1              Poslovni broj: Gž -35/2022-3

 

   

 

 

Poslovni broj:  Gž-35/2022-3

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R I J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice S. R. iz K., OIB:…., zastupane po punomoćnici N. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženika O. B. d.d. S., OIB:….., zastupanog po OD Ž. i p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu posl.br. 17 P-1179/2013 od 3. studenog 2021. u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.,

p r e s u d i o   j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu posl.br. 17 P-1179/2013 od 3. studenog 2021. u točkama I., II. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba čl. 11. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj 53346/06 od 11. listopada 2006. tu u točki IV. izreke ( omaškom u pisanju naznačene kao toč. III. izreke).

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u točki II. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj 53346/06 od 11. listopada 2006. te se kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetna odredba 5 Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj 53346/06 od 11. listopada 2006. sklopljenog između tužiteljice i prednika tuženika u dijelu koji glasi:

"5. KAMATNA STOPA/NAKNADA

Nominalna kamatna stopa iznosi 4,20%. (slovima:četiricijeladvadesetposto).

              III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o   j e

              Uvaženjem žalbe tuženika ukida se citirana presuda u točki III. izreke kojim je odbijen tuženikov prigovor radi prebijanja te se po tuženiku istaknuti prigovor radi prebijanja odbacuje.

 

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj 53346/06 od 11. listopada 2006. sklopljenog između tužiteljice i prednika tuženika  u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, u toč. II. izreke utvrđena je ništetnost odredbi čl. 5. i 11. citiranog Ugovora vezano uz ugovorenu kamatnu stopu, u toč. III. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja dok je u toč. IV. izreke ( omaškom u pisanju naznačeno kao toč. III. izreke) tuženiku naloženo nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.143,75 kn sada 417,25 eur.

2.Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

              3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika  u  pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava.  Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP)  na koju upire tuženik u žalbi.

6. Isto tako u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

7. Na potpuno  i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je u dijelu kojim je utvrdio ništetnim odredbu čl.  2.  i čl. 11. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj 53346/06 od 11. listopada 2006. pravilno primijenio materijalno pravo pa se tuženik u tom dijelu  sadržajem podnesene žalbe neosnovano poziva  i na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

 

8. Predmet spora je deklaratorni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbe  čl. 2. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj 53346/06 od 11. listopada 2006. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te u dijelu odredbe čl. 5. i 11. Ugovora o kreditu vezano uz ugovorenu kamatnu stopu od 4,20% kao promjenjivu promjenjivost koje se utvrđuje Odlukom kreditora.

9. Polazeći od činjenica koje među strankama nisu sporne tj. činjenice:

- da su tužiteljica kao korisnik kredita i prednik tuženika kao davatelj kredita 11. listopada 2006. sklopili Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj 53346/06 uz ugovorenu valutnu klauzulu vezano uz valutu CHF u odredbi čl. 2 Ugovora,

- da je predmetnim Ugovor ugovorena kamatna stopa od 4,20% kao promjenjiva u odredbi čl. 5. Ugovora,

- da je u odredbi čl. 11. Ugovora ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva a utvrđuje se Odlukom kreditora,

- da je između tužiteljica kao korisnice kredita i prednika tuženika kao kreditora a sve temeljem čl. 19. c Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN 102/15) sklopljen Sporazum o konverziji Ugovora o kreditu br. 53346/06,

- da je u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača u odnosu na odredbe istovrsnih ugovora o nepoštenosti  i ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi   u kojem sporu je  i ovdje tužena banka imala položaj stranke presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od  4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., pravomoćno utvrđeno da je  tužena banka u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača,

- da je u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača u odnosu na odredbe istovrsnih ugovora o nepoštenosti  i ništetnosti valutne klauzule vezano uz valutu CHF pravomoćnom presudom  Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke čime je postupljeno protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača slijedom čega su iste ništetne,

 

10. prvostupanjski sud zaključuje da je  ništetna odredba čl. 2. među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te odredba čl. 5. i 11. Ugovora u dijelu ugovorene kamatne stope od 4,20% ugovorene kao promjenjive koja promjenjivost se utvrđuje Odlukom banke kao kreditora a sve s obzirom da je pravomoćnim presudama u kolektivnom sporu utvrđeno je da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u govorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača to prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev  tužitelja za utvrđenjem ništetnosti istih te sudi kao u toč. I., i II. izreke prvostupanjske presude.

