredbama, za štetu nastalu u vezi s naletom vozila na divljač, koja iznenada istrči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području s kojeg je životinja iskočila na prometnicu, jer gospodari lovištem i divljači u njemu, i to prema pravilima objektivne odgovornosti. Isti se odgovornosti može osloboditi ako dokaže postojanje citiranih zakonom predviđenih razloga za oslobođenje od odgovornosti. Pogrešno stoga smatra tuženik da se njegova odgovornost temelji na krivnji, u skladu s odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO- a. Stoga navodi ovog tuženika da je šteta nastala bez njegove krivnje, jer da je poduzeo sve dužne mjere radi sprječavanja nastanka štete od divljači (jer da uz cestu nije bilo pojilišta ili hranilišta i da je broj divljači bio u skladu s lovnogospodarskom osnovom) nisu dostatni za oslobođenje od odgovornosti u skladu s odredbom čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a.

26./ S obzirom na navedeno, jer nisu od utjecaja na donošenje odluke o ovoj pravnoj stvari, sud je odbio dokazne prijedloge tuženika radi saslušanja njegovog zastupnika po zakonu CT i svjedoka lovnika ZT, a na okolnosti da se skupni lov nije provodio i da su poduzete sve mjere radi zaštite štete od divljači. Pri tome, za dodati je da i nije sporno da se skupni lov nije provodio. No, ova okolnosti, a u skladu s prethodno izloženim utvrđenim odlučnim činjenicama, da je osigurano vozilo oštećeno naletom na divljač, nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

27./ Radi utvrđenja osnovanosti tuženikovog prigovora da je šeta nastala kao posljedica propusta vozača osiguranog vozila prilagoditi brzinu kretanja stanju i uvjetima na cesti te radi utvrđenja visine štete provedeno je prometno vještačenje i saslušanje tužiteljevog osiguranika svjedoka ĆT.

28./ Svjedok ĆT iskazao je, u bitnome, da se predmetna nezgoda dogodila u jutarnjim satima, oko 5,30 sati, jutro da je bilo maglovito, još vlažno, da je svitalo, no da još nije bio dan. Kolnik da je bio vlažan, jer da je prethodne večeri padala kiša. Srna da je na cestu izletjela s njegove lijeve strane, iz okolne šume. Prije naleta da životinju nije vidio i stoga da kočenjem nalet nije mogao izbjeći, a brzinu kojom se kretao prije naleta procijenio je na 65 do 70 km/h. Nije se sjećao da bi prije mjesta naleta uočio znak opasnosti „divljač na cesti“.

29./ Sud je navode iz iskaza svjedoka, jer su logični i životno uvjerljivi, a nisu suprotni utvrđenjima koja proizlaze iz ostalih provedenih dokaza, ocijenio istinitima. Pri tome, nedvojbeno je, na temelju policijske dokumentacije, utvrđeno da se na udaljenosti od 1900 m prije mjesta predmetnog štetnog događaja nalazio prometni znak opasnosti „divljač na cesti“, s dopunskom pločom 3000 m. No svjedok nije tvrdio da se ovaj znak uz cestu ne nalazi, već je iskreno iskazao da se ne sjeća da bi znak vidio, što i nije neobično jer se radi o detalju za koji je uobičajeno da blijedi iz sjećanja, osobito ako se ima u vidu da se nezgoda dogodila 19. svibnja 2022., a da je svjedok iskazivao u ovom postupku 22. travnja 2026.

30./ Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, zaključke kojeg sud u cijelosti prihvaća, ocjenjujući da su dani na objektivan način i u skladu s pravilima struke kojoj vještak pripada, da nisu proturječni ostalim dokazima u spisu, a da stranke pravilnost zaključaka vještaka svojim prigovorima nisu dovele u sumnju , utvrđeno je da za izračun brzine kretanja tužiteljevog osiguranika nema tehničkih elemenata. Vozilo tužiteljevog osiguranika da je prednjim lijevim dijelom naletjelo na divljač koja je kolnik prelazila dolazeći ovom vozilu s lijeve strane, a mjesto naleta da se nalazilo na osiguranikovoj desnoj polovici kolnika, u blizini sredine kolnika. Budući da je, uz prosječnu brzinu kretanja divljači, divljač u vidnom polju osiguranika tužitelja prove la do trenutka naleta oko 0,68 sekundi kraće od vremena koje je potrebno prosječnom vozaču da bi samo reagirao kočenjem i aktivirao sustav kočenja u trajanju od oko 0,8 sekundi, to da, bez obzira na brzinu kretanja, tužiteljev osiguranik kočenjem nije mogao izbjeći nalet. Pri tome, da je na mjestu štetnog događaja brzina ograničena općim pravilom izvan naseljenog mjesta od 90 km/h. Visina štete na nastale na osiguranom vozilu u predmetnom štetnom događaju da je 2.875,01 eur (s uključenim PDV-om).

