Broj: Ppž – 3212/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. BĆ, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/2017., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 36/2024.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 20. veljače 2026., broj: Pp - 351/2026-7, u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici od 20. veljače 2026., broj: Pp - 351/2026-7, okr. PĆ proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinilo prekršaj iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji im je, izrečena kazna zatvora 30 dana, u koju se uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju kao 2 dana zatvora, tako da je okrivljeniku preostalo za izvršiti kaznu zatvora od 28 dana te je na temelju članka 44. i 46. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), prema okrivljeniku primjenjena uvjetna osuda kojom se odgađa izvršenje izrečene kazne zatvora u preostalom trajanju od 28 dana, za vrijeme od 6 (šest) mjeseci tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenik u tom roku, ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili stroža kazna.
1. Istom presudom, okr. OĆ je na temelju članka 50. stavak 2.
Prekršajnog zakona i članka 13. stavak 1. točke 2. i članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi nasilja u obitelji – snahi KĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na svim mjestima na udaljenosti manjoj od 100 metara u trajanju od 2 mjeseca.
2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, okrivljenik je obvezan na
naknadu istih u iznosu do 26,55 eura.
2. Protiv te presude, tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava virovitičko-podravska, Policijska postaja Virovitica pravodobno je podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da presudom preinači prvostupanjsku presudu.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na
temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Međutim, u pravu je tužitelj kada ističe da pobijana presuda ne sadrži razlog o
odlučnim činjenicama u odnosu na prekršajnopravne sankcije.
5.1. Naime, tužitelj je u optužnom prijedlogu od 19. veljače 2026. Podnijetom protiv okr. BĆ zbog prekršaja iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, osim izricanja novčane kazne od najmanje 900,00 eura ili kazne zatvora od 30 dana predložio i izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja, snahe KĆ te zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.
1. Odredbom članka 160. stavak 8. Prekršajnog zakona propisano je da tužitelj u
optužnom prijedlogu može predložiti vrstu, visinu i trajanje sankcije, a takav prijedlog ne obvezuje sud. Međutim, člankom 185. stavak 7. Prekršajnog zakona propisuje da će sud u obrazloženju presude kratko iznijeti razloge za svaku točku presude tako što će, između ostalog, izložiti zašto nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka ili sudionika u postupku.
5.3. Iz podnesenog optužnog prijedloga razvidno je da je tužitelj predložio da se okrivljenik kazni kaznom zatvora u trajanju od 30 dana uz izricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.
1. Prvostupanjski je sud okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 30 dana,
uz primjenu uvjetne osude sa rokom kušnje od 6 mjeseca i takvu svoju odluku obrazložio činjenicom da se radi o takvoj povredi za koju nije potrebno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora. Međutim, prvostupanjski sud nije iznio nikakve razloge zbog kojih nije izrekao predloženu zaštitnu mjeru obveznog liječenja od alkoholne ovisnosti.
1. Naime, okrivljeniku je stavljen na teret kvalificirani oblik osnovnog prekršaja nasilja u obitelji odnosno da je ponovio nasilje u obitelji budući je pravomoćno osuđen za nasilje u obitelji, a što je i razvidno iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije od 19. veljače 2026., dok je iz optužnog prijedloga razvidno da tužitelj prijedlog za izricanjem zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti obrazložio činjenicom da je okrivljenik čini nasilje u obitelji pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu, a i sam okrivljenik u svojoj obrani iskazao da se zbog pijanstva ne sjeća svih detalja događanja, te je svjedokinja žrtva nasilja RĆ iskazivala je o tome da okrivljenik često konzumira alkohol, odnosno da često pije.
2. Cijeneći navedeno, kao i navode žalbe tužitelja da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog kojih nije prihvatio prijedlog za izricanje predložene zaštitne mjere obveznog liječenja od alkoholne ovisnosti, i po ocjeni ovog suda, u pravu je tužitelj kada ističe da sud prilikom donošenja odluke o prekršajnopravnim sankcijama nije cijenio niti utvrdio odlučne činjenice za primjenu prekršajnopravnih sankcija predloženih po tužitelju, odnosno zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.
3. Slijedom navedenog, prilikom donošenja nove odluke prvostupanjski će sud, ako ne prihvati prijedlog tužitelja u odnosu predloženu zaštitnu mjeru obveznog liječenja od alkoholne ovisnosti, valjano obrazložiti razloge za neizricanje iste.
4. Slijedom navedenog, na temelju članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.