11. Prvostupanjski sud u toč. III. izreke odbija kao neosnovan po tuženiku istaknuti prigovor radi prebijanja tj. zahtjev tuženika da se utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 468.294,89 kn uvećane za zatezne kamate uz obrazloženje da tužiteljica u ovom postupku zahtjeva utvrđenje ništetnost odredbi Ugovora o kreditu od 11. listopada 2006. a ne isplatu te povrat preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi pa da je iz tih razloga po tuženiku istaknuti prigovor radi prebijanja neosnovan.

12. Ispitujući prvostupanjski presudu u granicama razloga određenih u žalbi za navesti je  da su neosnovani žalbeni navodi tuženika  da je prvostupanjski sud zanemarujući učinka konverzije na ugovorni odnos tužiteljice i tuženika propisane odredbama članka 19.b ZPK-a te pogrešno primijenio materijalno pravo na konkretan slučaj te su neosnovanim žalbeni navodi tuženika da je tužiteljica samo zbog činjenice sklopljenog Sporazuma o konverziji onemogućena kao potrošaču u ostvarivanju daljnjih zahtjeva s naslova ništetnosti iz prvotno sklopljenog Ugovora o kreditu od 11. listopada 2016. odnosno žalbeni navodi koji se suštinski svode   na tvrdnju da tužiteljici zbog sklopljenog Sporazuma o konverziji ne pripada pravo više zahtijevati utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 11.listopada 2006.

13. Ovo iz razloga jer unatoč sklopljenom Sporazumom o konverziji Ugovora o kreditu kojeg su stranke sklopile temeljem čl. 19 c Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ( "Narodne novine" broj 102/15- u daljnjem tekstu: ZIDZOPK) - Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR - kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu od 11. listopada 2016. izmijenile u pogledu valutne obveze i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita - ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe prvotno sklopljenog Ugovora o kreditu ništetne.

 

 

14. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane kako je to propisano odredbom čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o sklopljenom Sporazumu o konverziji.

15. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da tužiteljici zbog sklopljenog Sporazumom o konverziji Ugovora o kreditu ne pripada pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog 11. listopada 2006. a koji Ugovor je sklopljen uz valutnu klauzulu vezano uz valutu CHF te promjenjivu kamatnu stopu.

16. Iako prvostupanjski sud u sadržaju pobijane presude ne navodi odredbe materijalnog prava temeljem kojih je odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice valja ukazati da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da su odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula  vezano uz valutu CHF te odredba čl. 11. Ugovora o  kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope koja se utvrđuje odlukom kreditora ništetne te je pravilno prvostupanjski sud u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti istih te su neosnovani žalbeni navodi tuženika  o pogrešnoj primjeni materijalno prava u tom dijelu.

17. Naime odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

18. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 2 ZZP/03).

19. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4 ZZP/03).

20. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83. ZZP/03).

21. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP/03).

 

 

 

22. Nadalje odredbom čl. 87. st. 1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

23. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03).

24. U ovom postupku tuženik  nije dokazao, teret dokaza koje činjenice ležao na istom  da se je o spornim odredbama ugovora pregovaralo niti je na te okolnosti predlagao provođenje dokaza.

25. S obzirom da je odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kakvu neravnotežu uzrokuju sporne odredbe, jer tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača nije u cijelosti informirao  o svim bitnim parametrima te elementima koje dovode do promjene bilo  kamatne stope bilo valute te jer tuženik kao trgovac nije informirao tužitelja o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su predmetne odredbe kao takve ništetne kako je to u konačnosti utvrđeno i u kolektivnom sporu.

26. Ovo iz razloga jer je odredbom  čl. 87. st. 1 ZZP/03 propisano  da je nepoštena ugovorna odredba ništava slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud pobijanom presudom  utvrdio ništetnost dijela odredbe čl. 2. Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te u dijelu odredbe čl. 11. Ugovora kojim je ugovorena da je kamatna stopa promjenjiva a utvrđuje se odlukom kreditora.

27. Spornim odredbama ugovora o kreditu od 11. listopada 2006.  ugovorena valutna klauzula te način promjene redovne kamatne stope sadržajno je izražen na identičan način kao i u onima koje su u  pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim pri čemu u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je ponašanje tuženika prilikom ugovaranja u valutne klauzule vezanu uz valutu CHF  te  promjenjivosti kamatne stope između stranaka bilo drugačije od onog utvrđenog u tom postupku.

28. S obzirom da se odluka o ništetnosti odredaba spornog potrošačkog ugovora o kreditu temelji na presumpciji da u određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tuženik je u konkretnom slučaju bio ovlašten utvrditi i dokazivati da je u postupku sklapanja pojedinačnog Ugovora o kreditu, kao što je ugovor od 11. listopada 2006. ipak na drugi način dao odgovarajuću obavijest potrošaču u naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze  i da je potrošaču unatoč punoj obavijesti  svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora  koje okolnosti tuženik u ovom postupku nije dokazao.

