Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2245/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužiteljice ŠAB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Žuriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1269/2024-25 od 18. veljače 2026., dana 5. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni P-1269/2024-25 od 18. veljače 2026., u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR.
II. Uvažava se žalba tužiteljice kao djelomično osnovana te se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni P-1269/2024-25 od 18. veljače 2026. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u daljnjem iznosu od 312,50 EUR i rješava:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od …. lipnja 2026. po stopi koja tužiteljici pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 78,13 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđene se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. [broj kredita] od 16.4.2008. ovjerenog po javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba, pod br. OV-5357/2008 od 16.4.2008. i to čl. 1., 2, 4.,5., 8., kao i druge odredbe u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, kao i u dijelu kojim se kunska protuvrijednost kredita veže za CHF odnosno utvrđuje zaštitna, valutna klauzula u CHF te utvrđuje obveza za otplatu/povrat kredita u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate i obračun kamata u CHF, odnosno u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i povrat kredita švicarski franak (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 290,16 EUR te iznos od 3.231,91 EUR sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta pa do isplate (točka II. i III. izreke), te naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.372,02 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2026. do isplate (točka IV. izreke).
2. Protiv odluke o troškovima postupka u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom daljnjeg troška postupka žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga, odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u dijelu odluke o troškovima postupka, podredno predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Za sastav žalbe potražuje trošak u visini od 125,00 EUR uvećano za PDV od 31,25 EUR te trošak pristojbe sukladno odluci suda.
3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.
4. U postupku koji je prethodio donošenju odluke o trošku sadržane u točki IV. izreke presude, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.
5. Iz sadržaja žalbe je razvidno da tužiteljica smatra odluku prvostupanjskog suda o troškovima sastava podneska i pristupa na ročište neosnovanom i nepravilnom jer da joj je trebalo priznati zatraženi trošak sastava podnesaka od 11. lipnja 2024, 22. veljače 2024. i 7. svibnja 2024. te pristup ročištu 17. ožujka 2025.
6.1. Pošavši od utvrđenja, da je tužiteljica u postupku uspjela u cijelosti prvostupanjski sud je odluku o troškovima postupka temeljio na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155 ZPP-a, te je tako tužiteljici za sastav tužbe i podneska od 17. lipnja 2025. i za pristup na ročišta 15. svibnja 2024. i 16. siječnja 2026. priznao po 200,00 EUR, te za pristup ročištu 05. studenog 2025. 50,00 EUR, odnosno ukupno 850,00 EUR, a što uvećano za PDV od 25% iznosi 1.062,50 EUR, kojem iznosu je pribrojen i trošak vještačenja od 265,45 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu od 44,07 EUR, slijedom čega je tužiteljici ukupno dosuđen trošak od 1.372,02 EUR.
6.2. Prvostupanjski sud nije priznao trošak za sastav podneska od 03.listopda 2023. i 11. lipnja 2024., jer su po stavu tog suda uplate sudske pristojbe i predujma za vještačenje razvidne u e-spisu po izvršenoj uplati, pa podnesci kojima tužiteljica obavještava sud o uplatama nisu bili potrebni. Nadalje nije priznao trošak sastava podnesaka od 22. veljače 2024. i 07. svibnja 2024., jer smatra da u istima tužiteljica ponavlja navode tužbe niti trošak za pristup na ročište 17. ožujka 2025., a to pozivom na odredbu čl. 156 st. 1. ZPP-a, jer je predmetno ročište odgođeno budući je tužiteljica toga dana neposredno prije ročišta dostavila podnesak kojim je specificirala tužbeni zahtjev radi čega je ročište zbog dostave istog protivnoj strani, odgođeno.
