REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kzd-29/2023-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu za mladež Andreju Pudelku, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Monika Ferizaj Omanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UZ zbog tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 172. st. 2. u svezi sa člankom 172. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj: KOz-DO-103/2022-1 od 19. rujna 2022., nakon javne rasprave održane 24. studenog 2025., 17. veljače 2026. i 8. travnja 2026. te zaključene 3. lipnja 2026. u nazočnosti zastupnice optužbe – zamjenice općinske državne odvjetnice u Puli-Pola Ane Glavaš, okrivljenika UZ i branitelja okrivljenika Pavla Peršića, odvjetnika iz [adresa], dana 5. lipnja 2026. objavio je u nenazočnosti stranaka

p r e s u d i o  j e

I. okrivljenik UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca U i majke Đ, djevojački J, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom školom, nezaposlen, bez vrjednije imovine, razveden, otac troje djece od kojih je jedno maloljetno, služio vojsku 1999./2000. u Puli i Krstincu, bez čina, bez odlikovanja, kazneno neosuđivan, prekršajno kažnjavan, trenutno na slobodi

k r i v  j e

što je

- u razdoblju od veljače 2018. do 8. travnja 2026. godine temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Poreču, P Ob-135/15 od 6. srpnja 2015. godine, pravomoćne 4. rujna 2015. godine kojom je određeno da je obvezan doprinositi za uzdržavanje svoje djece ĐZ rođene **.**.2005., JZ rođene **.**.2007. i maloljetnog AZ rođenog **.**.2009., mjesečni iznos od 1.200,00 (tisuću dvjesto) kuna za ĐZ, 1.100,00 (tisuću sto) kuna za JZ i 1.100,00 (tisuću sto) kuna za AZ najkasnije do desetog u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice GZ, svjestan svoje obveze i u mogućnosti istu izvršavati jer je ostvarivao novčana primanja od neprijavljenog rada, nije ništa platio svojoj djeci, i to djetetu sinu AZ od veljače 2018. do travnja 2026., djetetu kćerki JZ u vremenu od veljače 2018. do 22. travnja 2025., a od 22. travnja 2025 do 8. travnja 2026 godine punoljetnoj kćerci koja se redovno školuje, te djetetu kćerki ĐZ u vremenu od veljače 2018. do 18. prosinca 2023. godine te od 18. prosinca 2023. do 8. travnja 2026. punoljetnoj kćerci koja se redovno školuje, osim što je u nekoliko navrata dao ĐZ novac za stanarinu i 3.200,00 (tri tisuće dvjesto) eura za plaćanje kredita za auto čime je svojoj djeci uskratio dužno uzdržavanje u iznosu od najmanje 36.000,00 (trideset šest tisuća) eura,

II. dakle, nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djece,

čime je počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u svezi sa člankom 172. stavkom 1. KZ/11.

III. Okrivljeniku UZ se za kazneno protiv braka, obitelji i djece – povreda dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u svezi sa člankom 172. stavkom 1. KZ/11 počinjeno na štetu ĐZ na temelju čl. 172. st. 2. i čl. 44. KZ/11, utvrđuje

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 8 (osam) mjeseci

IV. Okrivljeniku UZ se za kazneno protiv braka, obitelji i djece – povreda dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u svezi sa člankom 172. stavkom 1. KZ/11 počinjeno na štetu JZ na temelju čl. 172. st. 2. i čl. 44. KZ/11, utvrđuje

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 8 (osam) mjeseci

V. Okrivljeniku UZ se za kazneno protiv braka, obitelji i djece – povreda dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u svezi sa člankom 172. stavkom 1. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta AZ na temelju čl. 172. st. 2. i čl. 44. KZ/11, utvrđuje

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 8 (osam) mjeseci

VI. Na temelju čl. 58. i čl. 51. KZ/11 okrivljeniku UZ se opoziva uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Puli - Pola poslovnog broja Kzd- 19/2022 od 20. rujna 2024., koja je postala pravomoćna 8. travnja 2025., kojom presudom je okrivljenik UZ proglašen krivim za počinjenje tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povreda dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u svezi sa člankom 172. stavkom 1. KZ/11 te mu se uzima kao utvrđena navedenom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

VII. Na temelju čl. 58. st. 3. i čl. 51. st. 2. KZ/11 okrivljenik UZ osuđuje se na

JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci

te mu se na temelju čl. 57. st. 1., 2., 5. i 6. KZ/11 izriče

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se od zatvorske kazne na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 5 (pet) godina od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko na temelju čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti ove presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenicima uplati novčani iznos od ukupno 36.000,00 (trideset šest tisuća) eura.

VIII. Ukoliko okrivljenik UZ u tijeku određenog roka od 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne izvrši obvezu isplate dospjelog nepodmirenog iznosa dužnog uzdržavanja koja mu je izrečena, a mogao je to učiniti, sud može na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora.

IX. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu ZKP/08) oštećenici ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], JZ OIB: [osobni identifikacijski broj] i AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] upućuju se s postavljanim imovinskopravnim zahtjevima za naknadu štete u parnicu

X. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik UZ dužan je u cijelosti naknaditi troškove ovog kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu 500,00 (petsto) eura (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08) zatim troškove iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP/08 koji se odnose na troškove svjedoka GZ u iznosu od 21,40 eura (dvadeset jedan euro i četrdeset centi) za pristup na raspravu održanu 2. srpnja 2024. i u iznosu od 23,00 (dvadeset tri) eura za pristup na raspravu održanu 24. studenog 2025. s time da je ukupni trošak u iznosu od 544,40 eura (petsto četrdeset četiri eura i četrdeset centi) okrivljenik dužan podmiriti u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola (dalje u tekstu: ODO Pula-Pola) broj: KOz-DO-103/2022-1 od 19. rujna 2022., (listovi 136 - 139 spisa), a zaprimljenom na ovom sudu 22. rujna 2022., okrivljenik UZ (dalje u tekstu: okrivljenik) tereti se za počinjenje tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece

– povredom djetetovih prava iz čl. 172. st. 2. u svezi sa člankom 172. st. 1. KZ/11. Navedena optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća ovog suda poslovni broj Kovm-152/2022-7 od 9. veljače 2023. godine (list 148 – 150 spisa).

2. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je na raspravi održanoj 3. lipnja 2026. (list 273 – 277 spisa) izmijenilo činjenični opis kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret. Nakon izmjene činjeničnog opisa je rasprava na prijedlog obrane prekinuta radi konzultacija okrivljenika s braniteljem nakon čega se okrivljenik očitovao da razumije izvršene izmjene činjeničnog opisa i nije zatražio dodatno vrijeme za pripremu radi izmjene optužnice.

3. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe okrivljenik se na raspravi održanoj 24. studenog 2025. očitovao da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret te da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka, a nakon izmjene optužnice na raspravi 3. lipnja 2026. je ostao kod očitovanja kako se ne smatra krivim i da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka pročitani su: podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (dalje u tekstu: HZZZ) (list 35-36 spisa), podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) (list 37 spisa), porezni podaci za okrivljenika (list 38-42 spisa), podaci Općinskog suda u Pazinu, Zemljišno knjižni odjel (list 59 spisa), podaci Općinskog suda u Pazinu, Zemljišno knjižnog odjela u Poreču (list 63-64,124-125 spisa), podaci zaprimljeni od HZMO, Poreze uprave i HZZZ (list 214-225 spisa), Presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P Ob-135/2015-28 (list 51-53 spisa), dopis GZ od 12. veljače 2026. (lista 227 spisa), Presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Kzd-19/2022 od 20. rujna 2024. (list 231 – 245 spisa), Presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kžzd-108/2024-8 od 8. travnja 2025. (list 246 – 250 spisa), imovinskopravni zahtjev JZ od 24. travnja 2026. (list 261 spisa), imovinskopravni zahtjev ĐZ od 24. travnja 2026. (list 262 spisa), imovinskopravni zahtjev GZ kao zakonske zastupnice AZ od 24. travnja 2026. (list 263 spisa), potvrde o visini dohodaka i primitaka za okrivljenika za 2025. (list 279 spisa) i razdoblje od siječnja do ožujka 2026. godine (list 280 spisa). Uz suglasnost stranaka su pročitani zapisnik o ispitivanju svjedoka GZ iz Policijske postaje Poreč – Parenzo od 24. lipnja 2022. (list 117 – 118 spisa) zapisnik o ispitivanju svjedokinje – djeteta ĐZ sa Županijskog suda u Puli – Pola od 8. rujna 2022. (list 128 – 129 spisa) te je reproduciran DVD sa snimkom ispitivanja (list 130 spisa), a u svojstvu svjedoka na raspravi su ispitane VZ (list 205 – 206 spisa) i ĐZ (list 228 – 230 spisa). Zaključno, pročitani su izvaci iz kaznene evidencije (list 278 spisa) i prekršajne evidencije (list 271 – 272 spisa) za okrivljenika nakon čega je kao zadnji dokaz u postupku okrivljenik iznio svoju obranu.

5. Stranke nisu istaknule primjedbe na provedene dokaze i dokazni postupak, osim što je branitelj u pogledu izvatka iz prekršajne evidencije naveo kako je nastupila rehabilitacija prekršaja. Državno odvjetništvo je još predložilo čitanje Presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Kzd-84/2018 s klauzulom pravomoćnosti i za čitanjem preslika iz spis Općinskog suda u Poreču – Parenzo poslovni broj P- 239/2014, koji dokazni prijedlozi su odbijeni kao nevažni. Naime, Presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Kzd-84/2018 niti nema klauzulu pravomoćnosti obzirom da ista nije niti postala pravomoćna već je ukinuta, a preslici iz spisa Općinskog suda u Poreču – Parenzo poslovni broj P-239/2014 se odnose na određivanje privremene mjere prema okrivljeniku radi plaćanja uzdržavanja do donošenja pravomoćne presude u pogledu obveze uzdržavanja, dok je u tijeku dokaznog postupka pročitana Presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Poreču – Parenzo poslovni broj P Ob-135/15-28 kojom je pravomoćno odlučeno o obvezi plaćanja uzdržavanja i na kojoj presudi se optužnica i temelji.

6. Okrivljenik u svojoj obrani negira počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret. Isti pri tome navodi da se on s djecom redovito viđa, oni su u Poreču, a on je u [adresa] kod svojih roditelja i oni se o njihovim susretima dogovaraju. Nekada ĐZ dođe autom kod njega, a nekada on ode po njih. Prije bi rekao da je po pitanju uzdržavanja davao koliko je mogao a sada može reći da daje sve što zaradi. Navodi kako daje novac svim trima, daje im u gotovini kada se nađu i to im daje redovito, a može reći jedino da AZ daje nešto manje novaca obzirom da je on još maloljetan. Redovito daje novce ĐZ za potrebe studija. Ne zna točno što je bilo u vezi auta, auto je kupljen na kredit a on je smatrao da ne treba kupiti tako novi auto, ali na kraju kada su ga pitali on je za taj auto u dva navrata dao po 5.000,00 eura. ĐZ je davao i za stan i za sve drugo što može. Ima dobar odnos s djecom, AZ je u pubertetu pa njega nešto manje vidi, a kada dolazi kod njega nekada dođe sa sestrama koje obje voze, a nekada on ide po njega. Može reći da je JZ pomogao kada je ona sa 16 godina položila za motor, te su joj on i njegova mama kupili motor na način da je svatko dao pola novca, on je dao oko 2.800,00 eura. Kada je AZ kupovao motor on je dao oko 1.800,00 eura za taj motor. Pojasnio je da AZ nije dao novac nego su njih dvojica bili u Italiji gdje mu je on za tih 1.800,00 eura kupio motor koji su dovezli u Hrvatsku. Ne sjeća se točno ali od toga bi moglo proći gotovo tri godine. AZ je davao novce za neke stvari koje je on htio kupovati, neke odjevne predmete, a AZ je volio kupovati malo skuplje stvari. I ĐZ i JZ je isto tako vodio u kupovine. On se je neprijavljeno bavio montažom i prodajom rabljenog namještaja, ali ti poslovi nisu konstantni, to bude povremeno. Ne može reći neki iznos koliko bi mjesečno ili godišnje ostvario jer to ovisi o svakom pojedinom poslu. Može reći da kada je nešto zaradio da je uvijek davao djeci i nije nikada bilo situacija da bi on nešto zaradio a da djeci nije dao nešto od te zarade. Želi pojasniti da je on bio vlasnik firme preko koje je svoje poslove obavljala njegova bivša supruga GZ i ta firma je zbog dugovanja otišla u stečaj. Dok se ta firma nije zatvorila on se nije mogao prijaviti na zavod za zapošljavanje. On ne zna kako je završila na kraju ta firma, je li to ugašeno ili je uspjela nastaviti poslovanje. On je na nekoliko mjesta u [adresa] pokušao pronaći zaposlenje ali je bilo potrebno donijeti potvrdu da se protiv njega ne vodi postupak koju potvrdu on nije mogao dobiti zbog onog ranije postupka koji se protiv njega vodio također zbog neplaćanja uzdržavanja. S GZ nije u nikakvom odnosu. Ne sjeća se da je ikada neke novce dao ili uplatio na račun ĆZ. Na njen bankovni račun nije sigurno ništa uplatio. On niti nema otvoren račun u banci zato što su mu zbog ovrha svi računi i imovina bili blokirani. Sve te njegove ovrhe su proizašle iz onog lošeg poslovanja firme šta je prije spominjao. On živi zajedno u kućanstvu sa svojim roditeljima te povremeno obavlja kupovinu i oni zapravo jedni drugima pomažu. On smatra da kada se uzmu u obzir svi ovi iznosi koje je on naveo, a bilo je tu još puno više od toga što je on naveo, da bi se zapravo to trebalo kompenzirati sa iznosima koji se od njega potražuju za uzdržavanje po ovoj presudi koja je ranije donesena protiv njega. Ovaj novac koji je ranije spomenuo da je dao u dva navrata po 5.000,00 eura za automobil on je dao na ruke ĐZ. I novac koji je davao ĐZ za stanarinu na fakultetu je ĐZ uvijek davao na ruke. Od kada ĐZ studira on joj je svaki mjesec davao novac za stanarinu, ne zna točno koliko je iznosila ta stanarina, njemu je ĐZ rekla da bi joj trebao davati oko 450,00 eura svaki mjesec i može reći da bi nekada dao 400,00 eura, nekada 500,00 eura, dogodilo bi se da ima manje novaca pa bi joj dao 300,00 eura a onda bi drugi mjesec imao više pa bi joj dao 1.000,00 eura, uvijek koliko je mogao.

7. U ovom predmetu nije sporno da postoji obveza okrivljenika da plaća uzdržavanje za njegovu djecu, ĐZ, JZ i ĐZ, dok je sporno je li okrivljenik svoju obvezu mogao ispunjavati, je li izvršio kakva plaćanja po osnovi uzdržavanja i koliko je okrivljenikovo dugovanje po osnovi uzdržavanja.

8. U tijeku dokaznog postupka je pročitan iskaz svjedoka GZ koji je ista dala 24. lipnja 2022. u Policijskoj postaji Poreč – Parenzo. Ista je pri tome u bitnome navela da se tijekom 2015. razvela od okrivljenika s kojim ima troje maloljetne djece i to ĐZ, rođena **.**.2005., JZ, rođena **.**.2007. i AZ, rođen **.**.2009., a djeca su nakon toga ostala živjeti s njom, dok je okrivljeniku sudskom presudom Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Poreču, poslovni broj P Ob-135/15 od 6. srpnja 2015., a koja je postala pravomoćna 4. rujna 2015. određeno da za djecu mora plaćati uzdržavanje mjesečno u iznosima od 1.200,00 kuna za ĐZ, 1.100,00 kuna za JZ i 1.100,00 kuna za AZ. U presudi je navedeno da obveza postoji dok za to postoje zakonski razlozi a okrivljenik je obveza uplate vršiti na račun GZ (ranije AZ). Nadalje je navela da okrivljenik nije temeljem te presude doprinosio za uzdržavanje djece pa je zbog toga kazneno prijavila okrivljenika koji je presudom Općinskog suda u Puli - Pola proglašen krivim što u razdoblju od 4. rujna 2015. pa do kraja siječnja 2018. godine nije doprinosio za svoju djecu te je ostao dužan platiti novčani iznos od 98.600,00 kuna. Cijelo to vrijeme kada bi se čula s okrivljenikom je tražila od njega da uplaćuje određene novčane iznose ali on to nije činio usprkos tome što je bio zaposlen, ali je poslove odrađivao na crno. Nakon te sudske presude okrivljenik i dalje nije nastavio plaćati uzdržavanje za njihovu zajedničku djecu, a ona je okrivljenika i dalje tražila da plaća uzdržavanje, tako da je okrivljenik osim iznosa od 98.600,00 kuna, koji je određen sudskom presudom dužan platiti uzdržavanje i za razdoblje od veljače 2018. godine pa do svibnja 2022. godine, a što ukupno iznosi 173.400,00 kuna. Okrivljenik je imao trgovačko društvo Tominić d.o.o., čiji je on bio vlasnik, dok je ona bila direktor te tvrtke. Nakon njihovog razvoda 2014. okrivljenik ju je "izbacio" iz te tvrtke te nastavio poslovati sam, ali je ubrzo ta tvrtka otišla u stečaj, misli da je to moglo biti 2015. ili 2016. godine. Od 2018. okrivljenik radi na "crno" na način da i dalje iz Italije uvozi namještaj koji zatim preprodaje u Hrvatskoj, a to osobno zna jer je njihova najstarija kćerka ĐZ u travnju 2022. godine išla u Italiju, u Veronu i Bolognu s okrivljenikom kada je kupio namještaj za preprodaju u Hrvatskoj. Njoj nije poznato na koji način okrivljenik uvozi namještaj u Hrvatsku, da li to radi na vlastito ime, da li na kakvu tvrtku i slično. Isto tako joj je poznato da okrivljenik živi sa roditeljima u [adresa], ali joj nije poznato da li koga drugoga uzdržava.

9. Prilikom ispitivanja na raspravi pred ovim sudom VZ je u bitnome navela kako u cijelosti ostaje kod svog ranijeg iskaza te navodi kako nikada nikakvu uplatu od okrivljenika za uzdržavanje djece nije dobila u razdoblju od veljače 2018. do lipnja 2022. ali ni za raniji period za koji se vodio drugi postupak. Izjavljuje da ĐZ ide na građevinski fakultet u Rijeci te je redovan student. AZ je redovan učenik i ide u četvrti razred Opće gimnazije u Poreču. Nakon ovog razdoblja od lipnja 2022. njoj nikakav iznos po osnovi uzdržavanja nije uplaćen. Ona zna da okrivljenik povremeno nešto daje djeci kada ga pitaju ali ne zna točno o kakvim iznosima se radi. U posljednjih godinu dana može reći da okrivljenik konkretnije pomaže pa tako kada je ĐZ problem platiti stanarinu onda joj sa time pomogne. ĐZ joj kaže da ona ne mora jer da je tata ovaj mjesec pomogao sa stanarinom. Navela je da i dalje čuje od drugih osoba da se okrivljenik bavi prodajem namještaja kojeg vozi iz Italije ali ona nije išla konkretnije istraživati vezano za to. To je sve šta je čula od drugih ljudi. Tako je jednom čula da je okrivljenik nabavljao namještaj za jednu halu koja se gradila te je ona bila u jednom restoranu u kojem je vlasnik tog restorana rekao da mu je njen bivši suprug nabavljao neki namještaj. Za vlasnika tog restorana zna samo da se zove A ali ne zna prezime. Poznato joj je da je ĐZ bila sa okrivljenikom u Italiji radi nabave namještaja. Ne zna koliko je to često, možda dva puta godišnje, ali sada kada ĐZ vozi zna da je odlazila s njime kako bi mu pomogla i kako bi ona vozila jedan dio puta. Nije joj poznato kolike prihode je okrivljenik ostvario na taj način. Osim ĐZ zna da je okrivljenik jednom JZ dao nešto novaca, misli da je JZ falilo nešto novaca kod kupovine motora. Nije joj poznato da bi okrivljenik davao neke novce AZ. Sada kada su djeca veća može reći da okrivljenika viđaju redovito i da barem jednom tjedno odlaze kod okrivljenika kako bi posjetili njega, ali i baku i djeda. ĐZ ima automobil kojeg joj je ona kupila na kredit s time da ĐZ njoj isplaćuje taj kredit tako da je to zapravo njen auto. Radi se o kreditu gdje se godišnje plaća jedna rata, mislim oko 7.000,00 eura i onda ĐZ od ljetnog posla skuplja taj novac. Nešto joj i ona pomogne, a misli da je jedne godine i okrivljenik pomogao kada nije imala dovoljno novaca. Ona je od ĐZ saznala da se radi o preprodaji novog namještaja i o restauraciji starijih namještaja. Pojašnjava da se radi zapravo o namještaju koji je nov ali ga okrivljenik dodatno ofarba i onda takvog prodaje dalje. ĐZ je ranije vozila skuter od 50 kubika, dok JZ vozi motor od 125 kubika.

10. U tijeku dokaznog postupka je pročitan iskaz svjedoka ĐZ koji je ista dala 8. rujna 2022. na Županijskom sudu u Puli – Pola te je reproducirana snimka njenog iskaza. ĐZ je u iskazu u bitnome navela da od kada su se njeni roditelji razveli 2015. da od okrivljenika nisu dobili nikakve novce, on nije ništa platio za uzdržavanje pa im je zbog toga bilo teže. Navela je da okrivljenik do danas nije ništa platio. Poznato joj je da je imao svoj salon, a od kada je izgubio salon poznato joj je da okrivljenik radi jer kada su kod njega on priča s klijentima na telefon i njima govori da radi, ali ona ne zna gdje ni šta. Okrivljenik je imao salon namještaja te je imao i radionu, a to je propalo prije možda tri ili četiri godine, nakon razvoda je to bilo, možda 2017. i 2018. godine. Koliko joj je poznato okrivljenik ide u Italiju po namještaj, a to zna jer je jednom i ona išla po namještaj s njim. Navela je da valjda on to brusi i prodaje klijentima, a neki klijenti su mu ostali još od kada je imao salon. U Italiji su bili prije oko pola godine, bili su u Veroni, išli su njoj kupovati kacigu i prije toga su išli po namještaj. Išli su s kombijem i namještaj je ukrcao u taj kombi, a ona ne zna što je kasnije bilo s tim namještajem. Okrivljenik nikada nije platio ništa u vezi škole, niti je plaćao treninge. U pogledu tog namještaja u Italiji je navela da je ona pomogla ukrcavati namještaj i da ga je bio pun kombi. Nije joj poznato koliko je okrivljenik platio taj namještaj, misli da ga je platio ali nije sigurna.

