REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLIT
Kzd-91/2025-4
Gundulićeva 27, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Jadranki Luketin kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonije Ivšak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OC zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice ODO- a Split posl.br. KMP-DO-341/14 od 22. travnja 2015, nakon javno provedene rasprave u prisustva okrivljenog OC i njegovog branitelja Josipa Mrklića, odvjetnika u Splitu kao i savjetnice ODO-a Split NC, dana 5. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENI OC – OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i N rođene A, rođen **.**.1976. u [adresa], prebiva na adresi u [adresa]) [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vozač sa završenom srednjom Prometno tehničkom školom, bez trajnog zaposlenja, oženjen, otac dvoje djece od kojih je jedno punoljetno u dobi od 23 godine, a jedno maloljetno u dobi od 12 godina, lošeg imovnog stanja, neosuđivan
k r i v j e
I. što je u vremenskom razdoblju od početka lipnja 2014. godine do 10. travnja 2015. godine, nije htio doprinositi mjesečni iznos od 2.000,00 kuna za uzdržavanje djeteta AC (rođenog **.**.2003.), a kako je dužan činiti temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu broj: III P-77/08 od 18. rujna 2008., unatoč tome što je svjestan ove svoje obveze te radno sposoban tako da istu može izvršavati izuzev što je dana 29. rujna 2014. godine zz oštećenika i majki ĆC platio iznos od 2.000,00 kuna, dana 2. prosinca 2014. iznos od 2.000,00 kuna, dana 12. siječnja 2015. iznos od 4.000,00 kuna, dana 23. veljače 2015. iznos od 1.000,00 kuna te dan 26. ožujka 2015. iznos od 1.400,00 kuna, čime je u navedenom razdoblju dijete AC oštetio za iznos ukupno 1.274,14 eura,
II. dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta
III. čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece povredom dužnosti uzdržavanja – djela opisanog u čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivog po čl. 172. st. 2. KZ/11
Stoga se okrivljeni OC na temelju odredbe čl. 172. st. 2. KZ/11 prethodno
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci
nakon čega mu se sukladno odredbi čl. 56. KZ/11
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
na način da se okrivljeniku OC kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.
IV. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni OC naknaditi troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu od 411,44 eura (riječima: četiristo jedanaest eura i četrdeset četiri centa), od čega iznos od 199,08 eura predstavlja trošak izrade knjigovodstveno-financijskog vještva, iznos od 79,63 eura predstavlja trošak pristupa stalne sudske vještakinje Matije Trogrlić na raspravu i obrazlaganja pisanog nalaza i mišljenja, te iznos od 132,72 eura predstavlja sudski paušal, dok će se o ostalim možebitnim troškovima odlučiti naknadno.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu posl.br. KMP-DO- 341/14 od 22. travnja 2015. godine protiv optuženog OC zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i mladeži – povredom dužnosti uzdržavanja – djela opisana i kažnjiva po čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, – dalje u tekstu: KZ/11).
2. Općinski sud u Splitu donio je presudu 30. rujna 2021. (Kzd-74/2015) , a kojom presudom je okrivljeni proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. KZ/11 te je isti temeljem iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci nakon čega mu se sukladno odredbi čl. 56. KZ/11 izrekla uvjetna osuda na način da se istome kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo. Istom presudom, a na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 okrivljenom OC izrečena je i posebna obveza da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude na ime dospjelih, a neisplaćenih obroka po osnovi uzdržavanja sada već punoljetnom sinu i oštećeniku PC isplati iznos od 11.600,00 (riječima: jedanaesttisućaišesto) kuna. Okrivljeni je također upozoren temeljem čl. čl. 58. st. 5. KZ/11 da izrečena uvjetna osuda može se opozvati ako okrivljenik u navedenom roku ne izvrši izrečenu mu posebnu obvezu. Također istom presudom, a temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), dosuđen je imovinskopravni zahtjev postavljen od strane z.z. ĆC na način da je okrivljeni OC bio dužan u vremenskom razdoblju od 1 (jedne) godine, a od dana pravomoćnosti presude oštećenom PC isplatiti novčani iznos od 11.600,00 (riječima: jedanaesttisućaišesto) kuna.
3. Na presudu suda prvog stupnja od 30. rujna 2021. žalio se okrivljeni putem svog branitelja, odvjetnika Josipa Mrklića.
4. Županijski sud u Varaždinu je na sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2022. odbacio žalbu oštećenika PC te prihvatio žalbu okrivljenika te ukinuo pobijanu presudu i predmet uputio prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.
5. Temeljem navedenog oformljen je novi spis Kzd-42/2022 gdje je donesena oresuda 26. ožujka 2024., a kojom presudom je nakon uputa drugostupanjskog suda, okrivljeni proglašen krivim gdje je činjenični i pravni opis ostao isti te he osuđen na na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci nakon čega mu se sukladno odredbi čl. 56. KZ/11 izrekla uvjetna osuda na način da se istome kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo. Istom presudom, a na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 okrivljenom OC izrečena je i posebna obveza da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude na ime dospjelih, a neisplaćenih obroka po osnovi uzdržavanja sada već punoljetnom sinu i oštećeniku PC isplati iznos od 1.274,14 EUR. Okrivljeni je također upozoren temeljem čl. čl. 58. st. 5. KZ/11 da izrečena uvjetna osuda može se opozvati ako okrivljenik u navedenom roku ne izvrši izrečenu mu posebnu obvezu. Također istom presudom, a temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08, dosuđen je imovinskopravni zahtjev postavljen od strane oštećenika na način da je okrivljeni OC bio dužan u vremenskom razdoblju od 1 (jedne) godine, a od dana pravomoćnosti presude oštećenom PC isplatiti novčani iznos od 1.274,14 EUR.
5.1. I na ovu presudu je uslijedila žalba branitelja okrivljenog i oštećenika te je spis ponovno upućen Županijskom sudu u Varaždinu koji je dana 7. listopada 2025. ponovno povodom žalbe ukinuo pobijanu presudu te predmet vratio na ponovno suđenje i odluku pr čemu je žalbu oštećenika smatrao bespredmetnom. (list 571)
5.2. Temeljem ukinute odluke spis je dobio novi poslovni broj Kzd-91/2025 i rasprava je započela ispočetka.
6 Dana 5. lipnja 2026. održana je prva rasprava nakon ukinute odluke na koju je pristupio okrivljeni te se ponovno očitovao o optužnici na način da se ne osjeća krivim te kako ne priznaje kazneno djelo iz optužnice. Svoju obranu je dao na početku dokaznog postupka.
7. U obrani sa rasprave od 5. lipnja 2026. okrivljeni je iskazivao kao u dosadašnjem tijeku postupka, odnosno kao na zapisnicima s ročišta rasprava od 12. lipnja 2019. (list 140 spisa), 19. srpnja 2021. (list 188 spisa) i od 9. siječnja 2023. (list 461 spisa), ali je i obranu nadopunio. Tako je naveo kako je čitajući same ukinute presude u ovom kaznenom postupku shvatio da u ovom inkriminiranom razdoblju iz same optužnice, koja nije ni na koji način u međuvremenu mijenjana, da samo nije redovito plaćao iznos od 2.000 kuna kako je to bilo naloženo, ali razlog nije bio u činjenici što to nije htio, što je to navodno namjerno činio, nego je bio upao u određene probleme i njegov život se u tom utuženom razdoblju našao na određenoj prekretnici.
Rastavio se od majke oštećenika svog sina. Radi se o jednoj osobi koja vrlo loše, po njegovom mišljenju, utječe na sina, i s njom je uvijek bilo velikih komplikacija. Dakle, priznaje da to plaćanje nije bilo redovito, ali naknadno svojim plaćanjem, tj. nakon utuženog perioda, on je, po njegovom mišljenju, u cijelosti nadoknadio ovaj temeljni dug iz same optužnice. Navodi da trenutačno naprosto ne može komunicirati sa svojim sinom jer to evidentno brani bivša supruga, njegova majka. Ima njegov broj mobitela, mail adresu i sl., ali on se ne javlja. Drugim riječima, rekao bi da nažalost njihov odnos ne postoji. Naravno da je žalostan radi toga, ali naprosto ne može "silovati stvarnost". Tvrdi da je njemu cijelu osnovnu školu nosio marendu u školu i zna da je naknadno bila upisana srednja škola. Upisao je srednju školu za trgovinskog tehničara, došao je čak do zadnjeg razreda i trebao mu je samo završni ispit. Naknadnim dolaskom u školu profesori su mu kazali da on nije izašao na maturu, odnosno da nikada nije maturirao, a iz toga se dade zaključiti samo jedno, a to je da sin zapravo formalno ima završenu samo osnovnu školu i da je njegovo redovno školovanje zapravo prekinuto. To je bilo čini mu se 2023. godine.
Već tada je shvatio da ne bi bio u obvezi s obzirom na njegovo neškolovanje plaćati iznos od tadašnjih 1.700,00 kuna, ali ipak je nastavio plaćati otprilike još pune dvije godine i tada je išao tužbom da se ukine ta njegova obveza jer za nju nije bilo nikakve pravne osnove više. Donesena je presuda parničnog suda u Splitu. Ta presuda je upravo glasila da se ukida obveza plaćanja alimentacije na iznos od 1.700,00 kuna u to vrijeme. Nadalje ističe da je svjestan činjenice da je mogao u parničnom postupku temeljem same presude i samog stanja stvari, tražiti i povrat onoga što je plaćao od momenta kada je prestao redovno se školovati, a što bi predstavljalo nekakvo pravno neosnovano obogaćenje, ali to mu ne pada na kraj pameti. Ništa nije tražio da mu se vrati, niti će ikada to tražiti. U svakom slučaju, kada bi se uspostavio bilokakav odnos između njega i sina te da mu zatraži bilo što u životu, u bilo kojem smislu, on bi zaista to njemu napravio: ne posudio novac, nego naprosto dao i poklonio. Međutim, njihovi odnosi su više nego poremećeni i on nikako ne može doći u situaciju da s njim stupim u kontakt te da mu eventualno pomogne kao otac na neki drugi način. Tvrdi da trenutačno nema trajno zaposlenje u Hrvatskoj nego povremeno temeljem ugovora radi u Njemačkoj i to kao vozač kamiona. Na pitanje koliko može zaraditi tako vozeći kamion u trajanju od 3 mjeseca izjavio je da je to negdje oko maksimalno 7.000,00 eura. Poslodavac mu ne plaća smještaj, mora spavati na odmorištu uz cestu u kamionu, samo mu se daje oko 23 eura za prehranu, i to je sve. Navodi i to da iz drugog braka ima sina koji sada ima 12 godina, a supruga mu radi u jednoj prodavaonici odjeće u jednom trgovačkom lancu Peak & Cloppenburg. Još jednom napominje da oštećenik ima napunjene 23 godine života, a ovaj drugi sin ima 12 godina. Mora napomenuti i to da se u međuvremenu radeći upravo ovaj posao u Njemačkoj, koji zaista nije fizički lagan, razbolio. Nije se razbolio na način da mu je život u opasnosti, no međutim, vozeći tako duge rute i ture te puno sjedeći u kamionima, zadobio je oštećenja na kralježnici i to poprilično velika. Tako je, da bi mogao izdržati vožnje, bio i još uvijek jest pod analgeticima, odnosno lijekovima koji smanjuju upalne procese i bol. Zbog svega toga i uzimanja toga u većoj količini od propisane, a imajući na umu nuspojave lijeka kojega je uzimao u velikoj količini, a radi se u ibuprofenu, dobio oštećenje bubrega. Doktori su rekli da je to od toga, tako da je sad procijenjeno da mu bubrezi rade oko 50%, ali evo za sada ne mora ići na dijalizu. Trenutačno nije pod posebno terapijom radi bubrega osim jedne posebno teške dijete pa mnogo hrane ne može uzimati da se ne pogorša stanje s bubrezima. Što se tiče samih bolova u leđima, njih rješava samo kad ga izrazito boli i kad naprosto više ne može izdržati i onda pije tzv. deksametazon, a on je po svojoj strukturi kortikosteroid i ne smije se predugo uzimati.
