Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Stalna služba u Našicama

Trg dr. Franje Tuđmana 14, Našice

Poslovni broj: Pp-83/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Mariji Marković, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Bjelousov, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SŠ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), povodom optužnog prijedloga PU osječko – baranjske, PP Našice Klasa: 211- 07/25-5/34601, Ur.broj: 511-07-29-25-1 od 26. siječnja 2026., nakon završene glavne i javne rasprave dana 3. lipnja 2026., u prisutnosti okrivljenika i odsutnosti tužitelja, temeljem članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), dana 5. lipnja 2026. javno objavio i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik SŠ, bez nadimka, sin ŠŠ i S rođ. Š, rođen **.**.1990. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], SSS, po zanimanju policijski službenik, s primanjima u mjesečnom iznosu 1.800,00 eura, u izvanbračnoj zajednici, otac troje djece, pismen, dobrog imovnog stanja, bez imovine, prekršajno kažnjavan, po osobnoj izjavi - kazneno osuđivan, protiv kojeg se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak.,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

I. da bi dana 30. prosinca 2025. u 17,30 sati u liječničkoj ordinaciji Doma zdravlja u Našicama, u [adresa], narušavao javni red i mir na način da je nezadovoljan postupanjem liječnice ĐŠ, vezano za liječenje njegovog oca, lupao po vratima ordinacije, te da je po ulasku u ordinaciju glasno vikao i galamio na dr. ĐŠ, govoreći joj da je "lažljivica i laže", a potom da je okrivljenik tražio od dr. ĐŠ da mu da doznake za oca, što je ista odbila, te da je okrivljenik napustio ordinaciju, čime je prestalo daljnje narušavanje javnog reda i mira,

II. dakle, da bi na javnom mjestu vikanjem remetio javni red i mir,

III. čime bi počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

IV. Temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

Obrazloženje

1. Policijska uprava osječko-baranjska, Policijska postaja Našice podnijela je optužni prijedlog ovom sudu pod uvodno citiranim brojem protiv okrivljenika SŠ, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Na ročištu za glavnu raspravu pred ovim sudom dana 7. svibnja 2026., okrivljenik se očitovao da se ne smatra krivim za terećeni prekršaj, navodeći da je kritične zgode 30. prosinca 2025., bio u ordinaciji dr. ĐŠ u [adresa] i tražio doznake za svoga oca, koji je u međuvremenu preminuo, a koje doznake mu je doktorica odbila dati, ne navodeći pritom nikakav razlog za to. Nije točno da je lupao po vratima ordinacije, već je normalno pokucao te mu je otvorila doktorica i pustila ga unutra, a kad joj je rekao da treba doznake za oca, ona ih je isprintala i stavila na stol, ali ih je odbila potpisati. Sve ovo je vidjela i medicinska sestra koja je bila u ordinaciji zajedno s njima. Pitao je doktoricu zašto ih ne želi potpisati, na što mu je odgovorila da to neće učiniti jer mu ona ne mora dati doznake. U tom trenutku je ušla i jedna starija doktorica, iz druge ordinacije, koja se obratila doktorici i rekla joj da mu da doznake, ali je doktorica ĐŠ to i dalje odbijala. Na to joj je rekao "kako vas nije sramota", a to iz razloga jer mu za oca nije poslala ni sanitet kad je to bilo potrebno otprilike, a što se dogodilo dva tjedna prije ovog događaja, kada mu je otac bio hospitaliziran zbog raka želuca. Doktorica je tvrdila da je poslala sanitet, a potom je rekla da će provjeriti sa sanitetom je li to sve bilo tako učinjeno i uzela je telefon, ali je zapravo nazvala policiju i rekla da ima problem s njim. Kritične zgode nije vikao, doktorica mu je kritične zgode digla tlak, pa joj je rekao da laže i da nije napravila ono što mu je tvrdila da je učinila, ali nije vikao, a što je čula i medicinska sestra koja je bila prisutna. Za svo vrijeme razgovora između njega i doktorice, vrata njezine ordinacije su bila zatvorena, a u hodniku odnosno čekaonici je i tako bila prisutna samo jedna osoba odnosno stariji čovjek koji je vidio da nije lupao po vratima, već da je normalno pokucao.