11. Prilikom ispitivanja na raspravi pred sudom ĐZ je u bitnome navela da njoj okrivljenik sada plaća stanarinu za fakultet i vodi ih u kupovinu. Ona je dvije godine na fakultetu i stanarinu plaćaju okrivljenik i mama, a dao joj je i za auto. Auto je kupljen na kredit, ona plati jednu ratu godišnje. Prve godine je to iznosilo 10.000,00 eura kasnije su se rate mijenjale između 6.000,00 i 8.000,00 eura te joj je okrivljenik prošle godine dao 2.500,00 eura a ove godine 700,00 eura, a preostali iznos tog kredita su platile mama i ona. Ona je druga godina fakulteta i na prvoj godini joj je stanarinu u prvom semestru platila mama a kasnije je otac četiri mjeseca svaki mjesec dao po 400,00 eura. U ovoj akademskoj godini misli da joj je platio stanarine od listopada do prosinca 2025. godine. Okrivljenik joj da novac na ruke kad ona dođe kod njega, misli da se jedan mjesec nisu vidjeli pa joj tada nije dao novac za stanarinu. Okrivljenik nikada nije uplatio novac na račun sukladno presudi. Misli da ono što je njoj okrivljenik davao da to mijenja to uzdržavanje jer su to novci koji njoj trebaju. Njoj je poznato da okrivljenik i dalje odlazi u Italiju po namještaj. Ona je prije par mjeseci, možda dva ili tri mjeseca bila s njim u Italiji, tada su išli kombijem i namještaj je ukrcan u taj kombi. Sada je s okrivljenikom u normalnim odnosima, druže se, te i ona i AZ i JZ lijepo provode vrijeme s njim, kod njega odlaze u [adresa] u kuću gdje on živi s svojim roditeljima. Ne zna točno koliko često JZ i AZ odlaze kod njega ali zna da su u kontaktu i da je to u zadnje vrijeme sve češće. Misli da je okrivljenik JZ pomogao nešto za motor, ali ne zna da li oko plaćanja auto škole ili kupovine motora. JZ motor vozi jedno dvije godine. Ona ne zna kolike prihode okrivljenik ostvaruje. Njoj nije poznato da bi on imao novaca pa da bi odbio dati novac za njih. Ona nije primijetila da bi okrivljenik živio rastrošno kada bi odlazila kod njega, misli da on živi normalno. Oni nisu nikada vodili neke razgovore pa da bi njoj okrivljenik rekao da nema novaca i davao neke razloge zašto joj ne može nešto platiti, jednostavno on kada ima njoj da novce ili ako ga ona pita ako ima joj da koliko može. Razgovarala je sa svojom mamom i zna da okrivljenik njoj na račun nikada ništa nije uplatio, a njoj nije nikada niti na ruke davao neki novac.

12. Iz uvida u podatke HZZZ-a za okrivljenika u bitnome proizlazi kako se okrivljenik od 1. siječnja 2018. do 11. prosinca 2025. nije vodio kod njih kao nezaposlena osoba. Pram dostavljenim podacima okrivljenik se kao nezaposlena osoba na HZZZ vodio od 20. ožujka 2000. do 2. listopada 2022. godine.

13. Iz uvida u podatke dostavljene od strane HZMO-a za okrivljenika u bitnome proizlazi kako je okrivljenik na mirovinsko osiguranje prijavljen u trgovačkom društvu Tominić d.o.o. od 24. travnja 2010., a kako je navedeno društvo u stečaju od 6. veljače 2017., u tijeku je postupak utvrđivanja prestanka svojstva osiguranika u kojem će se utvrditi točan datum prestanka radnog odnosa a u dopisu od 4. prosinca 2025. se navodi kako taj datum ni u kojem slučaju ne može biti nakon 6. veljače 2017. godine.

14. Iz uvida u porezne podatke za okrivljenika u bitnome proizlazi kako okrivljenik u razdoblju od 2018. do ožujka 2026. nije ostvario nikakav prihod. Iz uvida u podatke Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč – Parezno u bitnome proizlazi kako okrivljenik nije upisan kao vlasnik nekretnina na području njihove nadležnosti.

15. Iz uvida u Presudu Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služna u Poreču – Parenzo poslovni broj P Ob-135/2015-28 od 6. srpnja 2015. u bitnome proizlazi da je navedenom presudom razveden brak između GZ (ranije ĐZ) i okrivljenika. Presudom je određeno da će njihova zajednička djeca ĐZ, JZ i AZ živjeti s majkom a određeni su susreti i druženja s okrivljenikom. Također je određena i obveza uzdržavanja za okrivljenika na način da je isti za ĐZ rođenu **.**.2005. plaćati 1.200,00 kuna, za JZ rođenu **.**.2007. plaćati 1.100,00 kuna i za AZ rođenog **.**.2009. plaćati 1.100,00 kuna mjesečno pa sve dok za to budu postojali zakonom propisani razlozi i to unaprijed do svakog desetog u mjesecu za tekući mjesec na način da određene iznose uplaćuje na bankovni račun GZ. Navedena presuda je postala pravomoćna 4. rujna 2015. godine.

16. Iz uvida u dopis GZ od 12. veljače 2026. u bitnome proizlazi kako je ista navela da povlači kaznenu prijavu protiv okrivljenika. Navela je kako su na raspravu pozvana njena djeca ĐZ, JZ i AZ te smatra da bi sudjelovanje u ovom postupku za njih predstavljalo veću psihološku štetu od eventualne koristi koju bi postupak mogao donijeti i kao majka ne želi da djeca prolaze kroz traumatična iskustva.

17. Iz uvida u imovinskopravne zahtjeve JZ, ĐZ i GZ od 24. travnja 2026. u bitnome proizlazi kako neplaćeno uzdržavanje u razdoblju od veljače 2018. do lipnja 2022., uključujući i lipanj 2022. za JZ iznosi 7.737,74 eura, za ĐZ iznosi 8.441,17 eura a za AZ iznosi 7.737,74 eura.

