Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10094/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. CM, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Pp-2896/2024 od 12. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2026.,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. CM i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. CM je dužan naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Pobijanom presudom okr. CM proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna 260,00 eura u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i kao dva dana zatvora odnosno 79,63 eura tako da okrivljenik ima za platiti 180,37 eura, a ukazano mu je i na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 90 dana računajući od primitka pravomoćne presude te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka 40,00 eura.

2. Protiv te presude okr. CM je pravodobno podnio žalbu po braniteljici Mateji Radočaj, odvjetnici u Čazmi, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajopravnim sankcijama i trošku postupka, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika optužbe odnosno ukinuti pobijanu presudu i vratiti sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik smatra da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. i st. 2. PZ-a okrivljenik, iako parafrazira zakonski tekst, suštinski naglašava da presuda nema dostatno obrazloženje već se sastoji od kopiranog zapisnika s rasprava, a ocjena dokaza je navedena samo u t. 9. i 10. presude. Međutim, suprotno takvim žalbenim prigovorima, po ocjeni ovog suda je prvostupanjski sud, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je, doduše šturo, dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, i to konkretno prihvaćenim iskazima svjedoka (žrtve HM i MM, policijskog službenika) pa, dakle, presuda, unatoč skromnijim razlozima, ipak sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama.

5.1. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi kako nije uopće obrazloženo zašto sud nije izveo dokazni prijedlog okrivljenika – uvid u spise parničnih predmeta (Pob-336/22 i Pob-338/23, Općinski sud Bjelovar). Naime, kako je to vidljivo na Zapisniku s glavne rasprave od 20. siječnja 2025. (str. 54 spisa), okrivljenik je paušalno predložio uvid u navedene spise, ali nije naveo na koju konkretno okolnost predlaže izvođenje tog dokaza pa je okrivljenikovo iznošenje tek u žalbi okolnosti zbog kojih je predlagao taj dokaz (ocjena iskaza žrtve koja je i godinu dana nakon predmetnog događaja pokazivala želju nastaviti živjeti u domaćinstvu s okrivljenikom), zakašnjelo iznošenje činjenica u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a (okrivljenik može u žalbi iznositi samo one činjenice koje nisu postojale ili za koje nije znao). No, unatoč tome je potrebno istaknuti da po stavu ovog suda činjenice koje bi se eventualno utvrdile uvidom u te spise, nemaju pravni značaj niti su važne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

5.2. Stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe kako je sud propustio utvrditi odlučne činjenice koje su i dalje ostale kontradiktorne, odnosno propustio utvrditi da bi komunikacija između okrivljenika i žrtve predmetne zgode bila takvog intenziteta da bi kod žrtve izazvala osjećaj uznemirenosti, straha i povrede dostojanstva, što niti sama žrtva nije iskazala. Ističe i da prvostupanjski sud nije utvrdio da je upravo okrivljenik sa svog mobilnog telefona poslao predmetne poruke svojoj supruzi, te je pogrešno oglasio okrivljenika krivim i za tjelesno nasilje prema žrtvi, iako je sama žrtva na zapisnik od 24. listopada 2022. izjavila da ju je okrivljenik odgurnuo u predjelu desne nadlaktice samo kako bi mu se maknula s puta te smatra da ju nije htio ozlijediti.

6.1. Međutim, prvostupanjski sud je pravilnom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, utvrdio činjenično stanje potpuno i ispravno te izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Suprotno navodima okrivljenika u žalbi, iako sama žrtva HM nije posebno istaknula da su ju uznemirile ili joj povrijedile dostojanstvo poruke putem mobitela sadržaja: „Kurvetino, gdje si parkirala, tu možeš i ostati, samo su ti stvari pred vratima“, te nakon što je došla po stvari, vikanje na nju „kurvetino“, a po dolasku kući i vikanje: „Marš van iz kuće, što si došla, jedva čekam da te izbacim“, njenu uznemirenost je osobno uočio policijski službenik MM koji je zaprimio njenu prijavu kada je došla u Policijsku postaju Čazma. Naime, isti svjedok je pred sudom izjavio da se ne sjeća svih detalja s obzirom da je proteklo oko tri godine od predmetnog događaja, ali da je dojava bila ujutro o nasilju od prethodne večeri, da se sjeća da je HM bila uznemirena, da mu je pokazivala poruke iz svog mobitela, koje je pročitao, ne sjeća se njihovog sadržaja, ali se sjeća da su bile upućene s kontakta koji je u njenom mobitelu bio spremljen pod imenom njenog supruga.

