Posl. br. Gž 4/2026-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. ZU iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. IU iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Orjani Makovac Zubali odvjetnici iz Buja, protiv tuženika EU iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Buljan i Strbad j.t.d. odvjetnicima iz Umaga, radi smetanja posjeda, odlučujući po žalbama stranaka, izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, poslovni broj Psp 25/2024 od 11. srpnja 2025., 05. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I.Odbijaju se žalbe tužitelja 1. ZU i 2. IU, te tuženika NU, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, poslovni broj Psp 25/2024 od 11. srpnja 2025.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I. izreke utvrđeno je da je tuženik smetao 1. i 2. tužitelje u posljednjem mirnom posjedu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], na način da je naložio trećoj osobi da sa bagerom iskopa zemlju na naprijed navedenoj nekretnini, te je treća osoba po nalogu tuženika sa bagerom ušla na predmetnu nekretninu i iskopala cca 50 m2 zemljišta, prekopavajući površinski sloj zemlje i raslinja, dok su 1. i 2. tužitelji odbijeni sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim su tražili da se utvrdi da ih je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće. Točkom III. izreke određeno je da svatko snosi svoj parnični trošak.

2.Prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke u preostalom dijelu u kojem nije udovoljeno tužbenom zahtjevu 1. i 2. tužitelja, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u dijelu u kojem je određeno da 1. i 2. tužitelji snose svoj parnični trošak, isti pobijaju žalbom iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a), te iz istih razloga i tuženik izjavljuje žalbu protiv tog rješenja u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu, te protiv točke II. Izreke, kao I protiv odluke o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u dijelu u kojem je određeno da tuženik snosi svoj parnični trošak.

3.Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost žalbenih navoda 1. i 2. tužitelja.

4.Žalbe stranaka nisu osnovane.

5.Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga parničnih stranaka, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostatak zbog kojih se nije mogla ispitati.

6.Nisu osnovani navodi 1. i 2. tužitelja, kao ni tuženika, kojima upiru na postojanje žalbenog razlog apogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kiao ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluke sadržane u točkama I. i II. izreke.

7.Predmet spora je posjedovna zaštita nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica], te kč. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

8.1.Donoseći pobijanu odluku, sud prvog stupnja ponajprije utvrđuje da je među strankama bilo sporno da li je tužba 1. i 2. tužitelja bila pravovremena.

U svezi sa time, uvažava sadržaj čl. 21. st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 9171996 i dr., dalje: ZV -a), presliku Potvrde o događaju PU Umag-Umago, Ispostava Buje-Buie od 20. svibnja 2024., kojom se potvrđuje da je 9. travnja 2024. zatražena intervencija od strane PU da u [adresa] netko s bagerom ruši vinograd koji se nalazi na zemljištu kojeg njegova obitelj koristi godinama, točnije na nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica], kao i iskaz tuženika, koji je pored ostalog naveo da je angažirao GU. da mu dođe izorati susjednu česticu, što da je učinio 30. siječnja 2024., da je ovaj za oranje koristio veliki traktor i plug koji stvara velike brazde, a da je 9. i 10. travnja 2024. angažirao AU da mu poravna rubove izoliranog dijela kako bi se moglo proći s traktorom, te da mu s bagerom malo zgazi susjedne bagreme.

Nastavno tome, prvostupanjski sud zaključuje da kako tuženik ničim nije dokazao da je čin smetanja izvršen 30. siječnja 2024., već da je prvo smetanje počinjeno 9. travnja 2024., a tužba je zaprimljena kod suda 9. svibnja 2025., da je ista predate unutar prekluzivnog roka od 30 dana sukladno čl. 21. st.3. ZV -a, te shodno tome smatra neosnovanim tuženikov prigovor nepravoremenosti tužbe.

