Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7467/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljka Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog VH zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ( Narodne novine 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 47/23.) odlučujući o žalbi okrivljenog VH podnesenoj po branitelju Josipu Peniću, odvjetniku iz Čakovca protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj: Pp-1507/2023-22 od 25. srpnja 2024. godine na sjednici vijeća održanoj dana 8. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog VH i pobijana presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavak 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15 .,110/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni VH je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu broj: Pp-1507/2023-22 od 25. srpnja 2024. godine okrivljeni VH je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji prekršaj mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, a temeljem članka 44. stavak 1. u svezi stavka 2. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku je primijenjena uvjetna osuda te se izvršenje kazne zatvora odgađa na rok od 6 mjeseci i izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko okrivljenik u vrijeme provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

2. Na temelju članka 139. stavak 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 3. točki a. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan uplatiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv presude okrivljeni VH je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

3.1. Žalitelj ističe, između ostalog, bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka jer da je sud okrivljeniku izrekao kaznu zatvora i uvjetnu osudu, a da nije sukladno sudskoj praksi pravilno i zakonito odredio tijek i početak trajanja izrečene kazne – uvjetne osude, ukoliko ista bude pravomoćna i izvršna.

Nadalje, ističe da je povrijeđeno materijalno pravo na način da nisu uopće kvalitativno ocijenjene sve okolnosti i dokazi koji su provedeni u postupku te da je iz provedenih dokaza jasno da nije ostvario obilježja prekršajnog djela koje mu se stavlja na teret odnosno da svojim postupcima ili ponašanjem nije imao namjeru za počinjenje bilo kojeg prekršaja.

3.2. Predlaže da se žalba prihvati da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe ili da se u cijelosti ukine prvostupanjska presuda i cijeli predmet vrati natrag prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3.3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ovaj sud je ispitao jesu li pobijanu presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točaka 6.,7.,9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnih povreda koje žalitelj ističe u žalbi.

5. Naime, žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, a koja se odnosi na uvjetnu osudu navodeći da sukladno sudskoj praksi nije sud odredio pravilno i zakonito tijek i početak trajanja izrečene kazne kroz uvjete osude ukoliko ista bude pravomoćna i izvršna.

6. Odredbom članka 44. stavka 1. Prekršajnog zakona je propisano, uvjetna je osuda prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim ovim zakonom. Jednako tako stavkom 3. citiranog članka je propisano da uvjetnom osudom se odgađa izvršenje izrečene kazne za vrijeme ne može biti kraće od 3 mjeseca niti dulje od 1 (jedne) godine.

7. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno okrivljeniku primijenio uvjetnu osudu sukladno navedenom zakonskom propisu a ukoliko okrivljenik ne postupi po izrečenoj mjeri upozorenja o uvjetnoj osudi tek će se tada ostvariti uvjeti za opoziv uvjetne osude iz članka 46. Prekršajnog zakona.

8. Nadalje, žalitelj ističe i povredu odredaba materijalno prekršajnog prava odnosno navodi da sud nije cijenio sve okolnosti i dokaze koji su provedeni u postupku dakle navedenim žalbenim navodima se osporava pravilnost i zakonitost činjeničnog stanja odnosno ocjena i analiza provedenih dokaza.

8.1. Međutim, činjenično stanje je prvostupanjski sud utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenika, te iskaza svjedoka BH, JH, MH, VHJ, UH i NH, a jednako tako i provedbom dokaza suočenja između okrivljenika VH te svjedoka BHJ, zatim suočenjem okrivljenika i svjedoka UH, jednako tako je prvostupanjski sud suočio okrivljenika sa svjedokinjom NH, a osim toga prvostupanjski sud je proveo dokaz suočenja između svjedoka BHJ te UH, suočenje između svjedoka DH i svjedokinje NH, kao i čitanja dokumentacije u spisu navedenih u točki 14. obrazloženja prvostupanjske presude.

8.2. Prvostupanjski sud je na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona kao što je slobodno ocijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen nikakvim dokaznim pravilima, a svoju odluku dao razloge koji su po mišljenju ovog suda opravdani, logični i pravno utemeljeni.

9. Prvostupanjski sud je u točki 18, 18.1., 18.2., 18.3., te 18.4, analizirao i ocijenio sve provedene dokaze i po ocjeni ovog suda pravilno zaključio da je žalitelj postupanjem navedenim u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno prvostupanjski sud je pravilno prihvatio iskaze svjedoka UH, te provedenog suočenja okrivljenika sa svjedokom UH (18.2.), a jednako tako u točki 17.6. prvostupanjski sud je naveo razloge zbog kojih je iskaz ispitanog svjedoka BHJ prihvatio kao istinit i uvjerljiv, navodeći da je njegov iskaz djelomično podudaran sa obranom okrivljenika te iskazom svjedokinje NH, odnosno iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik rukom u predjelu glave udario BHJ, a jednako tako i UH, pa je dakle takvim postupanjem ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz primijenjene odredbe zakona.

9.1. U odnosu na žalbeni navod da nije iskazao namjeru za počinjene bilo kojeg prekršaja žalitelj se upućuje na članak 25. Prekršajnog zakona.

10. Navodi žalbe u kojima okrivljenik nastoji obezvrijediti iskaze svjedoka NH, BHJ i UH, navodeći da je sud samo tim iskazima povjerovao, međutim svjedoci zaštitari BH, JH, MH nisu vidjeli cijeli događaj, te je prvostupanjski sud u točki 17.8. obrazložio i analizirao iskaz svjedoka JH, opisujući da je vidio kako je okrivljeniku skočila na leđa NH, kao što su vidjeli svjedoci BH, JH i MH te da se radio o vremenu silaska sa bine VIP lože, da je nastao drugi sukob kada su nepoznate osobe rukama i nogama udarale svjedoka BHJ na tlu, međutim da se okrivljeniku ne stavlja na teret sudjelovanje u tom dijelu događaja.

Slijedom navedenog navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke te je istu valjalo odbiti kao neosnovanu.

11. Nadalje, ispitujući odluku o primijenjenoj prekršajnoj sankciji – mjeri upozorenja ovaj sud je zaključio da ista uvjetnoj osudi i srazmjerna težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje, te ostalim okolnostima odlučim za izbor vrstu i mjere prekršajne sankcije. Ovaj sud zaključuje da će se tako izrečenom prekršajnom sankcijom ostvariti i svrha uvjete osude odnosno da će se počinitelju prekršaja uputiti takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekšrajnopravne sankcije izricanjem kazne bez njezina izvršenja.

12. Nadalje, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova drugostupanjskog postupka na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona imajući u vidu trajanje i složenost postupka te sukladno rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ( Narodne novine 18/13) kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 do 666,63 eura.

13. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 8. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Čakovcu, u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.