Posl.br. Gž 1371/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NL iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Bikić odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb. Listopadska br. 2., OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Dajani Čepo odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn 3234/2021 od 31. ožujka 2025., u sjednici vijeća 08. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja NL, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn 3234/2021 od 31. ožujka 2025. u točki I. izreke u cijelosti, te u odluci o trošku sadržanoj u točki II. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 2.859,31 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II.Djelomično se uvažava žalba tužitelja, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u odluci o trošku sadržanoj u točki II. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 187,50 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te se odbija tuženik sa tim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao neosnovanim.

III.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 1.605,00 eur sa zateznim kamatama počam od 17. prosinca 2021. do isplate, te iznos od 3.509.00 eur sa zateznim kamatama počam od donošenja prvostupanjske presude do isplate, točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.046,81 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

2.Prvostupanjsku presudu, pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužitelja je osnovana samo u manjem dijelu.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP -a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, a isto tako da nije počinjena ni postupovna povreda iz čl. 354. st.2.t.11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.Nisu osnovani ni navodi tužitelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpunog činjeničnog stanja, budući su utvrđene sve pravno odlučne činjenice. U odnosu na tvrdnje tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, valja reći da je u tom dijelu tužitelj djelomično u pravu, no kako je i pravilnim tumačenjem relevantnih zakonskih odredaba, trebalo u konačnici odlučiti na isti način, to je ocjena ovog suda, da postupanje prvostupanjskog suda ipak nije od utjecaja na pravilnost pobijane presude, iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

7.Iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:

-da je 10. studenog 2019. došlo do prometne nezgode na način da je tom prilikom tužitelj upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], a osiguranik tuženika vozilom reg. oznake [registarska oznaka], da se predmetna nezgoda desila u mjestu [adresa], kod [adresa],

-da je vezano za ovaj štetni događaj protiv Ceste Karlovac d.d. izdan obvezni prekršajni nalog 17. siječnja 2021. iz razloga jer da isti kao pravna osoba nadležna za održavanje nije vodila brigu i poduzela sve mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, kojom prilikom da je kolnikom državne ceste br.1. iz smjera [adresa] u smjeru [adresa] naišao osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka], koji je dolaskom u mjesto [adresa] km stupa + 600 m u nepreglednom desnom zavoju nakon što je naletio na masnu mrlju koja se nalazila na kolniku u dužini od 30 m, izgubio nadzor nad vozilom nad upravljačem i sletio desno van kolnika, gdje je prednjim desnim dijelom vozila udario u kameni usjek, nakon čega se odbio u lijevo, te prednjim lijevim dijelom udario u bočnu lijevu stanu vozila reg. oznake [registarska oznaka] koji je naišao iz suprotnog prava; da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pp P 458/2020 1. okrivljena pravna osoba Ceste Karlovac d.d. oslobođena optužbe da je počinila prednje opisani prekršaj,

-da iz iskaza tužitelja proizlazi pored ostalog da se predmetne prilike kretao u koloni iz [adresa] prema [adresa], koja je išla brzinom cca 40-50 km/h, da je kolnik bio vlažan, da se jednom trenutku osiguranik tuženika zabio u lijevu bočnu stranu njegova vozila, no da prethodno nije vidio odakle je došao,

-da iz iskaza osiguranika tuženika proizlazi pored ostalog da je u vrijeme nezgode kolnik bio vlažan, da je išao cca 60-70 km/h, da je jedan zavoj prije mjesta nezgode brzinu kretanja smanjio na cca 50-60 km/h, da je na kolniku uočio masnu mrlju, ali je ipak prešao preko nje, nakon čega da je izgubio nadzor nad vozilom, no da je vozilo bilo zaneseno u kameni usjek s desne strane, da se otvorio i zračni jastuk, poslije čega da je izgubio svijest. Prije same nezgode da su se ispred njega također kretala vozila, da je to bila dosta razvučena kolona u dužini od cca 100 m,

-da iz iskaza svjedoka ŽL proizlazi da je u kritično vrijeme bio zapovjednik u Vatrogasnoj postrojbi koja je nakon štetnog događaja izašla na intervenciju, da su tada utvrdili da je masna mrlja na kolniku bila razvučena u dužini od cca 100 m zbog prolaska vozila, no nije imao saznanja o tome kada je ta mrlja nastala,

-da iz povedenog prometnog vještačenja u bitnome je razvidno da vještak nije mogao utvrditi brzine kretanja sudionika nezgode jer da na kolniku nije bilo materijalnih tragova od kotača vozila; da se mjesto nezgode nalazilo na strani tužitelja; da je obzirom na kazivanja sudionika nezgode, uzrok iste masna mrlja na kolniku, koja je bila na obje polovine kolnika, te da je ta mrlja bila na kolniku i prije štetnog događaja.