8.2.1.Budući da je tuženik tijekom postupka osporavao da bi 1. i 2. tužitelji bili posljednji mirni posjednici obiju nekretnina, prvostupanjski sud vodi računa o provedenom očevidu na licu mjesta, prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka geodetske struke. Tim vještačenjem je utvrđeno da je nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] u posjedovni list upisana kao oranica u površini od 88820 m2 i kao vinograd u površini od 1500 m2, koja da u naravi predstavlja pretežno poljoprivrednu česticu koja je u krajnjem zapadnom dijelu zarasla u gustu šumu i grmlje, a jednim manjim dijelom se na terenu nalazi vinograd, te oranica, dok da susjedna čestica oznake kč. br. [katastarska čestica] je upisana u posjedovnom listu kao oranica površine 1900 m2, a u naravi se radi o vinogradu i obje čine jednu cjelinu, te sa južne strane graniče s glavnom prometnicom [adresa].

Nadalje, sud uvažava iskaz 2. tužitelja koji je u bitnome naveo da na obje ove nekretnine skupa s svojim nećacima obrađuje vinograd, da je to radio i tijekom 2024., taj vinograd da je zasadio još njegov pokojni otac, osim jednog reda kojeg da je pred dosta godina zasadio njegov nećak PU, da je krajem siječnja 2024. razgovarao sa tuženikom, koji mu je tada rekao da su te nekretnine bile predmet javnog natječaja kojeg je objavio Grad Umag, na što da mu je odgovorio da su u posjedu tih nekretnina već on i njegovi nećaci.

8.2.2.Isto tako sud uzima u obzir i iskaz tuženika u kojem je u bitnome naveo da je od strane službenika Grada Umaga u prosincu 2023. uveden u posjed prijepornih nekretnina, da je nakon potpisa Ugovora otišao na lice mjesta gdje je video redove mladog zasađenog vinograda, dok da je ranije primijetio da postoji i stari vinograd, da se raspitivao o njemu, no da nije znao tko ga je zasadio, te da mu je na kraju 2. tužitelj potvrdio da on obrađuje te vinograde.

Uvidom u Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Grada Umaga od 12. srpnja 2023., sud utvrđuje da se razgovor između tuženika i 2. tužitelja o tome tko obrađuje sporne vinograde mogao odvijeti upravo u tijeku prosinca 2023., pa nastavno tome zaključuje da su tijekom 2024., pa čak i ranije, u posjedu spornih nekretnina bili 1. i 2. tužitelji, slijedom čega odbija tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije za podnošenje predmetne tužbe.

Vezano za tvrdnje tuženika da ga je u posjed prijepornih nekretnina u prosincu 2023. uveo službenik Grada Umaga, prvostupanjski sud rukovodeći se pravilima o teretu dokazivanja sadržanim u čl. 219. st.1. i 221.a. ZPP-a, smatra da tuženik nije sudu pružio dovoljno relevantnih dokaza u prilog vjerodostojnosti te tvrdnje, pa da bi se moglo doista zaključiti da je isti uveden u posjed prijepornih čestica u prosincu 2023. kako je to naveo u svom iskazu.

8.3.1.Što se tiče samog čina smjetanja posjeda, sud prihvaća iskaz svjedoka PU koji je u bitnome naveo da je 9. travnja 2024. na spornim parcelama najprije video bager koji tada nije bio u funkciji, a nakon par dana da je uočio da je bager na tim nekretninama radio, odnosno da je s istim upravljao g. AU, koji da mu je rekao da mu je tuženik dao nalog da s bagerom ruši i krči stable, te kopa dio njive. Nadalje je uvažio iskaz svjedoka ĐU koji je naveo da je početkom travnja 2024. uočio bager od g. AU, da je dio na spornim parcelama već bio raskrčen, da je video stable i grane, te da je u razgovoru s tuženikom idućeg dana diobio informaciju da je isti dobio nalog od tuženika. U svom iskazu 2. tužitelj je iskazao i to da je u travnju 2024. njegov nećak PU video da su na prijeporne nekretnine s bagerom ušli g. AU i tuženik, da su idućeg dana ušli na prijeporne nekretnine s bagerom i traktorom, njih dvojica i sin tuženika, da su ušli u loze, a bager da je ušao u dio gdje su bili zasađeni bagremi, u čemu da ihje pokušao spriječiti njegov nećak PU, njegov otac Z i 2. tužitelj, zbog čega da je bila pozvana policija.

Sukladno ovakvim utvrđenjima, prvostupanjski je sud ocijenio vjerodostojnim iskaze svjedoka FU, te parničnih stranaka.

Konačno, sud je uzeo u obzir i to da je vještak geodetske struke, prilikom očevida na licu mjesta, mjesto na kojem se potvrdnjama svjedoka i tužitelja desio čin smetanja identificirao kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

8.3.3.Vodeći računa o tome da tuženik ima sklopljen ranije spomenuti Ugovor o zakupu, sud prvog stupnja, rukovodeći se čl. 20. ZV-a, utvrđuje da tuženikovo postupanje predstavlja samovlast, unatoč postojanju predmetnog Ugovora, iz razloga jer da je čl. 7. st.2. istog utvrđeno na koji će način postupiti zakupodavac ako utvrdi da je sporno zemljište, koje je dato u zakup, u posjedu treće osobe (ovdje 1. i 2. tužitelja), a to je da će do uvođenja u posjed doći po skidanju usjeva dosadašnjeg posjednika, te dobrovoljne odnosno prinudne predaje posjeda zakupodavcu. Obzirom na sve prethodno izneseno, ocjena je prvostupanjskog suda, da je od strane tuženika opisano postupanje propušteno, budući da je po navodima samog tuženika, predaja u posjed je izvršena u prostorijama Grada Umaga, odnosno nije se uopće izlazilo na lice mjesta.

8.4.Slijedom navedenih utvrđenja, te cijeneći čl. 10. st.1., 20. st.1. i 2., te čl. 22. st.1. i 2. ZV-a, stajalište je suda prvog stupnja da su u konkretnim okolnostima bile ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite i uspostavu ranijeg prijašn jeg stanja, ali samo u odnosu na nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica], slijedom čega udovoljava tom dijelu tužbenog zahtjeva 1. i 2. tužitelja, a držeći da tijekom postupka nije dokazao da bi se smetanje posjeda desilo i na susjednoj kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odbija 1. i 2. tužitelje sa zahtjevom za pružanje psojedovne zađtete glede te nekretnine.

Shodno tome, o troškovima postupka odlučuje primjenom čl. 154. st.4. ZPP -a.

9.Slijedom svega do sada izloženog, ne mogu se prihvatiti kao osnovani navodi 1. i 2. tužitelja koji smatraju da su dokazali osnovanost svog tužbenog zahtjeva i u odnosu na nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upirući pri tome na iskaz 2. tužitelja.

Protivno tome, pravilno je prema uvjerenju ovog suda, prvostupanjski sud temeljem rezultata dokaznog postupka, utvrdio sve pravno odlučne činjenice, a između ostalog i one koje se tiču osnovanosti ovog dijela tužbenog zahtjeva. Naime, ni prema prosudbi ovog suda, iz stanja u spisu, a napose provedenog očevida na licu mjesta i u svezi s time nalaza vještaka geodetske struke (koji od strane 1. i 2. tužitelja nije bio doveden u pitanje), nije utvrđeno da su na nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vršeni bilo kakvi radovi sa ranije spomenutim bagerom, odnosno da se čin smetanja desio i na toj parceli.

Slijedom toga, suprotno tumačenju 1. i 2. tužitelja nije bilo valjane zakonskog uporišta temeljem kojeg se moglo udovoljiti zahtjevu istih za pružanje posjednovne zaštite i u odnosu na ovu drugu nekretninu.

10..Isto tako, neutemeljenim smatra ovaj sud žalbene navode tuženika u dijelu u kojem ukazuje na dio iskaza 2. tužitelja, interpretirajući ga na način da je isti znao da je tuženik u posjed predmetne nekretnine stupio već u siječnju 2024., pobijajući time pravilnost stave prvostupanjskog suda o pravovremenosti tužbe 1. i 2. tužitelja. No, suprotno takvom tumačenju, prosudba je ovog suda da dio iskaza 2. tužitelja, kojeg je tuženik apostrofirao u historijatu žalbe, kako sam za sebe, ali isto tako kada se sagleda u cijelosti cjelokupni iskaz 2. tužitelja, nepobitno upućuje na zaključak da isti već u siječnju 2024. nije bio upoznat s time da je tuženik taj koji je u posjedu prijeporne kč. br. [katastarska čestica], već prema ocjeni ovog suda samo da je tek tada saznao da je za tu nekretninu objavljen javni natječaj od strane Grada Umaga za davanje u zakup, a da je prilikom razgovora s tuženikom, tada istome dao do znanja da predmetnu nekretninu već od ranije posjeduju on I njegovi nećaci.

Slijedom toga, protivno stavu tuženika, ni izdvojenim dijelom iskaza 2. tužitelja, kao ni njegovim cjelovitim iskazom, nije dovedena u dvojbu pravilnost zaključka suda na okolnost pravovremenosti tužbe, a to napose u kontekstu ranije spomenutih Potvrde o događaju koji se desio 9. travnja 2024., te činjenice da je tužba putem e komunikacije zaprimljena kod suda 9. svibnja 2024., dakle unutar zakonskog roka od 30 dana.

11.Nadalje, pogrešno prema uvjerenju ovog suda tumači tuženik pozivanje prvostupanjskog suda na pravila o teretu dokazivanja.

To iz razloga, jer kako se može vidjeti iz obrazloženja pobijanog rješenja, sud se na ta pravila i prema ocjeni ovog suda, ispravno pozvao u odnosu na tvrdnje tuženika o trenutku stupanja u posjed prijeporne nekretnine. Naime, u konkretnoj pravnoj situaciji, je tuženik bio taj koji je tvrdio da je od strane Grada Umaga bio uveden u posjed prijepora još u prosincu 2023. Nastavno tome, na njemu je bio teret dokazivanja vjerodostojnosti takve tvrdnje, odnosno drugim riječima, nedvojbeno nije tužitelj trebao dokazivati da tome nije bilo tako, već tuženik da je bilo onako kako je to tvrdio. Budući da iz stanja u spisu, nije vidljivo da je na okolnost vjerodostojnosti tih svojih navoda tuženik do zaključenja prethodnog postupka, predložio provođenje nekog pravno relevantnog dokaza, to se sud prvog stupnja osnovano na spomenuta pravila sadržana u čl. 219. i 221.a. ZPP-a.

12.Uvažavajući rezultate dokazne postupka, te utvrđenja koja iz istih proizlaze, neutemeljenim drži ovaj sud i žalbene navode tuženika u dijelu u kojem ističe da je koristio samo dio kč. br. [katastarska čestica] i to onaj koji ne koriste tužitelji, odnosno da se ograničio samo na korištenje svog dijela ove čestice.

U svezi toga, valja naglasiti da je očevidom na licu mjesta utvrđeno mjesto gdje je bagerom bila prekopana zemlja i raslinje, te je od strane vještaka to identificirano kao kč. br. [katastarska čestica], a da tuženik nije imao primjedbe na nalaz vještaka, pa ni u dijelu koji se odnosio na identifikaciju prijepora. Nastavno tome, ocjena je ovog suda, ne mogu se prihvatiti kao osnovani navodi tuženika da ne bi počinio sporni čin smetanja, jer provedeni dokazi upućuju na suprotno.

13.Na kraju, u odnosu na žalbene navode 1. i 2. tužitelja kojima su pobijali odluku o parničnom trošku u dijelu u kojem je određeno da oni snosi svoj parnični trošak, budući da iz ranije navedenih razloga isti nisu uspjeli s žalbom glede odbijenog dijela zahtjeva, to se i ova odluka suda prvog stupnja u konačnici ukazuje pravilnom.

14.Kako je shodno svemu do sada iznesenom, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, to ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke suda prvog stupnja o postojanju pravno relevantnih činjenica, koje parnične stranke iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja nisu uspjeli dovesti u dvojbu.

Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanom rješenju zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

15.Zbog svega izloženog, valjalo je odbiti žalbe parničnih stranaka i potvrditi prvostupanjskog rješenje primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a.

16.Troškovi žalbenog postupka 1. i 2. tužiteljima nisu dosuđeni jer isti nisu uspjeli u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 05. lipnja 2026.

Sutkinja

Svjetlana Pražić