3. Obzirom je okrivljenik u cijelosti osporio počinjenje prekršaja, sud je tijekom dokaznog postupka radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja proveo dokaz ispitivanjem svjedokinja ĐŠ i ČŠ, a potom je pročitao materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, odnosno zapisnik o ispitivanju okrivljenika u svojstvu osumnjičenika, obavijest o počinjenom prekršaju na ime okrivljenika, zapisnike o ispitivanju svjedokinje ĐŠ i svjedokinje ČŠ, kao i potvrdu iz prekršajne evidencije na ime okrivljenika.

3.1. Ispitana na ročištu za glavnu raspravu pred ovim sudom dana 3. lipnja 2026., svjedokinja ĐŠ je navela da je pred novu godinu, tj. 30. prosinca oko 17:30 sati u čekaonici bila gužva, ali tada je nenajavljeno došao, bez ikakve prethodne najave ili dogovora, okrivljenik SŠ, koji uopće nije njezin pacijent, već je njegov otac njen dugogodišnji pacijent. SŠ joj je zapravo upao u ordinaciju, bez kucanja, zajedno sa još otprilike četvero ili petero pacijenata, a što kod nje nije običaj, jer pacijente zaprima jednog po jednog. Prilikom samog dolaska u ordinaciju, okrivljenik je bio neugodan na način da je bio agresivan, pritom je tražio da mu da doznake za njegovog, sad već pokojnog, oca. Nakon što mu je ona odbila dati doznake, između njih je uslijedila žešća rasprava, pri čemu je okrivljenik bio agresivniji, dok se ona suzdržavala jer je u ordinaciji bilo još pacijenata, kojih se točno ne sjeća, a koji su bili izloženi takovom neprimjerenom ponašanju. Tom prilikom, za sve vrijeme događaja, njezina medicinska sestra ČŠ i ona su sjedile za uredskim stolom. Sjeća se da ju je okrivljenik optuživao da je lažljivica i govorio joj da ju snima na mobitel obzirom je policajac. Svo to vrijeme, ona uopće nije znala koji je povod takvom njegovom ponašanju, zbog kojega joj je bilo izrazito neugodno, jer su tomu bili prisutni njezini drugi pacijenti. Okrivljenik je prestao sa neprimjerenim ponašanjem nakon što je ona pozvala policiju. Ne sjeća se točno je li mu rekla da zove policiju, možda je čuo razgovor, samo se sjeća da je okrivljenik sam napustio ordinaciju, potom je došla policija. Zna da su za vrijeme trajanja ovoga događaja drugi kolege liječnici zatvarali vrata od svojih ordinacija, a kasnije su joj rekli da su to učinili jer su se bojali fizičkog napada okrivljenika.

3.1.1. Okrivljenik je stavio primjedbu na istinitost iskaza svjedokinje, ponovio je navode svoje obrane i dodao je da nije točno da su drugi liječnici zatvarali vrata bojeći ga se. U očitovanju na primjedbu okrivljenika, svjedokinja je navela da je sve što je okrivljenik rekao, totalna neistina.

3.1.2. S obzirom na suprotne iskaze okrivljenika i svjedokinje ĐŠ, sud je proveo dokaznu radnju njihovim suočenjem, tijekom kojeg je okrivljenik gledajući svjedokinju u oči, na pitanje je li kritične zgode bio agresivan na način da je vikao ili galamio u ordinaciji, te je li pritom bilo više pacijenata u ordinaciji, odgovorio da nije vikao ni galamio, da to može potvrditi i medicinska sestra koja je bila prisutna, kao i da je bio sam u ordinaciji, jer nitko drugi unutra nije bio s njim. Nastavio je potom, da je pokucao na vrata koja mu je otvorila doktorica i pustila ga unutra, dok je na hodniku bio jedan čovjek. Svjedokinja se ubacila u riječ okrivljeniku, navodeći da to nije točno, da okrivljenik laže, da ona ima svjedoka na ove okolnosti, te da je ona za njega liječnica, a on ju je napao na radnom mjestu. Okrivljenik se potom svjedokinji ubacio u riječ i naveo je da, ako će tako, da je onda on za nju policajac, te da ga je optužila za nešto što nije napravio, te neka mu kaže kako ju je napao ako tvrdi da je, na što mu je svjedokinja odgovorila da ju je napao jer joj je rekao da je lažljivica, i to na njezinom radnom mjestu, da ona nije tako naučena i da to ne radi. Okrivljenik i svjedokinja su za vrijeme suočenja bili uznemireni, te su iskazivali povišenim tonovima, prekidajući jedno drugo i ubacujući se u riječ, te povremeno ulazeći u osobnu raspravu oko toga što se dogodilo i gdje je nastala greška u odnosu na skrb liječnice o ocu okrivljenika koji je bio njen pacijent.

3.2. Ispitana na ročištu za glavnu raspravu pred ovim sudom dana 3. lipnja 2026., svjedokinja ČŠ u svom iskazu je navela da se kritične zgode 30. prosinca 2025. vraćala sa pauze, dok je doktorica ĐŠ već bila u ordinaciji. U trenutku kada se vraćala u ordinaciju, vidjela je da je doktorica jednu osobu vraćala u ordinaciju, što znači da je ta osoba već bila unutra, a ta osoba je ovdje okrivljeni. U trenutku kada ga je doktorica pozvala da se vrati u ordinaciju, na hodniku je bilo još nekoliko pacijenata koji su htjeli ući u ordinaciju, ali im to nisu dozvolile te su ih vrlo brzo vratili nazad na hodnik, a u ordinaciji su ostali samo ona, doktorica i ovdje okrivljenik. Okrivljenik je kritične zgode bio uznemiren i tražio je doznake za svoga oca, pri čemu je čula i vidjela da su doktorica i on oko toga ušli u žešću raspravu. Može reći da je okrivljenik u nekoliko navrata, dok su vodili raspravu oko doznaka za okrivljenikova oca, govorio povišenim tonom optužujući doktoricu da je lažljivica i da laže. Nakon što su završili sa raspravom, okrivljenik je stavio svoj mobitel na stol i rekao da je sve snimio te im rekao da ide posjetiti oca, a potom je izašao iz ordinacije. Za vrijeme rasprave, doktorica mu je govorila da će pozvati policiju radi njegovog ponašanja, ali to je učinila tek nakon što je on izašao van iz ordinacije.

3.2.1. Okrivljenik je stavio primjedbu na istinitost iskaza svjedokinje, navodeći da nije istina da je kritične zgode više ljudi htjelo ući u ordinaciju, jer je on bio sam s njih dvije, a na što je svjedokinja očitujući se o njegovoj primjedbi, navela da je točno da su za vrijeme razgovora bili njih troje sami okrivljenik, doktorica i ona, ali se ona pritom nije uplitala u njihovu raspravu. Okrivljenik je nadalje svjedokinji postavio pitanje sjeća li se da je za vrijeme njegovog razgovora sa doktoricom, doktorica uzela telefon kako bi provjerila gdje je došlo do propusta u odnosu na postupanje prema njegovom ocu, a kada je čula da se na telefon s druge strane predstavila osoba kao PP Našice, da je ona rekla doktorici da njima ne treba policija, na što je svjedokinja odgovorila da se sjeća da je doktorica nekoga zvala na telefon, međutim, ovaj događaj se zbio prije šest mjeseci te ne želi, odnosno ne sjeća se što je tada točno rekla doktorici. Na upit sutkinje svjedokinji na što je točno mislila kada je rekla "da ne želi", ali nije završila rečenicu do kraja, svjedokinja se nakratko zbunila, zastala i rekla da zapravo ne želi govoriti ono u što nije 100% sigurna. Okrivljenik je postavio pitanje svjedokinji sjeća li se da joj je na kraju razgovora rekao da će, ako ima imalo časti, reći kako je bilo, na što je svjedokinja odgovorila da može reći samo ono čega se sjeća, nije sudjelovala u njihovoj raspravi, sjedila je sa strane i šutjela.

