REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Kž-250/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Dorijane Dolenec Kujundžić kao predsjednice vijeća, Edvine Draguzet Suevich i Marije Sošić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Danijele Paulišić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenih djela iz čl. 179. a i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu te žalbi okrivljenika ĐZ podnesenoj putem braniteljice po službenoj dužnosti Jelene Turkalj, odvjetnice iz Zagreba protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-162/2026-35 od 23. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i okrivljenika ĐZ te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-162/2026-35 od 23. travnja 2026. okrivljenik ĐZ oglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz čl. 179. a KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2 i 3 KZ/11 te mu je temeljem čl. 179. a KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a temeljem čl. 139. st. 2 i 3 KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci te je temeljem čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci u koju kaznu mu je temeljem čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvora i to od 3. prosinca 2025. pa nadalje.

1.1. Nadalje, temeljem čl. 68. KZ/11 okrivljeniku ĐZ je izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora te može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1 i 6 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik ĐZ oslobođen je dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2, toč. 1 i 6 ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv pobijane presude žalbu pravodobno podnosi Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne stroža kazna zatvora.

2.1. Nadalje, protiv pobijane presude žalbu pravodobno okrivljenik ĐZ putem braniteljice po službenoj dužnosti Jelene Turkalj, odvjetnice iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža kazna.

3. Odgovor na žalbu okrivljenika podnijelo je OKDO Zagreb s prijedlogom da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola temeljem čl. 474. st. 1 ZKP/08 koje je vratilo spis ovom sudu.

5. Žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i okrivljenika ĐZ nisu osnovane.

6. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 468. st. 3 ZKP/08 time što je na raspravi od 10. veljače 2026. neposredno ispitao oštećenika, a nije pročitao njegov iskaz iz prethodnog postupka, a citirao je iskaz oštećenika iz prethodnog postupka pod točkom 8. obrazloženja pobijane presude. Po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća nije ostvarena tzv. relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka koju ističe žalitelj. Naime, prvostupanjski sud je pravilno na raspravi od 5.ožujka 2026. (stranica 182 do 184 spisa) neposredno ispitao svjedoka – oštećenika VZ, stranke su postavljale pitanja svjedoku pa je tako Z OKDO Zagreb predočavalo pojedine navode iz ispitivanja pred policijskim istražiteljem pa je prilikom ispitivanja svjedoka oštećenika na raspravi u cijelosti postupljeno u smislu čl. 423. i čl. 426. ZKP/08, a čitanje iskaza svjedoka oštećenika iz prethodnog postupka nije bilo ni potrebno kada je svjedok oštećenik neposredno ispitan na raspravi u smislu čl. 420. i čl. 426. ZKP/08. Što se tiče obrazloženja presude prvostupanjski sud je samo ocijenio da je iskaz svjedoka dan na raspravi kao jasan, određen, logičan i životan, da je u skladu sa sadržajem iskaza u prethodnom postupku, time što su u smislu čl. 426. ZKP/08 svjedoku oštećeniku predočavani pojedini navodi iz njegovog iskaza datog u prethodnom postupku na što je svjedok oštećenik iskazivao navodeći da su ti navodi koje je ranije iznio točni. Stoga nije počinjena postupovna povreda na koju se poziva žalitelj. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti utvrđeno je da nisu počinjene postupovne povrede iz čl. 476. st. 1, toč. 1 ZKP/08.

7. Nadalje, neosnovano tvrdi okrivljenik da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdio. Naime, okrivljenik iznosi svoje viđenje stvari te smatra da se svjedoku oštećeniku nije trebalo vjerovati jer je dana 3. prosinca 2025. prilikom policijske intervencije kod oštećenika utvrđena prisutnost alkohola od 1,60 g/kg umanjeno po izdahnutoj litri zraka. Kada se uz to ima u vidu da su braća VZ konstantno u sukobu, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno iskaz svjedoka oštećenika VZ ocijenio vjerodostojnim i pogrešno na temelju njegovog iskaza utvrđivao činjenice u postupku, time što ističe da s obzirom je oštećenik naveo da se ne sjeća točno dana kada se okrivljenik vratio u stan u [adresa], oštećenik je navodio da je to bilo kada je on otišao u [adresa] posjetiti drugog brata, a iz čega bi proizlazilo da se oštećenik očito nije bojao okrivljenika jer prije 3. prosinca 2025. nije ni tražio policijsku intervenciju.

