Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1341/2026

U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. AS, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 27. siječnja 2026., broj: Pp - 144/2026, u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. AS i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. CS je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 27. siječnja 2026., broj: Pp - 144/2026-6, proglašen je krivim okr. CS, da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena kazna zatvora 10 dana koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju od 26. siječnja 2026. do 4. veljače 2026. po rješenju suda o zadržavanju broj: Pp-144/2026-6 od 26. siječnja 2026., kao 10 dana u kaznu zatvora, tako da je okrivljenik izdržao kaznu zatvora.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi nasilja u obitelji, supruzi FS, sa boravištem u [adresa] u [adresa], u trajanju od 3 mjeseca, na način da se okrivljenik ne smije približiti žrtvi nasilja na udaljenosti ne manjoj od 100 metara.

2. Protiv te presude okr. CS osobno je pravodobno podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo u odnosu na odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi nasilja u obitelji, supruzi FS, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, supruzi FS, okrivljenik ističe da on i supruga BS imaju zajedničko maloljetno dijete (životne dobi 13 mjeseci), a koja životna dob zahtijeva 24 sata ljubavi, pažnje, igre, brige, njege i socijalizacije te budući da je u dobi kada pokušava napraviti prve korake da joj treba konstantan nadzor. Osim toga, ističe da i njegovoj supruzi treba pomoć oko zajedničkog maloljetnog djeteta te izražava strah da će njegova supruga doći u stanje iscrpljenosti osobito jer će početi i raditi. Navodi da njegova supruga ne vozi pa da on sve obavlja, trgovinu, ljekarnu te pomaže oko svih kućanskih poslova. Iz navedenih razloga okrivljenik ističe da će predmetna mjera zabrane utjecati na obavljanje njegovih roditeljskih obaveza i otežati FS svakodnevnicu.

5.1. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, supruge PS, na udaljenosti ne manjoj od 100 metara, u trajanju od 3 mjeseca. I po ocjeni ovog suda, primjena izrečene zaštitne mjere nužna je kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika, a posebno imajući u vidu nekritičan stav okrivljenika prema vlastitom ponašanju kao i iskaz žrtve PS u kojem je iskazivala o problemima u braku koji traju već duže vrijeme. Duljina trajanja izrečene mjere od 3 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

5.2. U odnosu na žalbene navode okrivljenika kojima ukazuje na svoje roditeljske obveze prema maloljetnom djetetu, SS, ističe se da izrečena zaštitna mjera ne utječe na ispunjavanje njegovih roditeljskih obveza te ista nije izrečena u odnosu na maloljetno dijete SS, već je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji izrečena prema supruzi FS. S tim u vezi, svoje roditeljske obveze prema zajedničkom maloljetnom djetetu, okrivljenik može ostvarivati i preko treće osobe od povjerenja žrtve ili okrivljenika ili nadležnog Zavoda za socijalni rad, za vrijeme dok je predmetna zaštitna mjera na snazi, a sve u cilju otklanjanja mogućnosti za činjenjem novih prekršaja. Osim toga, za postupanje okrivljenika protivno izrečenoj zaštitnoj mjeri potrebna je svijest o aktivnosti kojom se krši izrečena zaštitna mjera, o čemu se neće raditi ako se radi o neskrivljenom postupanju koje nije rezultiralo štetnim posljedicama zbog kojih je zaštitna mjera određena.

6. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 40,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

7. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.