18. Iz uvida u presudu Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Kzd-19/2022 od 20. rujna 2024. u bitnome proizlazi kako je okrivljenik UZ proglašen krivim zbog počinjenja tri kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11 počinjena na štetu ĐZ, JZ i AZ. Presuda se odnosi na razdoblje od 4. rujna 2015. do kraja siječnja 2018. u kojem razdoblju je okrivljenik uskratio uzdržavanje u iznosu od 13.086,47 eura, a obveza uzdržavanje se također odnosi na obvezu koje je određena Presudom Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Poreču – Parenzo poslovni broj P Ob-135/2015 od 6. srpnja 2015., kao i u ovom predmetu. Okrivljeniku je za svako počinjeno kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci nakon čega je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz primjenu odredbi o uvjetnoj osudi na način da mu je izrečena uvjetna osuda prema kojoj se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od tri godine od pravomoćnosti te presude ne počini novo kazneno djelo te ukoliko u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti presude ispuni obvezu uzdržavanja u iznosu od 13.086,47 eura, a koja obveza mu je izrečena na temelju čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11. Navedena presuda je postala pravomoćna 8. travnja 2025. kada je Presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kžzd-108/2024-8 odbijena žalba okrivljenika i potvrđena prvostupanjska presuda.

19. Nakon tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud je utvrdio kako je okrivljenik počinio tri kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi sa čl. 172. st. 1. KZ/11 koja mu se stavljaju na teret optužnicom.

20. Iz iskaza GZ i ĐZ proizlazi kako okrivljenik nikada nije izvršio niti jednu uplatu po osnovi uzdržavanja na račun GZ kako je to određeno Presudom P Ob-135/15 od 6. srpnja 2015. kojom presudom je određena obveza uzdržavanja okrivljeniku, a navedeno u svojoj obrani potvrđuje i okrivljenik. Iako okrivljenik ne spori da obvezu nije ispunjavao točno na način određen pravomoćnom presudom, iz sadržaja njegove obrane proizlazi kako je on radi ispunjavanja svoje obveze uzdržavanja djeci davao koliko je bio u mogućnosti. Pri tome navodi kako je u dva navrata dao po 5.000,00 eura za automobil koji je na kredit kupljen za ĐZ, a da joj je davao i za stan i za sve drugo što je mogao. Međutim, takav iskaz okrivljenika je u suprotnosti s iskazom koji je dala ĐZ koja je u pogledu kupovine automobila navela da joj je okrivljenik za plaćanje kredita za auto jedne godine dao 2.500,00 eura, a druge godine da joj je dao 700,00 eura, što je daleko manji iznos od onog koji navodi okrivljenik u svojoj obrani. Nadalje, okrivljenik je u obrani naveo kako ĐZ redovito daje novac za potrebe studiranja te je naveo da od kada ĐZ studira da joj za stanarinu svaki mjesec na ruke daje novac, što je također u suprotnosti s iskazom same ĐZ. ĐZ je u svom iskazu navela kako joj okrivljenik zaista je davao novac za stanarinu, ali je navela kako joj je stanarinu na prvoj godini fakulteta u tijeku prvog semestra plaćala mama, a da joj je nakon toga okrivljenik četiri mjeseca davao po 400,00 eura, a u idućoj akademnskoj godini joj je za još četiri mjeseca dao novac za stanarinu. Kada se uzme u obzir kako su prema navodima samog okrivljenika on i njegova kćerka ĐZ u dobrim odnosima, te je ista tijekom davanja iskaza pred sudom na raspravi plakala, sud zaključuje kako je iskaz ĐZ vjerodostojan te kako je okrivljenik u svojoj obrani preuveličao iznose koje je predao ĐZ. Pri tome je uzeto u obzir i kako se u svim slučajevima radi o predaji novca "na ruke" u vezi čega ne postoji nikakva dokumentacija u vidu potvrde o preuzimanju novca pa sud zaključuje kako je ĐZ da je htjela neistinito teretiti okrivljenika da joj nije redovno plaćao uzdržavanje mogla iskazati kako nikada nije dobila nikakav novac.

21. U pogledu JZ i AZ, okrivljenik u svojoj obrani navodi kako je JZ pomogao na način da je kada je JZ kupovala motor on za kupovinu tog motora dao oko 2.800,00 eura a da je drugu polovicu novca dala njegova mama. Takav iskaz okrivljenika jednim dijelom potvrđuju ĐZ kojoj je poznato da je okrivljenik pomogao JZ u vezi kupovine motora, ali i IZ koja također navodi kako je okrivljenik JZ dao nešto novca kada joj je falilo za kupovinu motora. Međutim, VZ nema saznanja da bi okrivljenik AZ davao bilo kakav novac, a o istome ne iskazuje niti ĐZ, pa tako njih dvije ne spominju niti da bi okrivljenik AZ kupio motor.

22. Međutim, neovisno o tome je li okrivljenik dao AZ koji je još maloljetan neki novac "na ruke" ili je vodio djecu u kupovinu nekih stvari kada su bili kod njega, obveza okrivljenika je bila plaćati obvezu uzdržavanja na način ako je to određeno ovršnom presudom kojom je određeno da je dužan plaćati uzdržavanje na račun GZ, što okrivljenik nije činio, pa sve i da on nije imao otvoren bankovni račun kako to navodi u svojoj obrani, isti je mogao uplate vršiti odlaskom u banku ili eventualno predavanjem novca ĆZ uz potvrdu, što okrivljenik nije činio. Okrivljenik ne može sam birati kada će, kako i koliko platiti za uzdržavanje djece, već je dužan poštivati sudsku odluku i zakonsku obvezu koja iz nje proizlazi uredno i redovito izvršavati, pri čemu je dovoljno da okrivljenik povrijedi samo jedan od propisanih triju elemenata (način, visinu ili rokove), primjerice da uplati manji iznos od onog koji mu je određen ili da prekorači rok, čime ostvaruje obilježje kaznenog djela. U ovoj konkretnoj situaciji, osim što nema nikakvih dokaza da je okrivljenik uistinu davao novac AZ i JZ, ovaj sud smatra da bi i da je povremeno istima davao novac, okrivljenik svejedno počinio kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja jer ne može okrivljenik odlučiti i davati novac djeci koja novac mogu potrošiti prema svojim željama umjesto da njihovoj majci isplati novac kako bi ona tim novcem raspolagala za podmirenje svih obveza koje ima u odnosu na djecu, od školovanja, prehrane, do njihovih različitih aktivnosti te odjeće i obuče koju isti moraju imati. Jedinu u pogledu novca koji je okrivljenik davao ĐZ za potrebe plaćanja stanarinu u drugom gradu u kojem ista studira te pomaganja s plaćanjem obveze kredita za automobil koji ista koristi a koji je kupljen prema dogovoru ĐZ i njene majke, ovaj sud smatra kako takvo postupanje okrivljenika zaista zamjenjuje obvezu uzdržavanja prema ĐZ.