31./ S obzirom da je vještak naveo da bi, ovisno o sadržaju iskaza osiguranika tužitelja, moguće mogao detaljnije utvrditi okolnosti vezane uz dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja, to je nakon što je saslušan tužiteljev osiguranik kao svjedok, vještak pozvan usmeno se očitovati. Vještak je iskazao da je tehnički moguće da se tužiteljev osiguranik kretao brzinom kako je iskazao, od 65 do 70 km/h. I pri ovoj brzini da je nalet za njega na divljač bio neizbježiv jer, od trenutka ulaska divlje životinje u njegovo vidno polje, nalet kočenjem ne bi mogao izbjeći. Pri tome je pojasnio da navod iz iskaza svjedoka, da se zaustavio nakon 10 do 20 m tehnički nije prihvatljiv, no da ne može zaključivati da li je svjedok pogrešno iskazao brzinu kretanja ili put na kojem se zaustavio. Ova nelogičnost, po ocjeni ovog suda, nije od utjecaja na uvjerljivost ostalih navoda iz iskaza svjedoka. Naime, uvjerljivije je da vozač iskaže točnije o brzini kretanja, a manje točno o duljini zaustavnog puta. Konačno, vještak je mišljenja da intenzitet oštećenja na vozilu ne ukazuje da bi se tužiteljev osiguranik kretao brzinom većom od ograničene (90 km/h). U odnosu na prigovore tuženika, da bi, imajući u vidu znak opasnosti „divljač na cesti“ i ograničenje brzine trebao biti prilagođeno, vještak je pojasnio da se po njegovom stručnom mišljenju ne radi o nedosljednosti prometne regulacije. Ovo stoga što da bi, i uz niže ograničenje najveće dopuštene brzine, do naleta došlo, s obzirom na iznenadnost koja je uobičajeno povezana s izlaskom divljači na kolnik neposredno prije naleta. Predmetni znak da upozorava vozače na povećani oprez, a vještak da nije u mogućnosti iskazati kolika bi, s obzirom na po svjedoku iskazane uvjete na kolniku, bila primjerena odnosno prilagođena brzina kretanja osiguranika tužitelja u konkretnom slučaju.

32./ Po ocjeni ovog suda, ne proizlazi da bi tužiteljev osiguranik kršenjem prometnih propisa bio (su)odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode. Prije svega, a ako je zaključio i prometni vještak, tužiteljev osiguranik bez obzira na svoju brzinu kretanja, s obzirom na vrijeme kad je divljač mogao uočiti (u vidnom polju) nije kočenjem mogao izbjeći nalet na divljač. Tužiteljev se osiguranik kretao brzinom u granicama ograničenja (90 km/h). Stoga, samo zbog toga što je naletio na divljač, ne proizlazi da tužiteljev osiguranik nije postupio u skladu s prometnim pravilom koje vozaču nalaže brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.). Naime, unatoč prometnom znaku opasnosti „divljač na cesti“ koji, a kako je iskazao i vještak, vozače upozorava na povećan oprez, ovo upozorenje u konkretnom slučaju nije moglo spriječiti nalet. Ovo stoga što, s obzirom na iznenadni izlazak divljači na ko lnik neposredno ispred vozila u kretanju, tužiteljev osiguranik nije kočenjem nalet mogao izbjeći, bez obzira na svoju brzinu kretanja.

33./ Neosnovano stoga tuženik tvrdi da bi u konkretnom slučaju postojali razlozi za njegovo oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO -a, odnosno da bi šteta nastala kao posljedica radnje tužiteljevog osiguranika kao oštećenika ili treće osobe, ovlaštene upravljati predmetnom cestom, jer da je propustila na primjeren i odgovarajući način ograničiti najveću dopuštenu brzinu kretanja imajući u vidu prometni znak opasnosti „divljač na cesti“.

34./ Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok je odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom da je tužitelj osigurninu isplatio 15. lipnja 2022., a isplatom naknade su na njega prešla prava osiguranika (čl. 963. st. 1. ZOO-a), to osnovano zatezne kamate na isplaćeni iznos potražuje počevši od 17. kolovoza 2022. do isplate, sve po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose. Neosnovano smatra umješač, s obzirom da je osiguranik popravio vozilo, a tužitelj isplatio osigurninu naknađujući troškove popravka vozila, da bi zatezne kamate tekle tek od donošenja presude.

35./ Tužitelj je s tužbenim zahtjevom u cijelosti uspio u sporu pa se odluka o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka osniva na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje Tarifa).

Tužitelju je priznat trošak za:

- sastav obrazloženog podneska od 11. lipnja 2024., 29. kolovoza 2024. i 25. kolovoza 2025. (prema T.br. 8/1 Tarife), u iznosu od po 200,00 eur,

-zastupanje ne ročištu 6. studenog 2024., 27. studenog 2025. i 22. travnja 2026. (prema T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 200,00 eur,

dakle ukupno 1.200,00 eur, koje valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 1.500,00 eur.

36./ Tužitelju je priznat trošak prometnog vještačenja u iznosu od 350,00 eur. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 37,50 eur (dakle, u visini iznosa plaćanjem kojeg se tužitelj obveze može osloboditi (čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama).

37./ S obzirom da nije bilo mjesta pokretanju postupka podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, jer se radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, tužitelju nije priznat trošak javnog bilježnika i prijedloga za ovrhu (jer je priznat podnesak od 11. lipnja 2024. kojim je, očitujući se na navode iz prigovora da iz priloženog izvatka iz poslovnih knjiga osnova dugovanja nije razvidna, tužitelj činjenično obrazložio istaknuti zahtjev). Ocjenjujući da nije bio potreban jer , očitujući se na navode umješača, tužitelj ponavlja ranije iznijeto (u podnescima od 11. lipnja 2024. i 29. kolovoza 2024.), nije priznat trošak podneska od 19. listopada 2024.

38./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.887,50 eur osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate , po stopi utvrđenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.

39./ Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 8. lipnja 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.