8.1.Polazeći od ovakvih utvrđenja, te prihvaćajući iskaze tužitelja, osiguranika tuženika i saslušanog svjedoka, ali isto tako i nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, sud prvog stupnja zaključuje da u konkretnoj pravnoj situaciji ne postoji odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja. Temeljem toga smatra da nema dokaza da bi tužitelj na bilo koji način doprinio nastanku ovog štetnog događaja ili ga uzrokovao, budući da je isti vozio svojom stranom kolnika, kretao se ranije navedenom brzinom.

Obzirom na stav sudskog vještaka izražen u pismenom nalazu i mišljenju, prvostupanjski sud utvrđuje da nema ni dokaza da bi brzina kretanja osiguranika tuženika u trenutku nezgode ili neka druga njegova radnja ili propust u vožnji bili uzrok ovog događaja, odnosno da nema dokaza da bi njegova eventualno neprilagođena brzina bili uzrok nalijetanja na masnu mrlju, dakle da bi djelomično ili u potpunosti isti bio odgovoran za nastanak štetnog događaja.

Sukladno tome, sud prvog stupnja je stava da nisu ispunjene pretpostavke popisane čl. 1072. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a).

8.2.Prema ocjeni suda činjenica da je osiguranik tuženika udario u tužitelja, ne znači djelomičnu ili isključivu odgovornost osiguranika tuženika, budući da je u konkretnom slučaju osiguranik tuženika nečistoća na kolniku uzrokovala slijetanje njegova vozila, te kasnije nalijetanje na vozilo tužitelja.

Isto tako, sud drži da ovom slučaju nema mjesta ni primjeni čl. 1072. st.3. ZOO-a, iz razloga jer da nije utvrđeno da bi ni tužitelj ni osiguranik tuženika bili krivi za nastanak nezgode, što da ne predstavlja dostatan razlog da obojica odgovaraju za štetu u jednakim dijelovima, budući da je utvrđeno u tijeku postupka da je uzrok stanje ceste koja nije bila osigurana za promet motornih vozila suprotno čl. 17. st.1. t.2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 114/2022).

Neosnovanim isto tako sud smatra pozivanje tužitelja na čl. 1069. ZOO -a. Stoga je sud naša tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, pa odlučuje kao u točki I. izreke, dok odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.

9.1.Rukovodeći se prethodno navedenim, nisu ovome sudu prihvatljivi žalbeni navodi tužitelja kojima pobija pravilnost zaključka suda prvog stupnja o nepostojanju odštetne odgovornosti tuženika odnosno njegova osiguranika za nastanka predmetnog događaja.

9.2.Naime, u konkretnim okolnostima, polazeći od toga da je provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno da je do prelaska na suprotnu stranu kolnika, te nalijetanja vozila osiguranika na vozilo kojim je upravljao tužitelj, bila masna mrlja na kolniku, za postojanje odštetne odgovornosti tuženika za nastalu štetu, nije odlučna činjenica da je vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika udarilo u vozilo kojim je upravljao tužitelj. Protivno tumačenju tužitelja, u ovoj se situaciji, po stajalištu ovog suda nameće kao osnovno pitanje, tko je odgovoran za nastanak te mrlje, odnosno drugim riječima da li je tuženik odnosno njegov osiguranik odgovoran za nastanak iste na toj dionici ceste, jer je prema stanju spisu to bio uzrok nastanka štetnog događaja.

Kao što je vidljivo iz svega do sada iznesenog, u tijeku prvostupanjskog postupka, ni na koji način nije nedvojbeno utvrđeno da bi vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika, bilo odgovorno za nastanak već spomenute masne mrlje, već da je ista bila na cesti prije nailaska osiguranika tuženika.

9.3.Slijedom toga, pravno irelevantnim smatra i ovaj sud da nisu pravno odlučni ni navodi samog osiguranika tuženika, koji je u iskazu opisao dinamiku kretanja svog vozila do trenutka udara u vozilo tužitelja, kao i svoju procijenjenu tadašnju brzinu. Ovo stoga što se radi o iskazu sudionika u nezgodi, a koji nije mogao biti provjeren vještačenjem po vještaku prometne struke ni u kom dijelu, pa tako ni glede brzine o kojoj je isti iskazivao.

Stoga, cijeneći prethodno izloženo, opširni navodi tužitelja koji ustraje na stavu da je jedini uzrok ove nezgode bilo nalijetanje vozila osiguranika tuženika na njegovo vozilo, zanemarujući apsolutno, po ovome sudu, izuzetno bitnu činjenicu – postojanje masne mrlje, se ni u kom slučaju ne mogu prihvatiti kao pravno utemeljeni.

10.1.Vezano za prednje, nisu ovome sudu prihvatljive žalbene tvrdnje tužitelja u dijelu u kojem upire na dio obrazloženja pobijane presude u dijelu u kojem je prvostupanjski sud naveo da je moguć uzrok ovog štetnog događaja masna mrlja na kolniku, ističući da se radi o najmanjem stupnju vjerojatnosti, te tumačeći to na način da dakle sud nije sa sigurnošću utvrdio da je upravo to uzrok štetnog događaja.

10.2.Ovo iz razloga jer iz pismenog nalaza, točnije zaključnog mišljenja vještaka (l. 213. spisa) proizlazi da vještak provedenim analizom svih bitnih parametara, utvrđuje kao uzrok nezgode nailazak vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika na kolnik s tragovima ulja i masnoće, čime ne ostavlja nikakvu dvojbu o uzroku nezgode.

Nastavno tome, neovisno o tome što je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude naveo masnu mrlju na kolniku kao „mogući“ uzrok predmetne nezgode, to protivno tumačenju tužitelja, prema stajalištu ovog suda ni na koji način ne dovodi u dvojbu konačan zaključak, kojeg u cijelosti prihvaća i ovaj sud, da rezultati dokaznog postupka ne potvrđuju postojanje ni isključive, ali ni djelomične odgovornosti u ponašanju ili propustu osiguranika tuženika, što je osnovni preduvjet za postojanje bilo kakve odštetne odgovornosti tuženika za nastanak ovog štetnog događaja.

10.4.Podredno se vezano za prethodno iznesene žalbene tvrdnje tužitelja, istome skreće pažnja, da je na istome bio teret dokaza glede okolnosti koje su odlučne za postojanje odštetne odgovornosti tuženika u konkretnoj pravnoj situaciji, te da je prema prosudbi ovog suda, prvostupanjski sud rukovodeći se rezultatima provedenog postupka, donio jedini mogući zaključak koji iz tog postupka proizlazi, a to je da nije nedvojbeno utvrđeno postojanje zakonskih pretpostavki potrebnih za utvrđivanje odštetne odgovornosti tuženika, što ima za posljedicu neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

11.Kako je shodno svemu do sada iznesenom, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, to ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke suda prvog stupnja o postojanju pravno relevantnih činjenica, koje tužitelj iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja nije uspio dovesti u dvojbu.

Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u prvostupanjskoj presudi u odnosu na odluku sadržanu u točki I. izreke, zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvog stupnja uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da odluka sadržana u točki I. izreke nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

12.1.Međutim, neovisno o do sada iznesenom, osnovano tužitelj pobija odluku o parničnom trošku, a iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

Naime, iz obrazloženja pobijane presude, razvidno je da je sud tuženiku na ime nagrade za sastav podnesaka od 15.11.2022., 15.12.2022. i 23.08.2023., dosudio nagradu od po 100,00 eur (50 b).

Iz sadržaja tih podnesaka proizlazi da se radi o podnescima u privitku kojih tuženik dostavlja sudu određenu dokumentaciju.

Slijedom toga, ocjena je ovog suda da sukladno Tbr. 8. t.4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012 i dr., dalje: Tarife), pripada nagrada od po 25 bodova, odnosno 50,00 eur.

12.2.Stoga je pravilnom primjenom odredaba Tarife, valjalo preinačiti odluku o trošku u tom dijelu, te za sastav gore navedenih podnesaka, tuženiku priznati nagradu u ukupnom iznosu od 150,00 eur, što uvećano za PDV iznosi 187,50 eur, posljedično čemu se neosnovanim ukazuje dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška na ime nagrade za spomenute podneske u preostalom iznosu od 187,50 eur.

13.Budući da je tužitelj s izjavljenom žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, to sukladno čl. 154. st.5. ZPP-a ovaj sud drži da istome ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

14.Zbog svih do sada izloženih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, potvrditi presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke u cijelosti, te u odluci o trošku sadržanoj u točki II. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 2.859,31 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja, preinačiti pobijanu presudu u odluci o trošku sadržanoj u točki II. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od187,50 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na način pobliže naveden u točki II. izreke ove presude primjenom čl. 380. t.3. ZPP-a.

U Rijeci, 08. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković