Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Križevcima
R 14
48260 Križevci
Poslovni broj: Povrv-138/2025-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Prosenečki Kamenjak, u parničnom predmetu tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:43965974818, zastupanog po punomoćniku Vjeranu Blažek, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika RP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 21. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ZP, odvjetničkog vježbenika kod Ivana Vuković, odvjetnika u Križevcima i tuženika, osobno, radi isplate, a koja presuda je objavljena 5. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nataše Kranjec iz Grubišnog Polja, Kolodvorska 2, poslovni broj Ovrv-6132/2025, od 28. travnja 2025.,
II Nalaže se tuženiku RP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:43965974818, nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 225,70 eura (dvjesto dvadeset i pet eura i sedamdeset centi), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Po prijedlogu ovrhovoditelja, javni bilježnik Nataše Kranjec iz Grubišnog Polja, Kolodvorska 2, donijela je 28. travnja 2025., rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-6132/2025. kojim rješenjem je naloženo ovršeniku, sada tuženiku da namiri novčanu tražbinu ovrhovoditelja, sada tužitelja u iznosu od 178,87 eur, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose glavnice od dana dospijeća pa do isplate te da mu namiri nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 91,63 eur.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika ovršenik, sada tuženik, podnio je prigovor u kojem navodi da podnosi djelomični prigovor protiv rješenja o ovrsi u navedenom predmetu. Tuženik je dalje naveo da je temeljem ostavinskog rješenja poslovni broj O-2206/2026, UPP-OSBJ SS KŽ-22/2023 utvrđeno da je on naslijedio polovicu imovine pok. MP, bivšeg korisnika usluge HEP Elektre d.o.o., Sukladno tome, podmirio je svoju polovicu duga prema HEP-u, zajedno sa zateznim kamatama i troškovima odvjetnika i javnog bilježnika koji su razmjerni dio tražbine u skladu s ostavinskim udjelom. U prilogu dostavlja dokaz o uplati. Nadalje navodi da je HEP državna tvrtka koja njemu nedužnom želi naplatiti dug druge osobe i pri tome tužitelj donosi zaključak da tuženik može tužbom tražiti natrag povrat svojih sredstava od drugoga dužnika, također zakonskog nasljednika, odnosno I. tuženika. Osporava stoga ovrhu u preostalom iznosu, smatra da je nepravedno i nedopustivo jer ne odgovara za obveze drugog nasljednika koji je naslijedio drugu polovicu. Predlaže da se djelomično obustavi postupak ovrhe u odnosu na njega. Dodatno, tuženik tijekom postupka ističe i prigovor zastare tužiteljeva potraživanja.
3. Povodom prigovora ovršenika, sada tuženika, rješenjem ovog suda broj Povrv- 138/2025-7 od 27. listopada 2025., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nataše Kranjec iz Grubišnog Polja, Kolodvorska 2, poslovni broj Ovrv- 6132/2025, od 28. travnja 2025., doneseno temeljem vjerodostojne isprave, u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu (list 1- 9), izvod iz poslovnih knjiga broj predmeta 81236666 (list 11), rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog VP donesenog po javom bilježniku Višnji Tušek, 23. rujna 2024., pod poslovnim brojem O-2206/2023 (list 12-15), rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nataše Kranjec 28. travnja 2025., pod poslovnim brojem Ovrv- 6132/2025 (list 22-23), prigovor I-tuženika od 9. svibnja 2025., (list 27-32), prigovor II- tuženika od 11. srpnja 2025., s prilozima (list 33-43), rješenje ovog suda donesenog 27. listopada 2025., pod poslovnim brojem Povrv-138/2025-6 (list 48-50), podnesak tužitelja od 7. studenoga 2025. (list 68-69), računi tužitelja upućeni VP (list 70-80), podnesak II-tuženika od 12. studenoga 2025. s prilozima (list 85-95), podnesak II-tuženika od 25. studenoga 2025. (list 97-98), zapisnik s ročišta održanog 26. siječnja 2026. (list 103-104), zapisnik s ročišta održanog 30. ožujka 2026. (list 106-107), korespondencija između tužitelja i tuženika (list 108-109), podnesak tužitelja od 30. ožujka 2026. (list 110), zapisnik s ročišta održanog 21. travnja 2026., (list 112-113), korespondencija između tužitelja i tuženika (list 114-120),
5. Na temelju izvedenih dokaza sud je ocijenio da tužbeni zahtjev preciziran podneskom od 7. studenoga 2025. u pogledu zateznih kamata nije osnovan dok je isti osnovan u pogledu troškova koje tužitelj potražuje od tuženika.
