Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2071/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Croatia Airlines d.d. i dr., zbog prekršaja iz članka 249. stavak 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/2020. i 114/2022.), odlučujući o zajedničkoj žalbi okrivljene pravne osobe Croatia Airlines d.d. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi GT podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 19. siječnja 2024., broj: 1. Pp-1464/2023, u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okr. Croatia Airlines d.d. i okr. GT, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i kazni te se izriče da je okr. Croatia Airlines d.d., djelom za koje je proglašena krivom, počinila
prekršaj iz članka 249. stavak 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/2020., 114/2022., 151/2022. i 40/2025.) za koji joj se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 10.200,00 (deset tisuća dvjesto) eura, a okr. GT, djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz članka 249. stavak 4. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/2020., 114/2022., 151/2022. i 40/2025.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 6.000,00 (šest tisuća) eura, koju kaznu su okrivljenici dužni platiti u roku 30 dana po primitku ove presude, a ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Odbija se žalba okr. Croatia Airlines d.d. i okr. GT kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2017., 39/2013., 157/2013., 110/2015. i 114/2022.), okr. Croatia Airlines d.d. i okr. GT su dužni naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od po 100,00 (sto) eura, u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 19. siječnja 2024., broj: 1. Pp-1464/2023, okr. Croatia Airlines d.d. i okr. GT proglašeni su krivim da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 249. stavak 1. Zakona o strancima (okrivljena pravna osoba) odnosno članka 249. stavak 4. istog Zakona (okrivljena odgovorna osoba), za koje je okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna 6.630,00 eura za svakog prevezenog putnika odnosno 13.260,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi 3.050,00 eura za svakog prevezenog putnika odnosno 6.100,00 eura, koje su dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da su okrivljenici obvezni naknaditi 50,00 eura, svaki okrivljenik.
2. Protiv te presude, okr. Croatia Airlines Hrvatska d.d. i okr. GT, pravodobno su podnijeli zajedničku žalbu naznačujući da se žale zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žal zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o izrečenoj novčanoj kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
4.1. Prvenstveno se ističe da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu novi Zakon o strancima („Narodne novine“ broj 114/2022., 151/2022. i 40/2025.), koji je u konkretnom slučaju u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane prvostupanjske presude blaži za okr. Croatia Airlines d.d. i okr. GT, budući da za predmetni prekršaj propisuje manji iznos novčane kazne.
4.2. Naime, prema odredbi članka 249. stavak 1. i stavak 4. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 114/2022., 151/2022. i 40/2025.), za prekršaj za koji su okr. Croatia Airlines d.d. i okr. GT proglašeni krivim, zakonom je propisana novčana kazna od 5.100,00 eura za okrivljenu pravnu osobu odnosno 3.000,00 eura za okrivljenu odgovornu osobu, dok je prema Zakonu o strancima („Narodne novine“,
broj 133/2020.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja bila propisana novčana kazna od 6.636,14 eura za okrivljenu pravnu osobu odnosno 3.050,00 eura za okrivljenu odgovornu osobu, pa je „novi“ Zakon o strancima, u konkretnom slučaju u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude blaži za oba okrivljenika, budući da za predmetni prekršaj propisuje manji iznos novčane kazne.
4.3. Prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.
4.4. Budući da je prekršaj za koji su okr. Croatia Airlines d.d. i okr. GT proglašeni krivim, počinjen 24. lipnja 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o strancima („Narodne novine“ broj 133/2020.). te budući da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu „novi“ Zakona o strancima, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za počinitelje, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.
4.5. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
5. Žaleći se zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava okrivljenici ističu da je Republike hrvatske od 1. siječnja 2023. dio Schengenskog područja te da je odredbom članka 63. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 151/2022.) propisano da se odredbe članka 40., 50. i 51. stavak 2. te članka 52. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/2020. i 114/2022.) neće primjenjivati na unutarnjoj granici Republike Hrvatske nakon stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u Republici Hrvatskoj, zbog čega smatraju da djelo za koje se optužuju više nije prekršaj i da je, primjenom načela blažeg zakona, trebalo donijeti oslobađajuću presudu.
5.1. Suprotno žalbenim navodima, i u sada važećim odredbama Zakona o strancima konstitutivni elementi inkriminiranog prekršaja ostali nepromijenjeni, radi čega nema mjesta primjeni blažeg zakona. Ističe se da činjenica da je Republika Hrvatska 1. siječnja 2023. postala dio Schengenskog područja ne utječe na konstitutivne elemente prekršaja za koji su okrivljenici proglašeni krivima, nego je samo dovela do toga da su neki dijelovi vanjskih granica Republike Hrvatske postali unutarnje državne granice Republike Hrvatske na kojima se više ne primjenjuje kontrola viza, a što je i prvostupanjski sud valjano obrazložio u 6. odlomku obrazloženja pobijane odluke.
5.2. Stoga, žalba okrivljenika zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava nije osnovana.
6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenici ističu zabludu o okolnostima koje isključuju protupravnost predmetnog prekršaja sukladno odredbi članka 30. stavak 3. Prekršajnog zakona, ne mogu se s uspjehom isticati u žalbenom postupku, budući je odredbom članka 193. stavak 5. Prekršajnog zakona, propisano da se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.
6.1. Slijedom navedenog, žalba okrivljene pravne osobe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenici ističu da je prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne bio dužan uzeti u obzir imovino stanje okrivljenice, da je ista tek 2015. završila proces restrukturiranja te da je i dalje pod svojevrsnim mjerama štednje te da plaćanje ovako visokih kazne predstavlja izniman trošak za okrivljenicu koji negativno utječe na cjelokupno poslovanje okrivljenice. Osim toga, ističe da se trenutno kao zračni prijevoznik nalazi u izrazito teškom i za poslovanje izazovnom razdoblju zbog posljedica COVID-19. Okrivljena pravna osoba ističe da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne ispustio iz vida odredbu članka 37. Prekršajnog zakona o ublažavanju kazne, a isto tako i odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona, o beznačajnom prekršaju.
7.1. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, a cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljene pravne osobe, ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanom minimalnom iznosu, u primjerena stupnju krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7.2. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 100,00 eura predstavlja iznos bliže najnižem iznosu paušalne svote, jer iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljena pravna osoba imala financijske poteškoće u svom poslovanju niti da bi okrivljena odgovorna osoba bila lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka od po 100,00 eura, neće biti dovedeno u pitanje poslovanje okrivljene pravne osobe odnosno uzdržavanje okrivljene odgovorne osobe.
9. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanjem žalbe, pa je, na temelju članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.
