Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-5/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudske savjetnice Tereze Nejašmić, u pravnoj stvari tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnica ĐJA, dipl.iur., zaposlenica tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-949/2023-18 od 12. lipnja 2025., 05. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-949/2023-18 od 12. lipnja 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi : „Tužena Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, dužna je tužitelju ĐJ iz [adresa]. na ime naknade štete isplatiti iznos od 937,67 eura, sa zateznim kamatama na taj iznos koji teku od dana podnošenja tužbe, tj. od 20. prosinca 2023. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, kao i naknaditi

troškove paničnog postupka a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pobijajući istu u cijelosti iz svih žalbenih razloga koje propisuje članak 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu ZPP) predlažući da se ista ukine i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev ili podredno vrati na ponovni postupak. Tužitelj popisuje troškove žalbenog postupka.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu ističući kako su žalbeni razlozi neosnovani i predlažući da se žalba odbije, a pobijana presuda potvrdi.

4. Žalba nije osnovana.

5. S obzirom da je prema odredbi članka 467. stavak 1. i 2. ZPP, zabranjeno povodom žalbe ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ovo činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud uzima se kao pravilno, pa se ispitivanje odluke u sporu male vrijednosti ograničava na ispitivanje apsolutno bitnih povreda iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP, te pogrešne primjene materijalnog prava.

5.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. i 467. stavak 1. ZPP, drugostupanjski sud u postupcima male vrijednosti pazi po službenoj dužnosti niti ona na koju ukazuje žalba pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude mogu ispitati.

6. Predmet odlučivanja u ovom žalbenom postupku je zahtjev za isplatu iznosa od 937,67 eura koji iznos predstavlja uglavničeni iznos zateznih kamata koje su na iznos od 7.227,53 eura tekle od 07. kolovoza 2019. do 13. listopada 2023. zajedno sa zateznim kamatama kao i naknada nastalog parničnog troška.

7. Tužitelj pobija navedenu presudu u bitnom ističući kako tuženikovi Opći uvjeti ne mogu obvezivati tužitelja jer njegovom predniku nisu predani, odnosno kako ne postoji dokaz o tome da su predani, pa da sud iste nije u konkretnom slučaju smio primijeniti već da je morao primijeniti izravnu zakonsku normu. Kako je tuženik pogrešno od tužitelja tražio da se provede ostavinski postupak već da je banka morala odmah po prvom traženju tužitelja istom isplatiti cjelokupni iznos novčanih sredstava koji se nalaze na računu njegovog oca primatelja uzdržavanja, a što nisu, već su novac zadržali dalje i njime se koristili sve do 13. listopada 2023. godine, kada je uslijedila isplata glavnice. Ističe kako tuženik nije imao zabranu isplate od strane suda u vidu privremene mjere ili slično pa da je zbog toga tuženik dužan užitelju platiti zakonske zatezne kamate.

8. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj sa svojim ocem 18. lipnja 2007. zaključio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju

- da je **.**.2019. umro NJ, otac tužitelja i primatelj uzdržavanja

- da je tužitelj 6. kolovoza 2019. uputio dopis tuženiku u kojem je naveo da je iza pokojnog ŽJ ostao novac na računu i predložio je tuženik da taj novac isplati tužitelju na račun u skladu sa Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju što je tuženik odbio navodeći da mu je potrebna dodatna dokumentacija

- da je tužitelj tuženiku dostavio pravomoćnu sudsku odluku kojom se utvrđuje da novčana sredstva ne ulaze u ostavinsku imovinu primatelja uzdržavanja već predstavljaju imovinu koja pripada tužitelju sukladno predmetnom Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju na temelju čega je tuženik izvršio isplatu sredstava tužitelju.

9. U članku 5. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju je određeno kako primatelj uzdržavanja odmah prenosi u vlasništvo davatelja uzdržavanja svu svoju pokretnu imovinu, a napose: 1. Kombajn.., 2. Traktor.., 3. Prikolicu.. (…)

10. Dakle, prijeporno je je li tuženik po zahtjevu tužitelja od 6. kolovoza 2019. za isplatu sredstava s računa bio u obvezi isplatiti ista sredstva samo na temelju navedenog Ugovora odnosno citiranog članka 5. navedenog Ugovora.

11. Sukladno članku 11. poglavlju XV. Općih uvjeta poslovanja Hrvatske poštanske banke, dioničko društvo za transakcijske račune i obavljanje platnih usluga za fizičke osobe (dalje u tekstu: Opći uvjeti) "Banka će zatvoriti račun nakon smrti vlasnika računa na temelju smrtnog lista pod uvjetom da na istom nema sredstava, a ako ih ima zatvoriti će ga nakon isplate nasljednicima sukladno pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju ili na osnovu posebnih ugovora (npr. ugovora o doživotnom uzdržavanju) odnosno druge pravomoćne sudske odluke. Banka može zatražiti dodatnu dokumentaciju u svrhu utvrđivanja i dokazivanja prava na isplatu sredstava iza smrti vlasnika računa.

12. Prema stavu ovog suda navedeni Opći uvjeti koji su vrijedili u kritično vrijeme obvezuju banku a obvezivali su i prednika tužitelja i tužitelja kao njegovog sljednika.

13. Žalbeni navodi kako se isti Opći uvjeti nikada nisu dostavili predniku tužitelja su posve paušalni jer nisu potkrijepljeni konkretnim dokazima, a sudska praksa i dijelovi članaka koje dostavlja uz žalbu nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke jer se ne odnose na činjenično stanje kao što je predmetno.

14. U situaciji kada u Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, nije bio precizno naznačen ni broj računa, pa čak ni naziv banke kod koje se račun vodi, a koja se tim ugovorom daje u vlasništvo tužitelju, stav je ovog suda da tuženik nije bio u obvezi isplatiti navedena novčana sredstva tužitelju, samo temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju već je opravdano mogao, kao što je to i učinio, zatražiti dodatnu dokumentaciju.

15. Stoga, tužitelj ne može osnovano zatražiti od tuženika zatezne kamate na isplaćeni iznos od 7.227,53 eura za razdoblje od 07. kolovoza 2019. do 13. listopada 2023. Naime, tuženik u konkretnoj situaciji nije ni bio u zakašnjenju pa da bi tužitelju dugovao zatezne kamate, jer je tuženikov zahtjev za isplatu sredstava bio potpun i osnovan tek predajom pravomoćne presude tuženiku.

16. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako nije došlo ni do štete za koju bi tužitelju odgovarao tuženik kao i to da tužitelj nije dokazao da mu nije bila isplaćena kamata sukladno članku 997. stavku 2. ZOO-a pa da bi zbog toga imao pravo na isplatu zatraženu predmetnom tužbom.

17. Slijedom navedenog, postupajući temeljem članka 380. stavka 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

Split, 05. lipnja 2026.

SUTKINJA

Tihana Pivac