6. U postupku nije sporno da je tužitelj u prijedlogu za ovrhu podnesenom javnom bilježniku 9. travnja 2025. zatražio od tuženika kao II ovršenika, te od ŽP kao I ovršenika plaćanje glavničnog potraživanja u iznosu od 178,87 eur i to s osnova neplaćenih računa za električnu energiju, a na taj iznos potražuje i zakonske zatezne kamate i to od dospijeća svakoga pojedinoga od šest računa pa do njegove potpune isplate. Nadalje, nije sporno niti da tužitelj svoje potraživanje prema tuženicima temelji kako na izvatku iz poslovnih knjiga tako i na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pokojnoga VP, kojega su tuženici kao zakonski nasljednici naslijedili temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenoga po javnom bilježniku Višnji Tušek 23. rujna 2024. pod poslovnim brojem O-2206/2023. Nadalje, nije sporno niti da je I tuženik nakon što je javni bilježnik Nataša Kranjec donijela rješenje o ovrsi protiv njega i II tuženika, tada ovršenika, podnio prigovor nakon kojega je tužitelj povukao svoj prijedlog za ovrhu u odnosu na I tuženika i to podneskom od 25. srpnja 2025. Uz navedeno, nesporno je da je po istome povlačenju ovaj sud donio rješenje 27. listopada 2025. pod poslovnim brojem Povrv- 138/2025-6 kojim je ukinut u cijelosti platni nalog u odnosu na I tuženika te je utvrdio da je u odnosu na istoga tužba povučena. Nesporno je kako je dalje tužitelj u postupku od II tuženika potraživao cjelokupni ranije spomenuti iznos glavnice od 178,87 eura zajedno sa zateznim kamatama te je od istoga potraživao nastale troškove ovršnoga postupka kao i troškove koji su tužitelju prouzročeni vođenjem ovoga postupka. Nesporno je i da je nakon toga u postupku kao tuženik ostao samo EP, a koji je glavnično potraživanje prema tužitelju podmirio dvjema uplatama i to onom od 25. travnja 2025. u iznosu od 125,64 eur te uplatom od 14. srpnja 2025. u iznosu od 53,23 eur, slijedom čega je tužitelj podneskom precizirao svoje potraživanje na način da od tuženika potražuje iznos neplaćenih zateznih kamata od 24,86 eur, nastali trošak ovršnog postupka od 91,63 eur te trošak prouzrokovan vođenjem ovoga parničnoga postupka na ime kojega tužitelj potražuje od tuženika iznos od 125,00 eur zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od trenutka presuđenja pa do potpune isplate.
7. U postupku je sporno da li postoji još neko nenamireno potraživanje tužitelja prema tuženiku te ukoliko ono postoji, da li je isto u zastari.
8. U ovom postupku sud je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu tužitelja iz kojeg proizlazi da je isti podnesen dana 4. rujna 2025. i to javnom bilježniku radi donošenje rješenja o ovrsi protiv ovršenika, odnosno tuženika iz ovog postupka i to za iznos glavnice od 178,87 eur, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose glavnice od dana dospijeća pa do isplate te da mu namiri nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 91,63 eur. Nadalje je iz istoga utvrđeno da ukupnu tražbinu od 178,87 eur čini zbroj šest pojedinačnih tražbina po izvadcima iz poslovnih knjiga tužitelja i to na način da prva od njih iznosi 20,14 eura, a da na istu zatezna kamata teče od 7. ožujka 2023., druga od njih iznosi 20,70 eura, a na istu zatezna kamata teče od 6. travnja 2023., treća tražbina iznosi 74,38 eura, a kamata na istu teče od 29. lipnja 2023., četvrta iznosi 18,85 eura, a kamata na istu teče od 6. svibnja 2023., peta tražbina iznosi 22,26 eura, a zatezna kamata na nju teče od 7. veljače 2023. dok šesta tražbina iznosi 22,54 eura i kamata na nju teče od 6. siječnja 2023.
9. Iz e-mail korespondencije provedene između tužitelja i tuženika od 7. studenoga 2025. (list 108 spisa) utvrđeno je da su isti međusobno komunicirali o otplati duga vezanom uz rješenje o ovrsi javnoga bilježnika doneseno pod poslovnim brojem Ovrv-6131/2025., a koje nije predmet ovoga postupka već se po istome vodi pred istim sudom parnica pod drugim poslovnim brojem.