7. Pravilno prvostupanjski sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 11. lipnja 2024. budući isti i po stavu ovog suda nije bio neophodan za vođenje postupka, a uostalom tužiteljica se nakon upućivanja tog podneska kojim je tražila dopuštenje za očitovanje na odgovor na tužbu očitovala na odgovor na tužbu podneskom od 7. svibnja 2024. bez dobivenog dopuštenja, kao što pravilno nije priznat trošak sastava podneska od 11. lipnja 2024. kojim je dostavila dokaz o plaćenom predujmu za određeno vještačenje. Naime iako je uobičajeno u praksi prvostupanjskih sudova da stranke obavještavaju sud podneskom o tome da su uplatile predujam , a na što žalbom ukazuje tužiteljica, pravilno je prvostupanjski sud odbio priznati ovaj trošak, jer su uplate predujma za vještačenje razvidne u e-spisu po izvršenoj uplati, a u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije naložio tužiteljici da dokaz o uplati predujma dostavi podneskom u spis predmeta, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 155. ZPP-a odbio priznati trošak sastava navedenih podneska tužiteljici.
8. No osnovano tužiteljica osporava odluku o troškovima postupka u dijelu kojim joj nije priznat trošak sastava podneska od 7. svibnja 2024. kojim se očitovala na navode odgovora na tužbu, jer se ne radi o ponavljanju tužbenih navoda, nego o očitovanju na navode protivne strane kojim je ova osporila tužbene navode (prigovor zastare, način obračuna visine) te joj po stavu ovog suda drugog stupnja za sastav tog podneska primjenom Tar.br. 8.1., Tbr. 7.1 i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25 – dalje u tekstu: Tarifa) pripada 200,00 EUR, što uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46.) iznosi 250,00 EUR.
9.1. Nadalje tužiteljica osnovano osporava i odluku prvostupanjskog suda u dijelu kojim joj nije priznat trošak pristupa ročištu 17. ožujka 2025.
9.2. Naime temeljem spisa predmeta je razvidno da je za navedeno ročište određeno izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice kao stranke i svjedoka ŠA, koji su i pristupili ročištu, a da je tužiteljica neposredno prije ročišta dostavila u spis podnesak kojim specificira zahtjev nakon provedenog vještačenja. Nadalje proizlazi da dostava poziva tuženiku za navedeno ročište nije bila uredno iskazana, a što je vidljivo temeljem stanja spisa i iz raspravnog zapisnika, jer je nešto više od dva mjeseca pr ije tog ročišta, dana 13. siječnja 2025. bivši punomoćnik tuženika obavijestio sud da više ne zastupa tuženika pa nije bilo uvjeta za održavanje tog ročišta.
9.3. Stoga osnovano ukazuje tužiteljica u žalbi da je tuženik pristupio na to ročište eventualno se mogao očitovati na specifikaciju zahtjeva, što je moglo biti svrsishodno (čl. 299.a st. 5. ZPP-a) budući su na ročište radi saslušanja pristupili tužiteljica i svjedok pa tužiteljici za pristup na ročište 17. ožujka 2025., koje je odgođeno prije početka raspravljanja, pripada trošak od 62,50 EUR, a to primjenom Tbr. 8.4. u svezi sa Tbr. 7.1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife.
10. Rezimirajući navedeno tužiteljici je na ime troškova zastupanja pravilnom primjenom materijalnog prava sveukupno trebalo priznati trošak od 1.684,52 EUR (1.372,02 +250,00+62,50=1.684,52).
11. Stoga kako je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio trošak postupka od 1.372,02 EUR, valjalo je odluku o troškovima postupka sadržanu u točki IV. izreke presude preinačiti te obvezati tuženika naknaditi tužiteljici daljnji iznos parničnog troška od 312,50 EUR, slijedom čega je primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP -a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
12.1. Kako je tužiteljica djelomično uspjela sa žalbom, temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a dosuđen joj je i trošak žalbenog postupka, a koji se sastoji od troška sastava žalbe u visini od 125,00 EUR prema Tbr.10.4, Tbr.7.1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, dok ne prileži dokaz o plaćenoj pristojbi na žalbu pa trošak te pristojbe tužiteljica ne može osnovano zahtijevati.
12.2. Prema uspjehu u ovom žalbenom postupku (vps za žalbu 500,00 EUR) u omjeru od 62,5%, tužiteljici je dosuđen trošak u iznosu od 78,13 EUR, koji iznos troška je naloženo tuženiku da joj nadoknadi, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.
11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 5. lipnja 2026.
Sudac
Vlatka Paškvalin Bošković