Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6785/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. IT i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17.,126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. IT, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, od 4. lipnja 2025., broj: Pp-970/2022-18, u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. IT, ukida pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika te predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, od 4. lipnja 2025., broj: Pp-970/2022-18, okr. IT je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je na temelju tog propisa, izrečena novčana kazna 300,00 EUR u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme oduzimanja slobode tako da mu je ostalo za platiti 260,18 EUR, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja u roku od 30 dana, te je u odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u iznosu od 30,00 EUR.

1. Istom je presudom okr. BT na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. dalje PZ), oslobođen optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog pod t. II. izreke prvostupanjske presude.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okr. IT po branitelju, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje PZ), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba usvoji, pobijana presuda preinači, žalitelj oslobodi optužbe odnosno, podredno da se presuda ukine i vrati na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, nakon čega je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno, kako to ističe okrivljenik u žalbi.

5. Naime, u pravu je žalitelj kada ističe da odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bića prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, nisu s potpunom izvjesnošću utvrđene, budući da iz video snimke koju je snimio okr. BT (koji je istom presudom oslobođen optužbe za nasilje u obitelji prema ocu okr. IT), a na kojoj se temelji osuđujuća presuda, nije vidljivo da bi okr. IT udario štapom sina okr. BT u predjelu šake lijeve ruke te mu izbio mobitel iz ruke, za što je u izreci presude proglašen krivim. Iz obrazloženja pobijane presude je vidljivo da je prvostupanjski sud odluku o krivnji okr. IT utvrdio prije svega na temelju rezultata uvida u predmetnu video snimku (t. 11. presude: „Pregledavajući snimke događaja.... razvidno je da je okr. IT vikao, psovao i krenuo prema okr. BT sa štapom dignutim u zrak te se čuo tupi udarac.“) te iskaza okr. BT, u ovoj situaciji ujedno i oštećenika, dok očito (iako ne i izrijekom) nije prihvatio obranu okr. IT koji poriče prekršaj, niti iskaz svjedoka ITĆ, drugog okrivljenikovog sina, očevica događaja koji nije teretio svog oca okr. IT.

2. Nadalje, uvidom u drugu video snimku koju je sačinio svjedok BTĆ prvostupanjski je sud zaključio da iz iste nije vidljivo da bi okr. BT vikao na oca okr. IT (zbog čega je okr. BT oslobođen optužbe u nedostatku dokaza), dok okolnosti oko udarca okr. IT štapom u ruku okr. BT, nije utvrđivao, iako iz iskaza svih sudionika događaja proizlazi da obje video snimke obuhvaćaju predmetni događaj. Po ocjeni ovog suda je stoga trebalo ocijeniti čitavu pregledanu video snimku svjedoka ITĆ, dakle i u onom dijelu koji se odnosi na ponašanje okr. IT. Osim toga, pravilno žalitelj ističe da iz obrazloženja pobijane presude nije jasno iz kojeg razloga prvostupanjski sud ne prihvaća istinitim iskaz svjedoka ITĆ u dijelu u kojem opisuje ponašanje okr. IT ne tereteći ga da bi udario štapom okr. BT, te sud njegov iskaz ocjenjuje samo u dijelu u kojem on iskazuje o ponašanju svog brata (okr. BT) koji je oslobođen optužbe u nedostatku dokaza.

3. Uzimajući u obzir ovako izvedene dokaze pri čemu prvostupanjski sud selektivnom ocjenom dokaza iznosi zaključke o odlučnim činjenicama, te odluku o krivnji okr. IT da bi udario sina štapom po ruci i izbio mu mobitel, temelji u najvećoj mjeri na video snimci iako iz iste utvrđuje samo da je okrivljenik „krenuo prema okr. BT sa štapom dignutim u zrak te se čuo tupi udarac.“, te iskazu okr. BT koji je u postupku iskazivao i kao okrivljenik i kao svjedok – oštećenik (žrtva nasilja u obitelji) tereteći svog oca, po ocjeni ovog suda, stanje stvari nije dovoljno razjašnjeno, pogotovo ako se ima u vidu način nastanka predmetne video snimke koju je sačinio okr. BT.

