Poslovni broj: Usž-1748/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
V ISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice DT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Sanela Antonia Šegvić, odvjetnica u Splitu, Ulica slobode 46, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, uz sudjelovanje zainteresirane osobe TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi troškova upravnog spora u predmetu davanja u zakup šumskog zemljišta, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke I. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-41/2024-29 od 19. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka I. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-41/2024-29 od 19. siječnja 2026.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknaditi trošak upravnog spora u iznosu od 4.000,00 (slovima: četiri tisuće) eura u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.000,00 (slovima: jednu tisuću) eura.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5.000,00 eura u roku od 30 dana (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura (točka II. izreke).
2. Tuženik žalbom osporava točku I. izreke rješenja prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS). Iscrpno navodeći razloge zbog kojih smatra nezakonitom prvostupanjsku presudu od 29. rujna 2025., kojom je meritorno riješena predmetna upravna stvar, ističe da je protiv iste presude 23. prosinca 2025. predložio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne odluke. Smatra da se ovaj upravni spor ne može smatrati pravomoćno okončanim, iako izvanredni pravni lijek ne odgađa izvršenje presude, jer postoji mogućnost ukidanja ili preinačavanja prvostupanjske presude. U odnosu na troškove upravnog spora neosnovanim smatra dosuđivanje troška za zastupanje tužiteljice na ročištu održanom 28. ožujka 2025. jer je navedeno ročište bilo odgođeno, kao i trošak za sastav podneska od 12. travnja 2025. jer se u istome ponavljaju navodi iz tužbe. Smatra da navedeni troškovi nisu bili opravdani, a k tome su previsoko i pogrešno dosuđeni. Predlaže ovom Sudu poništiti točku I. izreke osporenog rješenja prvostupanjskog suda i odlučiti o troškovima upravnog spora, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu ističe da tuženik u žalbi ujedno pobija i pravomoćnu presudu prvostupanjskog suda od 29. rujna 2025., a što nije dopušteno, Smatra da tuženik neopravdano odugovlači predmetni spor, umjesto da postupa po zakonu, producirajući na taj način samo dodatne troškove. Ističe da su predmetni troškovi upravnog spora nastali isključivo krivnjom tuženika koji je odbijao donijeti odluku koju je po zakonu bio dužan donijeti. Podnesak od 12. travn ja 2025. smatra nužnim procesnim odgovorom na tuženikove pokušaje da se sud oglasi stvarno nenadležnim, odnosno da je isti bio potreban kako bi se argumentirano otklonili prigovori tuženika u pokušaju uskraćivanja sudske zaštite. Također opravdanim smatra i dosuđeni trošak za ročište od 28. ožujka 2025. jer je na istome tuženik predao podnesak s prilozima koji je sud razmatrao i obje stranke je upozoravao i usmjeravao na mogućnost mirnog rješenja upravnog spora. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi točku I. izreke rješenja prvostupanjskog suda.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući osporenu točku I. izreke rješenja Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje djelomično osnovanima.
6. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, a stavkom 2. da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
7. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora (stavak 6. istog članka 147.).
8. Iz sudskog spisa proizlazi da je pravomoćnom presudom, poslovni broj: UsI- 41/2024-24 od 29. rujna 2025. sud usvojio tužbeni zahtjev i naložio čelniku tuženika da u roku od 30 dana od dana primitka te presude odluči o prigovoru tužiteljice kojeg je 22. studenoga 2023. podnijela protiv odgovora na prigovor u vezi s odlukom o odabiru donesenom u postupku davanja u zakup šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske po javnom pozivu od 13. travnja 2023.
9. S obzirom na to da je sud pravomoćnom presudom usvojio tužbeni zahtjev u predmetu šutnje uprave, tužiteljica je uspjela u sporu. Stoga tužiteljica, koju je u upravnom sporu zastupala odvjetnica, ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. i stavka 2. te članka 147. stavka 1. ZUS-a. Prvostupanjski sud je u konkretnom upravnom sporu pravilno ocijenio opravdanim zatraženi trošak za sastav tužbe i podneska od 12. travnja 2024. te pristup na ročišta od 30. siječnja 2025. i 1. rujna 2025., u skladu s Tbr. 27/1. alinejom 2., Tbr. 27/2. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", 138/23.) u ukupnom iznosu od 4.000,00 eura.
10. Ovaj Sud nalazi neosnovanim žalbene prigovore da sporni podnesak od 12. travnja 2024., kojim se tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu tuženika, ne predstavlja podnesak s obrazloženim činjeničnim i/ili pravnim navodima koji bi bili nužni i potrebni za vođenje predmetnog upravnog spora u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a. Ovo stoga jer tim podneskom tužiteljica osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu, kojim je tuženik prvenstveno zatražio odbacivanje tužbe zbog nenadležnosti suda u konkretnom predmetu, odnosno obrazlaže razloge zašto smatra da se ne radi o upravnoj stvari niti ga se može obvezati na donošenje odluke o prigovoru. Podredno iznosi navode u odnosu na meritum upravnog spora na osnovi kojih bi tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Tužiteljica se u podnesku od 12. travnja 2024. iscrpno očitovala na sve prigovore tuženika te je ujedno, u prilog svojih tvrdnji, dostavila i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-5755/2020 od 14. ožujka 2024. Imajući na umu način na koji je upravni spor pravomoćno riješen (presuda od 29. rujna 2025.), ovaj Sud ocjenjuje da je predmetni podnesak bio nužan i potreban za daljnje vođenje i rješavanje konkretne upravne stvari.
11. Međutim, tužiteljici je neosnovano priznat trošak za zastupanje na ročištu od 28. ožujka 2025. jer iz zapisnika s tog ročišta proizlazi da je isto bilo odgođeno radi pokušaja mirnog rješenja spora upravo na prijedlog opunomoćenice tužiteljice, s kojim prijedlogom je bila suglasna i opunomoćenica tuženika. Imajući na umu navedeno, ovaj Sud ocjenjuje da odgoda ročišta na prijedlog tužiteljice, bez obzira na njezin konačni uspjeh u sporu, ne opravdava dosudu tog troška jer isti nije bio opravdan, kako s obzirom na činjenicu da je ročište odgođeno, tako i na ishod samog pokušaja mirnog rješenja upravnog spora.
12. Kako tuženik u žalbi iznosi i navode u odnosu na meritum upravnog spora, iako je spor pravomoćno okončan presudom prvostupanjskog suda od 29. rujna 2025., ovaj Sud ocjenjuje da tuženik nema osnove za njezino pobijanje, zbog čega te žalbene navode nije niti razmatrao, dok činjenica podnošenja zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 16. ožujka 2026. prema dopisu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-zpz-11/2026-2 od 20. travnja 2026.) nije od utjecaja na donošenje odluke o žalbi tuženika.
13. Kraj takvog stanja stvari, valjalo je djelomično usvojiti žalbu tuženika, poništiti točku I. izreke osporenog rješenja prvostupanjskog suda (točka I. izreke), tužiteljici dosuditi zatraženi opravdani trošak sastava tužbe, podneska od 12. travnja 2024. i pristupa na ročišta od 30. siječnja 2025. i 1. rujna 2025. u ukupnom iznosu od 4.000,00 eura (točka II. izreke) te odbiti njezin zahtjev u preostalom dijelu za naknadu troška za pristup na ročište od 28. ožujka 2025. (točka III. izreke).
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 2., članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 3. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
