Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9817/2024

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. TŽ i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21, 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi okrivljenog OŽ TŽ podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu od 6. kolovoza 2024., broj: Pp-8015/2024, u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. OŽ te ukida prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. TŽ i okr. OŽ su proglašeni krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično opisanog u t. I. izreke pobijane presude za koji je okr. TŽ na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna 600,00 eura, u koju kaznu je okrivljenici uračunato vrijeme oduzimanja slobode pa ima za platiti 560,18 eura, a okr. OŽ je izrečena novčana kazna 1.200,00 eura, u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme oduzimanja slobode pa ima za platiti 1.000,9 eura, obama uz ukazanu pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 60 dana u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti te su okrivljenici su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 40,00 eura.

1.1. Istom je presudom okr. JŽ oslobođena optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično opisanog u t. II. izreke pobijane presude.

2. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić u Splitu, podnio žalbu zbog svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje se navode u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, ali i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, na što opravdano ukazuje žalitelj.

5. U pravu je okr. OŽ kada u žalbi ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio odlučne činjenice i to u odnosu na pitanje postoji li u dijelu primjene fizičke sile na strani žalitelja postupanje u nužnoj obrani kao razlog isključenja protupravnosti, na što isti opravdano ukazuje svojom žalbom.

6. Naime, okr. OŽ se u izreci pobijane presude između ostalog stavlja na teret da se „međusobno fizički naguravao“ sa snahom okr. TŽ te da ju je „objema rukama uhvatio za vrat“, čime je počinio nasilje u obitelji. Imajući u vidu ovako opisanu inkriminaciju primjene fizičke sile te činjenicu da je pritom i okr. TŽ proglašena krivom za međusobno fizičko naguravanje sa svojim svekrom okr. OŽ, nužno je bilo utvrditi je li on eventualno kao napadnuti ostvario obilježja prekršaja u nužnoj obrani. Navedeno je okrivljenik isticao i u svojoj obrani u postupku („..da bi potom u moj stan došli TŽ i njena majka /CŽ koje su odmah verbalno napale na moju suprugu i mene te je između nas došlo do naguravanja pa sam ih ja cijelo vrijeme od sebe odgurivao pri čemu sam i TŽ moguće uhvatio u predio vrata da je maknem..“) što prvostupanjski sud uopće nije ocjenjivao, a bilo je nužno cijeneći dinamiku čitavog događaja (nesporno je da su okr. TŽ i njena majka CŽ došle u stan okr. OŽ i inicirale razgovor o obiteljskim problemima).

6.1. Kada se uzme u obzir da je okr. OŽ proglašen krivim jer se fizički naguravao s okr. TŽ pri čemu ju je rukama uhvatio za vrat, potrebno je imati na umu da naguravanje predstavlja fizičko razračunavanje osoba manjeg intenziteta, pri čemu nije sudionik onaj koji se brani. Stoga je bilo potrebno utvrditi je li okr. OŽ, ako je uhvatio za vrat okr. TŽ, bio napadnut od strane iste i je li taj napad bio protupravan i istodoban, a uzimajući u obzir načelo da nitko nije dužan trpjeti povrede svojih pravnih dobara (konkretno u ovom slučaju tjelesnog integriteta) u kojem slučaju je ovlašten silom odbiti napad na njih, nije dužan trpjeti da se prema njemu primjeni fizička sila, ili je eventualno prekoračio granice nužne obrane. Nadalje, ako se cijeni i analizira verzija događaja žalitelja koji je izjavio da je došlo do naguravanja (u kojem se branio), samo naguravanje nije dovoljno samo po sebi da bude ispunjeno zakonsko biće prekršaja nasilja u obitelji primjenom fizičke sile (bez nastupanja tjelesne ozljede), već je nužno sa sigurnošću isključiti postojanje nužne obrane kod istoga. Stoga, imajući u vidu sve okolnosti događaja, ostalo je dvojbeno pitanje je li žalitelj postupao u nužnoj obrani te kako prvostupanjski sud nije otklonio navedenu dvojbu i u odnosu na žalitelja nije naveo valjane konkretne razloge i okolnosti zbog kojih bi nesporno proizlazilo da se žalitelj nije branio, nije nedvojbeno dokazana njegova krivnja za opisanu inkriminaciju za koju je proglašen krivim.

6.2. U odnosu na psihičko nasilje koje se okr. OŽ u izreci presude stavlja na teret, a počinjeno time što bi okr. TŽ „odgovorio: Marš, marš, penji se gori, nemam ja što pričat s tobom, idem gledat utakmicu!“, potrebno je navesti da niti za taj oblik nasilja nije sa sigurnošću utvrđeno da bi ga okr. OŽ počinio. Naime, iako je u izreci pobijane presude naznačeno da su „suokrivljenici svojim opisanim ponašanjem međusobno prouzročili osjećaj straha, uznemirenost i povredu dostojanstva“, okr. TŽ, žrtva je iskazala da su je te riječi „iznenadile i zatekle“ (pa se tako iznenađena i šokirana obratila svekrvi JŽ), što u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir kontekst cijelog događaja (okr. TŽ i njena majka CŽ dolaze u stan okr. OŽ i traže razgovor o obiteljskim problemima, a potom dolazi do međusobnog fizičkog naguravanja), ne upućuje na nedvojbeni zaključak da je okr. TŽ bila tim riječima uznemirena ili povrijeđenog dostojanstva, a što je bitno obilježje prekršaja koje mora s potpunom sigurnošću utvrđeno. Osim toga, kada se cijeni iskaz svjedokinje CŽ koji je dala pred sudom, a u kojem nije iskazivala bilo kakvom verbalnom obraćanju okr. OŽ okr. TŽ, ne može se prihvatiti zaključak da je okrivljenik počinio i psihičko nasilje prema snahi.

