Poslovni broj Gž 1758/2025-4
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Kristine Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužitelja 1. SH, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. KH iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Ivanu Močić odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Općine Podstrana, Podstrana, Trg Franje Tuđmana br. 1., OIB: 40910925478, zastupanog po punomoćniku Mati Glibota odvjetniku iz Splita, radi isplate, odlučujući po žalbi 1. o 2. tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P 4398/2020 od 30. lipnja 2025., u sjednici vijeća 08. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I.Uvažava se žalba tužitelja 1. SH i 2. KH, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P 4398/2020 od 30. lipnja 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II.Odluka o trošku ostavlja se na konačnu odluku.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja, kojim su tražili da se obveže tuženika da im isplati iznos od 45.775,56 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te da im naknadi parnični trošak. Točkom II. izreke naloženo je 1. i 2. tužiteljima da naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 18.125,00 eur.
2.Prvostupanjsku presudu pobijaju 1. i 2. tužitelji iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba 1. i 2. tužitelja je osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga1. i 2. tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostatak zbog kojih se nije mogla ispitati.
6.No osnovano svojim navodima 1. i 2. tužitelji upiru na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pogrešne primjene materijalnog prava, iz razloga koji će se nastavno iznijeti.
7.Naime, iz stanja u spisu razvidno je za sada u bitnome:
-da je predmet spora zahtjev za isplatu za faktično izvlaštenje nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja je uključena u nerazvrstanu cestu u [adresa], te oduzimanja potpornog zida izgrađenog 2003. u suradnji s grupom građana,
-da su 1. i 2. tužiteljice bili upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine,
-da je provedbom prijavnog lista od 27. siječnja 2017. površina te čestice smanjena sa 2157 m2 na 2048 m2,
-da je tuženik 27. svibnja 2015. donio Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o nerazvrstanim cestama na području Općine [adresa] kojom je u popis nerazvrstanih cesta uvrštena i [adresa] u [adresa].
-da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka razvidno da je prijepor sastavni dio današnje čestice br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 109 m2, u naravi asfaltirana površina s tri stupa javne rasvjete i betonskim potpornim zidom, da su prije provedbe Elaborata nekadašnja kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] bile usklađene i evidentirane u zemljišnoj knjizi, da je iz Priloga br. 1. nalaza vidljivo da je dio nekadašnje kč. br. [katastarska čestica] prije evidentiranja 2011. bio dio iste cestovne podloge kao i kč. br. [katastarska čestica],
-da iz nalaza sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu, proizlazi između ostalog i to da je asfaltni put proširen sa zapadne strane, te na tom dijelu da su vidljivi poklopci šahta infrastrukture i rešetkasti poklopac za odvod kišnice, da na predmetu ne postoji nikakva signalizacija,
-da iz iskaza svjedoka RH proizlazi da ista živi u [adresa] od 1997., da kod tuženika radi od 2015., da [adresa] godina, da je ista 2015. proglašena nerazvrstanom cestom, a da su 1. i .2 tužitelji 2011 . i 2014. pokretali izvanparnične postupke radi naknade za oduzete nekretnine koje su ušle u sastav ceste,
-da prema navodima svjedoka AH, otac tužitelja je prijeporni dio njoj i suprugu ustupio radi poljoprivrednog obrađivanja, sa time da su oni to krenuli koristiti 1992. ili 1993., današnja asfaltirana cesta da je bio makadam, da im je otac tužitelja dozvolio tada da se tu parkiraju govoreć i da je to njegov put,
-da iz iskaza 1. i 2. tužitelja proizlazi između ostalog da su prijepor koristili za parkiranje za vrijeme poljoprivrednog korištenja, da su se s tuženikom dogovorili da će prijeporni dio isti od njih otkupiti i to čitavu trasu od 300 m.
8.1.Polazeći od ovakvih utvrđenja, prvostupanjski sud utvrđuje da je prijeporni dio čiji su 1. i 2. tužitelji bili suvlasnici, asfaltiran 2003., da je tada i odijeljen potpornim zidom od ostatka te kč. br. [katastarska čestica], da je ovim asfaltiranjem, prijepor postao integrirani dio kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja cestu, te se koristi za promet, da utuženom dijelu da se nalaze stupovi javne rasvjete, šahte infrastrukture, rešetkasti poklopac za odvod kišnice, pa slijedom toga sud zaključuje da je ta površina privedena javnoj i općoj uporabi.
