REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-780/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kozjak i Rendić javno trgovačko društvo, sa sjedištem u [adresa] protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu kao zastupniku po zakonu, radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude poslovni broj: P-194/2024-19 od 15. travnja 2025. Općinskog suda u Čakovcu, u sjednici održanoj 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda poslovni broj: P-194/2024-19 od 15. travnja 2025. Općinskog suda u Čakovcu te se odbija i tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice GĆ protiv tuženice Republike Hrvatske radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na tužiteljičinoj nekretnini određene rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-500/2023 od 4. kolovoza 2023. te je odbijen i tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova, o čemu je odlučeno u točki I. izreke prvostupanjske presude, dok je u točki II. izreke odlučeno o zahtjevu tuženice za naknadu parničnih troškova pa tužiteljici naloženo naknaditi tuženici te troškove u iznosu od 700,00 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tužiteljica iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga ističući i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP). I dalje se smatra kako ovršne isprave na temelju kojih je pokrenuta i određena ovrha nisu ovršne isprave a to su rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj: St-703/2016-26 od 11. lipnja 2018. i rješenje o osiguranju Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Ovr-32/2013 od 25. veljače 2013., osobito iz razloga što u tim rješenjima nije naloženo ispunjenje tražbine na davanje ili činjenje te nije naveden predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Dodaje kako iz navedenog rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu proizlazi iznos utvrđenih tražbina u stečajnom postupku nad dužnikom IBIS d.o.o. u stečaju, ali to rješenje nema svojstvo ovršne isprave u smislu Ovršnog zakona a osobito iz njega ne proizlazi da bi upravo ovdje tužiteljica bila dužna isplatiti tuženici u nekom određenom roku novčani iznos od 157.587,02 eura sa zateznim kamatama, niti postoji nalog tužiteljici da u nekom određenom roku isplati navedeni novčani iznos. Dodaje i kako na tom rješenju nije otisnuta klauzula ovršnosti. Što se tiče rješenja o osiguranju prvostupanjskog suda od 25. veljače 2013. ističe kako ni to nije ovršna isprava jer je u tom postupku sudjelovala samo tužiteljica tek kao jedna od stranaka a to može biti podloga za provođenje ovrhe isključivo za dio troškova iz postupka osiguranja s obzirom na to da se radi o novčanoj obvezi koja je djeljiva u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima a rješenje o osiguranju je doneseno u odnosu na dvije različite fizičke osobe. To rješenje nije ovršna isprava, već je isprava čija je jedina uloga da posluži kao temelj za upis založnog prava na nekretnini tužiteljice. Što se tiče pozivanja prvostupanjskog suda na Izjavu o pristupanju dugu stečajnog dužnika od 18. lipnja 2012. s navodom da je tuženik na temelju te Izjave ovlašten namiriti svoje potraživanje neposredno putem prvostupanjskog suda, ističe kako ovrha čija se nedopuštenost traži nije ni pokrenuta na temelju te izjave, već na temelju isprava koje ne predstavljaju ovršne isprave.

2.1. Tužiteljica predlaže preinačenje prvostupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti a podredno ukidanje te presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 312,50 eura te sudske pristojbe na žalbu ne navodeći njihov iznos.

2.2. Tuženica, kojoj je tužiteljičina žalba uredno dostavljena, nije podnijela odgovor na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet je spora odlučivanje o zahtjevu tužiteljice GĆ kao ovršenice protiv tuženice Republike Hrvatske kao ovrhovoditeljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe na tužiteljičinoj nekretnini određene rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-500/2023 od 4. kolovoza 2023.

5. Tužiteljica je podnijela tužbu na temelju zaključka prvostupanjskog suda donesenog u navedenom ovršnom postupku od 30. travnja 2024. kojim je u postupku povodom žalbe nakon proteka roka upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016, 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ/12).

6. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev jer je prvostupanjski sud ocijenio kako isprave na temelju koje je određena ovrha jesu ovršne isprave te da su ujedno i podobne za ovrhu prema članku 29. OZ/12 u predmetu poslovni broj: Ovr- 500/2023 a prethodno je doneseno rješenje o osiguranju Općinskog suda u Čakovcu broj: Ovr-32/2013-4 od 25. veljače 2013. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 157.587,02 eura/ 1.187.339,39 kuna pa kako tuženica Republika Hrvatska kao ovrhovoditeljica ima upisano založno pravo na nekretninama tužiteljice kao ovršenice koje je upisano u zemljišnoj knjizi pod brojem: Z-110/2013 (Z-1231/13) na temelju navedenog rješenja o osiguranju a prvostupanjski sud smatra kako je tuženica slijedom toga ovlaštena namiriti svoju tražbinu ovrhom na tim tužiteljičinim nekretninama pa nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ/12.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u tužiteljičinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, osim u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda zakonita i pravilna pa tužiteljičina žalba slijedom toga neosnovana.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni onih iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP postojanje koje tužiteljica ističe u žalbi, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Nisu osnovani ni drugi žalbeni razlozi jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.

10. U ovoj parnici nije sporno da je u ovršnom postupku prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-500/2023 doneseno rješenje o ovrsi na nekretnini GĆ radi naplate novčane tražbine Republike Hrvatske u iznosu od 157.582,02 eura sa zateznim kamatama i da je to rješenje, doneseno 4. kolovoza 2023., postalo pravomoćno u pogledu žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 1. do 6. i 8. OZ/12 te da se povodom redovne žalbe a u pogledu žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 9. i 11. OZ/12 vodi parnični postupak kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: P-44/2024.

11. Nije sporno ni da je tužiteljica kao ovršenica 18. siječnja 2024. podnijela žalbu nakon proteka roka navodeći kako isprave na temelju kojih je određena ovrha nisu ovršne isprave te da ju je sud u ovršnom postupku uputio na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ/12.

12. Razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. jest tzv. parnični razlog zbog kojega se može podnijeti žalba nakon proteka roka iz članka 53. OZ/12 i odnosi se na legitimaciju stranaka (ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije na temelju nje ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika), ali se žalba nakon proteka roka ne može izjaviti zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 1. do 6. i 8. OZ/12 pa tako ni zbog razloga iz točaka 1. i 2. (ako ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha nije ovršna isprava i ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti).

13. U ovoj se parnici stoga ne može razmatrati jesu li isprave na temelju kojih je određena ovrha ovršne isprave i jesu li stekle svojstvo ovršnosti (razlozi iz članka 50. stavka 1. točaka 1. i 2. OZ/12), već samo o tome proizlazi li iz tih isprava ovlaštenje ovrhovoditeljice Republike Hrvatske tražiti ovrhu na temelju tih ovršnih isprava i upravo protiv ovršenice GĆ.

14. Uzimajući u obzir rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj: St-517/11- 19 od 12. srpnja 2012. kojim je odobreno pristupanje dugu dužnika IBIS d.o. Šenkovec AĆ i GĆ prema Izjavi o pristupanju dugu koju su dali pred javnim bilježnikom Ivanom Kvakanom 18. lipnja 2012. pod poslovnim brojem: OU-150/2012- 1 pa potom i rješenje o osiguranju prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-32/13-4 od 25. veljače 2013. na temelju kojega je uknjiženo založno pravo u iznosu od 1.382.591,41 kune sa zateznim kamatama na nekretnini GĆ u korist Republike Hrvatske, za Ministarstvo financija, Poreznu upravu, Područni ured Čakovec, koje je osiguranje provedeno upravo u svrhu osiguranja ispunjenja tražbine vjerovnika Republike Hrvatske prema stečajnom dužniku IBIS d.o.o. u iznosu od 1.382.509,41 kune (ovrha je zatražena i određena radi naplate iznosa od 1.187.339,39 kuna/157.587,02 eura), nema sumnje u postojanje stvarne legitimacije Republike Hrvatske kao vjerovnika i GĆ kao dužnika.

15. Tužiteljica stoga ni svojim žalbenim navodima nije uspjela dovesti u sumnju postojanje aktivne i pasivne stvarne legitimacije za ovrhu određenu na njezinim nekretninama a radi naplate tražbine Republike Hrvatske kako je i određeno rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-500/2023 pa slijedom toga ta ovrha nije nedopuštena što se tiče tog žalbenog razloga zbog kojega je parnica u vezi sa žalbom nakon proteka roka i mogla biti pokrenuta.

16. Žalbu je stoga valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu te ujedno odbiti zahtjev za naknadu troškova žalbe pa time, a na temelju članaka 368. i 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Igor Rakić