9.1. Iz iskaza tuženoga saslušanog na ročištu 30. ožujka 2026. u bitnome proizlazi kako je on svoj dug prema tužitelju platio, a isti dug je nastao zbog neplaćenih računa po osnovi isporučene električne energije, a isto je nastalo kao teret za tuženika temeljem nasljeđivanja iza pokojnog VP odnosno nekretnine koju je tuženik kao suvlasnik s ranije spomenutim I tuženikom naslijedio iza pokojnoga VP. Nadalje iz iskaza proizlazi da je on svoje potraživanje u cijelosti namirio pri čemu tuženik vidno zbunjen provođenjem dva postupka po istoj osnovi, a za različito vremensko razdoblje, spominje kako je vršio uplate tužitelju i predaje u spis predmeta presliku uplatnica u iznosu od 152,64 eura koju je tužitelju izvršio 25. travnja 2025. te u iznosu od 31,25 eura od istoga dana, dakle od 25. travnja 2025. Dakle u ukupnom iznosu od 205,87 eur. Nadalje je tuženik u svome iskazu iznio prigovor zastare tužiteljeva potraživanja.
Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tuženika ocijenivši isti istinitim, a posebno imajući u vidu materijalne dokaze sadržane u spisu iz kojih proizlazi da je tuženik postao dužnikom tužitelja na način kako ga je sam tuženik opisao, dakle nasljeđivanjem iza pokojnoga VP, a što proizlazi iz u spisu sadržanoga rješenja o nasljeđivanju iza pokojnoga VP, a koje rješenje je doneseno po javnom bilježniku Višnji Tušek, 23. rujna 2024. Uz navedeno, iskaz tuženika u dijelu gdje je tuženik isticao da je predmetno dugovanje tužitelju namirio ovaj sud je prihvatio, a sve obzirom da isto proizlazi i iz navoda samoga tužitelja sadržanih u podnesku od 7. studenoga 2025., jedina je razlika što tužitelj ističe da mu je tuženik platio samo glavnicu, dok tuženik ističe da mu je platio sve ali i ističe da ukoliko nešto i ne bi bilo plaćeno, u odnosu na isto postoji zastara tužiteljeva potraživanja.
10. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve prethodno naznačene isprave, s tim da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima i odredbama zakona. Što se tiče iskaza tuženika, isti je u bitnome suglasan i u skladu s materijalnim dokazima izvedenim tijekom postupka, tako da je sud isti prihvatio kao istinit u smislu da je dugovanje platio tužitelju jer je u tom dijelu iskaz tuženika u suglasju s navodima tužitelja u podnesku od 7. studenoga 2025.
11. Slijedom provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj protiv tuženika 4. rujna 2025. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku i da istim od tuženika s osnova glavnice potražuje iznos od 178,87 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i nastalim troškovima ovršnog postupka i to odvjetničkim troškovima u iznosu od 62,50 eur te javnobilježničkim troškovima u iznosu od 29,13 eur. Po prijedlogu ovrhovoditelja, javni bilježnik Nataša Kranjec iz Grubišnog Polja, Kolodvorska 2, donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-6132/2025. 28. travnja 2025., kojim rješenjem je naloženo ovršeniku, sada tuženiku da namiri novčanu tražbinu ovrhovoditelja, sada tužitelja u iznosu od 178,87 eur, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose glavnice od dana dospijeća pa do isplate te da mu namiri nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 91,63 eur. Nadalje je u postupku utvrđeno da je tuženik tužitelju dvjema uplatama i to onom od 25. travnja 2025. u iznosu od 125,64 eur te onom od 14. srpnja 2025. platio iznos od 53,23 eur u cijelosti namirio iznos glavnice dok je preostalo dugovanje istoga prema tužitelju s osnova kamata u iznosu od 24,86 eur te s osnova troškova koji su nastali kada je postupak još bio ovršni kao i troškova koji su nastali vođenjem ove parnice za koje je preostalo ovome sudu utvrditi da li ga je tuženik u obvezi platiti tužitelju.
12. Prema čl. 219 u svezi s čl. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika. Ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.
Člankom 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 dalje: OZ) propisano je kako je vjerodostojna isprava račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom.
Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Ako dužnik u roku ne ispuni obvezu, dolazi u zakašnjenje, sukladno čl. 183. ZOO-a.
Prema članku 232. ZOO-a zastarijevaju za jednu godinu tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju.
13. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja preciziran podneskom 7. studenoga 2025. nije osnovan osnovan, a sve u smislu čl. 8. u svezi s čl. 7. ZPP-a te imajući u vidu odredbe sadržane u čl. 232. ZOO-a i čl. 461.a st. 6. ZPP-a slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.
13.1 Dakle, tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljevo potraživanje s osnova glavnice 178,87 eur tuženik je isto tužitelju namirio dana 25. travnja 2025. u iznosu od 125,64 eur te uplatom od 14. srpnja 2025. platio iznos od 53,23 eur. Uz navedeno je utvrđeno kako tuženik prethodno spomenutim uplatama tužitelju nije namirio zateznu kamatu na glavnicu, koja je na iznos od 20,14 eur dospjela na naplatu 7. ožujka 2023., na iznos od 20,70 eur dospjela na naplatu 6. travnja 2023., na iznos od 74,38 eur dospjela na naplatu 29. lipnja 2023., na iznos od 18,85 eur dospjela na naplatu 6. svibnja 2023. , na iznos od 22,26 eur dospjela na naplatu 7. veljače 2023., te na iznos od 22,54 eur dospjela na naplatu 6. siječnja 2023.
Potraživanje zateznih kamata na račune za električnu energiju predstavlja potraživanje za povremene obveze, za koje je Zakon o obveznim odnosima odredio skraćeni rok zastare od jedne godine. Zatezne kamate predstavljaju povremenu tražbinu pribavljenu uz glavnicu, pa se za njih primjenjuje isti rok zastare kao i za glavnicu na koju se odnose. Zakon o obveznim odnosima propisuje da povremene tražbine, među koje spada i naknada za isporučenu električnu energiju te pripadajuće kamate, rok zastare skraćuje se na jednu godinu. Naime jasno je čl. 232. st. 1. točk. 1. i st. 2. ZOO-a propisano da zastarijevaju za jednu godinu tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju. Stavkom 2. dalje je propisano da zastara teče iako su isporuke ili usluge produljene.” Budući je za glavnicu rok zastare istekao protekom jedne godine od dospijeća svakoga pojedinoga računa isto vrijedi i za zatezne kamate. Nigdje u ZOO-u nije predviđen trogodišnji rok za kamate na električnu energiju, pa se na ove tražbine ne može primijeniti trogodišnja već samo jednogodišnja zastara. Plaćanje glavnice od strane tuženika ovaj je sud cijenio kao dobru volju tuženika laika da namiri dugovanje za koje je očito tuženik u periodu od kada je izvršio uplatu iznosa glavnice, do davanja njegova iskaza na ročištu 30. ožujka 2026. saznao da je zastarjelo. Dakle, samo plaćanje glavnice ovaj je sud shvatio kao priznanje duga ali isključivo u odnosu na glavnično potraživanje, a ne i u odnosu na zatezne kamate koje tužitelj potražuje od tuženika. Tuženik je platio glavnicu, no potraživanje tužitelja s osnova zatezne kamate tuženik izričito osporava pozivajući se, po stajalištu ovoga suda osnovano, na prigovor zastare, a sve kako je prethodno izloženo. Stav je ovoga suda da neovisno o plaćenoj glavnici, a koja je i sama u vrijeme kada ju je tužitelj platio, bila obuhvaćena zastarom, tuženik nije priznao dugovanje prema tužitelju s osnove zateznih kamata, a obzirom da je sud takav prigovor tuženika prihvatio i utvrdio je da je doista nastupila zastara potraživanja s osnove zateznih kamata valjalo je tuženika osloboditi obveze plaćanja tužitelju zateznih kamata. Zaključno, obzirom da je tuženik tužitelju platio glavnično potraživanje, a tužiteljevo potraživanje s osnova zateznih kamata je zastarjelo budući da su iste dospjele 6. siječnja 2023., 7. veljače 2023., 6. svibnja 2023., 29. lipnja 2023., 6. travnja 2023., te 7. ožujka 2023., a prijedlog za ovrhu tada ovrhovoditelj, sada tužitelj, podnio je javnom bilježniku 9. travnja 2025., dakle nakon proteka roka iz članka 232. st. 1. ZOO-a valjalo je odlučiti kao u točci I izreke ove presude.