29. Stoga je zakonit zaključak prvostupanjskog suda da su predmetne ugovorne odredbe  ništetne. Ovo iz razloga jer se o istima nije pojedinačno

 

pregovaralo  te su iste uzrokovale znatnu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

30. Zbog navedenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu  i to u odnosu na točku I. izreke presude u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovorene valutne  klauzule vezano uz valutu CHF, u točki II. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnost redovne kamatne stope koja je promjenjiva a utvrđuje se Odlukom kreditora te u toč. IV. izreke presude ( omaškom napisane kao toč. III. izreke) kojom je odlučeno o parničnom trošku.

31. U pogledu odluke o troškovima postupka za navesti je da ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a  ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka pa kako tuženik sadržajem žalbe i ne iznosi razloge zbog kojih odluka o troškovima nije pravilna to je prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke valjalo potvrditi te odlučiti kao u izreci jer je tuženik sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tužiteljici nadoknaditi troškove postupka.

32. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog  prava prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu, tj. u dijelu toč. II. izreke kojim je utvrđena ništetnost odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da početna nominalna kamatna stopa iznosi 4,20% te u toč. III. izreke kojom je odbijen tuženikov prigovor radi prebijanja  primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a valjalo je preinačiti te odlučiti kao u izreci ove odluke.

33. Naime, kako to proizlazi iz sadržaja među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu, a koje činjenice među strankama i nisu sporne u odredbi čl. 5. Ugovora ugovoreno je da nominalna kamatna stopa iznosi 4,20% te da je ista promjenjiva time da je u dijelu odredbe čl. 11. Ugovora ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva a utvrđuje se Odlukom banke tj. kreditora.

34. Za navesti je da odredba Ugovora kojom je ugovorena početna kamatna stopa od 4,20 % kako je to naznačeno u odredbi čl. 5. Ugovora o kreditu predstavlja ugovornu odredbu čiji je sadržaj potrošaču kao što je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora bio jasan, lako razumljiv  i lako uočljiv to sukladno odredbi čl. 84. ZZP/03 i nije dopušteno ocjenjivati poštenje iste. Kako je u vrijeme sklapanja ugovora s obzirom na sadržaj iste tužiteljica kao potrošač  mogla procijeniti ekonomske posljedice ugovaranja takve ugovorne odredbe te ekonomsko značenje iste to odredba čl. 5 među sklopljenog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena početna kamatna stopa od 4,20% ne predstavlja ništetnu ugovornu odredbu pa  pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim zahtjeva utvrđenje iste  kao neosnovan valja odbiti.

35. Naime, nedopušteno i ništetno  je u konkretnom slučaju samo ugovaranje promjene kamatne stope prema Odluci tuženika kao kreditora kako je to ugovoreno u odredbi čl. 11. Ugovora bez da su u sadržaju ugovora precizno i određeno naznačeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope te kriteriji za koje se veže promjena.

36. Ovo iz razloga jer takva ugovorna odredba vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daje mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji

 

promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija te takva ugovorna odredba daje mogućnosti banci da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Takva ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom sukladno odredbi čl. 81. ZZP/03 jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu tužiteljice kao  potrošača te je ista kao nepoštena ugovorna odredba ništetna.

37. Slijedom  svega naprijed  iznijetog na temelju odredbi čl. 368. st.1. i čl. 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

38. Kako je tužiteljica u konkretnom slučaju istakla tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti u odredbi Ugovora o kreditu  sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 11. listopada 2006., dakle isključivo deklaratorni tužbeni zahtjev,  a ne i  kondemnatorni zahtjev tj. zahtjev za isplatu  eventualno preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi ugovora to u parnici kao što je konkretna nije dopušteno isticati prigovor radi prebijanja. Takav prigovor može se istaknuti samo u parnici kojom tužiteljica kao potrošač zahtjeva ostvarenje novčane tražbine, što konkretno nije slučaj pa je po tuženiku istaknuti prigovor radi prebijanja pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbaciti a ne odbiti kako je to učinio prvostupanjski sud.

39. Zbog navedenog po žalbi tuženika prvostupanjsku presudu u toč. III. izreke valjalo je ukinuti te tuženikov prigovor radi prebijanja odbaciti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja analognom primjenom odredbe čl. 369.st.2. i 3. ZPP-a.

40. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući da je s žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu pa je primjenom čl. 166.st.1. ZPP-a odlučeno kao u toč. III. izreke presude.

 

U Rijedi 16. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

     Filka Pejković