8. U nastavku dokaznog postupka pročitana je presuda Općinskog suda u Splitu broj IIIP-77/08 od 18. rujna 2008. (list 2-3 spisa), pregledan je upit o transakcijama po računu na ime ĆC (list 4-8 spisa), pregledani su prometi računa 3505219315 na ime ĆC od 26. rujna 2014. (list 9-10), pregledana je potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Klasa: 034-04/14-03/5 od 28. studenog 2014. godine (list 13-14 spisa), pregledana je potvrda Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Područnog ureda Split Ispostave Solin, Klasa: 034-04/14-02/74605 od 12. prosinca 2014 (list 17), pregledana je godišnja obavijest stanju na dan 30. studenog 2014. "Erste bank" d.d. na ime PC (list 21 spisa), pregledan je univerzalni nalog za plaćanje od 2. prosinca 2014. godine i 29. rujna 2014. godine (list 22 spisa), pregledan je univerzalni nalog za plaćanje od 12. siječnja 2015. (list 23 spisa), pročitani su podaci Porezne evidencije Porezne uprave Područnog ureda Split, Ispostave Solin, Klasa : 034-04/14-01/208 od 22. prosinca 2014. (list 24 spisa), pročitan je zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika OC od 24. veljače 2015. s pripadajućom snimkom (list 27-31 spisa), pregledan je univerzalni nalog za plaćanje od 23. veljače 2015. (list 32 spisa), pregledani su nalozi za plaćanje od 22. rujna 2014. godine, 2. prosinca 2014. i 12. siječnja 2015. (list 33 spisa), pročitan je izvod prometa po računu "Erste bank" d.d. (list 34), pregledana je tužba radi smanjenja obveze uzdržavanja od 1. srpnja 2014,35-36 spisa) pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika ĆC (list 42-43 spisa), nadalje podnesak z.z. oštećenika ĆC od 14. travnja 2015. (list 44), upit o transakcijama po računu ĆC (45-46), pregledani su izvještaji FINE Sektora poslovne mreže – očevidnika o redoslijedu plaćanja (list 80-85 spisa), pregledana je presuda Općinskog suda u Splitu psol.br Pob-408/14 (list 86-89 spisa), pregledan je podnesak okrivljenika OC upućen od branitelja Josipa Mrklića (list 93-94 spisa), pregledani su univerzalni nalozi za plaćanje koji su išli preko HPB o isplatama alimentacionih svota (list 95-118), pregledana je presuda Općinskog suda u Splitu, a koja je postala pravomoćna 6., travnja 2016. i izvršna 20. svibnja 2016. posl.br. Pob-408/14 (list 119-126 spisa), suglasnošću stranaka pročitan je iskaz svjedokinje i z.z. mal. oštećenika PC, ĆC, a koji iskaz je vanraspravno dala uz suglasnost stranaka na ročištu pred Općinskim sudom u Splitu 16. rujna 2019. u postupku Kzd- 74/2015 (list 141-142), suglasnošću stranaka pročitano je knjigovodstveno financijsko vještačenje, a koje vještvo je izradila Matija Trogrlić – stalni sudski vještak za knjigovodstvo i financije (list 171-173 spisa), pročitano je rješenje Općinskog suda u Splitu kojim je zahtjev ĆC u kojem traži izuzeće uredujuće sutkinje u predmetu Kzd- 74/15 odbačen kao nedopušten (list 290-292), pregledan je dopis oštećenika PC iz [adresa], a iz kojeg dopisa proizlazi da isti kao oštećenik ne namjerava nikada doći na raspravu iz za njega opravdanih razloga, a koji dopis je sud zaprimio 27.rujna 2021. i koji je zaprimljen nakon što je oštećenik dobio poziv za raspravu, pregledana je medicinska dokumentacija Poliklinike Korak (list 306), nalaz Poliklinike za rehabilitacija osoba sa smetnjama u razvoju za PC od 24. rujna 2021. (list 307 spisa), pregledana je presuda Županijskog suda u Varaždinu od 29. ožujka 2022. (list 402-406), suglasnošću stranaka pročitan je iskaz oštećenika PC kojeg je dao vanraspravno 8. studenog 2022., pregledan je očevidnik plaćanja bez specifikacija naplata za OC posl.br. Ovr-1288/12 (413-459), suglasnošću stranaka pročitana je dopuna knjigovodstveno-financijskog vještačenja u predmetu Kzd-42/2022 (list 467-471) te rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 7. listopada 2025. u povodu žalbe optuženog OC (list 517 spisa).
9. Stranke su bile pozvane na stavljanje daljnjih dokaznih prijedloga, ali istih nije bilo te je na kraju dokaznog postupka pročitan izvod iz kaznene evidencije za okrivljenog OC (list 521) iz kojeg proizlazi kako isti nije osuđivan.
10. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prvenstveno same podatke koje je u žalbama iznosio branitelj okrivljenika, ali pri tome cijeneći i upute koje je ovom sudu vrlo jasno dao Županijski sud u Varaždinu, sud je donio odluku kako glasi u izreci presude pri čemu je OC proglašen krivim što u vremenskom razdoblju od početka lipnja 2014 do 10. travnja 2015. nije doprinio mjesečni iznos od 2.000,00 kuna za uzdržavanje djeteta AC (rođenog **.**.2003.), a kako je dužan činiti temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu broj: III P-77/08 od 18. rujna 2008., unatoč tome što je svjestan ove svoje obveze te radno sposoban tako da istu može izvršavati izuzev što je dana 29. rujna 2014. godine zz oštećenika i majki ĆC platio iznos od 2.000,00 kuna, dana 2. prosinca 2014. iznos od 2.000,00 kuna, dana 12. siječnja 2015. iznos od 4.000,00 kuna, dana 23. veljače 2015. iznos od 1.000,00 kuna te dan 26. ožujka 2015. iznos od 1.400,00 kuna, čime je u navedenom razdoblju dijete AC oštetio za iznos ukupno 1.274,14 eura.
11. Ako se pogleda cjelokupni spis, žalbeni navodi te ukidna rješenja Županijskog suda u Varaždinu, u ovom postupku sud je očigledno obratio dovoljno pozornosti na činjenicu da je okrivljeni OC zaista u utuženom razdoblju neredovito plaćao utužene iznose kako je navedeno, te da je po mišljenju suda ostvario obilježja kaznenog djela za koje se tereti. No, međutim, dovoljno pozornosti se nije obratilo na uplate koju su bile prije i nakon utuženog perioda, a što je po mišljenju obrane i Županijskog suda u Varaždinu trebalo uzeti u obzir prilikom odluke o posebnoj obvezi koja je u dva navrata izrečena okrivljeniku da u roku kojeg je sud odredio sinu isplati iznos od 1.274,14 eura.
12. Drugim riječima, nije nužno točno da nema kaznenog djela samo zato što su prije utuženog razdoblja ili pak naknadno nakon utuženog razdoblja izvršene veće uplate. Stoga je moguće da uplate koje su slijedile prije utuženog razdoblja i nakon utječu na postojanje visine i postojanje imovinskopravnog zahtjeva za utuženo razdoblje, ako se njima pokriva dug iz same optužnice. Drugim riječima, načelno je moguće da sud utvrdi da je ostvareno kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja (neplaćanje uzdržavanja – alimentacije), a da istodobno se ne dosudi imovinskopravni zahtjev ako se utvrdi da stvarni dug ili ne postoji ili je manji od onog koji se potražuje ili ako se utvrdi činjenica da je okrivljeni kasnije ili ranije od utuženog razdoblja izvršio određene uplate koje su i veće od onoga što je bilo potrebno pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom. Opet ponavljamo da kasnije ili ranije izvršene određene uplate ne moraju automatski isključiti kaznenu odgovornost, ali mogu utjecati na visinu duga, odnosno prvenstveno na imovinskopravni zahtjev.
13. Sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je okrivljeni tijekom utuženog navedenog razdoblja iz optužnice koja nije nikada mijenjana, nije u cijelosti izvršavao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja određenu pravomoćnom odlukom slijedom čega su ostvarena obilježja djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11.
14. Međutim, iz uplatnica i financijske dokumentacije koja prileži spisu i koju je pribavila sudska vještakinja, a naknadno sudu predao i sam branitelj okrivljenog, proizlazi da je u konkretnom slučaju okrivljenik neposredno prije utuženog razdoblja uplatio iznose koji premašuju tada dospjele obveze uzdržavanja, a isto tako iz financijske dokumentacije proizlazi da je i nakon što mu je ustanovljena obveza plaćanja od tada 1.700,00 HRK nastavio plaćati povećane iznose pa čak i u situaciji kada to više nije bio dužan činiti budući je njegov sin prestao se redovno školovati ne položivši maturu te stoga nije bio u zakonskoj obvezi istoga uzdržavati.