Nastavno tome, sud prvog stupnja smatra da je ovo faktično stanje proširenja ceste, bilo poznato 1. i 2. tužiteljima, a obzirom na navode svjedoka RH o pokretanju izvanparničnih postupaka od strane 1. i 2. tužitelja 2011. i 2014., upravo radi naknade za oduzeto zemljište, slijedom čega sud zaključuje da su isti bili suglasni sa novom namjenom nekretnine.
8.2.Unatoč spomenutoj prenamjeni zemljišta, ocjena je suda prvog stupnja da time tuženik još nije stekao pravo vlasništva prijepora, te u svezi toga uvažava čl. 100., 131., Zakon o cestama („Narodne novine broj 84/2011. i dr., dalje: ZC/11), čl. 33. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 129/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 94/2017, u daljnjem tekstu ZV-a).
Sukladno prednjem, stajalište je prvostupanjskog suda da nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] sa utuženim dijelom čini nerazvrstanu cestu, da je stupanjem na snagu ZC-a/11 tuženik stekao pravo vlasništva na utuženim dijelom kao dijelom nerazvrstane ceste čime da je prestalo pravo vlasništva ranijih vlasnika, pa da od tog trenutka raniji vlasnici više nemaju mogućnost tražiti predaju nekretnine, no da isto tako od tog trenutka ti prijašnji vlasnici imaju pravo tražiti novčanu naknadu, odnosno da im je tada počeo teći zastarni rok u trajanju od 5 godina u smislu čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a).
8.3.Nastavno prethodno iznesenom, sud prvog stupnja nije prihvatio kao pravilan stav tuženika, da je zastaru trebalo počet računati još 2003. dakle od izgradnje ceste, iz razloga jer da tada pravni status tih nerazvrstanih cesta još nije bio reguliran i to sve do 2011. kada je tuženik po sili zakona odnosno temeljem odredaba ZC/11, stekao pravo vlasništva na nerazvrstanim cestama.
Stoga, sud zaključuje da budući je utuženi dio nekretnine u vlasništvu 1. i 2. tužitelja na dan stupanja ZC/11 (28. srpnja 2011.) korišten kao nerazvrstana cesta, da je tada počeo teći opći zastarni rok za ostvarivanje prava na novčanu naknadu prijašnjim vlasnicima, te da je istekao 28. srpnja 2016. Budući da je tužba podnesena 2020., to je po ocjeni suda nastupila zastara tražbine 1. i 2. tužitelja, pa sud odbija njihov zahtjev za isplatu kao neosnovan i odlučuje kao u točki I. izreke.
Odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.
9.Polazeći od toga, da je iz obrazloženja pobijane presude, ponajprije razvidno da je prvostupanjski sud zaključio osnovanim tuženikov prigovor zastare, te tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja odbio smatrajući da je nastupila zastara njihove tražbine, valja skrenuti pažnju sudu prvog stupnja, da tijekom prvostupanjskog postupka, po uvjerenju ovog suda nisu utvrđene pravno odlučne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tog prigovora.
Ovo stoga što prema prosudbi ovog suda, u ovakvoj pravnoj situaciji, zastarni rok za pravo na naknadu štete zbog nezakonitog oduzimanja zemljišta počinje teći tek u trenutku kada je određena površina izgrađena kao javna cesta, te je izgradnjom, asfaltiranjem i opremanjem privedena svrsi, dakle da služi svima za promet, te da su tek tim trenutkom izgradnje ceste 1. i 2. tužitelji konačno mogli znati da spornu česticu
– prijepor, više nije moguće vratiti u posjed.
Drugim riječima, određena dionica svojstvo „ceste“ stječe izgradnjom, asfaltiranjem i opremanjem ceste, te tek od trenutka kada takva cesta postane dostupna svima za korištenje odnosno promet, znači da je u općoj uporabi, a ne da je dostupna samo nekima, počinje teći opći zastarni rok.
U kontekstu prethodno iznesenog, ne mogu se prihvatiti kao pravilni razlozi kojima se rukovodio prvostupanjski sud vezano za početak zastarnog roka tražbine 1. i 2. tužitelja.
10.1.U odnosu na početak zastarnog roka, skreće se pažnja sudu prvog stupnja na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženog u odluci poslovni broj Revd 2054/2024 od 28. svibnja 2024., sukladno kojem se u ovakvoj situaciji, zastarjeva u općem zastarnom roku iz čl. 225. ZOO-a, sa time da zastara počinje teći od trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, a što da je u stvari trenutak izgradnje ceste i završetka radova.