14. Preciznije, slijedom iznijetoga, u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nataše Kranjec iz Grubišnog Polja, Kolodvorska 2, poslovni broj Ovrv-6132/2025, od 28. travnja 2025..
15. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.
15.1 U podnesku predanom na ročištu dana 21. travnja 2026. zamjenik punomoćnika tužitelja u spis predmeta predao je troškovnik kojim tužitelj potražuje troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 229,90 eur i to nastali trošak ovršnog postupka prema predmetnome rješenju o ovrsi u iznosu od 91,63 eur s uključenim PDV-om, trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 125,00 eur te uz navedeno potražuje trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur.
15.2 U odnosu na troškove ovršnog i parničnog postupka sud je o istima odlučio temeljem članka 14. st. 4. OZ i čl. 154. st.1., 155. i 164. ZPP, Zaključku br. 3. Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. lipnja 2017. prema kojem proizlazi da presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarife).
Nastavno na gornja utvrđenja glede tužiteljevih ovršnih troškova, sud je u dijelu platnog naloga iz rješenja o ovrsi koji se odnosi na plaćanje troškova ovršnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom odlučio kao u točci I izreke ove presude.
15.3 Sud se pri odlučivanju o troškovima ovoga postupka vodio uz članak 155. ZPP-a i odredbom iz Tarifnog broja 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje OT) kojom je propisano da za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 50 bodova, što je sukladno Tbr.54. OT iznos od 100,00 eur, bez uključenoga PDV-a. Obzirom da je ovaj predmet sudu dostavljen na odlučivanje 16. lipnja 2026 dakle nakon uplate tuženika od 25. travnja 2025., kada je vrijednost glavnice iznosila 53,23 eura, tužitelju je na ime ovoga postupka, sukladno Tbr.7.9. i 46. OT dosuđen iznos od 125,00 eur. Uz navedeno, sud je tužitelju dosudio iznos od 62,50 eur na ime sastava prijedloga za ovrhu, a sukladno Tbr. 11.1. u svezi s Tbr.7.1. i 46. OT, na ime troška predujma naknade javnog bilježnika i ostatka naknade tužitelju je dosuđen iznos od 25,00 eura, a sukladno članku 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj:154/22). Uz navedeno, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tar.br.1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj:37/2023). Ukupno su tužitelju priznati troškovi u iznosu od 225,70 eura te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
Budući da je predmet ovoga spora ukupno potraživanje tužitelja koje čine glavnica u iznosu od 187, 87 eura te zatezne kamate u iznosu od 24,86 eura, a tužitelj je u cijelosti uspio s iznosom glavnice od 187,87 eura obzirom da je ista plaćena za vrijeme trajanja ovoga postupka, pravilnom primjenom članka 154. st. 2. ovaj je sud utvrdio da je tužitelj u postupku uspio s omjerom od 87,80%, dok je tuženik uspio sa omjerom od 12,20% obzirom da ga je sud po prihvaćanju izjavljenoga prigovora oslobodio plaćanja iznosa od 24,86 eura, sud je odlučio u pogledu troškova primjenom članka 154. stavka 5. kao u točci II izreke ove presude.
15.4. Sud tužitelju nije dosudio trošak od 4,13 eura kojega tužitelj potražuje u sklopu ovršnih troškova i to na ime daljnjih dostava, a sve obzirom da tužitelj nastanak toga iznosa ničime ne pravda, odnosno ne dokazuje da bi mu dostavom ikome od sudionika ovoga postupka nastao taj trošak, odnosno da bi nastao u tom iznosu.
15.5. Za napomenuti je da iako su u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu i glavnična potraživanja (glavnica i zatezne kamate) bila zastarjela, tijekom parničnog postupka tuženik je priznao glavnicu i tu je prijavio svoj protivni „poraz“ pa se po stavu ovoga suda smatra da je tužitelj djelomično uspio u postupku. Stoga je tužitelj uspješan stranka u dijelu u kojem je dokazao i primio plaćenu glavnici, odnosno u iznosu od 178,87 eura, dok je tuženik „neuspješna“ stranka u tom dijelu pa je dužan naknaditi troškove vođenja parnice koji su bili potrebni za utvrđivanje i priznavanje glavnice.
16. Slijedom svega gore iznijetog, presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Križevcima, 5. lipnja 2026.
Sutkinja
Ivana Prosenečki Kamenjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