15. Ukratko rečeno, sud je navedene uplate prije i poslije utuženog razdoblja uzeo u obzir prilikom utvrđivanja stvarnog stanja duga te zaključio da su iste uplate pokrile obvezu koja je dospjela tijekom razdoblja obuhvaćenog optužbom. Stoga sud nalazi da oštećeniku nije nastala imovinska štete u visini naznačenoj u postavljenom imovinskopravno zahtjevu, odnosno da nije dokazano postojanje neplaćenog potraživanja u traženom iznosu. Slijedom navedenog, imovinskopravni zahtjev nije osnovan te ga nije trebalo dosuditi.
16. Tako pregledom dokumentacije prometa računa broja: 3505219315 vl. ĆC koja prileži spisu (list 9) vidljivo je da je 15. travnja 2014. uplaćen iznos od strane OC od tadašnjih 8.000,00 kuna, nadalje da je 17. travnja 2014. također na ime alimentacije OC uplatio ĆC iznos od 8.000,00 kuna, osim već navedenog datuma i 30. travnja 2014. uplaćen je iznos od 7.500,00 kuna, a 30. svibnja 2014. uplaćen je iznos od 4.300,00 kuna.
Kada to sve zbrojimo, a uplaćeni iznosi datiraju prije lipnja 2014. kako to glasi u samoj optužnici, onda vrlo jasno proizlazi da je u tom razdoblju uplaćeno 19.800,00 kuna, a prema pravomoćnim odlukama i presudama trebao je biti uplaćen iznos od 8.000,00 kuna iz čega se izvodi zaključak da je došlo do preplate iznosa prije razdoblja iz optužnice, a to je lipanj 2014.
Upravo ovi podaci jasno ukazuju na ono što je sud već iznio, a to je da sama činjenica da su kasnije ili ranije izvršene određene uplate ne mora automatski isključiti kaznenu odgovornost, ali može utjecati na visinu duga i imovinskopravni zahtjev što je također gore već navedeno i obrazloženo.
17. Ukratko, iznos koji je okrivljenik preplatio prije razdoblja obuhvaćenog optužnicom, kao i tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja i nakon, u cijelosti pokriva dug koji je predmet optužnice, pa stoga nije bilo nikakvog razloga da se dosudi imovinskopravni zahtjev ili da se pak, što je bio slučaj u prijašnjim presudama, okrivljenom izriče posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11.
18. Osim toga, od osobite je važnosti da je oštećenik protiv okrivljenika već ishodio pravomoćnu i ovršnu odluku u odnosu na imovinskopravni zahtjev, pa bi svako novo odlučivanje o istoj novčanoj tražbini, odnosno nalaganje dodatne posebne obveze s iste osnove, bilo protivno zabrani dvostrukog odlučivanja o istoj stvari. Drugim riječima, načelo ne bis in idem, kako ga u ovom predmetu valja razumjeti glede iste tražbine i istog osnova potraživanja, isključuje mogućnost da se o istovjetnoj obvezi ponovno odlučuje pred kaznenim sudom nakon što je o njoj već pravomoćno odlučeno. Upravo na to izrijekom upućuje i ukidno rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 7. listopada 2025. Stoga, čak i sada kada sud smatra da su u ponašanju okrivljenika ostvarena obilježja kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. KZ/11 za nalaganje bilo kakve dodatne posebne obveze u ovom postupku ne postoji pravna osnova.
19. Slijedom svega navedenog, sud je presudio na način da je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 172. st. 2 KZ/11 i osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci nakon čega je sukladno odredbi čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se okrivljeniku OC kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.
20. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni OC naknaditi troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu od 411,44 eura (riječima: četiristo jedanaest eura i četrdeset četiri centa), od čega iznos od 199,08 eura predstavlja trošak izrade knjigovodstveno-financijskog vještva, iznos od 79,63 eura predstavlja trošak pristupa stalne sudske vještakinje Matije Trogrlić na raspravu i obrazlaganja pisanog nalaza i mišljenja, te iznos od 132,72 eura predstavlja sudski paušal, dok će se o ostalim možebitnim troškovima odlučiti naknadno.
21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Split, 5. lipnja 2026.
SUTKINJA
JADRANKA LUKETIN
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za Županijski sud u 4 primjerka.
DNA:
1. Okrivljenom OC
2. Branitelju Josipu Mrkliću
3. ODO Split
4. U spis