Pri tome je i sam Vrhovni sud u toj odluci, ukazao na pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda RH poslovni broj U-III-3062/2019 od 3. studenog 2020., prema kojem u okolnostima kada je tužitelj kao bivši vlasnik zbog specifične okolnosti konkretnog slučaja iz opravdanih razloga za promjenu namjene nekretnine saznao naknadno istekom objektivnog zastarnog roka, zastare počinje teći od onog trenutka kada je saznao za promjenu namjene nekretnine, neovisno od trenutka kada objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju u posjed nekretnine odnosno od trenutka izgradnje ceste i završetka radova.
Osim toga, za ukazati je i na presudu Suda EU u predmetu Jurić protiv Hrvatske (zahtjev br. 51771/21) od 7. svibnja 2026., iz koje proizlazi u bitnome da primjena zastarnog roka mora biti predvidljiva, odnosno da ona ne teče ako vlasnik nije mogao znati da mu je nekretnina trajno oduzeta (npr. prije evidentiranja ceste u zemljišnim knjigama).
10.2.U kontekstu prethodno navedenog, za istaknuti je da je iz do sada provedenih dokazna razvidno između ostalog da je dio prijepora asfaltiran, da je postavljena javna rasvjeta, odnosno stupovi javne rasvjete, prema stajalištu ovog suda, prema ocjeni ovog suda, tijekom prvostupanjskog postupka, nije na nedvojben način utvrđeno kada je prijeporni dio u smislu prethodno iznesenog, dobio svojstvo „ceste“, dakle kada je ta dionica postala dostupna svima, pri čemu se napominje da prijeporni dio nema vertikalne i horizontalne signalizacije.
Također valja ukazati i na to da iz iskaza 1. i 2. tužitelja, kao ni saslušanih svjedoka za sada nije vidljivo kada su točno 1. i 2. tužitelji saznali da je prijeporna nekretnina u potpunosti izgrađena, dakle kada je dobila svojstvo „ceste“, niti da li su bili upoznati sa promjenom namjene prijeporne nekretnine u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu.
Konačno, ne smije se zanemariti ni dio iskaza svjedoka FH, koja je pored ostalog navela da su 1. i 2. tužitelji 2011. i 2014. pokretali izvanparnične postupke radi naknade za oduzete nekretnine koje su ušle u sastav ceste, a koji navodi od strane istih ni na koji način nisu bili osporeni, te koji istodobno za sada ukazuju na to da oni već tada bili upoznati sa time da im je predmetna nekretnina oduzeta za potrebe izgradnje ceste, a bez da im je za to bila isplaćena bilo kakva naknada.
10.3.Obzirom na do sada izloženo, ovaj sud drži da je sukladno do sada provedenim dokazima, činjenično stanje odnosu na sve ranije navedene sporne okolnosti pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega se nije mogla ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.
10.4.Podredno se vezano za ranije navedeno, skreće pažnja sudu prvog stupnja i na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Jurić protiv Hrvatske (zahtjev br. 51771/21) od 7. svibnja 2026., koja odluka nije konačna, a sukladno kojoj je u ovakvoj pravnoj situaciji, za pitanje zastare zahtjeva za naknadu za oduzeto zemljište, relevantan trenutak kada je cesta u zemljišnim knjigama evidentirana kao nerazvrstana cesta i javno dobro u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i uprave.
11.Neovisno o prednjem, pravno irelevantnim drži ovaj sud dio žalbenih tvrdnji 1. i 2. tužitelja u dijelu u kojem isti analiziraju stav prvostupanjskog suda vezano za stjecanje prava vlasništva tuženika na prijeporu, budući da to prema uvjerenju ovog suda ni na koji način nije od utjecaja na ishod ovog spora.
Isto tako, pravno neodlučnim drži ovaj sud i žalbene navode 1. i 2. tužitelja u dijelu u kojem analizira postupak osnivanja zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], budući da to nije predmet ovog parničnog postupka, jer se radi o zasebnom zemljišnoknjižnom postupku.
12.Obzirom na do sada izloženo, valjalo je ukinuti i odluku o trošku sadržanu u točki II. izreke presude.
13.Slijedom dosada rečenog, sud prvog stupnja će u nastavku postupka, vodeći računa o primjedbama ovog suda, te sukladno dispozicijama parničnih stranaka, razjasniti sve sporne okolnosti o kojima ovisi odluka ponajprije o tuženikovu prigovoru zastare, a zatim i ostale sporne okolnosti, odlučne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu 1. i 2. tužitelja, nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.
14.Zbog svih tih razloga, valjalo je uvažiti žalbe 1. i 2. tužitelja, ukinuti pobijanu presudu, primjenom čl. 370. ZPP-a, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučiti kao u točki I. izreke rješenja, dok je primjenom čl. 166. st.3. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u točki II. izreke.
U Rijeci, 08. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković
