REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1860/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Leana Modrušan, odvjetnica u Puli, protiv tuženika OTB banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić, Pula, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 462/2023-7 od 14. listopada 2025., kojima su potvrđene presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu broj P-43/2020-24 od 8. rujna 2022., na sjednici održanoj 3. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-462/2023-7 od 14. listopada 2025. u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja, zbog pravnog pitanja:
„Pripada li tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu s eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti zahtjeva kojem je udovoljeno?“.
II. O troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-462/2023-7 od 14. listopada 2025., kojima su potvrđene presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu broj P- 43/2020-24 od 8. rujna 2022., postavljajući pet pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Može li se održati/ opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika, koji ugovor je jednostrano raskinut od strane kreditne institucije (tuženika), u slučaju kada je potrošač (tužitelj) imao mogućnost podizanja kredita samo u CHF valuti, te prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije bio obaviješten od strane kreditne institucije o rizicima svoje odluke, a sud utvrdi da su odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne sukladno važećim odredbama Zakona o obveznim odnosima i/ili važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, ili je u tom slučaju riječ o ništetnom ugovoru u cijelosti?
2. Jesu li odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi bitni sastojci ugovora o kreditu, te može li ugovor o kreditu opstati ukoliko su svi bitni elementi ugovora ništetni?
3. Pripada li tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu s eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti zahtjeva kojem je udovoljeno?
4. Je li sud pravilno primijenio odredbu iz čl. 154. Zakona o parničnom postupku u situaciji kada je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u cijelosti usvojen, a tuženik je u sporu osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva?
5. Ocjenjuje li sud, u slučaju eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, kao što je to u konkretnom slučaju, kada tužitelj ne traži da se prihvate oba postavljena zahtjeva, već samo jedan od njih, a sve sukladno odredbi članka 188. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, omjer uspjeha stranaka u sporu u odnosu na usvojeni tužbeni zahtjev, ili u odnosu na oba postavljena zahtjeva?“.
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužitelj se poziva na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama, a praksa viših sudova o tim pitanjima nije jedinstvena.
1.3. Tužitelj je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje Konvencija) - pravo na pravično suđenje te pravo na jednakost svih pred zakonom.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je treće postavljeno pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 1034/2024-2 od 29. siječnja 2025. i dr.) pa je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, revizija dopuštena zbog trećeg postavljenog pravnog pitanja (točka I. izreke rješenja) dok se u odnosu na ostala postavljena pravna pitanja te na povredu temeljnog ljudskog prava, uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
4. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije temelji se na primjeni odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.
Zagreb, 3. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