3.3. Iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika u svojstvu osumnjičenika razvidno je kako je isti prije ispitivanja propisno upozoren, sukladno odredbama Prekršajnog zakona, odnosno Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24.), kao i da je isti obio iskazivati navodeći da će svoju obrnu iznijeti na sudu.

3.4. Iz obavijesti o počinjenom prekršaju razvidno je kako ista sadrži podatke o mjestu i vremenu počinjenja, te pravnoj oznaci prekršaja, odnosno da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

3.5. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje ĐŠ dana 31. prosinca 2025. pred policijskom postajom razvidno je kako je ista prije ispitivanja propisno upozorena, te je izjavila da se 30. prosinca 2025. nalazila na radnom mjestu u ordinaciji obiteljske medicine u [adresa]. Za vrijeme pauze, zajedno sa svojim kolegama nalazila se u prostoriji koja je u sklopu njezine ordinacije, a oko 17.30 je čula da netko jako lupa na vrata ordinacije, a kada je otvorila vrata, ondje je stajala muška osoba, za koju zna da je sin njezinog pacijenta ŠŠ, a isti je rekao da on lupa i zatražio doznake za svoga oca koji je teško bolestan, jer njegovoj majci koja je bila oko 15:00 sati nije htjela dati doznake a potom je ušao u ordinaciju. Odgovorila mu je da to nije istina, a on joj je tada rekao da mu da doznake za oca i vičući počeo vrijeđati da je lažljivica, da ne može raditi sa upalom pluća, pritom je više puta ponovio "gospođo ĐŠ, vi ste lažljivica, jel vi znate da sam ja policajac i da vas se prisluškuje", potom joj je rekao da će ju objaviti na RTL televiziji, Provjereno i da će biti u novinama. Nakon toga, odbila mu je dati doznake, a on joj je tada rekao da ide ocu na Odjel palijative, jer je otac ondje smješten, nakon čega je otišao iz ordinacije. Ovom događaju je bila nazočna medicinska sestra u njezinoj ordinaciji, ČŠ. Ovaj događaj ju je jako uznemirio.

3.6. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje ČŠ dana 31. prosinca 2025. pred policijskom postajom razvidno je kako je ista prije ispitivanja propisno upozorena, te je izjavila da je zaposlena kao medicinska sestra u ordinaciji doktorice ĐŠ. 31. prosinca 2025. nakon što joj je završila pauza negdje oko 17:35 sati, vratila se u ordinaciju, gdje su se nalazile doktorica ĐŠ i jedna muška osoba, njoj nepoznata. Sjela je za redni stol, a ta osoba je zatražila doznake za svoga oca ŠŠ, pa je shvatila je ta osoba sin ŠŠ, ali mu ne zna ime. Dok je ona ispisivala doznake, ŠŠ i doktorica su se raspravljali o tome da je li njegova majka istoga dana oko 12:30 bila u ordinaciji radi doznaka, pri čemu je ŠŠ u jednom trenutku rekao doktorici da njegova majka ne laže, potom su raspravljali je li doktorica poslala sanitet po njegovog oca, da bi u jednom trenutku ŠŠ počeo vikati na doktoricu da je lažljivica i da laže. Nakon toga, doktorica je rekla da će zvati policiju, a ŠŠ je rekao da ide posjetiti oca na Odjelu palijative. Za vrijeme događaja, vrta ordinacije su bila otvorena, a hodniku je bilo dvadesetak ljudi. Nije čula da je ŠŠ doktorici prijetio, isto tako nije čula da bi doktorica vikala na ŠŠ već ga je pokušala smiriti.