6.2. Dakle, dovođenjem u vezu iskaza žrtve koji je ocijenjen uvjerljivim, bez nejasnoća ili proturječja, s u bitnom potkrepljujućim iskazom svjedoka MM, po ocjeni ovog suda je pravilno prvostupanjski sud prihvatio iste kao vjerodostojne i istinite, za razliku od okrivljenikove obrane koji paušalno poriče prekršaj. Naime, razumljivo je da svjedok policijski službenik koji gotovo svakodnevno zaprima i obrađuje brojne slučajeve (pa i nasilja u obitelji), ne može precizirati koje riječi je prije tri godine pročitao u porukama prijaviteljice, odnosno druge detalje nasilja te upravo navedeno ukazuje da je njegov iskaz životan te da nije govorio o nečemu što nije postojalo, dakle, uznemirenost žrtve. Neuspješan je pokušaj žalitelja da obezvrijedi iskaz žrtve nasilja koja je iskazivala okolnosno i životno, a u kojem iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost iskaza, niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama.

6.3. Nije osnovan niti žalbeni navod da prvostupanjski sud bez telekomunikacijskog vještačenja poruka iz mobitela žrtve, nije mogao nedvojbeno utvrditi da bi baš s mobitela okrivljenika istoj bila poslana predmetna poruka i time počinjeno psihičko nasilje koje ju je uznemirilo jer je i po ocjeni ovog suda, na temelju prihvaćenih iskaza navedenih svjedoka, potpuno sigurno utvrđeno da ih je poslao upravo okr. CM. Osim toga, tijekom postupka uopće nije bilo sporno da bi okrivljenik supruzi poslao poruku (t. 4.3. obrazloženja), ali navodeći da ju pritom nije vrijeđao, pri čemu je potrebno imati u vidu i da su navedene riječi bile izgovorene u kontekstu razmirica i znatnije narušenih obiteljskih odnosa (žrtva je pokrenula rastavu braka).

6.4. U odnosu na žalbeni navod da niti sama žrtva nije iskazala da bi okrivljenik počinio tjelesno nasilje nad njom kako ga se tereti, ukazuje se žalitelju da je HM u svom iskazu (kod kojeg je ostala i u ponovljenom postupku), jasno opisala kako ju je okrivljenik rukom odgurnuo u predjelu desne nadlaktice kako bi mu se maknula s puta, za što je i proglašen krivim. Promatrajući opisano postupanje u kontekstu neposredno prethodnog vrijeđanja vulgarnim izrazom, kao i ranijih vrijeđanja, po ocjeni ovog suda predstavlja minimum intenziteta kojim se ispunjava biće prekršaja primjene fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda. Naime, biće tjelesnog nasilja je ostvareno već samom primjenom fizičke sile, pa u konkretnom slučaju i odgurivanjem na opisani način i u opisanom kontekstu, bez obzira na eventualnu ozljedu pa je time nebitan i dojam žrtve da ju isti nije htio ozlijediti (već ju je htio maknuti s puta).

6.5. Stoga bezuspješno okrivljenik u žalbi pokušava otkloniti svoju prekršajnu odgovornost poričući prekršaj pa navodi žalbe u kojima se ne navode nove činjenice i ne predlažu novi dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika koji je svojim cjelokupnim ponašanjem opisanim u izreci prvostupanjske presude ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.6. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge koje razloge prihvaća i ovaj sud.

6.7. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Iz sadržaja žalbe, vidljivo je da žalitelj u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. toč. 2. PZ-a, jer žalitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

8. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Naime, okrivljeniku je izrečena prije svega blaža vrsta kazne odnosno novčana kazna za prekršaj za koji je kao teža propisana i kazna zatvora do 90 dana, te potom i novčana kazna u najnižem iznosu propisanom za taj prekršaj. Stoga je po stavu ovog suda minimalna novčana kazna za predmetni prekršaj primjerena počinjenom prekršaju te osobnim svojstvima okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud uračunao u izrečenu kaznu vrijeme za koje je okrivljenik bio uhićen te ukazao i na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 90 dana računajući od dana primitka ove pravomoćne presude.

9. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenicu na plaćanje paušalnog troška u iznosu 40,00 eura, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13, i to u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna u protuvrijednosti u eurima) te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenika od plaćanja navedenih troškova koji navodi ničim nisu potkrijepljeni.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle znatno bliže minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. lipnja 2026.,

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu i tužitelja