23. Upravo iz tog razloga je sud izmijenio činjenični opis prilikom donošenja presude. Optužnicom koja je izmijenjena na raspravi 3. lipnja 2026. okrivljeniku se stavljalo na teret da nije ništa platio djeci po osnovi uzdržavanja. Međutim, obzirom na utvrđeno u odlomku 20. i 22. u pogledu iznosa koje je okrivljenik predao ĐZ za plaćanje stanarine i iznosa od 3.200,00 eura za plaćanje kredita za auto, sud je u činjenični opis dodao da je okrivljenik te uplate izvršio te je ujedno umanjio i ukupan iznos obveze okrivljenika po osnovi uzdržavanja. Okrivljeniku se stavljalo na teret da je po osnovi uzdržavanja dužan platiti 42.439,14 eura, dok je sud u izreci ove presude utvrdio da se radi o iznosu od najmanje 36.000,00 eura.

24. Okrivljenik naime ima obvezu plaćanja ukupnog mjesečnog iznosa od 3.400,00 kuna te je osuđen da obvezu nije izvršio u razdoblju od veljače 2018. do 8. travnja 2026., što znači da se radi o ukupno punih osam godina što je 96 mjeseci te još jedan mjesec u ožujku 2026. kada okrivljenik nije podmirio obvezu uzdržavanja, odnosno ukupno 97 mjeseci što ukupno iznosi 329.800,00 kuna. Uz primjenu fiksnog tečaja konverzije prilikom prelaska Republike Hrvatske na valutu euro, prema kojem tečaju 1 euro iznosi 7,53450 kuna, dobiva se iznos od 43.771,98 eura. Kako je ĐZ izričito navela kako joj je okrivljenik u jednoj akademskoj godini u četiri navrata dao po 400,00 eura za stanarinu što iznosi 1.600,00 eura i još u sljedećoj akademskoj godini dao novac za stanarinu od listopada do prosinca što bi onda također iznosilo 1.600,00 eura i još 3.200,00 eura za plaćanje kredita, obveza okrivljenika zasigurno nije manja od 36.000,00 eura pa se isti osuđuje kako je po osnovi uzdržavanja još dužan najmanje 36.000,00 eura. Osim toga, prilikom donošenja presude sud je izmijenio činjenični opis kaznenih djela u dijelu činjeničnog opisa gdje se okrivljeniku stavljalo na teret da je obvezu uzdržavanja bio obveza izvršiti najkasnije do 15. u mjesecu, te je u izreci ove presude navedeno da je obveza bila do desetog u mjesecu obzirom da je tako i određeno Presudom P OB-135/15 od 6. srpnja 2015. godine.

25. Sud je utvrdio kako je okrivljenik prilikom počinjenja tri kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi sa čl. 172. st. 1. KZ/11 postupao s izravnom namjerom. Naime, okrivljenik je ostvarivao primanja od neprijavljenog rada te iako je bio u mogućnosti ispuniti obvezu uzdržavanja on istu u razdoblju od čak osam godina nije ispunjavao te je obzirom i na kazneni postupak koji je ranije bio zbog istog kaznenog djela pokrenut prema njemu on bio potpuno svjestan kažnjivosti svog postupanja te ovaj sud zaključuje kako je okrivljenik namjerno odbija plaćati uzdržavanje na način kako je to određeno ovršnom presudom. Pri tome je sud razmotrio i postoje li okolnosti iz čl. 172. st. 3. KZ/11 iz kojih bi proizlazilo da okrivljenik nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje, ali sud takve okolnosti nije pronašao. Naime, iako okrivljenik nije redovno zaposlen, isti ostvaruje primanja od neprijavljenog rada te je i stambeno zbrinut u smislu da živi sa svojim roditeljima, a niti je utvrđena bilo koja druga okolnost uslijed koje okrivljenik iz opravdanih razloga nije mogao ispunjavati svoju obvezu uzdržavanja. Ujedno, okrivljenikova ubrojivost u tijeku postupka ničime nije dovedena u pitanje pa sud zaključuje kako je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio ubrojiv.

26. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne sud je okrivljeniku olakotnim cijenio da iako godinama nije ni na koji način doprinosio za uzdržavanje djece, da je ipak u posljednje vrijeme počeo ispunjavati barem djelomično svoju obvezu prema ĐZ. Također, kao olakotnu okolnost sud je uzeo i okolnost da je okrivljenik trenutno u dobrim odnosima sa svih troje djece. Kod utvrđivanja otegotnih okolnosti, sud je uzeo u obzir dugotrajnost postupanja okrivljenika koji uzdržavanje za djecu ne plaća kroz razdoblje od osam godine čime je iskazao izrazitu upornost u počinjenju kaznenog djela. Pri tome je uzeto u obzir i da je okrivljenik kazneno osuđen zbog istovjetnog kaznenog djela, što ukazuje kako okrivljenik i duže od osam godina ne plaća uzdržavanje za djecu. Iako je okrivljenik ranijom presudom ovog suda poslovni broj Kzd-19/2022 koja je postala pravomoćna 8. travnja 2025. osuđen zbog istovjetnih kaznenih djela na štetu istih oštećenika te mu je tom presudom izrečena uvjetna osuda uz obvezu da podmiri obvezu uzdržavanja, niti navedeno nije utjecalo na okrivljenika da počne postupati sukladno svojoj obvezi plaćanja uzdržavanja, već isti za dvoje djece i dalje ne plaća ništa dok je za jednu kćer izvršio nekoliko uplata iz čega svega ovaj sud zaključuje kako okrivljenik očito nema nikakvu namjeru početi ispunjavati svoju obvezu. Osim toga, kao otegotnu okolnost sud je uzeo i da je okrivljenik u jednom navratu prekršajno kažnjen novčanom kaznom zbog prekršaja iz Zakona o prebivalištu. Iako je branitelj istaknuo da je navedeni prekršaj rehabilitiran, odluka o navedenom prekršaju je postala pravomoćna 10. lipnja 2023., a prema čl. 77. Prekršajnom zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. i 86/26.) rehabilitacija nastupa protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju.

27. Na temelju svih navedenih okolnosti, unutar granica sankcija propisanih zakonom, uzimajući u obzir dugotrajnost postupanja okrivljenika, okolnost da isti kaznena djela čini unatoč jednoj pravomoćnoj kaznenoj presudi za istovjetna kaznena djela, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, visinu štete koju je okrivljenik uzrokovao, sud je okrivljeniku uzimajući u obzir da se prema čl. 172. st. 2. može izreći kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca do tri godine za svako kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 172. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Nakon toga je sud okrivljeniku na temelju čl. 58. KZ/11 opozvao raniju uvjetnu osudu iz Presude ovog suda poslovni broj Kzd-19/2022 od 20. rujna 2024., koja je postala pravomoćna 8. travnja 2025. te je kao utvrđenu kaznu uzeo tom presudom izrečenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega je primjenom čl. 58. st. 3. i čl. 51. st. 2. KZ/11 izrekao okrivljeniku jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jesne godine i šest mjeseci. Na takvu je jedinstvenu kaznu, uz primjenu čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da okrivljenik izdržava kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a da se preostali dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 5 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, pri čemu vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

28. Iako je cilj kaznenog postupka kod kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja utjecati na okrivljenika da isti započne s izvršavanjem svoje obveze, ali i ukazati mu na štetnost njegovog kršenja zakona i neizvršavanje obveze, u situaciji kada je okrivljenik u jednom navratu već pravomoćno osuđen, ali unatoč tome nije započeo uredno ispunjavati svoju obvezu, ovaj sud zaključuje kako je potrebno okrivljeniku izreći upravo djelomičnu uvjetnu osudu, jer se u protivnom gubi svrha kažnjavanja te se ne utječe na druge osobe da ne čine kaznena djela već im se šalje poruka o blagoj i gotovo nikakvoj sankciji u slučaju činjenja kaznenih djela. Pri tome je određeno da okrivljenik izdržava kaznu zatvora od šest mjeseci, što je minimalna duljina kod djelomične uvjetne osude sukladno čl. 57. st. 2. KZ/11.

29. Nadalje, okrivljeniku koji je radno sposoban i ostvaruje primanja od neprijavljenog rada je na temelju čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 određena i obveza da u roku od četiri godine od pravomoćnosti ove presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, odnosno obveza da podmiri iznose uzdržavanja koje nije podmirio u iznosu od 36.000,00 eura. Obzirom na visinu štete, kao i obzirom da je okrivljeniku izrečeno izdržavanje kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, u tijeku kojeg razdoblja isti neće moći ostvarivati prihode potrebne za podmirenje obveze, određen je rok od četiri godine u kojem okrivljenik mora popraviti štetu te je upozoren kako na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje i uvjetovanog dijela izrečene kazne ukoliko ne popravi štetu a mogao je to učiniti.

30. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenici ĐZ, JZ i AZ su s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima za naknadu štete upućeni u parnicu obzirom da već postoji ovršna isprava kojom je određena obveza okrivljeniku da plaća određene mjesečne iznose uzdržavanja, pa bi dosuđivanjem imovinskopravnog zahtjeva sud ponovno u presudi odlučivao o istoj stvari.

31. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je obvezan u cijelosti naknaditi troškove ovog kaznenog postupka, i to trošak paušala u iznosu 500,00 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08) kao i trošak svjedoka GZ u iznosu od 21,40 eura za pristup na raspravu 2. srpnja 2024. i trošak istog svjedoka u iznosu od 23,00 eura za pristup na raspravu 24. studenog 2025. godine. Kako je na temelju Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj: 145/11) sudski paušal moguće odrediti u iznosu 300,00 do 50.000,00 kn, sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 500,00 eura imajući u vidu da se ne radi o složenom predmeta, ali da je u predmetu održano više rasprava na kojim su ispitivani svjedoci te je pribavljana i materijalna dokumentacija. Mišljenje je suda da će okrivljenik kao osoba koja ostvaruje primanja moći podmiriti troškove postupka u ukupnom iznosu od 544,40 eura bez da ugrozi svoju egzistenciju i egzistenciju osoba koje je dužan uzdržavati osobito uzimajući u obzir da sud odobrava plaćanje troškova postupka u više mjesečnih uplata.

U Puli, 5. lipnja 2026. godine

Sudac za mladež:

Andrej Pudelko

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste mogu podnijeti Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, okrivljenik i branitelj okrivljenika, a u korist okrivljenika i osobe taksativno navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08, s tim da u tom slučaju žalbeni rok teče od dana kad je okrivljeniku dostavljen prijepis presude.

Oštećenik može žalbom pobijati odluku suda o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka.

Žalba se podnosi Općinskom sud u Puli-Pola u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, na broj KOz-DO-103/2022

2. Okrivljenik UZ

3. Branitelj okrivljenika Pavle Peršić, odvjetnik iz Pule

4. Oštećenica ĐZ

5. Oštećenica JZ

6. Oštećenik AZ pute majke i zakonske zastupnice GZ

7. Na spis ovog suda poslovni broj Kzd-19/2022

8. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Poreč – Parenzo – po pravomoćnosti