4. Naime, okr. IT je u postupku (i u žalbi) tvrdio da nije dozvolio okr. BT da ga snima na groblju gdje se predmetni događaj zbio, dok ga je isti čitavo vrijeme neovlašteno snimao i na taj način ga provocirao. Ovakvim navodom okr. IT suštinski ističe nepravilan način pribavljanja dokaza – video snimke na kojoj prvostupanjski sud temelji osuđujuću presudu. Prije svega je potrebno napomenuti da je prema relevantnoj sudskoj praksi kada je u pitanju samoinicijativno neovlašteno snimanje građana (odnosno, snimanje bez znanja ili pristanka snimanoga) potrebno utvrditi je li snimana osoba dala izričiti ili prešutni pristanak na takve radnje. U situaciji kada snimanje bez pristanka snimanoga čine građani, pa i na javnom mjestu, ocjena (ne)zakonitosti takvog dokaza će ovisiti o okolnostima svakog pojedinog slučaja (stajalište izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br: Kzz-2/2022-5 od 6. listopada 2022.). Stoga, kada se u konkretnom slučaju uzme u obzir da okr. IT, nije dao pristanak da ga okr. BT snima uz grob njegove pok. supruge i majke okr. BT, bez obzira što se radi o javnom mjestu na kojem se podrazumijeva da se okrivljenik odrekao prava na tajnost privatnog života odnosno nepovredivosti komuniciranja, da ga okr. BT unatoč tome snima (što proizlazi iz stanja spisa) te ga jedini i tereti za udaranje, da svjedok BTĆ i okr. IT suglasno iskazuju da on nije udario okr. BT, a da iz predmetne video snimke prvostupanjski sud nije mogao vidjeti niti utvrditi da je okr. IT zaista zamahnuo štapom i udario okr. BT po šaci lijeve ruke i izbio mu mobitel iz ruke, odlučne činjenice nisu mogle biti nesporno utvrđene kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

5. Dakle, kada se uzme u obzir dokazna snaga jedinog drugog dokaza koji tereti okr. IT, a to je iskaz sina, okr. BT s kojim je u duboko poremećenim obiteljskim odnosima (što je nesporno, a koji je svoj iskaz dao u svojstvu okrivljenika - na Zapisniku o ispitivanju okrivljenika od 25. lipnja 2022. upućen je samo na prava koja ima kao okrivljenik – braniti se kako mu najviše odgovara, po ocjeni ovog suda se ne može s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okr. IT počinio prekršaj upravo onako kako je u izreci presude proglašen krivim. Stoga se s obzirom na ovakvo stanje stvari, ne može zaključiti izvan svake razumne sumnje (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke) da je žalitelj počinio prekršaj za koji se tereti, zbog čega je okrivljenik u pravu da je činjenično stanje nepotpuno odnosno pogrešno utvrđeno.

6. Prvostupanjski sud mora biti svjestan da je za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji ga se tereti, odnosno da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti isključivo i samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, a u suprotnom treba primijeniti načelo „in dubio pro reo“. Navedeno načelo podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva. U smislu odredbe čl. 88. st. 1. PZ-a, dužnost je suda s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje okrivljeniku idu u korist, kao i one koje mu idu na štetu, a izostanak pažljive ocjene svih provedenih dokaza sukladno čl. 185. st. 7. PZ-a, ne može dovesti do pravilne i zakonite odluke. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio iskaz okr. BT u zajedništvu s ostalim dokazima, a u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

6. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, sve radi potpunijeg i pravilnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku u odnosu na žalitelja koju će u svemu valjano obrazložiti.

7. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 5. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj, u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.