Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Punta Longa d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz članka 247. stavak 2. točke 1. i stavak 5. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/2020., 114/2022. i 151/2022.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa Rijeka, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 29. kolovoza 2024., broj: Pp - 4392/2022-8, u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa Rijeka, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu od 29. kolovoza 2024., broj: Pp – 4392/2022-8., na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), odbijena je optužba protiv okr. pravna osoba Punta Longa d.o.o. i okrivljena odgovorne osobe u pravnoj osobi TZ, da bi na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinile prekršaj iz članka prekršaj iz članka 247. stavak 2. točke 1. i stavak 5. Zakona o strancima.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj naznačujući da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba prekršajnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Žalba je osnovana.

4. U pravu je tužitelj kada u žalbi tvrdi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da u predmetnom slučaju treba primijeniti odredbe o odbijanju optužbe protiv okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe iz razloga što je plaćen iznos određen usmenim rješenjem jer time okrivljenici nisu pravomoćno osuđeni, oslobođeni optužbe ili bi postupak protiv bio pravomoćno obustavljen radi čega nije bilo niti mjesta primjeni odredbe članka 181. stavak 4. Prekršajnog zakona.

5. Naime, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je plaćanjem novčanog iznos određenog usmenim rješenjem kojim je određena privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti pravnoj osobi te plaćanje novčanog iznosa od 30.000,00 kuna za svakog stranca temeljem članka 240. stavak 1. Zakona o strancima, odnosno da izrečena upravna mjera predstavlja sredstvo kažnjavana za okrivljenika i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, u konkretnom slučaju, predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. Konvencije, pozivajući se i na presude Europskog suda za ljudska prava (T v.[adresa], i G v. [adresa]).

5.1. Naime, upravna mjera iz članka 240. stavak 1. Zakona o strancima ne može se poistovjetiti sa sankcijom, budući da se ne radi o kažnjavanju već o izdanoj upravnoj mjeri koja važi do otklanjanja utvrđenih nedostataka. Upravna mjera ima preventivni karakter i odvraćajući funkciju, plaćanje novčanog iznosa određenog upravnom mjerom nije obveza počinitelja, već njegov slobodan izbor, a kažnjiva odredba članka 247. Zakona o strancima, koja se u ovom slučaju ima primijeniti, predviđa znatno više kazne od iznosa 3.981,68 eura, konkretno novčana kazna u rasponu od 6.630,00 do 13.270,00 eura za svakog državljanina treće zemlje za poslodavca – pravnu osobu i 1.320,00 do 6.630,00 eura za odgovornu osobu u pravnoj osobi.

5.2. Dakle, izvršenje upravne mjere iz članka 240. stavak 1. Zakona o strancima ne može se smatrati kažnjavanjem počinitelja jer ta mjera nema kazneni karakter u smislu kazneno pravne sankcije. Njen cilj je trenutno saniranje utvrđene protupravnosti zabranom obavljanja djelatnosti (tzv. pečaćenjem prostora) kako bi se počinitelj onemogućio u daljnjem, kontinuiranom činjenju određenih protupravnih radnji. Nakon proteka njenog trajanja (30 dana) ili nakon neobaveznog plaćanja novčanog iznosa (3.981,68 eura što odgovara protuvrijednosti 30.000,00 kuna) u propisanom roku (od 3 dana u kojem je dužan dostaviti dokaz o uplati Inspektoratu) kada se mjera neće izvršiti odnosno usmeno rješenje će se ukinuti, poslodavac može nastaviti obavljanje djelatnosti. Upravo u mogućnosti izbora počinitelja na plaćanje novčanog iznosa, očituje se kazneni karakter predmetne upravne mjere. Zbog navedenog, okolnost istovjetnih činjenica na temelju koji je izrečena upravna mjera te podnesen optužni akt, nije sama za sebe dostatna da bi se moglo smatrati da postoji dvostruko suđenje o istoj stvari.

5.3. Navedeno stajalište u skladu je i sa presudom Vrhovnog suda RH broj Kzz 43/2017 od 8. studenog 2017., na koju se poziva žalba i u kojoj se navodi da se upravna mjera ni ekstenzivnim tumačenjem ne može poistovjetiti sa sankcijom jer je njena svrha promptno suzbijanje zatečenog protupravnog stanja i onemogućavanja počinitelja da nastavi s takvim činjenjem i njome se ne odlučuje o meritumu prekršaja.

6. Slijedom navedenog, u ovom prekršajnom predmetu ne radi se o presuđenoj stvari, kako to neosnovano smatra prvostupanjski sud, pa je na temelju članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 5. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.