6.3. Nadalje, iz obrazloženja presude je vidljivo da je prvostupanjski sud dio odluku o krivnji okr. OŽ utemeljio između ostalog i na Zapisniku o ispitivanju osumnjičenice CŽ u policiji (t. 6.7. obrazloženja) u kojem je navedeno što je ista iskazala prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenice. Međutim, s obzirom da CŽ u ovom postupku ima svojstvo svjedokinje, njen iskaz kao osumnjičenice nije mogao biti korišten kao dokaz u ovom prekršajnom postupku i na njemu se pobijana presuda nije mogla temeljiti, jer time izravno dolazi do miješanja procesnih uloga te svjedokinje. Naime, prema Zapisniku o ispitivanju osumnjičenika CŽ od 25. lipnja 2024. u PP Omiš, nema nikakve sumnje da je ista te prilike, sa svim potrebnim zakonskim upozorenjima, ispitana u svojstvu osumnjičenice. Međutim, okolnost da CŽ u ovom prekršajnom postupku, ima procesni status svjedokinje, a u izvidima prekršaja je ispitana u svojstvu osumnjičenice, onemogućuje uporabu predmetnog iskaza, jer bi time došlo do miješanja njenih procesnih uloga.

6.3.1. Ista osoba u jednom prekršajnom predmetu ne može imati više procesnih uloga, jer PZ, kao i Zakon o kaznenom postupku, različito reguliraju prava i dužnosti okrivljenika i svjedoka u pogledu njihovog iskazivanja. Upozorenja okrivljeniku se bitno razlikuju od upozorenja svjedoku upravo u pogledu dužnosti istinitog iskazivanja. Dakle, razlog zabrane miješanja funkcije okrivljenika i svjedoka jest nespojivost njihovih procesnih uloga, tako da ista osoba ne može u istom prekršajnom postupku bit i okrivljenik i svjedok. Iz navedenog razloga, takva saznanja ne mogu biti dokaz i ne mogu ni na koji način biti unesena u dokazni materijal.

6.3.2. Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ-a postoji ako se presuda temelji na dokazu iz čl. 90. PZ-a, pri čemu treba naglasiti da „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim, zakonitim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom postupku kada koristi prethodno naveden nezakonit dokaz (Zapisnik o ispitivanju osumnjičenice CŽ) u PP Omiš te ga u obrazloženju presude ocjenjuje i analizira (t. 6.7.) i na taj način utvrđuje činjenično stanje i donosi zaključak o krivnji okr. OŽ. Prema tome, na opisani način je ostvarena i bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ-a.

7. U odnosu na dio inkriminacije kojom je žalitelj u izreci proglašen krivim da je tri puta svojom glavom udario u glavu CŽ (majke okr. TŽ), čime bi počinio nasilje u obitelji u nazočnosti djeteta, potrebno je istaknuti da iz činjeničnog opisa izreke (i optužbe) proizlazi da je CŽ majka okr. TŽ (snahe okr. OŽ), slijedom čega CŽ i okr. OŽ nisu u obiteljskom srodstvu (tazbini). Naime, okr. OŽ je svekar okr. TŽ (snahe) s kojim je u obiteljskom srodstvu, dok je CŽ majka njegove snahe okr. TŽ pa okr. OŽ i CŽ ne ulaze u krug osoba prema kojima se mogu primijeniti odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji sukladno čl. 8. st. 1. tog zakona. Navedena odredba propisuje da su osobe na koje se taj zakon primjenjuje, između ostaloga i „srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja“. Tazbinu čine srodnici bračnoga druga. Iz toga je jasno da je CŽ srodnik po tazbini (u prvom stupnju) sa svojim zetom, suprugom svoje kćeri TŽ i obratno, ali ne i s ocem svog zeta (okr. OŽ). S obzirom da u izreci pobijene presude nije naznačeno niti da bi okr. OŽ eventualno živio u zajedničkom kućanstvu s CŽ (već je jasno da žive u zasebnim kućanstvima), što bi predstavljalo obiteljsko svojstvo u smislu čl. 8. st. 2. istog zakona, to u izreci prvostupanjske presude nedostaje jedno od bitnih obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, obiteljsko svojstvo između okr. OŽ i CŽ.

7.1. Stoga proizlazi da dio inkriminacije za koje se okr. OŽ tereti, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude (i kako to proizlazi iz rezultata dokaznog postupka) po propisu nije prekršaj, što će prvostupanjski sud imati u vidu prilikom odlučivanja u novom postupku.

8. S obzirom na sve navedeno, očigledno je da prvostupanjski sud, provedenim dokaznim postupkom relevantne činjenice nije mogao utvrditi s potpunom izvjesnošću, na što upućuje i žalba, to se ne može prihvatiti zaključak da je izvan svake razumne sumnje dokazano da bi okr. OŽ počinio prekršaj prema snahi okr. TŽ kako ga se tereti u izreci pobijane presude, a jedino tada se može donijeti osuđujuća presuda.

9. Slijedom iznesenog je trebalo prihvatiti kao osnovanu žalbu okrivljenika te prvostupanjsku presudu ukinuti u odnosu na okr. OŽ i predmet vratiti u tom dijelu na ponovno suđenje i odluku. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, otkloniti navedenu bitnu povredu postupka, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, sve radi potpunijeg i pravilnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja, otkloniti moguće proturječnosti u iskazima svjedoka i obrani okrivljenika te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, sukladno čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 6 prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja, oštećenice i tužitelja.