3.7. Iz potvrde iz prekršajne evidencije proizlazi da okrivljenik nije kažnjavan.

4. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka nije sporno da je okrivljenik kritične zgode 30. prosinca 2025. bio u domu zdravlja na adresi u [adresa], u [adresa], da je tom prilikom bio u ordinaciji liječnice ĐŠ tražeći doznake za svoga oca a koje doznake mu ona nije htjela dati, da je okrivljenik liječnici ĐŠ rekao da laže, kao i da okrivljenik kritične zgode nije lupao po vratima ordinacije. Navedeno proizlazi iz okrivljenikove obrane i iz iskaza ispitanih svjedokinja.

4.1. Međutim, sporno je, je li okrivljenik kritične zgode kada je liječnici ĐŠ rekao da laže, vikao, te osim toga, je li joj vičući rekao da je lažljivica, pa da je time počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

4.1.1. Odredba prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira glasi: "Tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana."

5. Okrivljenik je, dakle, u obrani kategorički osporio da bi kritične zgode vikao, te su na navedene okolnosti ispitane svjedokinje ĐŠ i ČŠ. U svojim iskazima pred ovim sudom niti svjedokinja ĐŠ niti svjedokinja ČŠ nisu spominjale da je kritične zgode okrivljenik vikao, pri čemu je svjedokinja ĐŠ iskazivala o tome kako je kritične zgode između nje i okrivljenika došlo do "žešće rasprave" pri čemu je okrivljenik bio agresivniji jer se ona suzdržavala zbog drugih pacijenata, dok je svjedokinja ČŠ u svom iskazu potvrdila da je kritične zgode došlo do "žešće rasprave" između okrivljenika i liječnice ĐŠ, te je dodala kako je okrivljenik povišenim tonom optuživao liječnicu da je lažljivica.

5.1. Tijekom suočenja svjedokinje ĐŠ i okrivljenika oboje su bili uznemireni, iskazivali su povišenim tonovima, prekidajući jedno drugo i ubacujući se jedno drugome u riječ, te povremeno ulazeći u osobnu raspravu oko propusta u skrbi liječnice o ocu okrivljenika koji je bio njen pacijent. Osim toga, tijekom suočenja kada je okrivljenik, na pitanje suda je li kritične zgode bio agresivan na način da je vikao ili galamio u ordinaciji, te je li pritom bilo više pacijenata u ordinaciji, opisivao što se kritične zgode događalo, svjedokinja je okrivljenika prekinula tvrdnjama da okrivljenik laže te da ona ima svjedoka na ove okolnosti, te tvrdnjama da je ona za njega liječnica a on ju je napao na radnom mjestu, time što joj je rekao da je lažljivica. Iz navedenog jasno je da je kritične zgode došlo do osobnog konflikta između okrivljenika i svjedokinje ĐŠ, te da svjedokinja niti tijekom suočenja nije niti spomenula da bi okrivljenik kritične zgode vikao već je iskazivala samo o tome koliko ju je uvrijedilo njegovo optuživanje da laže.