7.1. Po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća istaknutim prigovorima nije dovedeno u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu. Tako je pravilno prvostupanjski sud ocijenio iskaz svjedoka oštećenika VZ vjerodostojnim i na temelju njega utvrđivao odlučne činjenice u postupku . Pri tome okolnost što je oštećenik kritične zgode bio pod utjecajem alkohola ne umanjuje vjerodostojnost njegovog iskaza kada se sagledaju i cijene svi detalji iz njegovog iskaza vezano uz postupanje okrivljenika ali i psihičko stanje okrivljenika. Tako okolnost što je dana 3. prosinca 2025. oštećenik pozvao policiju koja je izašla na intervenciju ne osporava niti okrivljenik. Kada se sagleda i cijeni da je oštećenik vrlo detaljno opisivao događaj od 3. prosinca 2025. navodeći da se tog dana baš osjetio ugroženim jer je njegov brat okrivljenik, a koji je već pedesetak puta bio liječen u [obrt], ima mentalnu retardaciju i dijagnozu shizofrenije, tog dana bio uznemiren, neprestano hodao po stanu, ulazio i izlazio, sjedao na krevet pored kojeg je držao okruglu metalnu cijev, a na krevetu preklopni nož, pa kada mu je oštećenik u jednom trenutku rekao da prestane hodati kako bi mogao gledati televizor i kada je oštećenik pitao okrivljenika što će mu preklopni nož, da je tada okrivljenik uzeo preklopni nož te držeći taj nož u ruci prijetio mu ubojstvom. Osim toga, oštećenik je jasno iskazao da se njegov brat, okrivljenik, u stanu na adresi [adresa], vratio u studenom 2025. te da ga je oko 20. ili 21. studenog 2025. okrivljenik verbalno napao govoreći mu da će mu izbiti zube, da je pijandura, narkomančina, da mu treba razbiti pičku, govorio mu da je on kriv za sve, da je đubre, klošar, neradnik i pri tom ga psovao, da ga je svakodnevno verbalno napadao i optuživao da je za sve kriv, da krade, da je upleten u sve, govorio mu je da bolje da šuti, da se miče od njega jer će mu izbiti zube, učestalo mu govorio da je klošar, vrijeđao ga riječima "pička ti materina, mala, jebo ti Đ mater", slijedom čega prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je okrivljenik prije 3. prosinca 2025. kada je oštećenik nazvao policiju nasilnički se ponašao u obitelji prema oštećeniku. Prigovori žalitelja da se oštećenik očito prije 3. prosinca 2025. nije bojao okrivljenika jer nije potražio intervencijsku pomoć te da je oštećenik neodređeno iskazivao o danu odlaska u Bjelovar i povratku okrivljenika u stan, valja navesti da prvostupanjski sud pravilno iz iskaza oštećenika utvrđuje da je dana 3. prosinca 2025. došlo do kulminacije događanja, a što je oštećenik konkretno i opisao navodeći da se okrivljenik tog dana uopće nije mogao smiriti, da je stalno hodao po kući, a kako se okrivljenik ranije liječio na psihijatriji u više navrata te da je dok je držao nož u ruci oštećeniku zaprijetio da će ga ubiti, da je zbog straha o svemu obavijestio policiju. Navedeno ne govori u prilog navodima žalitelja da se oštećenik ranije nije bojao okrivljenika s obzirom da je oštećenik jasno naveo da se zbog maltretiranja okrivljenika fizički i psihički osjećao loše pa je na par dana i otišao kod svog prijatelja u Bjelovar kako bi se smirio i da ne bude u stanu s okrivljenikom, a što ukazuje da je oštećenik bio u strahu za svoju sigurnost. Okolnost koju ističe žalitelj da je oštećenik neprecizno govorio o danu povratka iz [adresa], valja navesti da iz iskaza oštećenika proizlazi da je oštećenik jasno naveo da je unutar inkriminiranog vremena par dana otišao kod prijatelja u [adresa] kako bi se smirio, pa vrijeme počinjenja kaznenih djela, a kako ga je utvrdio prvostupanjski sud nije dovedeno u pitanje podnesenom žalbom.

