Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10765/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. RT i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), odlučujući o žalbi okr. RT i okr. VT, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba Zabok, broj: Pp-140/2024-11 od 23. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. RT i okr. VT i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. RT i okr. VT se oslobađaju obveze naknade troška žalbenog prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. RT i okr. VT proglašeni su krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je svakom okrivljeniku na temelju istog propisa izrečena novčana kazna 260,00 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 90 dana računajući od dana primitka ove pravomoćne presude, dok su oboje okrivljenika oslobođeni obveze naknade troška prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude okr. RT i okr. VT su pravodobno podnijeli žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Iz žalbe okrivljenika proizlazi prije svega da su oboje vrlo lošeg zdravstvenog i materijalnog stanja, odnosno da je okr. jzf % invalid, iako psihički zdrava, prima invalidninu od 200,00 eura, da živi s okr. RT koji je također osoba s invaliditetom, kreće se uz pomoć štaka, prima invalidninu od 130,00 eura, te nemaju dovoljno novčanih sredstava niti za hranu kao i ostale osnovne životne potrepštine, trebaju pomoć, žive u jadu i bijedi, ali i međusobnoj ljubavi koju jedino ugrožava njegova majka HT svojim onemogućavanjem korištenja kuće, prijeti im i nju treba kazniti, a ne njih. Uvodno navode da nisu krivi i da se nisu tukli niti svađali te su to sve laži i izmišljotine HT koja živi s umirovljenim policajcem i želi im napakostiti.
6. Ovakvim žalbenim navodima okrivljenici suštinski pobijaju presudu zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, suprotno njihovim navodima da nisu krivi jer se nisu međusobno kao vanbračni partneri tukli niti vrijeđali, ovaj sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku provedena temeljita analiza i ocjena izvedenih dokaza i to pisane obrane oboje okrivljenika u kojoj poriču prekršaj nasilja u obitelji te iskaza ispitane svjedokinje PT policijske službenice, kao i iskaza oboje okrivljenika koje su dali pred policijom na Zapisnike o ispitivanju osumnjičenika. Na takvim dokazima i iz njih utvrđenih činjenica je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
6.1. Naime, ispitana svjedokinja PT koja je izašla na intervenciju povodom dojave o nasilju, vrlo je detaljno opisala zatečeno stanje na mjestu događaja i to vidnu uznemirenost oboje okrivljenika, polupano staklo u spavaćoj sobi, te očito narušeno zdravlje oboje okrivljenika i njihovo teško materijalno stanje. Pri tome je istaknula da su okr. RT i okr. VT od ranije poznati policiji zbog ranijih postupanja. Iskaz navedene svjedokinje je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan te u njemu nije našao kontradiktornosti niti nelogičnosti u vezi bitnih činjenica događaja kojeg je životno opisala. Nadalje, njen iskaz o zatečenom stanju je potvrđen i istim navodom iz Izvješća o pruženoj intervenciji policije. Iz Zapisnika o ispitivanju oboje osumnjičenika koji su zakoniti dokazi, vidljivo je da je okr. RT teretio okr. VT, vanbračnu partnericu za tjelesno i psihičko nasilje koje ga je uznemirilo, te da je jednako tako okr. VT teretila okr. RT da ju je najprije verbalno napao što ju je uznemirilo, a potom i odgurnuo u prozor na kojem je puklo staklo.
6.2. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka te rezultata koji iz njega proizlazi, prvostupanjski je sud izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani oboje okrivljenika zbog međusobnog nasilničkog ponašanja u obitelji. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Iz tog razloga ovaj sud nije mogao prihvatiti paušalni navod žalbe u kojem okrivljenici zajednički navode da nisu krivi za prekršaj za koji su terećeni te ti navodi ni na koji način ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku u kojem su sve odlučne činjenice s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđene na temelju izvedenih dokaza. I za ovaj sud nema dvojbe da su oboje okrivljenika počinili prekršaj nasilja u obitelji.
7. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelje, te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena prije svega blaža vrsta kazne – novčana kazna i to u iznosu bližem donjoj granici novčane kazne propisane za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (od 260,00 eura do visine općeg maksimuma 6.630,00 eura), budući da je za taj prekršaj propisana kao teža kazna, kazna zatvora do 90 dana.
7.1. Iz navedenog je evidentno da je prvostupanjski sud dovoljno uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani oboje okrivljenika pa tako i očito lošu materijalnu situaciju, koja sama za sebe, a niti u ukupnosti sa žalbenim navodima o lošem zdravstvenom stanju oboje okrivljenika (navodno osobe s invaliditetom) ne čini naročito olakotne okolnosti zbog kojih bi bilo opravdano i uputno okrivljenicima ublažiti novčane kazne ispod najniže zakonom propisane kako se to predlaže u žalbi. Naime, cijeneći izostanak samokritičnosti i svijesti o počinjenom prekršaju nasilja u obitelji kod oboje okrivljenika, i po ocjeni ovog suda je nužno intervenirati ovakvom kaznom radi postizanja jednog od temeljnih ciljeva kažnjavanja – sprječavanja da se isto ponovi. Potrebno je ukazati okrivljenicima da su počinili prekršaj za koji su društveno vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja zbog općeprihvaćene „nulte stope“ tolerancije na nasilje pa kako nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanje novčane kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma to u konkretnom slučaju nema osnove za izricanjem ublažene novčane kazne. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u roku 90 dana od primitka ove pravomoćne presude.
8. Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, ovaj sud je okrivljenike oslobodio obveze naknade istih, cijeneći navode žalbe o iznimno lošem materijalnom stanju oboje okrivljenika zbog kojeg bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem žalbenih troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje oboje okrivljenika pa je odlučeno kao pod t. II. izreke ove presude.
9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. PZ-a u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 4 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja
