Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8323/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Roberta Završkog, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Ksenije Šupe Vukadinivić, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika OM, kojeg brani Ante Šeparović, odvjetnik iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 29. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ broj: 15/13, 108/13, 115/16, 127/17, 121/19) odlučujući o žalbi okrivljenika OM, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, Klasa: 413-01/22-26/1859, Urbroj: 513-02-3002/8-23-15 od 30. kolovoza 2023. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 5. lipnja 2026.,

presudio je

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika OM, te se prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

II Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 90 dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

III Okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od 90 dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik OM proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 700,00 eura (sedamsto eura) / 5.274,15 kuna (pet tisuća dvjesto sedamdeset četiri kune i petnaest lipa), zbog prekršaja iz članka 29. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, pobliže opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja.

2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura).

3. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni te odluke o troškovima postupka, ističući u bitnom da on nije porezni obveznik sukladno odredbama Zakona o posebnom porezu na motorna vozila te se poziva na odredbu članka 17. stavka 1. točke 1. predmetnog zakona. Vezano uz to ističe da je tijekom prvostupanjskog postupka dostavio ugovor o kupoprodaji vozila te izvadak iz sudskog registra iz SR Njemačke a kojim se utvrđuje da ima registrirani obrt u Njemačkoj te da je taj obrt vlasnik predmetnog vozila, no da te dokaze prvostupanjsko tijelo nije uopće razmatralo niti je putem istih utvrdilo odlučne činjenice. Stoga smatra da tijekom prvostupanjskog postupka nije potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje, tim više što je s predmetnim vozilom ušao u Republiku Hrvatsku 6.7.2022. u 15 sati, a izašao iz Republike Hrvatske 7.7.2022. u 12 sati, pa kad bi i bio obveznik plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, da bi imao zakonsku mogućnost prijave nastanka porezne obveze u roku od 15 dana od ulaska u RH. Dodao je da ga je prvostupanjsko tijelo trebalo pozvati na dopunu odnosno ispravak podneska odnosno pisane obrane pod prijetnjom odbačaja, a da je ovakvim postupanjem prvostupanjskog tijela došlo do propuštanja utvrđenja svih odlučnih činjenica za konkretan predmet.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da nije nastupila zastara niti su počinjene povrede iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povrede na koje upire žalitelj.

7. Naime, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito temeljem pročitane pisane obrane okrivljenika te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, a koju dokumentaciju je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak provelo na glavnoj raspravi osnovano je proglasilo okrivljenika krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, a za odluku o krivnji dalo je valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Vezano uz žalbene navode okrivljenika potrebno je istaknuti da isti nisu osnovani i to stoga što odredba članka 17. stavka 1. točke 2a.) Zakona o posebnom porezu na motorna vozila nije primjenjiva na konkretan slučaj. Naime, okrivljenik zanemaruje da je odredbom članka 17. stavka 3. istog zakona propisano da je u slučajevima iz stavka 1. točke 1. i 2. ovog članka fizička osoba s prebivalištem u [adresa] dužna prijaviti se Carinskoj upravi elektroničkim putem prije ulaska na područje Republike Hrvatske, a što je okrivljenik propustio učiniti prema stanju spisa predmeta i u konačnici prema vlastitoj izjavi okrivljenika danoj na Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 7. srpnja 2022., slijedom čega se ne može s uspjehom pozivati na tu odredbu Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, kao što to pravilno zaključuje i prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u obrazloženju rješenja o prekršaju. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da su u prvostupanjskom postupku sve odlučne činjenice utvrđene te da nije bilo potrebno provoditi dokaze koje je uz pisanu obranu dostavio okrivljenik, jer bi i u slučaju relevantnosti tih dokaza, opet nedostajala prijava Carinskoj upravi elektroničkim putem prije ulaska s tim vozilom na područje Republike Hrvatske, a koji propust prema zakonskoj odredbi članka 17. stavka 3. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila dovodi do zaključka da se radilo o nezakonitoj uporabi u Republici Hrvatskoj motornog vozila registriranog u drugoj državi članici Europske unije.

9. Kako je dakle, utvrđena nemogućnost primjene članka 17. stavka 1. točke 2a.) Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, a što prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u tom smislu i obrazlaže u svojem rješenju, to je na temelju ostalih dokaza koji su provedeni na glavnoj raspravi utvrđeno da je okrivljenik ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 29. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, jer je zatečen u posjedu i korištenju motornog vozila na koje nije na propisani način obračunat ni plaćen posebni porez na motorna vozila, slijedom čega je za taj prekršaj osnovano proglašen krivim.

10. Naime, činjenice da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da okrivljenik ima prijavljeno prebivalište na području [adresa], da ima registrirani obrt sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], te da ima temeljem obavljanja gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj i zdravstveno i mirovinsko osiguranje, to je evidentno da je upravljanjem vozilom stranih registarskih oznaka kritične zgode, kad se odlučio doći u Republiku Hrvatsku s tim vozilom, okrivljenik postao obveznik posebnog poreza na motorna vozila, slijedom čega je trebao postupiti u smislu članka 9. stavka 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila i prijaviti vozilo radi obračunavanja i plaćanja posebnog poreza na motorna vozila i to neovisno o tome koliko vremena se s tim vozilom imao namjeru zadržati u Republici Hrvatskoj.

11. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prilikom odmjere visine novčane kazne imalo u vidu sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, pri čemu je olakotnim cijenjena dosadašnja nekažnjavanost okrivljenika, tako da je okrivljeniku izrečena primjerena novčana kazna, gotovo u visini propisanog minimuma novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja.

12. Po mišljenju ovog suda tako odmjerena novčana kazna razmjerna je težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te je pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, te da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

13. Međutim potrebno je istaknuti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ukoliko okrivljenik u roku od 90 dana od primitka ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

14. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena.

15. Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 30,00 eura, u roku od 90 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.

16. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

17. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 5. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.

Suglasnost ovog otpravka s izvornikom ovjerava

Upraviteljica zajedničke sudske pisarnice:

NM