8. Stoga je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon kada je okrivljenika oglasio krivim zbog dva kaznena djela i to iz čl. 179. a KZ/11 i čl. 139. st. 2 i 3 u svezi sa čl. 51. KZ/11.

9. Odluku o kazni pobijaju OKDO Zagreb i okrivljenik.

9.1. U žalbi OKDO Zagreb navodi se da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotno utvrđenih okolnosti te da je podcijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti, da nije u dovoljnoj mjeri cijenio jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, odnosno činjenicu da je kaznena djela okrivljenik počinio s izravnom namjerom iz izrazito niskih pobuda te da okrivljenik nije izrazio kajanje. Smatra da tako izrečenom kaznom neće se postići svrha kažnjavanja te predlaže strože kažnjavanje.

9.2. Nasuprot tome, okrivljenik u podnesenoj žalbi ističe da je izrečena kazna prestroga, da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnost što je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv, da je inače i oštećenik osoba koja je činila kaznena djela na štetu članova obitelji, odnosno majke pa se predlaže da se okrivljeniku izrekne blaža kazna.

9.3. Po nalaženju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pri izboru vrste i mjere kazne pravilno cijenio stupanj krivnje okrivljenika i to da je dva kaznena djela počinio s izravnom namjerom, ali i bitno smanjeno ubrojiv, pravilno je ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti pa je tako pravilno okrivljeniku cijenio okolnost da je prilikom počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv, dok je kao otegotno cijenio okolnost što je okrivljenik do sada osuđivana osoba zbog kaznenih djela krađe, a prekršajno kažnjavan zbog prekršaja po Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji. Stoga je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri vodio računa o svim okolnostima važnim za odmjeravanje kazne zatvora iz čl. 47. KZ/11 te je za počinjena kaznena djela utvrdio adekvatne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 179. a KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2 i 3 KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci te je temeljem čl. 51. KZ/11 okrivljenika ĐZ osudio na primjerenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci u koju je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru računajući od časa uhićenja 3. prosinca 2025. pa nadalje, a kojom kaznom će se i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda ostvariti svrha kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11.

9.4. Stoga okolnosti koje ističe u žalbi OKDO Zagreb da okrivljenik nije iskazao kajanje zbog počinjenih kaznenih djela ne može se ni uzeti kao otegotna okolnost okrivljeniku koji poriče počinjenje kaznena djela u postupku, a što se tiče izrazito niskih pobuda (iako se u žalbi ni ne ističe o kojim bi se to pobudama radilo), po nalaženju ovog drugostupanjskog suda pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je kod okrivljenika dijagnosticirana shizofrenija, ovisnost od više psihoaktivnih tvari i laka mentalna retardacija te da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv, a koja stanja su poticajno djelovala na počinjenje kaznenih djela za koja je okrivljenik oglašen krivim. Stoga žalbom OKDO Zagreb nije dovedena u pitanje pravilna odluka o kazni, kao niti žalbom okrivljenika jer je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri cijenio okolnost da je okrivljenik prilikom počinjenja kaznenih djela bio u stanju bitno smanjene ubrojivosti.

9.5. Nadalje, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11 s obzirom je utvrdio da je okrivljenik kaznena djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti te da postoji opasnost da bi okrivljenik zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila bitno smanjena ubrojivost mogao u budućnosti počiniti novo kazneno djelo, a s obzirom na smanjenu samokontrolu uz mogućnost agresivnog reagiranja, a što je utvrđeno iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja.

10. Slijedom izloženog, žalbe OKDO Zagreb i okrivljenika odbijene su kao neosnovane, a kako ne postoje niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1, toč. 1 i 2 ZKP/08, to je u smislu čl. 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli – Pola 8. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dorijana Dolenec Kujundžić