5.2. Kako je ovaj sud tijekom dokaznog postupka proveo sve predložene dokaze od strane tužitelja, tako je pročitao i zapisnike o ispitivanju svjedokinje ĐŠ i svjedokinje ČŠ sastavljene pred policijskom postajom [adresa] 31. prosinca 2025., te su to jedini dokazi iz kojih proizlazi da bi okrivljenik kritične zgode vikao. Međutim, kako svjedokinje ĐŠ i ČŠ o navedenom nisu iskazivale pred ovim sudom, a iskazivale su jasno i detaljno opisujući sudu slijed ovoga događaja, po ocjeni ovoga suda da je u konkretnom slučaju kritične zgode zaista došlo do vikanja kojim bi bio remećen javni red i mir ostalih prisutnih građana, takovo ponašanje okrivljenika, koje bi po svojoj definiciji (vika, odnosno galama je glasno izražavanje počinitelja kojim remeti mir i spokoj ostalih prisutnih građana) bilo toliko uznemiravajuće da se izdvaja od uobičajenih konfliktnih situacija, svjedokinje zasigurno ne bi zaboravile a niti bi o istome propustile iskazivati i pred sudom. Stoga se ovaj sud nije niti upuštao u utvrđivanje sadržaja riječi koje je okrivljenik izgovarao kritične zgode, obzirom sadržaj nije bitan za ispunjenje bića terećenog prekršaja, već je bitan intenzitet izgovaranja određenih riječi, kao što za ispunjenje bića terećenog prekršaja nije niti bitno je li svjedokinja ĐŠ bila uznemirena zbog upućenih joj riječi kritične zgode, obzirom se Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira ne štiti pojedinac, već javnost. Zaštitni objekt terećenog prekršaja je dakle, javnost mjesta, odnosno uznemirenje javnosti na javnom mjestu događaja, a ne uznemirenje konkretne osobe, pri čemu, verbalno obraćanje, bez da se radilo o vikanju ili svađi odnosno o takvom intenzitetu izgovaranja riječi kojim je realno moguće uznemirenje javnosti, nije prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, bez obzira na nelagodu pojedinca (stav izražen u rješenju Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-7893/2025 od 9. lipnja 2026.).

5.2.1. Podredno navedenom, niti obraćanje "povišenim tonom" ne može se smatrati vikanjem u smislu Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Da bi se nečiji način izražavanja mogao smatrati vikanjem, kao vrstom nepristojnog i uznemirujućeg ponašanja u smislu spomenutog Zakona, potrebno je da se počinitelj izražava toliko glasno da time zaista remeti mir i spokoj ostalih prisutnih građana, a obraćanjem jedne osobe povišenim tonom drugoj osobi, ni u kojem slučaju se ne ostvaruje biće prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer bi u protivnom, podvođenjem obraćanja "povišenim tonom" pod zakonski opis bića prekršaja iz članka 13. spomenutog Zakona, došlo do izrazito ekstenzivnog tumačenja zakonskih normi i korištenja analogije na štetu okrivljenika, a što nije dopušteno. Osim toga, niti "žešća rasprava" ne može se cijeniti ispunjenjem bića terećenog prekršaja jer je okrivljeniku optužbom stavljeno na teret da je predmetni prekršaj počinio vičući, a ne svađom kao niti na drugi način a što bi bili drugi modaliteti uznemirujućeg ponašanja kojima se remeti javni red i mir i kojima se može ostvariti biće terećenog prekršaja.

6. Slijedom navedenog, temeljem ovako provedenog postupka, imajući u vidu obranu okrivljenika kao i sve provedene personalne i materijalne dokaze te dovodeći ih u vezu kako je to prethodno opisano, po ocjeni ovoga suda nije dovoljno dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj na način kako ga se tereti, odnosno da bi predmetne zgode na javnom mjestu vikanjem remetio javni red i mir, čime bi počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Stoga je sud okrivljenika sukladno članku 182. stavku 1. točki 3. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe za navedeni prekršaj.

7. Kako je sud okrivljenika oslobodio optužbe, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

8. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja odlučeno je kao u izreci odluke.

U Našicama 5. lipnja 2026.

Zapisničar

Sutkinja

Anita Bjelousov

Marija Marković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu uložiti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku 8 dana po primitku ove presude. Žalba se podnosi pisano, u dva istovjetna primjerka, putem ovoga suda, bez plaćanja sudske pristojbe.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju

2. Okrivljeniku

3. Spis